REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-251/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika 1. HOTELI HALUDOVO MALINSKA d.d. Malinska, Put Haludova 1, OIB: 20989435611, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, Savska cesta 32 i 2. CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi ništetnosti obavijesti i izjave o raskidu ugovora i upisa u knjigu dionica, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, te punomoćnika 1. tuženika i punomoćnika 2. tuženika, objavljene 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Ništetna je Obavijest o raskidu Ugovora o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, broj 3636356/91400 od 03.06.1996 g. sklopljenog između Hrvatskog fonda za privatizaciju, Zagreb, Gajeva 30A kao prodavatelja sa jedne strane i društva „Boman“ AG iz Vaduza, Landstrasse 11, FL- 9495, Triesen, Lihtenštajn kao kupca sa druge strane, Hrvatskog fonda za privatizaciju, Sektor prodaje i odnosa s investitorima Klasa:400-01/97-01/375, Ur Broj:563-02- 202/99-4 od 02.veljače 1999 g.

II Ništetna je Izjava o raskidu Ugovora o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, broj 67/96 od 17.06.1996 g. sklopljenog između Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o. Zagreb kao prodavatelja sa jedne strane i društva „Boman“ AG iz Vaduza, Landstrasse 11, FL-9495, Triesen, Lihtenštajn kao kupca sa druge strane, Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o. Zagreb, Broj 02/6- DG-02/99-86/98-509 od 09.travnja 1999 g.

III. Nalaže se tuženiku ad.2. da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove Presude donese Odluku kojom će priznati tužitelja kao vlasnika 56,49% dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, Oib:20989435611, te se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove Presude izvrši sukladno statutu društva tuženika ad.1. upis svog vlasništva dionica kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva u Zagrebu, na svoje ime.

IV. Nalaže se tuženiku ad.1. kao ovlašteniku upisa u Knjigu dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, Oib:20989435611, da putem Središnjeg klirinškog depozitarnog društva izvrši upis tužitelja u roku 8 dana od dana pravomoćnosti presude kao vlasnika 56,49% dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, uz istovremeni izbris imena društva Bismass Ltd sa 54,59% dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, društva Sadika BV sa 23,79% dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska kao vlasnika dionica, oba društva kao pravni slijednici tuženika ad.2. na istim tim dionicama.

V. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužitelju troškove spora .“

II. Nalaže se tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi 1. tuženiku HOTELI HALUDOVO MALINSKA d.d. Malinska, Put Haludova 1, OIB: 20989435611 trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. svibnja 2025. podnio tužbu protiv 1. i 2. tuženika radi utvrđenja ništetnosti izjave i obavijesti kojima su raskinuti ugovori u kupnji dionica 1. tuženika i upisa u knjigu dionica 1. tuženika. U tužbi navodi da je vlasnik, pravni zastupnik i univerzalni pravni slijednik društva Boman AG iz Lihtenštajna, te dioničar 1. tuženika sa 6 dionica upisanih u Registar Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, Zagreb. Društvo Boman AG da je temeljem dva ugovora o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. steklo dionice 1. tuženika, i to ugovorom o prodaji dionica sa Hrvatskim fondom za privatizaciju od 3. lipnja 1996. 26,36% ukupnog broja dionica društva, a ugovorom o prodaji dionica sa Hrvatskim mirovinskim osiguranjem od 17. lipnja 1996. 16,77% ukupnog broja dionica društva, te da je od malih dioničara kupnjom stekao 10,36% dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Nadalje, navodi da je temeljem članka 15. Statuta 1. tuženika u skladu sa pozitivnim propisima Republike Hrvatske društvo prenijelo sve dionice u depozitorij Središnje depozitarne agencije d.d. Zagreb, koje temeljem članka 16. Statuta vrši poslove pohrane i evidencije o dionicama za potrebe društva. U odnosu na pasivnu legitimaciju 1. tuženika istaknuo je da 1. tuženik, putem uprave vodi knjigu dionica društva, te je dužan evidentirati i provesti svaku promjenu imatelja dionica društva, dok je u odnosu na pasivnu legitimaciju 2. tuženika istaknuo da su Zakonom o upravljanju državnom imovinom poslovi upravljanja i raspolaganja državnom imovinom povjereni Ministarstvu državne imovine, odnosno Ministarstvu prostornog uređenja, a da je člankom 22. istog zakona propisano da su poslovi 2. tuženika upravljanje dionicama i udjelima, odnosno osnivačkim pravima čiji je imatelj ili ovlaštenik RH, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatska agencija za osiguranje depozita. Nadalje, navodi da su ranije spomenuti ugovori o kupnji dionica raskinuti, a dionice da su prebačene na 2. tuženika, i to temeljem izjave o raskidu ugovora od strane Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o. 9. travnja 1999., te obavijesti o raskidu ugovora Hrvatskog fonda za privatizaciju 2. veljače 1999. 1. tuženik da je brisao tužitelja kao vlasnika dionica, te upisao Hrvatski fond za privatizaciju, dok je Hrvatsko mirovinsko osiguranje ugovorom o prijenosu i zamijeni dionica sa Hrvatskim fondom za privatizaciju prenijelo na istoga dionice iz svog vlasničkog portfelja. Istaknuo je da navedeni raskidi nisu imali valjani pravni razlog, odnosno da su raskidi ugovora ništetni jer da je razlog nemogućnosti plaćanja ugovorenih rate kredita za kupljene dionice taj da mu je od strane 2. tuženika trajno onemogućen rad u objektima samog hotela, budući je Republika Hrvatska naredila smještaj izbjeglica i prognanika u cjelokupnom objektu 1. tuženika i njegovim pratećim objektima. Isti da su prema ugovoru trebali ostati u objektima najdulje 6-10 mjeseci, to jest do kraja 1991., a ostali su do 1999. U navedenom razdoblju od 1991. do 1999. oportunitetni neto gubitak društva da je iznosio 2.730.950 DEM, troškovi zbrinjavanja 6.902.987 DEM, a devastacija objekta 8.722.876 DEM, odnosno ukupno 18.356.813 DEM, dok su državne institucije institucija za troškove smještaja prognanika uplatile iznos od 4.434.932 DEM. Iz navedenog da je razvidno da je tužitelju onemogućen rad u objektima hotela, da mu je nanošena permanentna šteta od strane države, te onemogućeno ostvarivanje dobiti iz koje bi redovno i uredno ispunjavao i plaćao sve dospjele obveze vezano za plaćanje kupljenih dionica, dok ga se istovremeno prisiljavalo na ispunjenje njegove obveze koja je bila otežana do nemogućnosti ispunjenja, iz čega je proizlazi nemoralno ponašanje Republike Hrvatske, a time i ništetnost raskida ugovora. Istaknuo je i da je temeljem ugovora o kupnji dionica sa Hrvatskim fondom za privatizaciju izvršio uplatu u iznosu od 4.200.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna i time stekao dionice društva 1. tuženika u nazivnoj vrijednosti od 14.000.000,00 DEM, što iznosi 26,36% u ukupne vrijednosti društva, a od Hrvatskog mirovinskog osiguranja 89057 dionica društva što iznosi 16,77% ukupne vrijednosti društva, te od malih dioničara 10,36%. Stoga da je oštećen najmanje za taj iznos sa zakonskim zateznim kamatama, slijedom čega da mu pripada pravo i na tužbu za naknadu štete. U konačnici, naveo je i da je iz dostavljenih izvadaka vlasničke strukture Zagrebačke burze d.d. razvidno da su kao dioničari upisani Bismass ltd sa 54,59% dionica i Sadika BV sa 23,79% dionica, koja društva su u svojim matičnim državama upisa prošli kroz postupak likvidacije, te su brisani kao pravne osobe iz registara, slijedom čega da vlasnički status i upravljačka prava dionica koja su u sastavu dioničkog društva 1. tuženika konačno trebaju prijeći u vlasništvo RH. S obzirom na navedeno, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, te donese presudu sadržaja kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Istaknuo je da je nije sporno da je društvo Boman AG temeljem ugovora o prodaji dionica sa Hrvatskim fondom za privatizaciju od 3. lipnja 1996. i ugovorom o prodaji dionica s Hrvatskim mirovinskim osiguranjem od 17. lipnja 1996. stekao dionice 1. tuženika, kao i da je 1. tuženik prenio sve ugovorima stečene dionice u depozitarij Središnje depozitarne agencije d.d. Zagreb i da su navedeni ugovori raskinuti izjavom o raskidu ugovora od 9. travnja 1999., te temeljem obavijesti o raskidu ugovora Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. veljače 1999. Međutim, istaknuo je da su neosnovane tvrdnje tužitelja da su odredbe izjave i obavijesti o raskinu nemoralne, a time i ništetne, slijedom čega da je neosnovan i zahtjev za upis tužitelja u knjigu dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Nadalje, navodi da se u konkretnom slučaju niti jedan od zakonskih razloga za ništetnost ne može primijeniti na činjenično stanje koje iznosi tužitelj, budući da nemogućnost tužitelja da ispuni ugovorom preuzete obveze nije, i ne može biti razlog ništetnosti raskida ugovora. Odredbom članka 124. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima da je bilo propisano da kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveza ili raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu. U konkretnom slučaju, Boman AG da nije bio u mogućnosti ispunjavati obveze iz ugovora, pa da su raskidi ugovora u potpunosti valjani i u skladu sa zakonom, pri čemu da su tvrdnje o nemoralnosti postupanja Republike Hrvatske u potpunosti promašene, a i nategnute, budući da nemaju veze s pitanjem ništetnosti izjave i obavijesti kojima se raskidaju ugovori. S tim u vezi, istaknuo je da sve i kada bi takvo postupanje Republike Hrvatske bilo nemoralno, isto nije od utjecaja na navodnu nemoralnost izjave i obavijesti, budući da se izjava i obavijest odnose samo na ugovore u kojima je društvo Boman AG bio strana i obveze koje nije uredno izvršavao, što je dovelo do zakonitog raskida istih, slijedom čega da je tužiteljev zahtjev za upis u knjigu dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. u potpunosti neosnovan.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik je prvenstveno osporio aktivnu legitimaciju tužitelja koji kao fizička osoba navodi da je vlasnik, pravni zastupnik i univerzalni pravni sljednik društva Boman AG iz Lihtenštajna, budući da je iz dostavljene specijalne punomoći kojom ga se opunomoćuje da djeluje u granicama svrhe društva BOMAN kao specijalni zastupnik razvidno isključivo da je tužitelj opunomoćenik društva Boman AG, ali ne i da bi isti bio njegov univerzalni pravni sljednik i imao pravo potraživati ono što u svom tužbenom zahtjevu potražuje. Navedeno je istaknuo posebno u odnosu na zahtjev za prijenosom dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. na svoj račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira otvoren pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu u slučaju da se utvrdi ništetnost odluka o raskidu ugovora, s obzirom da su ugovori sklopljeni s društvom Boman AG, a ne s tužiteljem kao fizičkom osobom koja sada djeluje kao opunomoćenik društva Boman AG. Nadalje, istaknuo je da u cijelosti osporava i pasivnu legitimaciju, budući da sukladno odredbama Zakonom o upravljanju državnom imovinom i Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske nije pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, već je to Republika Hrvatska, s obzirom da nije mogao od svog neposrednog prednika steći ovlasti koje on nije ni imao. Isto tako, osporio je pasivnu legitimaciju vezanu za dionice Hoteli Haludovo Malinska d.d. koje je tužitelj stekao od Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o., kao i svoju odgovornost za bilo kakav odnos između tužitelja i Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o., dok kasnije sklapanje ugovora prednika 2. tuženika o prijenosu i zamjeni dionica više društava nije relevantna za predmetni postupak. U odnosu na navedeno, istaknuo je i da tužitelj ničim nije dokazao da bi se radilo o prijenosu i zamjeni baš onih dionica koje je on ranije stekao ugovorom broj 67/96 od 17. lipnja 1996., dok je u praksi njegova prednika sklapanje ovakvih ugovora bilo potpuno uobičajeno i ničim zabranjeno. Nadalje, istaknuo je i da su sami razlozi, zbog kojih bi se prema tužitelju odluke o raskidu ugovora trebale proglasiti ništetnima i dokazi koje dostavlja na tu okolnost, takvi da se uopće ne tiču 2. tuženika, već navodne nemoralnosti Republike Hrvatske. Međutim, neovisno o navedenom, ugovor o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska, broj 3636356/91400 između Hrvatskog fonda za privatizaciju i društva Boman AG da je sklopljen 3. lipnja 1996., a da tužitelj navodi da je bio onemogućen u ispunjenju svojih obveza iz razloga što su u kupljenim objektima bile smještene izbjeglice i prognanici koji su u spomenutim objektima trebali ostati do 1991. Stoga, da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora 1996. bio ili morao biti svjestan činjenice da se u kupljenim objektima nalaze izbjeglice i prognanici.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je uz tužbu dostavio ovjereni prijevod ugovora o imenovanju sklopljenom sa tvrtkom Administral iz kojeg je razvidno da je kao fizička osoba bio jedini vlasnik trgovačkog društva Boman AG i da je to društvo nastupalo u svoje ime, a za njegov račun. Istaknuo je da nije sporno da je društvo Boman AG brisano iz sudskog registra bez imovine jer dionice koje su predmet ovog spora po logici stvari nisu bile, odnosno nisu mogle biti razmatrane u času brisanja društva, ali da je on vlasnik predmetne imovine jer sva imovina društva po sili zakona pripada vlasniku, budući da društvo nije imalo vjerovnika. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije naveo je da Zakonom o upravljanju državnom imovinom na 2. tuženika preneseno upravljanje (u svojstvu zakonskog zastupnika) dionicama i udjelima u trgovačkim društvima čiji je imatelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a da je danas važeći propis usmjeren na državno upravljanje nekretninama i pokretnim materijalnim stvarima, tako da u pravnom sustavu nema izričite odredbe koja definira pasivnu legitimaciju 2. tuženika, ali da isto tako nema ni drugog tijela, osim ovdje 2. tuženika, koji bi uopće, osim njega, mogao biti pasivno legitimiran u ovom postupku za te dionice. U svakom slučaju da je nesporno i u sudskoj praksi široko usvojeno da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije pasivno legitimiran u tim sporovima, budući da je Hrvatsko mirovinsko osiguranje d.o.o. djelovalo kao izvršitelj/tehnički nositelj prava na dionice, te je konstrukcija sudske prakse da je za te dionice ipak pasivno legitimiran jedino i isključivo 2. tuženik. Također, u podnesku od 20. veljače 2026. i na ročištu 11. ožujka 2026. tužitelj je opširno iznio i razložio činjeničnu i pravnu tvrdnju da su raskidi ugovora ništetni, jer je postupkom državnih tijela onemogućeno poslovanje 1. tuženika u predmetnom razdoblju, iz kojih razloga da je takav postupak državnih tijela bio suprotan zakonu i moralu društva. Na ročištu održanom 11. ožujka 2026. tužitelj je ustrajao na navodima o neosnovanosti prigovora nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije. Posebno je istaknuo da se pravno sljedništvo utvrđuje ex tunc, odnosno da jednom utvrđeno pravno sljedništvo 2. tuženika nad Hrvatskim fondom za privatizaciju znači da prestankom zakona koji je utvrdio to pravno sljedništvo zakonodavac nije dalje u novim danas važećim propisima trebao na bilo koji način regulirati to pitanje. Odredbom članka 58. stavka 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom da je jasno propisano da 2. tuženik preuzima prava i obveze, imovinu, zaposlenike, uredsku opremu, obveze i sve drugo što je pripadalo Hrvatskom fondu za privatizaciju, a da su stavkom 3. propisani izuzeci od toga, a to su bile dionice, udjeli i nekretnine koji su se bilančno na dan 31. ožujka 2011. nalazili u portfelju tadašnjeg Hrvatskog fonda za privatizaciju. Stoga, a s obzirom da predmetni spor nesporno nije spor o takvim dionicama, osporavanje pasivne legitimacije 2. tuženika da nije osnovano. Također, naveo je da je neosnovano osporavanje pasivne legitimacije 2. tuženika u odnosu na dionice kupljene od Hrvatskog mirovinskog osiguranja. Predmetni spor da proizlazi iz činjenice kupnje dionica iz državnog privatizacijskog portfelja za što je nadležan odnosno pasivno legitimiran 2. tuženik, pri čemu da je nebitno koja točno institucija je u okviru privatizacije prodavala dionice već je isključivo bitno da su one prodavane u okviru privatizacije kao takve. Iz ugovora od 9. srpnja 1999. da proizlazi da je predmetne dionice Hrvatsko mirovinsko osiguranje ustupilo 2. tuženiku, pa da je, ako ne iz neke druge osnove, onda po osnovi tog ugovora, 2. tuženik pasivno legitimiran za te dionice u ovom sporu.

5. 1. tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao na navodima istaknutim u odgovoru na tužbu, prvenstveno iz razloga jer iz tužbe i dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelj bio univerzalni pravni sljednik društva Boman AG. U odnosu na tvrdnje tužitelja vezane za ništetnosti izjave i obavijesti o raskidu ugovora o prodaji dionica navodi da su iste u cijelosti proizvoljne i samostalne konstrukcije, te da nemaju uporište u zakonskim odredbama, kao i da tužitelj takve tvrdnje nije potkrijepio.

6. 2. tuženika je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod navoda istaknutih u odgovoru na tužbu. Naveo je da je pogrešan i potpuno proizvoljan zaključak tužitelja da bi ex tunc bilo određeno pravno sljedništvo 2. tuženika, kao i da se članak 58. stavak 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom ne bi trebao primjenjivati na dionice koje su predmet ovog postupka. Također je naveo da se pridružuje navodima 2. tuženika istaknutim tijekom postupka.

7. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetna obavijest o raskidu ugovora o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, broj 3636356/91400 od 3. lipnja 1996. i izjava o raskidu ugovora o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, broj 67/96 od 17. lipnja 1996., te zahtjev tužitelja da se naloži 2. tuženiku da donese odluku kojom će priznati tužitelja kao vlasnika 56,49% dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, kao i da ga se ovlasti da temeljem presude izvrši upis svog vlasništva dionica kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva u Zagrebu, na svoje ime, kao i zahtjev da se 1. tuženiku naloži da putem Središnjeg klirinškog depozitarnog društva izvrši upis tužitelja kao vlasnika 56,49% dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, uz istovremeno brisanje imena društva Bismass Ltd i društva Sadika BV.

10. Prvenstveno valja navesti da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Naime, kako je ranije navedeno predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti izjave i obavijesti o raskidu ugovora o prodaji dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d., koje je kao kupac zaključilo društvo Boman AG.

11. Odredbom članka 327. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom članka 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Prema navedenim odredbama zakona sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba, slijedom čega na strani osobe koja se poziva na ništetnost ne mora nužno postojati pravni interes. Cilj odredbi zakona koje uređuju pravni institut ništetnosti jest zaštita javnog interesa, pa zakonodavac ni na koji način ne ograničava krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost, a na temelju odredbe članka 327. stavka 1. ZOO- a sam zakon daje aktivnu procesnu legitimaciju na tužbu na utvrđenje svakoj zainteresiranoj osobi, bez potrebe dokazivanja pravnog interesa. Stoga, tužitelj je, kao osoba koja je u ime društva Boman AG potpisala ugovore o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. (list 69-78 spisa), te osobno imatelj 6 dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. (list 68 spisa), zainteresirana osoba, odnosno aktivno legitimiran tražiti utvrđenje ništetnosti predmetne izjave i obavijesti. S tim u vezi, u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti irelevantni su navodi 1. i 2. tuženika o tome je li tužitelj pravni sljednik društva Boman AG.

12. Međutim, osnovan je od 1. i 2. tuženika istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da u odnosu na konkretni predmet spora 2. tuženik nije pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju i Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o.

13. Među strankama nije sporno:

- da je 3. lipnja 1996. između Hrvatskog fonda za privatizaciju, kao prodavatelja i društva Boman AG iz Lihtenštajna, kao kupca zaključen ugovor o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, broj 3636356/91400;

- da je 17. lipnja 1996. između Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o. Zagreb, kao prodavatelja i društva Boman AG iz Lihtenštajna, kao kupca zaključen ugovor o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska broj 67/96.;

- da je Hrvatsko mirovinsko osiguranje d.o.o. 9. travnja 1999. izjavom o raskidu (list 81 spisa) raskinulo ugovor broj 69/96 od 17. lipnja 1996. i anex ugovoru broj 67/96 od 8. siječnja 1998.;

- da je Hrvatski fond za privatizaciju 2. veljače 1999. obavijestio Boman AG da raskida ugovor broj 3636356/91400 od 3. lipnja 1996. (list 82 spisa).

14. Odredbom članka 58. stavka 2. Zakon o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 145/10, 70/12 i 94/13; dalje ZUDI) propisao je da Hrvatski fond za privatizaciju prestaje s radom 31. ožujka 2011., dok je stavkom 3. propisano da Agencija za upravljanje državnom imovinom na dan 31. ožujka 2011. preuzima poslove, imovinu, prava, obveze, uredsku i drugu opremu, arhiv Hrvatskog fonda za privatizaciju i Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, te radnike Hrvatskog fonda za privatizaciju i državne službenike i namještenike Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, a stavkom 4. da, iznimno od odredbe stavka 3., dionice, poslovni udjeli u trgovačkim društvima i nekretnine u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju na dan 31. ožujka 2011. postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

15. Odredbom članka 14. stavka 2. ZUDI-a propisano je da dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima čiji je imatelj Republika Hrvatska, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka za dionice i poslovne udjele u trgovačkim društvima koje je stekla u postupku sanacije i privatizacije banaka, te nekretninama čiji je vlasnik Republika Hrvatska, osim onih nekretnina čije je upravljanje i raspolaganje uređeno posebnim zakonom, kao zakonski zastupnik na temelju ovog Zakona, upravlja Agencija (Agencija za upravljanje državnom imovinom).

16. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 94/13, 18/16, 89/17, 52/18 i 112/18; dalje ZURIVRH) propisano je da je Centar pravni sljednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije, sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od stranaka. Odredbom članka 28. stavka 1. ZURIVRH-a propisano je da Centar upravlja, kao zakonski zastupnik na temelju ovoga zakona, dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima čiji je imatelj Republika Hrvatska, a koja nisu utvrđena kao društva od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima čiji su imatelji Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka za dionice i poslovne udjele u trgovačkim društvima koje je stekla u postupku sanacije i privatizacije banaka, osim onih trgovačkih društava čije je upravljanje i raspolaganje uređeno posebnim zakonom, te je zadužena za restrukturiranje trgovačkih društava i drugih pravnih osoba koje nisu od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Odredbom članka 80. stavka 1. ZURIVRH- a propisano je da Agencija prestaje s radom 30. rujna 2013.

17. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a budući da je u konkretnom slučaju predmet spora utvrđenje ništetnim obavijesti o raskidu ugovora o prodaji dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, broj 3636356/91400 zaključenog 3. lipnja 1996., koju obavijest je dao Hrvatski fond za privatizaciju, kao druga ugovorna strana, odnosno prodavatelj, koji je sukladno citiranim odredbama ZUDI-a prestao sa radom 31. ožujka 2011., to u predmetnom postupku Agencija za upravljanje državnom imovinom nije pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, već je to Republika Hrvatska, dok je Agencija za upravljanje državnom imovinom zakonski zastupnik Republike Hrvatske. Posljedično tome, 2. tuženik Centar za restrukturiranje i prodaju, kao pravni sljednik u odnosu na prava i obveze Agencije za upravljanje državnom imovinom, koja je prestala sa radom 30. rujna 2013., kao zakonski zastupnik upravlja dionicama i poslovnim udjelima čiji je imatelj Republika Hrvatska.

18. Stoga, 2. tuženik Centar za restrukturiranje i prodaju, kao zakonski zastupnik koji upravlja dionicama u vlasništvu Republike Hrvatske, nije pasivno legitimiran u odnosu na konkretni predmet spora, koji se odnosi na ugovor o prodaji dionica koje su bile u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, a u odnosu na koje dionice bi pravni sljednik bila Republika Hrvatska.

19. Isto tako, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnom izjave o raskidu Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o. od 9. travnja 1999. kojom je raskinut ugovor broj 69/96 od 17. lipnja 1996. i anex ugovoru broj 67/96 od 8. siječnja 1998. Naime, 2. tuženik Centar za restrukturiranje i prodaju nije pravni sljednik Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske i Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika Hrvatske, kao imatelja dionica dioničkog društva Hoteli Haludovo Malinska d.d., a koji je zaključilo Hrvatsko mirovinsko osiguranje d.o.o., kojem je povjereno upravljanje i gospodarenje dionicama i udjelima u vlasništvu fondova.

20. Odredbom članka 6. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 102/98) propisano je da se za ostvarivanje prava radnika, poljoprivrednika, obrtnika i drugih osiguranih osoba utvrđenih ovim Zakonom osniva javna ustanova Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, dok je odredbom članka 156. propisano da imovinu Zavoda čine stvari, prava, dionice ili udjeli, novac i ostala sredstva na kojima su republički fondovi mirovinskog i invalidskog osiguranja i njihovi pravni prednici imali pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasništva. Odredbom članka 187. stavka 1. navedenog zakona propisano je da danom početka primjene ovoga zakona, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja samostalnih privrednika Hrvatske i Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika Hrvatske prestaju s radom, dok je stavkom 3. propisano da danom početka primjene ovoga zakona započinje s radom Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji preuzima sredstva, prava i obveze tih fondova i radnike Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske.

21. Identičnu odredbu o tome što čini imovinu Zavoda za mirovinsko osiguranje sadržavao je i Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13), kao i trenutno važeći Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 96/2025).

22. Odredbom članka 2. točkom 1. alinejom 3. ZUDI-a propisano je da su državna imovina dionice i poslovni udjeli u trgovačkim društvima čiji je imatelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

23. Odredbom članka 14. stavkom 1. ZUDI-a propisano je da državnom imovinom upravlja Agencija za upravljanje državnom imovinom, dok je ranije citiranim odredbama članka 14. stavka 2. ZUDI-a, te članka 25. stavka 1. i 28. stavka 1. ZURIVRH-a određeno da je Agencija za upravljanje državnom imovinom zakonski zastupnik Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, 2. tuženik, kao pravni sljednik u odnosu na prava i obveze Agencije za upravljanje državnom imovinom, koja je prestala sa radom 30. rujna 2013., kao zakonski zastupnik, upravlja dionicama i poslovnim udjelima čiji je imatelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

24. Sukladno navedenom, a s obzirom na osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije, posljedica čega je odbijanje točke I. i II. tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti, valjalo je odbiti i tužbeni zahtjev iz točke III. i IV. tužbenog zahtjeva, odnosno zahtjev tužitelja da se naloži 2. tuženiku da donese odluku kojom će priznati tužitelja kao vlasnika 56,49% dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, te da ga se ovlasti da temeljem presude izvrši upis svog vlasništva dionica kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva u Zagrebu, na svoje ime, kao i zahtjev da se 1. tuženiku naloži da putem Središnjeg klirinškog depozitarnog društva izvrši upis tužitelja kao vlasnika 56,49% dionica društva Hoteli Haludovo Malinska d.d. Malinska, uz istovremeno brisanje imena društva Bismass Ltd i društva Sadika BV.

25. Iz istih razloga sud je raspravnim rješenjem od 11. ožujka 2026. odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem knjigovodstveno - financijskog vještačenja, saslušanja tužitelja i odgovornih osoba 1. i 2. tuženika, te da se službenim putem od 2. tuženika pribavi podatak na koju pravnu osobu, odnosno dioničara su prebačene dionice koje su oduzete tužitelju temeljem raskida, kao i da se izvrši uvid u spise Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-190/1990, Ovr-100/1999 i Ovr-329/1999.

26. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

27. O troškovima parničnog postupka 1. tuženika odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

28. 1. tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje Tarifa), te zastupanja na ročištu 11. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 100,00 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 500,00 EUR.

29. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 24. travnja 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.