Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-111/2026-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama NK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćniku Divjanu Pavlečiću, odvjetniku u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 24. travnja 2026., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njezinog punomoćnika i voditeljice odjela NKT, istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj NK u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 dana, počevši od 23. travnja 2026.

Obrazloženje

1. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) podnijela je 23. travnja 2026. prijedlog za prisilno zadržavanje NK uz priležeću dokumentaciju.

2. U prijedlogu koji ovaj sud smatra obaviješću o prisilnom zadržavanju se navodi da je pacijentica u NPB dr. Ivan Barbot Popovača primljena 30. ožujka 2026. u 09:49 sati kao premještaj iz OB Vinkovci, a nakon pokušaja suicida skokom u rijeku Bosut. Ovo je pacijentica počinila praktično dan nakon što je otpuštena s psihijatrijskog liječenja u Vinkovcima. Psihijatrijski se liječi preko 20 godina u raznim psihijatrijskim ustanovama. Ovo joj je prvo liječenje u NPB Popovača. Aktualno u hospitalizaciji učini se dijagnostička obrada, te je potrebno učiniti još dodatnih pregleda zbog neočekivanog nalaza atrofije mozga u frontalnom i okcipitalnom dijelu mozga obostrano, kao i zbog nalaza psihološkog testiranja u kojem se evidentiraju odg. poremećaji. Navodi se da je proveden i zajednički razgovor sa suprugom pacijentice u njenoj prisutnosti i uz njenu suglasnost, gdje suprug iznosi da su u konstantnom stresu kao obitelj, da oba sina zbog majčinog ponašanja primaju psihološku pomoć, da se ne usude spavati kad je ona doma. Pacijentica je u bolnici nešto boljeg psihičkog stanja u domeni raspoloženja, ali osobnost ostaje onakva kakva je bila i nije dostupna farmakološkom tretmanu nestabilna je, nepouzdana, nepredvidljiva, impulzivna, egocentrična, što je potvrđeno psihološkim testiranjem (emocionalno nestabilna osobnost). 23. travnja pacijentica izjavljuje da hoće kući na vlastiti zahtjev, a protivno savjetu !liječnika. Potom izjavljuje da je dementna i da je za odjel za demencije. lnzistira na otpustu jer da joj je ovdje užasno, nema svoj komoditet. Pacijentica je bez uvida u svoje stanje i nekritična prema potrebi liječenja, a neophodno je nastaviti liječenje u bolničkim uvjetima, radi čega se predlaže pokretanje prisilne hospitalizacije.

3. Zbog navedenog ovaj sud je sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe NK kojoj je rješenjem od 23. travnja 2026. poslovni broj R1-111/2026-3 postavljen punomoćnik po službenoj dužnosti, Divjan Pavlečić odvjetnik u Sisku.

4. Tijekom postupka, a radi utvrđivanja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe, proveden je dokaz saslušanjem prisutne voditeljice odjela i prisilno zadržane osobe, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, proveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem i izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Prisilno zadržanu osobu nije bilo moguće saslušati jer isti nije odgovarao na pitanja, u nekoliko navrata je pokušao nešto reći ali ipak ništa nije rekao.

5. Voditeljica odjela je u cijelosti ostala kod pisanog prijedloga za određivanje prisilnog smještaja pacijentici, te je pojasnila da je pacijentica decidirano, jučer zahtijevala otpust iz bolnice, da se u dosadašnjem liječenju kontaktiralo i sa suprugom pacijentice, te se saznalo o ozbiljnim teškoćama funkcioniranja obitelji. Iskazala je da je pacijentici ovo prvo hospitalno liječenje u ovoj ustanovi, iako se psihijatrijski liječi unazad dvadeset godina, međutim, do sada nije napravljena cjelovita obrada, te se ista provodi tek sada, da je učinjen CT mozga i nalaz pokazuje promjene koje nisu očekivane obzirom na dob pacijentice, radi se zapravo o atrofiji mozga. Iskazala je da pored toga pacijentica unatoč proteklom liječenju još uvijek nije dobro, a do ovog liječenja je i došlo zbog činjenice da je nakon otpusta iz bolnice u Vinkovcima, slijedeći dan pokušala suicid, skočivši u rijeku, ponovljeni, tako da postoji i ozbiljan depresivni poremećaj, da je pacijentica emocionalno nestabilna što može biti posljedica promjena na mozgu, da će planira pregled kod neurologa, a s obzirom na dosadašnje iskustvo, gotovo je sigurno da će isti tražiti obavljanje magnetske rezonance. Iz svih tih razloga se ostaje kod prijedloga.

6. Nakon što se pacijenticu upoznalo s prijedlogom i razlozima održavanja ročišta, pacijentica je iskazala da ima 46 godina, da je iz [adresa] kraj Vinkovaca, udana je, ima dvoje djece od 17 i 21 godinu, po zanimanju je ekonomista, SSS, ne radi u struci, već radi u programu "ZAŽELI" kao gerontodomaćica, ali je prije godinu dana dala otkaz. Iskazala je da je u trećem mjesecu osjetila da joj mozak ne radi kako treba, da se nije obraćala liječniku, pila je tablete koje su joj ranije prepisane. Potvrdila je da je u dva navrata sebi pokušala oduzeti život, potom je na upit zašto je to učinila odgovorila da zato što joj je bilo preteško i nije mogla uskladiti svoje obaveze kod kuće i na poslu.

6.1. Voditeljica odjela je nakon toga intervenirala i iskazala da u razgovoru sa suprugom se došlo do podatka da pacijentica već duže vrijeme kod kuće ne funkcionira adekvatno, te da su ovi pokušaji suicida izvršeni u vrijeme kada pacijentica nije radila.

6.2. Pacijentica je potom izjavila da ne želi ostati ovdje na liječenju, jer smatra da je za nju najbolje da bude na odjelu demencije, iako se nije do sada liječila na takvim odjelima, ali ona jednostavno ne može sebi “posložiti sve u glavi”. Iskazala je da bez obzira što joj je doktorica sve objasnila, ona ne želi tu ostati i pitala je da li u blizini ima neki odjel demencije.

6.3. Prisutna liječnica potom je izjavila da u bolnici postoji odjel gerontopsihijatrije gdje se hospitaliziraju pacijenti visoke životne dobi i dementni, međutim pacijentica nema tu dob, a niti je kod nje dijagnosticirana demencija, pa niti po tome ona ne spada na taj odjel. Iskazala je da je pacijentici objašnjeno da za dijagnostiku i liječenje će trebati duže razdoblje, pa i tri mjeseca, nakon čega je pacijentica impulzivno uzela ogledalo i porezala se na prstu, a pacijentica je potvrdila da je to napravila. Voditeljica odjela je izjavila da iz tih razloga se pacijentica ne može premjestiti niti na odjel gdje se liječe poremećaji raspoloženja, ovdje je ona zapravo na odjelu intenzivne psihijatrijske skrbi.

6.4. Pacijentica je potom izjavila da joj se u glavi toliko pomutilo da se ona jedva otušira, da ovdje ne funkcionira i zato što joj je sve to novo i nepoznato, nema svoju komociju, a kod kuće joj je sve na mjestu gdje ona zna gdje što stoji, sve joj je u redu.

6.5. Voditeljica odjela ističe da je obitelj u doista teškom stanju , da je i suprug vrlo napet, što se vidjelo jučer kada je bio u bolnici i kada je rekao da i sinovi već neko vrijeme primaju psihološku pomoć, jer zbog stanja pacijentice kada je ista kod kuće “ne usude se ni spavati”.

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe zatraženo je mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. dr. Elviri Koić, specijalist-psihijatra, koja je u pisanom nalazu i mišljenju navela kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je NK, na liječenju u NPB dr. Ivan Barbot Popovača na 6. ženskom akutnom odjelu, nakon kraćeg liječenja u OB Vinkovci. To je prvo liječenje u NPB u Popovači. Primljena je u bolnicu 30. ožujka 2026., zbog pogoršanja psihičkog stanja, sumnje na depresivnu psihotičnu epizodu i nakon recidivnog pokušaja suicida drugog dana po otpustu sa liječenja iz Vinkovaca. Do sada je unazad 20 godina liječena u različitim psihijatrijskim ustanovama, npr. u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Strmcu, PB Jankomir i Vinkovcima. Liječenje je započelo nakon prvog poroda, kao postpartalna depresija. U dobi je od 46 godine, po zvanju ekonomistica, SSS, trenutno nezaposlena. Udana, suprug je građevinski radnik. Majka je dvojice sinova u dobi od 21 i 17 godina, N i S. Na ponovljenu zamolbu i protivno mišljenju nadležnog liječnika, insistira na otpustu kući i odbija želi povući pristanak na liječenje bez adekvatnog objašnjenja, te da hoće kući, uglavnom jer joj više nije dobro biti na odjelu i samo želi kući. Ne može prihvatiti mišljenje liječnika i terapijskog tima kako je potrebno nastaviti liječenje. Do sada je postignuto tek početno poboljšanje, no gospođa je i dalje nestabilna, nepouzdana, nepredvidiva, impulzivna, emocionalno nestabilna, bez adekvatnog uvida u svoje stanje i potrebu liječenja. U međuvremenu je stigao nalaz MSCT mozga, koji indicira daljnju neurološku obradu koja je i planirana i koja se svakako treba provesti u najboljem interesu pacijentice.

7.1. U nalazu vještak navodi da kod osobnog pregleda od strane vještaka pacijentica dolazi na razgovor u ambulantu odjela bez otpora. Uspostavlja spontanu komunikaciju, i pokušava mi objasniti kako jednostavno više ne može izdržati u zatvorenom prostoru, te da mora kući, između ostalog i zbog polipa uterusa zbog kojih treba higijenske uvjete koje ne može imati u okruženju više žena. Odmah me upoznaje sa nalazom CT mozga koji govori o atrofiji kore. Poštuje nadležnu liječnicu, ali ipak želi kući. Prosječne je, skladne osteomuskularne građe, i uhranjenosti. Ostavlja dojam osobe znatno mlađe od kronološke dobi. Odgovara na pitanja. Orijentirana je u svim smjerovima. Opisuje svoja dva pokušaja suicida, prvi s vinom i tabletama, i drugi kada se bacila s mosta u Bosut. Čudi se kako je isplivala, gotovo bez ozljeda. Doživljava to kao Božju volju. Govori kako je suprug zlostavlja cijeli život, ali da se nije nikome žalila. Njegova majka i njeni roditelji žive u istom mjestu, [adresa]. Aktivno odbija i dalje insistira na otpustu, bez argumentiranog objašnjenja. Pokušala sam joj objasniti da je u tijeku postupak procjene potrebe za liječenjem, pa i prisilnim jer je odbila suradnju, na što mi odgovara da ne želi više ostati u bolnici, mada osjeća da još nije dobro i da lijekovi ne djeluju kako je očekivano. Raspoloženjem je primjerena, bljeđeg afekta. Govor je održan. Sadržajem je vezana uz odnose, svoja promišljanja i uvjerenja. Ne opisuje jasno perceptivne obmane, mada se iste ne mogu sa sigurnošću isključiti. Aktualno se distancira od suicidalnih namjera, no ni to se ne može sa sigurnošću isključiti. Lako se naljuti, ražalosti, postaje agitirana i potencijalno i agresivna. Kognitivno mnestičke funkcije reducirane u okviru početnog kroničnog psihoorganskog sindroma. Nije kritična prema svome stanju i okolnostima. Također nije moguće postiži razumijevanje u odnosu na potrebu pisanog pristanka na suradnju nakon informiranja o liječenju.

7.2. Zaključno vještakinja navodi da je pacijentica u dobi od 46 godina, na liječenju u NPB u Popovači, zbog psihičke dekompenzacije u okviru psihotične depresivnosti uz agitaciju, impulzivnost i manifestnu suicidalnost uz dva ozbiljna pokušaja suicida u povijesti. Jedan od njih je prethodio ovom liječenju (skok s visine u rijeku Bosut). Nije suradljiva u pogledu liječenja, nepovjerljiva. Negira suicidalne namjere, no iste se ne mogu sa sigurnošću isključiti. Na tjelesnom planu oboljela je od polipa uterusa, a potrebno je dovršiti i neurološku diferencijalnu dijagnostiku. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti -MKB-10, vodeće šifre sada su F23 psychosis reactiva, F33.3 povratni depresivni poremećaj, psihotični F07.9 kronični psihoorganski sindrom u progresiji. Ona nije kritična i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje. Sada psihomotorno još uvijek nije u stabilnom psihičkom stanju, mada prima terapiju u adekvatnoj dozi. S obzirom na intenzitet poremećaja, postoji opasnost u odnosu na sebe, ali potencijalno i u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Dakle, postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. Ta će se opasnost ublažiti adekvatnim liječenjem i daljnjim praćenjem. U ovom trenutku predlažem određivanje prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno čl. 27 odnosno čl.40 Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u NPB dr. Ivan Barbot“ u Popovači i to na vrijeme od jedan do tri mjeseca, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti.

8. Nakon što je upoznata s nalazom i mišljenjem vještaka, pacijentica ponovno izjavljuje da ovdje ne može biti, da bi išla kući gdje ima svoju komociju, a ovdje nema ništa.

8.1. Prisutna voditeljica odjela potom je izjavila da su “to ti odgovori” i da pacijentica svakodnevno postavlja bezbroj pitanja kada će se otpustiti kući.

9. Na pitanje svog punomoćnika da li smatra da joj ovo liječenje pomaže ili odmaže pacijentica je odgovorila da joj odmaže, na pitanje zašto to misli, pacijentica je odgovorila da je to zato što ovdje nema svoju komociju.

10. Na pitanje suda da li misli da joj liječenje treba, pacijentica odgovara da joj liječenje ne treba, a na pitanje zašto bi onda išla na odjel demencije odgovorila je da je tamo nekako drugačije, a na pitanje od kuda to zna kada na takvom odjelu nije bila, odgovorila je da misli da je drugačije.

11. Slijedom navedenog, a utvrđenog tijekom postupka, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, sud je utvrdio da se radi o osobi koja je u stanju psihičke dekompenzacije u okviru osihotične depresivnosti uz agitaciju, impulzivnost i manifestnu suicidalnost. Utvrđeno je da je pacijentica do sada imala dva ozbiljna pokušaja suicida, i to u kratkom roku, a drugi pokušaj je uslijedio nakon otpusta s hospitalizacije u OB Vinkovci gdje je bila zbog pokušaja suicida konzumacijom tableta i vina. Utvrđeno je da se pacijentica psihijatrijski liječila u razdoblju od 20 godina u različitim psihijatrijskim ustanovama, ali da do sada zapravo nije napravljena cjelovita obrada, da je ta obrada započeta tijekom ove hospitalizacije, ali ista nije dovršena, kao i da je dosadašnja obrada pokazala da je kod pacijentice došlo do atrofije mozga što obzirom na dob nije uobičajeno, a emocionalna nestabilnost pacijentice može biti posljedica promjena na mozgu.

11.1. Nadalje sud je utvrdio da pacijentica nije kritična i nema uvida u svoju bolest, a ni u potrebu liječenja, jer smatra da joj liječenje nije potrebno, da joj od liječenja nije bolje i ne želi ostati na liječenju iako je u više navrata izjavila „da joj se u glavi pomutilo“ ili „da ne može sve posložiti u glavi“. Smatra da bi joj bilo bolje na odjelu za demenciju. Iz ponašanja pacijentice i na ročištu se zaključuje da ona ne prihvaća mišljenje i preporuke liječnika.

11.2. Utvrđeno je u proteklom periodu liječenja u NPB Popovača (od 30. ožujka 2026.), bez obzira na uzimanje adekvatne terapije, nije došlo do stabilizacije psihomotornog stanja, pa iako negira suicidalne namjere iste se ne mogu isključiti. Nakon što nije bila zadovoljna s onim što joj je ranije rekla liječnica o potrebi ostanka u bolnici, impulzivno je reagirala (uzela je ogledalo i porezala se).

12. U povezanosti s navedenim prihvaća se mišljenje vještaka da obzirom na intenzitet poremećaja postoji opasnosti u odnosu sebe, ali potencijalno i u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Dakle, još uvijek postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica takvog ponašanja.

13. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da ambulantno liječenje NK nije dostatno, već da ona nužno treba psihijatrijsku pomoć i liječenje, odnosno smještaj u psihijatrijskoj ustanovi. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a budući da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama, koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS i kojoj je potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja, pacijentu je određen prisilni smještaj u NPB Popovača u trajanju do 30 dana.

14. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno smještena osoba: NK, NPB Popovača VI odjel

2. Punomoćnik: Divjan Pavlečić, odvjetnik u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, VI odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis