REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-663/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužiteljice ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marta Licul, odvjetnica u Labinu, Rudarska 5F, protiv I. tuženice EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika RV pok. Ž, [adresa], nepoznata boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik ĆV, odvjetnik u [adresa], **.**.2025., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice Marte Licul, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŽV vlasnica k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je II. tuženik RV dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši zemljišnoknjižni prijenos njegovog suvlasničkog udjela na navedenim nekretninama u korist tužiteljice.

II. Privremenom zastupniku II. tuženika ĆV, odvjetniku u [adresa], odobrava se naknada troškova zastupanja u iznosu 250,00 (dvjesto pedeset) eura te se nalaže tužiteljici da privremenom zastupniku isplati navedeni iznos u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu, ispravljenu podneskom od 2. rujna 2025., radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojima su kao suvlasnici uknjiženi i tuženici. Navela je da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju i da je ona stvarna vlasnica tih nekretnina jer ih je oduvijek njezina obitelj držala u posjedu, koristila i održavala. Vlasnica je obiteljske kuće sagrađene na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te okućnice, vrta i pomoćnih objekata sagrađenih na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Motovinski i na utuženim nekretninama. Sve te nekretnine čine jedan kompleks odnosno jedinstvenu cjelinu koja je ograđena prema javnoj prometnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prema susjednim nekretninama. Na predmetnim nekretninama tužiteljica ima sagrađene objekte i to: radionu, garažu i nadstrešnice, a ranije su tu bili sagrađeni sjenik, svinjac, poljski WC i streha/nadstrešnica. Te objekte su sagradili njezin pok. suprug VV (rođen 1949.) i prije njega, njegovi pravni prednici - otac SV koji je 1919. rođen u kući na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kbr. [adresa] i djed E (rođen 1878.), koji je doselio u [adresa] kada se oženio za R (Božicu) Pastorčić koja je 1886. rođena u toj kući i koja je naslijedila kuću i cjelokupno imanje. Navela je i da u navedenoj kući sada živi ona sa svojom obitelji i koristi sve navedene nekretnine na isti način kako su ih koristili i njezini pravni prednici. S obzirom na to da tuženici nikad nisu vršili posjed predmetnih nekretnina, a da njoj i njezinoj obitelji posjed nikada nije bio osporavan, smatra da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2. U ovom postupku prethodno je donesena djelomična presuda na temelju priznanja posl. br. P-663/2025-7 od 13. listopada 2025. kojom je utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na suvlasnički udio I. tuženice EV.

2.1. S obzirom na navedeno, preostalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu u odnosu na II. tuženika RV čije boravište nije poznato i koji nema punomoćnika. Stoga mu je, radi zaštite njegovih prava i interesa, na temelju čl. 84. st. 1. i st. 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., u nastavku: ZPP), postavljen privremeni zastupnik u osobi ĆV, odvjetnika u [adresa].

2.2. On se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ali se nije usprotivio izvođenju dokaza predloženih po tužiteljici. Osporio je da bi se tužiteljica osobno, kao i putem svojih pravnih prednika, nalazila u nesmetanom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvaci iz zemljišne knjige (str. 7-11), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša, povjerenika ovog suda, posl. br. O-387/13, UPP/OS-122/13 od 31. siječnja 2014. (str. 13-16), uvjerenje DGU, PUK Pula – Pola, Odjel za katastar nekretnina Pazin, klasa: 938-08/25-02/55, ur. broj: 541-29-06/2-25-2 od 24. ožujka 2025. (str. 18-19), izvodi iz posjedovnog lista (str. 21-23), ugovori o kupoprodaji nekretnina od 15. travnja 2025. (str. 25-34) i izvadak iz BZP-a (str. 79-80, 94-95) te su razgledani izvod iz katastarskog plana (str. 12, 24 i 93), geodetski snimak (str. 17), kopija snimke iz zraka (str. 20) i DOF snimak (str. 96). Pored toga izvedeni su dokazi uviđajem, mjerničnim vještačenjem po vještaku Sonji Mikulić i saslušanjem svjedoka ZV, GV i DV te saslušanjem tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U zemljišnoj knjizi su kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 7-8) bili upisani tužiteljica u 2/4 dijela, I. tuženica EV u 1/4 dijela i II. tuženik RV u 1/4 dijela. Nakon provedbe djelomične presude, u zemljišnoj knjizi su kao suvlasnici te nekretnine upisani tužiteljica u 3/4 dijela i RV u 1/4 dijela. Te se nekretnine sada nalaze u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5.1. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je u posjedovnom listu br. 111 za k. o. [katastarska općina] te su kao posjednici upisani I. tuženica EV, II. tuženik RV te BV i MV, svaki u 1/4 dijela.

6. Uvidom u ugovore o kupoprodaji nekretnina koje je tužiteljica 15. travnja 2025. sklopila s MV i BV (str. 25-33) utvrđeno je da su MV i BV prodali tužiteljici svoje suvlasničke udjele na predmetnim nekretninama. U oba ugovora su stranke suglasno utvrdile da je stvarni izvanknjižni vlasnik i posjednik utuženih nekretnina tužiteljica, kao i da se tužiteljica već nalazi u njihovom posjedu.

7. Na temelju uviđaja i izvoda iz katastarskog plana te vještačenja mjerničnog vještaka Sonje Mikulić, koje je u cijelosti prihvaćeno kao objektivno i stručno, identificirane su predmetne nekretnine.

7.1. K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], „Rudina“, pašnjak sa 955 m2, predstavlja dio kompleksa tužiteljice te se na sjevernom dijelu nalaze garaža i gospodarski objekt – svinjac, a prema jugu velika garaža za gospodarske alate i strojeve (traktor itd.). Ta čestica je dijelom na sjeveru ograđena betonskim zidom na kojem je stavljena žičana ograda, dok se s južne strane nalazi asfaltirani put (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koji vodi kroz selo [adresa]. Spomenuti gospodarski objekti nisu u cijelosti na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već se nalaze i na k. č. [katastarska čestica] te 1667/3 k. o. [katastarska općina] koje su također dio kompleksa tužiteljice. Na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se pristupa preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je asfaltirana, a u naravi predstavlja okućnicu stambene zgrade k. č. *107 k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa].

7.2. K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], „Rudina“, pašnjak sa 95 m2, se nalazi na samom jugu kompleksa, a graniči sa cestom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U naravi predstavlja uredno pokošeno dvorište.

7.3. Kompleks tužiteljice koji u naravi predstavlja okućnicu zgrade [adresa] predstavljaju sljedeće čestice: *107, 1667/11, 1667/10, 1667/6, 1667/4, 1667/3, 9725, 1667/13 i 1668/1 k. o. [katastarska općina]. Cijeli kompleks je omeđen na različite načine i to: na sjeveru zidom tj. cestom koja ide kroz selo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na zapadu betonskim zidom sa žičanom ogradom na koju se nastavlja dalje spomenuta cesta, na jugu asfaltiranom cestom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na istoku zidom od betonskih bloketa, žičanom ogradom, a prema najistočnijoj točki suhozidom. Sve nekretnine koje čine kompleks tužiteljice vidljive su na geodetskom snimku (str. 17).

8. Na okolnost posjedovnog stanja predmetnih nekretnina iskazivali su svjedoci ZV, GV i DV te tužiteljica.

9. Svjedoci ZV (rođen 1951.) i GV (rođen 1960.) od rođenja žive u mjestu [adresa], u neposrednoj blizini predmetnih čestica, pa su im te nekretnine dobro poznate još od djetinjstva. Oni su naveli da su te nekretnine bile vlasništvo pok. supruga tužiteljice VV koji ih je naslijedio od svojih roditelja LV i PV. Oni su, osim VV, imali još dva sina koji su se zvali HV i ČV. HV je živio u [adresa] ([adresa]), a ČV u [adresa] na drugoj strani sela, pa je predmetne čestice naslijedio samo VV koji je nastavio živjeti u kući svojih roditelja i koji je jedini nastavio koristiti predmetne čestice. Svinjac i garažu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je izgradio on i u njemu je držao svinje. Osim toga, on je napravio i betonski zid sa žičanom ogradom koji ograđuje tu parcelu te je uvijek uredno održavao i kosio predmetne parcele. Veliku garažu u kojoj se nalaze gospodarska vozila i strojevi, a koja je dijelom i na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je također izgradio pok. VV te su ta garaža i sve stvari u njoj danas vlasništvo tužiteljice. Čuli su za ime tuženika, ali ga nisu poznavali i nikada nisu čuli da bi on imao neke parcele na tom području. Nikada nisu čuli ni da bi tužiteljici, a ranije njezinom pokojnom suprugu VV i njegovim roditeljima, netko osporavao pravo vlasništva ili im prigovarao što te nekretnine koriste. Te nekretnine su uvijek smatrali njihovim vlasništvom, a da vlasničko stanje nije riješeno su saznali tek kada su u ovom postupku pozvani za svjedoke. Svjedok ZV je poznavao i roditelje LV koji su se zvali Ć i R. Naveo je da su i oni živjeli u mjestu [adresa] i da su na isti način koristili predmetne čestice, odnosno kao dvorišni prostor koji su održavali. U njihovo vrijeme je uz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na mjestu današnjeg betonskog zida, bio zid od kamena koji je ograđivao njihov dvorišni prostor.

10. Svjedokinja DV, kćerka tužiteljice, od rođenja živi u mjestu [adresa] te su predmetne čestice, otkad zna za sebe, vlasništvo njezinog pok. oca VV, a ranije su bile vlasništvo njezinog pok. djeda SV i pok. bake PV. Navela je da je, u vrijeme kada je bila dijete, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već bio izgrađen svinjac i garaža te da su te objekte koristili njezin otac i njegovi roditelji. Tada su u svinjcu imali svinje, a uz svinjac je bio izgrađen i poljski zahod. Svinje su u svinjcu držali do unazad dvije-tri godine, a danas u tom svinjcu drže stvari. Ostatak te parcele je uvijek uredno pokošen i to održava njezina obitelj, odnosno to su ranije održavali njezin otac i njegovi roditelji. Betonski zid sa žičanom ogradom je napravio njezin pokojni otac još prije nekih 20 godina, na mjestu nekadašnjeg kamenog zida. Veliku garažu u kojoj se danas nalaze gospodarski strojevi je napravio još njezin djed JV, a njezin otac je na toj garaži nadogradio porušeni dio. Njezini baka i djed su, osim njezinog oca VV, imali još dva sina koji su se zvali HV i ČV. Oni su oboje pokojni, HV je živio u [adresa], a ČV u [adresa] u kući na drugom kraju sela. Nakon smrti njihovih roditelja oni su predmetne parcele, kao i cijeli taj kompleks, ustupili njezinom ocu koji je nastavio živjeti u kući njihovih roditelja i koji je jedini i koristio te nekretnine. Čula je za ime tuženika, ali njega nije poznavala i nikada nije čula da bi on imao nekakve parcele na ovom području. Tek unazad nekoliko godina, kad su počeli rješavati papire, shvatili su da vlasničko stanje nije riješeno. To ih je neugodno iznenadilo jer su uvijek mislili da je to sve riješeno, a njezinoj obitelji nikada nitko nije prigovarao što te nekretnine koriste. Nakon smrti njezinog oca sve je nekretnine naslijedila njezina majka (tužiteljica) jer su ona i njezine dvije sestre te nekretnine ustupile njoj.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se za pok. VV udala 1971. i da od tada živi u mjestu [adresa]. Kada je došla živjeti u [adresa] je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već bio izgrađen svinjac u kojem su njezin svekar SV i svekrva RV držali svinje, a uz svinjac je tada bio i poljski zahod. Njezin suprug je nedugo poslije toga, uz taj svinjac, izgradio i garažu u kojoj je držao svoje vozilo. I veliku garažu, a u kojoj se danas nalaze gospodarski strojevi, je prije više od 20 godina izgradio njezin suprug jer mu je bilo potrebno za držanje kamiona. Ostatak te čestice, kao i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je oduvijek održavao njezin suprug VV na način da ih je kosio, a ranije je to činio i njezin svekar SV. Njezina svekrva RV je umrla 2008., a svekar SV puno godina prije. Njezin pok. suprug i ona su živjeli u istoj kući zajedno sa njegovim roditeljima te su oni kuću i sve nekretnine koje čine kompleks ostavili isključivo njezinom suprugu. Njezin suprug je imao dva brata koji su se zvali HV i ČV, ali oni te nekretnine nisu naslijedili i nisu ih nikada koristili. Baku i djeda njezinog supruga, odnosno roditelje njezinog svekra SV, nije poznavala jer su oni već bili pokojni u vrijeme kada se doselila u mjesto [adresa]. Međutim, čula je da je njezin svekar SV kuću i sve čestice oko kuće naslijedio od svojih roditelja. Čula je za ime tuženika, ali njega nije poznavala i nikada nije čula da bi on imao neke parcele na ovom području. Da vlasničko stanje predmetnih nekretnina nije riješeno saznala je tek nedavno kada su počeli rješavati legalizaciju objekata. Dok je njezin suprug bio živ, nikada joj nije rekao da nešto ne bi bilo riješeno i misli da on to nije ni znao. Dio tih čestica je bio upisan i na MV i BV s kojima je sklopila ugovore o kupoprodaji, a u kojima su potvrdili da je isključivo ona stvarni vlasnik i posjednik tih nekretnina. Misli da ni oni nisu znali da dolaze upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina, a kada ih je pitala za osobu imena RV, rekli su joj da je to njihov brat koji se davno odselio i koji im se nikada više nije javljao. Njoj, a ranije njezinom suprugu VV i njegovim roditeljima, nikada nitko nije prigovarao što te nekretnine koriste i oni su ih oduvijek smatrali svojim vlasništvom.

12. Sud je iskaze svjedoka i tužiteljice ocijenio istinitim jer su iskazivali međusobno suglasno, u skladu sa stanjem na terenu te po ocjeni ovog suda na objektivan i uvjerljiv način. Logično je i životno uvjerljivo da su svjedocima, s obzirom na mjesto i vrijeme njihovog rođenja te mjesto prebivanja, poznate okolnosti vezane za posjedovno stanje utuženih nekretnina. Osim toga, svjedoci ZV i GV nisu u srodstvu s tužiteljicom, pa nemaju poseban interes za ishod ovog postupka.

12.1. Istinitim je ocijenjen i iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je predmetne nekretnine, nakon smrti njezinog svekra LV i svekrve PV, naslijedio samo njezin pok. suprug VV, a da ja nakon njegove smrti te nekretnine naslijedila ona. Ona je i u tom dijelu iskazivala uvjerljivo i logično, u skladu s ispravama u spisu te suglasno iskazima svjedoka koji su naveli da je predmetne nekretnine, nakon smrti svojih roditelja, koristio isključivo VV koji je te nekretnine održavao i na njima izgradio gospodarske objekte. Da je te nekretnine naslijedio samo pok. VV, a nakon njegove smrti tužiteljica, proizlazi i iz rješenja javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša, povjerenika ovog suda, posl. br. O-387/13, UPP/OS-122/13 od 31. siječnja 2014. (str. 13-16). Uvidom u navedeno rješenje utvrđeno je da su kuća i nekretnine koje, zajedno s utuženim nekretninama, čine kompleks bile vlasništvo pok. VV te da je sve njegove nekretnine naslijedila tužiteljica jer su njezine kćerke svoje zakonske nasljedne dijelove ustupile njoj.

13. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su predmetne nekretnine od 60-ih godina prošlog stoljeća (otkad pamte svjedoci ZV i GV) koristili pok. VV i njegovi roditelji LV i PV na način da su ih održavali, kosili i na njima imali gospodarske objekte. Nakon smrti LV i PV te je nekretnine naslijedio samo VV koji ih je jedini i koristio i održavao te koji je nastavio živjeti u kući svojih roditelja. Nakon njegove smrti te je nekretnine, kao i ostale njegove nekretnine, naslijedila tužiteljica. Utvrđeno je i da tu nekretninu nikada nije koristio II. tuženik RV koji se odselio i koji se u mjesto [adresa] nije vraćao. Tužiteljici, a ranije njezinim pravnim prednicima, nikada nitko nije osporavao pravo na posjed utuženih nekretnina. Oni su te nekretnine posjedovali kao da su vlasnici, u posjed nisu ušli silom, potajno, prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja te nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

14. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljica zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.) kao mjerodavna primjenjuju pravna pravila iz § 1452.

- 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ) koji se je primjenjivao do 31. kolovoza 1980. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. godine skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a). U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/1991., nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

14.1. Kako su VV i njegovi pravni prednici od 60-ih godina prošlog stoljeća bili u neprekinutom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, ispunile su sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u njegovu korist. Poslije njegove smrti vlasništvo je, na osnovi nasljeđivanja, prešlo na tužiteljicu.

14.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

15. Privremeni zastupnik ĆV je zatražio naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (100 bodova x 2,00 eura) uvećano za PDV.

15.1. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarifa), privremenom zastupniku II. tuženika je priznata zatražena naknada u iznosu 250,00 eura (Tar. br. 7., 46 i 54. Tarife). Pritom valja istaknuti da je privremenom zastupniku naknada troškova na ime zastupanja II. tuženika priznata prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u punom iznosu, a ne prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika u iznosu 50 % nagrade prema Tarifi (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023.).

15.2. Slijedom navedenog, na temelju čl. 85. st. 3. ZPP-a, naloženo je tužiteljici da privremenom zastupniku ĆV, odvjetniku u [adresa], isplati iznos od 250,00 eura (t. II. izreke presude).

U Pazinu 24. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Grubor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužiteljica p. p.,

- II. tuženik RV p. p. z.

Po pravomoćnosti:

- Porezna uprava, Područni ured Pazin.