REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1372/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) Konjuška d.o.o., OIB 97701706060, Draga 1F, Primošten, zastupa ga Dragica Juras odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 71, protiv tuženika (ime u nominativu) ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Željko Puljić odvjetnik u Splitu, Starčevićeva 3, radi utvrđenja raskida ugovora, isplate i dr., nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 18. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja, te tuženika s punomoćnikom, na ročištu objave odluke dana 24. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) Konjuška d.o.o., OIB 97701706060, koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je raskinut predugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen dana 18. veljače 2010. godine između tužitelja Konjuška d.o.o. OIB 97701706060 kao prodavatelja i tuženika ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj] kao kupca, prvog kata kuće oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku brisanje prava vlasništva sa imena ŠE za cijelo sa nekretnine označene kao 3. etaža 0/0 prvi kat čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška]., K. O. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužitelja KONJUŠKA d.o.o., OIB 97701706060, Draga.“

II. O zahtjevu eventualne objektivne kumulacije tužitelja (ime u nominativu) Konjuška d.o.o., OIB 97701706060, sudi se:

Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) ŠE , OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju (ime u nominativu) Konjuška d.o.o., OIB 97701706060, iznos od 60.000,00 (šezdeset tisuća) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja nas isti iznos teče od dana 08. svibnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) Konjuška d.o.o., OIB 97701706060 i tuženiku (ime u nominativu) ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], da same snose svoje troškove ovog postupka.

XIV P-1372/2025

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja , u bitnom, navodio da su stranke dana 18. veljače 2010. godine u Šibeniku sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnine kojim se tužitelj obvezao prodati, a tuženik kupiti vlasništvo nekretnine označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi stana položenog na prvom katu.

2. Točkom 2. navedenog predugovora, da je utanačena kupoprodajna cijena za opisani stan u ukupnom iznosu od 130.000,00 eura, s istim člankom je potvrđeno da je tuženik kao kupac dana 25. veljače 2004. godine na ime ugovorene cijene isplatio tužitelju iznos od 70.000,00 eura, a ostatak od kupovnine u visini od 60.000,00 eura kupac se obvezao isplatiti tužitelju (prodavatelju) najkasnije u roku od osam dana nakon što se dobije izbris uknjiženog prava zaloga upisanog na teret predmetne nekretnine, koji zalog je bio uknjižen u korist Hypo Alpe Adria Bank AG.

3. Tuženik da je osnovom pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku donesene u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-707/2021 dana 31. prosinca 2018. godine uknjižio pravo vlasništva predmetnog stana na svoje ime za cijelo.

4, Tužitelj da je pozvao tuženika na dogovor oko isplate ostatka kupoprodajne cijene, a tuženik da se u potpunosti oglušio na takav poziv tužitelja, očito da bi izbjegao obvezu plaćanja ostatka kupoprodajne cijene, očitujući se punomoćniku tužitelja da nema namjeru ispuniti svoju obvezu, tj. da tuženik niti nema obvezu isplate ostatka kupoprodajne cijene tužitelju iz razloga što da tužitelj nije bio taj koji je brisao predmetno založno pravo, već da je to uradio sam tuženik, pa da tako time tužitelj nije ispunio ugovorom preuzetu obvezu brisanja ranije uknjiženog založnog prava vrhu predmetnog stana.

5. Susljedno iznesenom, a s obzirom na činjenicu da je ispunjen preduvjet za plaćanje ostatka kupoprodajne cijene iz ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika, a da tuženik odbija to učiniti, tužitelj da je uputio tuženiku izjavu o raskidu predmetnog ugovora o kupoprodaji.

6. Nastavno je istaknuo da ukoliko sud ne utvrdi osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev, da ističe zahtjev eventualne objektivne kumulacije kako je isti naveden u točki II. izreke ove presude, pa je predložio usvojiti jedan od ta dva zahtjeva, a tuženika obvezati na plaćanje parničnog troška tužitelju.

7. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio postavljenim zahtjevima tužitelja predloživši oba odbiti kao neosnovane, a tuženiku dosuditi parnični trošak na teret tužitelja.

8. Nije osporavao da su stranke dana 18. veljače 2010. godine sklopile predugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, u naravi stana položenog u zgradi katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za kupovninu od ukupno 130.000,00 eura.

XIV P-1372/2025

9. Nije sporio niti da je kao kupac, tužitelju kao prodavatelju, prije zaključenja utuženog predugovora, dana 25. veljače 2004. godine isplatio iznos od 70.000,00 eura kao dio kupovnine za predmetni stan, a ostatak od 60.000,00 eura da obvezao isplatiti u roku od osam dana nakon brisanja tereta upisan vrhu utuženog stana u „C“ listu zemljišnih knjiga.

10. Tužitelj da nije ispunio spornim ugovorom preuzete obveze, da nije sklopio glavni ugovor s tuženikom, niti da je tuženiku omogućio istim da u zemljišnim knjigama provede uknjižbu kupljenog vlasništva, posljedično što da je tuženik morao ostvariti, i jeste, putem parničnog postupka, stekavši za to pravomoćnu presudu u P -707/2021. Upravo potonja presuda da je dokaz o tome da je pravni odnos kojeg su stranke namjeravale postići predmetnim predugovorom završen i pravno uređen.

11. Naglasio je da tuženik kao kupac nije dužan isplatiti ostatak kupoprodajne cijene tužitelju kao prodavatelju za kupljeno vlasništvo spornog stana, jer da isti nije ispunio svoje ugovorne obveze (brisanje uknjiženih tereta i sklapanje glavnog ugovora), nastavno čemu da je neosnovan i tužiteljev zahtjev eventualne objektivne kumulacije.

12. U dokaznom postupku pregledan je predugovora s nadnevkom 18. veljače 2010. godine, te spis ovog suda pod poslovnim brojem P-707/2021 (ranije P-2640/15), pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, pročitana je e -mail korespondencija između tužitelja i tuženika, pregledani su spisi ovoga suda pod brojevima Z-4100/2025 i Z-7905/25, pročitano je brisovno očitovanje s nadnevkom 04. veljače 2025. godine, te dopisi tužitelja upućeni tuženiku s nadnevcima 04. studenog 2024., 15. svibnja 2025. godine i 18. lipnja 2025. godine, pročitan je sporazum radi osiguranja novčane tražbine od 17. ožujka 2005. godine, te ugovor o darovanju predmetne nekretnine od 25. kolovoza 2025. godine, pregledani su predmeti koji su se pred ovim sudom vodili pod poslovnim brojevima P-1933/25, Povrv-1578/2015, P-731/2017 (ranije P-2608/2015) i P-2170/2021 (ranije P- 1256/2019 i P-2351/2018).

12.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Zahtjev eventualne objektivne kumulacije tužitelja je osnovan.

15. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje nisu snažile postavljeni tužbeni zahtjev, ali su krijepile zahtjev eventualne objektivne kumulacije tužitelja, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a podredno istaknuti zahtjev usvojen kao osnovan, te je uz odluku o parničnom trošku suđeno kao u izreci ove presude.

XIV P-1372/2025

16. Naime, nedvojbeno je da su stranke pred ovim sudom vodile parnični postupak pod poslovnim brojem P-731/2017 (ranijeg poslovnog broja P-2608/2015) u kojem je pravomoćnom presudom od dana 31. listopada 2017. godine odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja istaknut protiv današnjeg tuženika radi predaje u vlasnički posjed predmetnog stana, sve uz utvrđenje da su stranke zaključile kupoprodajni ugovor (pogrešno isti nazvavši predugovorom) dana 18. veljače 2010. godine, te istoga dana na tom ugovoru svoje potpise ovjerile pod poslovnim brojem OV-1449/10 kod javnog bilježnika u Šibeniku Igora Lučeva, pače, da je prodavatelj (ovdje tužitelj) već ranije radi adaptacije predao kupljenju (spornu) nekretninu u posjed tuženiku koji je tužitelju do dana 25. veljače 2004. godine isplatio dio utanačene cijene u visini od 70.000,00 eura (u dva navrata, 50.000,00 eura plus 20.000,00 eura), dakle, nedvojbeno prije sklapanja ugovora od 18. veljače 2010. godine i očito već tada s ciljem stjecanja prava vlasništva utuženog stana, obvezavši se (tuženik) preostatak do punog iznosa kupovnine utanačene u visini od 130.000,00 eura isplatiti prodavatelju (tužitelju) najkasnije osam dana nakon što potonji izvrši brisanje uknjiženog založnog prava (Z- 1979/05) i zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja predmetnog stana (Z-973/08) određene u P-1911/07 (po tužbi treće osobe kao tužitelja KE protiv tuženika: ad.1 EE i (ovdje tužitelja) ad.2 Konjuška d.o.o., radi solidarne isplate 130.000,00 eura uključivo s pripadajućim kamatama, u kojoj je parnici je pravomoćnom presudom od dana 02. veljače 2010. godine navedenim tuženicima naloženo isplatiti označeni iznos spomenutom tužitelju).

17. Cijeneći da su se stranke već 25. veljače 2004. godine dogovorile o bitnim elementima kupoprodaje vrhu utuženog stana, za istaknuti je da je u smislu pravnog pravila članka 26. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO/91) u konkretnom slučaju primjenjive temeljem odredbi članka 1163. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO), ali i odredbe članka 247. ZOO-a, ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora koji su kod kupoprodaje predmet (stvar) i cijena (stvari).

18. Nesumnjivo je da ugovor o kupoprodaji nekretnine mora biti sklopljen u pisanom obliku, međutim, činjenica da o kupoprodaji nepokretne stvari nije sačinjena pisana isprava u odnosnom vremenu (ZOO/91) ne odriče valjanost takvom pravnom poslu ako je isti u potpunosti ili u pretežitom dijelu izvršen, a konkretno jeste , jer je tužitelj po svom ovlaštenom zakonskom zastupniku 2004. godine spornu nekretninu prodao (i predao) tuženiku za ugovorenu cijenu i za to primio, opetovano po ovlaštenom zakonskom zastupniku IE, pretežiti dio dogovorene kupovnine (70.000,00 od 130.000,00 eura), pače, o svemu su stranke 2010. godine sačinili i pisani dokument kojim je sve opisano potvrđeno.

19. Činjenica da su tužitelj, zastupan u odnosnom vremenu po svom direktoru IE (tako u P-731/2017) i tuženik, usmeno dogovoreni pravni posao 2004. godine i o tome sačinjeno pismeno 2010. godine, naknadno nazvali „predugovorom o kupoprodaji“, po ocijeni ovog prvostupanjskog suda ne odriče potpunost navedenom pravnom poslu niti je zahtijevalo činjenje glavnog ugovora kao

XIV P-1372/2025

kod stvarno zaključenog predugovora, budući da su spomenute stranke, u vremenu kada je to pravno bilo moguće, utanačile predmet kupoprodaje i cijenu istog, pače, prodavatelj predao kupcu u posjed kupljenu stvar, a kupac (tuženik) je prodavatelju (tužitelju) isplatio veći dio kupovnine, što među strankama u bitnom nije niti bilo sporno, a takvo utvrđenje snaži i postavljeni zahtjev u P -731/2017 (kojim je tužitelj od tuženika tražio povrat posjeda sporne nekretnine), ali proizlazi i iz niza parnica koje su stranke vodile (ili ih još vode) pred ovim sudom, tako P-1933/25 (pokrenuo je današnji tužitelj protiv ovdje tuženika i sina istog JE, radi utvrđenja da je nepostojeći i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju kojeg su potonji zaključili dana 25. kolovoza 2025. godine), Povrv-1578/2015 (u kojem postupku je pravomoćno odbijen zahtjev ovdje tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Šibeniku Alise Kale pod poslovnim brojem Ovrv-345/15 od dana 09. prosinca 2015. godine kojim je ovdje tuženiku naloženo platiti današnjem tužitelju iznos od 33.595,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime navodno dogovorenog zakupa predmetne nekretnine do isplate ukupnog iznosa kupovnine po predmetnom ugovoru), u P-707/2021 (ranije P- 2640/2015) je pravomoćnom presudom od dana 23. svibnja 2022. godine današnjem tužitelju (tada tuženiku) naloženo da ovdje tuženiku (tada tužitelju) izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva vrhu predmetnog stana, jer će u suprotnom takvu ispravu zamijeniti citirana presuda, te P-2170/2021 (ranije P- 1256/2019 i P-2351/2018) u kojem je pravomoćnom presudom od dana 03. svibnja 2023. godine proglašena nedopuštenom ovrha na nekretnini označenoj kao 3. Etaža

– prvi kat na katastarskoj čestici označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća od 92,00 m2, Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina] (utuženi stan), koja se vodila kod Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu pod poslovnim brojem Ovr-1149/2017.

20. Dakle, nesumnjivo je da je pravni posao kupoprodaje predmetnog stana koji su stranke sklopile dana 25. veljače 2004. godine, pretežito izvršen, u konačnici i provedbom kupljenog vlasničkog prava tuženika u zemljišnim knjigama (pred 22. veljače 2023. godine) osnovom ranije citirane presude (Z-3814/2023), pa se, po ocijeni ovog suda, ne može tražiti raskid takvog ugovora, jer nakon što su stranke postigle dogovor o predmetu (vlasništvo utuženog stana) i cijeni istog, tužitelj predao posjeda predmetnog stana tuženiku, a potonji kupljeno pravo uknjižio u zemljišne knjige i isplatio prodavatelju, ovdje tužitelju, više od polovice utanačene kupovnine (54%), to što tuženik nije u cijelosti isplatio dogovorenu cijenu tužitelju nije odlučujuće u konkretnoj pravnoj situaciji za afirmaciju tužiteljeva tužbenog zahtjeva istaknutog radi raskid navedenog ugovora.

21. To prije svega, jer iako se tuženik nedvojbeno (točkom 2. ugovora od 18. veljače 2010. godine) obvezao isplatiti tužitelju ostatak kupovnine od 60.000,00 eura, ali rokom od osam dana nakon brisanja ranije navedenog uknjiženog založnog prava i zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja predmetnog stana kao tereta istog, za ispunjenje tih pravnih radnji nesumnjivo je bio odgovoran tužitelj, a koji je brisanje opisanih tereta (ne i za utuženu nekretninu) postigao tek 28. travnja 2025. godine, a mogao je nakon zaključenja utuženog „predugovora“ 2010. godine bar do 22. veljače 2023. godine (Z-3814/2023) kada je tuženik kupljeno pravo uknjižio na svoje ime osnovom ranije citirane presude, pa navodi tužitelja o tome da tuženik nije reagirao

XIV P-1372/2025

na pozive da uplati preostatak dogovorene cijene (o čemu dopisi tužitelja od 15. svibnja i 18. lipnja 2025. godine tuženiku), nakon što je tužitelj izvršio brisanje (ne i vrhu predmetnog stana) ranije uknjiženih tereta pod brojevima OV-140/05 i OV- 139/05 javnog bilježnika u Šibeniku Igora Lučeva, tj. zaloga u iznosu od 900.000,00 eura, nastavno i iznosa od 1.000.000,00 eura, to s ugovorenom i eventualnom zateznom kamatom, uz zabilježbu ovršivosti iste tražbine u korist Hypo Alpe-Adria- Bank Ag 9020 Klagenfurt kasnije Alpen-Adria-Platz, osnovom brisovnog očitovanja (nakon prijenosa ovlaštenika pod brojem Ovr-1352/2025 od 04. veljače 2025. godine) rješenjem pod poslovnim brojem Z-4100/2025 od dana 06. ožujka 2025. godine, te uknjižbu (Z-7905/25) brisanja, založnog prava po brisovnom očitovanju Ov-1352/25 javnog bilježnika u Šibeniku Marka Vuletina od 20. veljače 2025. godine (tako iz zemljišnih knjiga), po ocijeni ovog suda, nisu takvog značaja za donošenje presude o tužbenom zahtjevu u ovoj stvari, jer je opisane radnje tužitelj poduzeo petnaest godina nakon zaključenja spornog „predugovora“, pri tom izazvavši postupanje tuženika u P-707/2021 (ranije P-2640/2015), dakle, izvorno devet godina nakon sklapanja utuženog pravnog posla (uz napomenu da je tužitelj 2005. godine opteretio već prodanu nekretninu) i pet godina nakon zaključenja navedenog predugovora , pri tom opirući se traženju ovdje tuženika u vremenu do pravomoćnosti presude u P- 707/2021, suviše i ne postupajući po presudi iz istog predmeta (ne dajući tabularnu ispravu tuženiku), tako time na sui generis način proizvevši situaciju da tuženik kupljeno pravo mora knjižiti osnovom presude, pa su nesumnjivo neutemeljeni i navodi tužitelja iz spomenutih dopisa da tuženik „već mjesecima uporno izbjegava platiti ostatak ugovorene kupoprodajne cijene“, te da je stoga (nakon dopisa od 18. lipnja 2025. godine) ovdje tužitelj ovlašten raskinuti predmetni ugovor. Samo podredno se ističe da je brisanje zabilježbe privremene mjere (Z-973/2008) izvršeno rješenjem broj Z-3636/2021.

22. Naime, odredbom članka 124. ZOO/91 bilo je propisano da u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveza ili, pod uvjetima predviđenim u idućim članovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete , dok je odredbom stavka 1. članka 125. ZOO/91 bilo određeno da kad ispunjenje obveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, ali (stavak 2.) vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora, konačno stavkom 3. navedenog članka i da kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor, s tim da su navedena pravila (stavak 4.) važila kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

23. Kad ispunjenje o roku nije bio bitan sastojak ugovora, odredbom stavka 1. članka 126. ZOO/91 bilo je propisano da dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje, ali (stavkom 2.) ako je vjerovnik želio raskinuti ugovor, morao je ostaviti dužniku primjeren naknadni

XIV P-1372/2025

rok za ispunjenje, s tim da (stavak 3.) ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora.

24. Iz supstrata izvedenih dokaza nisu se mogle utvrditi odlučne činjenice o tome da su stranke već pri sklapanju predmetnog pravnog posla dana 25. veljače 2004. godine (tako u P-707/2021) utanačile da bi rok za ispunjenje preostale obveze tuženika (plaćanje preostatka kupovnine u iznosu od 60.000, eura) bio bitan sastojak dogovorenog pravnog posla, u krajnjoj liniji stranke su tek ugovorom od 18. veljače 2010. godine utanačile takvu isplatu i vezale je rokom od osam dana nakon što ovdje tužitelj ispuni svoju obvezu, koji po ocijeni ovog suda nije bio bitan sastojak samog ugovora, ali i koju obvezu tužitelj nije ispunio bar narednih 12 godina, jer je tuženik kupljeno pravo (baš zbog ne postupanja tužitelja i opiranja istog tužbenom zahtjevu tuženika u P-707/2021) uknjižio na svoje ime tek pred 22. veljače 2023. godine (Z- 3814/2023), ali je tužbom u P-731/2017 i tražio od tuženika povrat posjeda predmetnog stana, što dodatno krijepi iznesena utvrđenja o postupanju tužitelja.

25. Stoga se po ocijeni ovog suda, postupanje tužitelja (dva upućena dopisa tuženiku) ne mogu smatrati navodnim ostavljanjem razumnog roka za ispunjenje preostale obveze, to posebice imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u ovom postupku (tužbom od 31. srpnja 2025. godine) tužbenim zahtjevom tražio utvrditi da je predmetni ugovor raskinut, a samo zahtjevom eventualne objektivne kumulacije tražio isplatu preostalog dijela dogovorene kupovnine , sve to nakon više godišnjeg vlastitog ne postupanja po dogovorenim utanačenjima ugovora iz 2010. godine.

26. Uz obrazloženo valja navesti da je namjera tužitelja (tako iz P-2640/2015 naknadno P-707/2021) očito bila isplatiti tužitelju preostali iznos kupovnine , koji to očito nije htio prihvatiti, o čemu opiranje ovdje tužitelja kao tuženika u P -707/2021 i ostale parnice ranije obrazložene, a pokrenute po tužitelju protiv tuženika , jer je tuženik prijedlogom od 21. prosinca 2015. godine zatražio (istoga dana izjavljena i tužba u P-2640/2015, naknadno P-707/2021), o čemu je ovaj sud donio i rješenje pod poslovnim brojem R2-486/2015 dana 12. veljače 2016. godine kojim je takav prijedlog odbio, da sud u sudski polog primi iznos od 60.000,00 eura, koje rješenje je Županijski sud u Slavonskom Brodu ukinuo, da bi ovaj sud u nastavku navedenog izvan parničnog postupka rješenjem pod poslovnim brojem R2-266/2016 od dana 24. siječnja 2017. godine odobrio ovdje tuženiku, predlagatelju UE polog novca u sudski depozit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000,00 eura preračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan pologa, ali je to rješenje Županijski sud u Slavonskom Brodu (Gž-714/2017 od dana 10. travnja 2018. godine) preinačio i odbio spomenuti prijedlog ovdje tuženika, što dodatno krijepi utvrđenje ovog suda o tome da tuženik nije izbjegavao platiti preostatak kupovnine za predmetni stan, kako to tvrdi tužitelj u ranije citiranim dopisima, susljedno svemu obrazloženom i da nije utemeljeno traženje tužitelja da se predmetni ugovor utvrdi raskinutim, pa je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen i zato je suđeno kao u točki I. izreke ove presude.

27. Međutim, sud nije prihvatio niti navode tuženika o ne postojanju obveze istog da tužitelju isplati preostali iznos dogovorene cijene za predmetni stan u visini od 60.000,00 eura, jer iz supstrata izvedenih, po strankama predloženih dokaza, nije

XIV P-1372/2025

proizlazilo, niti su stranke ugovorom od ugovorom od 18. veljače 2010. godine bilo što utanačile, a što bi otklanjalo obvezu tuženika da u potpunosti isplati među strankama dogovorenu cijenu predmetnog stana, pa u situaciji kada među strankama nije bilo sporno da tuženik preostali iznos kupovnine u visini od 60.000,00 eura nije platio tužitelju, niti je tuženik na bilo koji način sporio dospjelost te isplate na dan 08. svibnja 2025. godine, pače, iako su stranke navedenim ugovorom utanačile da tuženik preostatak cijene mora isplatiti u roku od osam dana nakon brisanje ranije obrazloženih tereta, iste nisu utanačile do kada to tužitelj mora učiniti, pa kako je su isti tereti u odnosu na predmetnu nekretninu izbrisani, to je nedvojbeno da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju neisplaćeni dio predmetne kupovine.

28. Suviše, obzirom da iz ugovora o darovanju (položenog u zemljišnim knjigama pod brojem Z-16642/2025) koji je ovdje tuženik zaključio sa svojim sinom, trećom osobom SE dana 29. lipnja 2025. godine, a koja treća osoba je danas u Z. U. [broj ZK uloška] i uknjižena vlasnikom za cijelo nekretnine označene kao 3. etaža 0/0 prvi kat čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ne proizlazi da je tuženik na spomenutu treću osobu prenio svoju obvezu isplate preostalog dijela cijene za utuženi stan tužitelju, to je utvrđeno da nije utemeljen prigovor tuženika da isti nije pasivno legitimiran u svezi sa postavljenim zahtjevom eventualne objektivne kumulacije, pa je isti kao osnovan u cijelosti usvojen i zato je suđeno kao u točki II. izreke ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavku 5. ZPP-a, a, uz utvrđenje da su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima, tužitelj je uspio glede zahtjeva eventualne objektivne kumulacije, a tuženik glede tužbenog zahtjeva, sud je odrediti da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, zato je riješeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 24. travnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

OKRENI !

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.