REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-9336/19-30
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mizani Mekić Vejzović, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetniku iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika Filipa Fuština, odvjetnika, dana 24. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205431111 od 21. studenog 2005. godine sklopljenog između tužitelja FČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, platiti tužitelju FČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 4.695,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
- iznos od 28,42 eura od 02. studenog 2007. godine do isplate,
- iznos od 57,80 eura od 20. studenog 2008. godine do isplate,
- iznos od 56,52 eura od 14. prosinca 2008. godine do isplate,
- iznos od 60,96 eura od 14. siječnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 62,54 eura od 19. veljače 2009. godine do isplate,
- iznos od 60,53 eura od 25. ožujka 2009. godine do isplate,
- iznos od 60,65 eura od 23. travnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 60,33 eura od 14. svibnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 59,51 eura od 12. lipnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 59,63 eura od 18. srpnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 81,04 eura od 19. kolovoza 2009. godine do isplate,
- iznos od 81,28 eura od 18. rujna 2009. godine do isplate,
- iznos od 80,81 eura od 20. listopada 2009. godine do isplate,
- iznos od 81,58 eura od 18. studenog 2009. godine do isplate,
- iznos od 81,17 eura od 14. prosinca 2009. godine do isplate,
- iznos od 83,38 eura od 18. siječnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 84,41 eura od 14. veljače 2010. godine do isplate,
- iznos od 84,15 eura od 14. ožujka 2010. godine do isplate,
- iznos od 85,48 eura od 14. travnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 87,44 eura od 14. svibnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 89,43 eura od 24. lipnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 91,35 eura od 14. srpnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 90,35 eura od 14. kolovoza 2010. godine do isplate,
- iznos od 95,56 eura od 15. rujna 2010. godine do isplate,
- iznos od 92,33 eura od 14. listopada 2010. godine do isplate,
- iznos od 92,13 eura od 22. studenog 2010. godine do isplate,
- iznos od 56,88 eura od 14. prosinca 2010. godine do isplate,
- iznos od 57,81 eura od 14. siječnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 56,22 eura od 14. veljače 2011. godine do isplate,
- iznos od 57,29 eura od 14. ožujka 2011. godine do isplate,
- iznos od 56,46 eura od 14. travnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 58,23 eura od 14. svibnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 60,95 eura od 15. lipnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 63,18 eura od 14. srpnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 53,50 eura od 16. kolovoza 2011. godine do isplate,
- iznos od 49,27 eura od 14. rujna 2011. godine do isplate,
- iznos od 47,84 eura od 15. listopada 2011. godine do isplate,
- iznos od 47,94 eura od 14. studenog 2011. godine do isplate,
- iznos od 48,13 eura od 15. prosinca 2011. godine do isplate,
- iznos od 49,42 eura od 17. siječnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 49,57 eura od 14. ožujka 2012. godine do isplate,
- iznos od 49,30 eura od 19. ožujka 2012. godine do isplate,
- iznos od 49,44 eura od 14. svibnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 49,86 eura od 23. svibnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 49,72 eura od 20. lipnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 49,38 eura od 14. srpnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 48,45 eura od 14. rujna 2012. godine do isplate,
- iznos od 48,26 eura od 18. rujna 2012. godine do isplate,
- iznos od 49,11 eura od 15. listopada 2012. godine do isplate,
- iznos od 49,54 eura od 15. studenog 2012. godine do isplate,
- iznos od 49,25 eura od 15. prosinca 2012. godine do isplate,
- iznos od 48,91 eura od 15. siječnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 48,79 eura od 15. veljače 2013. godine do isplate,
- iznos od 48,75 eura od 14. ožujka 2013. godine do isplate,
- iznos od 49,53 eura od 14. travnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 47,87 eura od 16. svibnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 48,02 eura od 19. lipnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 48,09 eura od 31. srpnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 48,21 eura od 14. kolovoza 2013. godine do isplate,
- iznos od 48,51 eura od 14. rujna 2013. godine do isplate,
- iznos od 48,96 eura od 05. studenog 2013. godine do isplate,
- iznos od 48,96 eura od 05. studenog 2013. godine do isplate,
- iznos od 49,36 eura od 20. prosinca 2013. godine do isplate,
- iznos od 48,95 eura od 14. siječnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,11 eura od 14. veljače 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,17 eura od 14. ožujka 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,11 eura od 15. travnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,00 eura od 14. svibnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,04 eura od 14. lipnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,12 eura od 18. srpnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,16 eura od 14. kolovoza 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,18 eura od 14. rujna 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,22 eura od 14. listopada 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,33 eura od 18. studenog 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,34 eura od 17. prosinca 2014. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 23. siječnja 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 30. ožujka 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 26. svibnja 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 10. lipnja 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 10. srpnja 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 04. kolovoza 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 11. kolovoza 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 11. kolovoza 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 10. rujna 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 12. listopada 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 12. studenog 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 14. prosinca 2015. godine do isplate,
- iznos od 12,35 eura od 16. siječnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,31 eura od 19. veljače 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,32 eura od 08. travnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,32 eura od 08. travnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,12 eura od 10. svibnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,36 eura od 13. lipnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,34 eura od 11. srpnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,24 eura od 10. kolovoza 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,18 eura od 12. rujna 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,32 eura od 17. listopada 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,44 eura od 10. studenog 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,59 eura od 20. prosinca 2016. godine do isplate,
- iznos od 13,65 eura od 07. siječnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 13,51 eura od 10. veljače 2017. godine do isplate,
- iznos od 13,35 eura od 21. ožujka 2017. godine do isplate,
- iznos od 13,31 eura od 26. travnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 13,09 eura od 13. svibnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 13,18 eura od 12. lipnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 13,02 eura od 14. srpnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 12,62 eura od 10. kolovoza 2017. godine do isplate,
- iznos od 12,52 eura od 14. rujna 2017. godine do isplate,
- iznos od 12,62 eura od 10. listopada 2017. godine do isplate,
- iznos od 12,55 eura od 10. studenog 2017. godine do isplate,
- iznos od 12,49 eura od 13. prosinca 2017. godine do isplate,
- iznos od 12,26 eura od 10. siječnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,42 eura od 09. veljače 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,26 eura od 09. ožujka 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,18 eura od 10. travnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,02 eura od 10. svibnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,31 eura od 08. lipnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,31 eura od 10. srpnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,59 eura od 13. kolovoza 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,78 eura od 10. rujna 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,59 eura od 10. listopada 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,55 eura od 09. studenog 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,65 eura od 11. prosinca 2018. godine do isplate,
- iznos od 12,74 eura od 15. siječnja 2019. godine do isplate,
- iznos od 12,62 eura od 12. veljače 2019. godine do isplate,
- iznos od 12,62 eura od 12. ožujka 2019. godine do isplate,
- iznos od 12,68 eura od 13. travnja 2019. godine do isplate te na
- iznos od 12,56 eura od 13. svibnja 2019. godine do isplate,
a sve po stopi koja je za razdoblje od 02. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, platiti tužitelju FČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi valutne klauzule iznos od 13.619,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
- iznos od 13,09 eura od 14. siječnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 24,00 eura od 19. veljače 2009. godine do isplate,
- iznos od 10,08 eura od 25. ožujka 2009. godine do isplate,
- iznos od 10,88 eura od 23. travnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 8,69 eura od 14. svibnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 2,96 eura od 12. lipnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 3,83 eura od 18. srpnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 1,40 eura od 19. kolovoza 2009. godine do isplate,
- iznos od 2,63 eura od 18. rujna 2009. godine do isplate,
- iznos od 0,22 eura od 20. listopada 2009. godine do isplate,
- iznos od 4,12 eura od 18. studenog 2009. godine do isplate,
- iznos od 2,09 eura od 14. prosinca 2009. godine do isplate,
- iznos od 13,28 eura od 18. siječnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 18,49 eura od 14. veljače 2010. godine do isplate,
- iznos od 17,20 eura od 14. ožujka 2010. godine do isplate,
- iznos od 23,95 eura od 14. travnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 33,91 eura od 14. svibnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 44,01 eura od 24. lipnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 53,77 eura od 14. srpnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 48,67 eura od 14. kolovoza 2010. godine do isplate,
- iznos od 75,15 eura od 15. rujna 2010. godine do isplate,
- iznos od 58,73 eura od 14. listopada 2010. godine do isplate,
- iznos od 57,71 eura od 22. studenog 2010. godine do isplate,
- iznos od 78,77 eura od 14. prosinca 2010. godine do isplate,
- iznos od 86,84 eura od 14. siječnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 73,14 eura od 14. veljače 2011. godine do isplate,
- iznos od 82,36 eura od 14. ožujka 2011. godine do isplate,
- iznos od 75,22 eura od 14. travnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 90,39 eura od 14. svibnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 113,79 eura od 15. lipnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 132,98 eura od 14. srpnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 169,48 eura od 16. kolovoza 2011. godine do isplate,
- iznos od 123,67 eura od 14. rujna 2011. godine do isplate,
- iznos od 108,15 eura od 15. listopada 2011. godine do isplate,
- iznos od 109,27 eura od 14. studenog 2011. godine do isplate,
- iznos od 111,31 eura od 15. prosinca 2011. godine do isplate,
- iznos od 125,29 eura od 17. siječnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 126,90 eura od 14. ožujka 2012. godine do isplate,
- iznos od 124,04 eura od 19. ožujka 2012. godine do isplate,
- iznos od 125,56 eura od 14. svibnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 130,04 eura od 23. svibnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 128,56 eura od 20. lipnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 124,88 eura od 14. srpnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 114,84 eura od 14. rujna 2012. godine do isplate,
- iznos od 112,73 eura od 18. rujna 2012. godine do isplate,
- iznos od 121,93 eura od 15. listopada 2012. godine do isplate,
- iznos od 126,65 eura od 15. studenog 2012. godine do isplate,
- iznos od 123,52 eura od 15. prosinca 2012. godine do isplate,
- iznos od 119,75 eura od 15. siječnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 118,46 eura od 15. veljače 2013. godine do isplate,
- iznos od 118,03 eura od 14. ožujka 2013. godine do isplate,
- iznos od 126,48 eura od 14. travnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 108,50 eura od 16. svibnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 110,13 eura od 19. lipnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 110,85 eura od 31. srpnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 112,17 eura od 14. kolovoza 2013. godine do isplate,
- iznos od 115,42 eura od 14. rujna 2013. godine do isplate,
- iznos od 120,31 eura od 05. studenog 2013. godine do isplate,
- iznos od 120,31 eura od 05. studenog 2013. godine do isplate,
- iznos od 124,71 eura od 20. prosinca 2013. godine do isplate,
- iznos od 120,19 eura od 14. siječnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 115,12 eura od 14. veljače 2014. godine do isplate,
- iznos od 117,71 eura od 14. ožujka 2014. godine do isplate,
- iznos od 115,27 eura od 15. travnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 110,62 eura od 14. svibnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 112,14 eura od 14. lipnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 115,49 eura od 18. srpnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 117,03 eura od 14. kolovoza 2014. godine do isplate,
- iznos od 117,85 eura od 14. rujna 2014. godine do isplate,
- iznos od 119,37 eura od 14. listopada 2014. godine do isplate,
- iznos od 124,14 eura od 18. studenog 2014. godine do isplate,
- iznos od 124,40 eura od 17. prosinca 2014. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 23. siječnja 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 30. ožujka 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 26. svibnja 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 10. lipnja 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 10. srpnja 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 04. kolovoza 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 11. kolovoza 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 11. kolovoza 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 10. rujna 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 12. listopada 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 12. studenog 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 14. prosinca 2015. godine do isplate,
- iznos od 124,70 eura od 16. siječnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 163,32 eura od 19. veljače 2016. godine do isplate,
- iznos od 163,49 eura od 08. travnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 163,49 eura od 08. travnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 155,58 eura od 10. svibnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 165,15 eura od 13. lipnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 164,43 eura od 11. srpnja 2016. godine do isplate,
- iznos od 160,24 eura od 10. kolovoza 2016. godine do isplate,
- iznos od 158,16 eura od 12. rujna 2016. godine do isplate,
- iznos od 163,55 eura od 17. listopada 2016. godine do isplate,
- iznos od 168,65 eura od 10. studenog 2016. godine do isplate,
- iznos od 174,28 eura od 20. prosinca 2016. godine do isplate,
- iznos od 176,94 eura od 07. siječnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 171,27 eura od 10. veljače 2017. godine do isplate,
- iznos od 164,66 eura od 21. ožujka 2017. godine do isplate,
- iznos od 163,24 eura od 26. travnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 154,59 eura od 13. svibnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 158,08 eura od 12. lipnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 151,68 eura od 14. srpnja 2017. godine do isplate,
- iznos od 135,77 eura od 10. kolovoza 2017. godine do isplate,
- iznos od 131,52 eura od 14. rujna 2017. godine do isplate,
- iznos od 135,43 eura od 10. listopada 2017. godine do isplate,
- iznos od 132,82 eura od 10. studenog 2017. godine do isplate,
- iznos od 130,52 eura od 13. prosinca 2017. godine do isplate,
- iznos od 121,19 eura od 10. siječnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 127,44 eura od 09. veljače 2018. godine do isplate,
- iznos od 121,08 eura od 09. ožujka 2018. godine do isplate,
- iznos od 117,84 eura od 10. travnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 111,41 eura od 10. svibnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 123,00 eura od 08. lipnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 123,34 eura od 10. srpnja 2018. godine do isplate,
- iznos od 134,53 eura od 13. kolovoza 2018. godine do isplate,
- iznos od 141,92 eura od 10. rujna 2018. godine do isplate,
- iznos od 134,29 eura od 10. listopada 2018. godine do isplate,
- iznos od 132,68 eura od 09. studenog 2018. godine do isplate,
- iznos od 136,64 eura od 11. prosinca 2018. godine do isplate,
- iznos od 140,26 eura od 15. siječnja 2019. godine do isplate,
- iznos od 135,65 eura od 12. veljače 2019. godine do isplate,
- iznos od 135,77 eura od 12. ožujka 2019. godine do isplate,
- iznos od 138,10 eura od 13. travnja 2019. godine do isplate te na
- iznos od 133,27 eura od 13. svibnja 2019. godine do isplate,
a sve po stopi koja se za razdoblje od 14. siječnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju FČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na:
- iznos od 28,42 eura od 01. studenog 2007. godine do 02. studenog 2007. godine,
- iznos od 57,80 eura od 01. studenog 2008. godine do 20. studenog 2008. godine,
- iznos od 56,52 eura od 01. prosinca 2008. godine do 14. prosinca 2008. godine,
- iznos od 60,96 eura od 01. siječnja 2009. godine do 14. siječnja 2009. godine,
- iznos od 62,54 eura od 01. veljače 2009. godine do 19. veljače 2009. godine,
- iznos od 60,53 eura od 01. ožujka 2009. godine do 25. ožujka 2009. godine,
- iznos od 60,65 eura od 01. travnja 2009. godine do 23. travnja 2009. godine,
- iznos od 60,33 eura od 01. svibnja 2009. godine do 14. svibnja 2009. godine,
- iznos od 59,51 eura od 01. lipnja 2009. godine do 12. lipnja 2009. godine,
- iznos od 59,63 eura od 01. srpnja 2009. godine do 18. srpnja 2009. godine,
- iznos od 81,04 eura od 01. kolovoza 2009. godine do 19. kolovoza 2009. godine,
- iznos od 81,28 eura od 01. rujna 2009. godine do 18. rujna 2009. godine,
- iznos od 80,81 eura od 01. listopada 2009. godine do 20. listopada 2009. godine,
- iznos od 81,58 eura od 01. studenog 2009. godine do 18. studenog 2009. godine,
- iznos od 81,17 eura od 01. prosinca 2009. godine do 14. prosinca 2009. godine,
- iznos od 83,38 eura od 01. siječnja 2010. godine do 18. siječnja 2010. godine,
- iznos od 84,41 eura od 01. veljače 2010. godine do 14. veljače 2010. godine,
- iznos od 84,15 eura od 01. ožujka 2010. godine do 14. ožujka 2010. godine,
- iznos od 85,48 eura od 01. travnja 2010. godine do 14. travnja 2010. godine,
- iznos od 87,44 eura od 01. svibnja 2010. godine do 14. svibnja 2010. godine,
- iznos od 89,43 eura od 01. lipnja 2010. godine do 24. lipnja 2010. godine,
- iznos od 91,35 eura od 01. srpnja 2010. godine do 14. srpnja 2010. godine,
- iznos od 90,35 eura od 01. kolovoza 2010. godine do 14. kolovoza 2010. godine,
- iznos od 95,56 eura od 01. rujna 2010. godine do 15. rujna 2010. godine,
- iznos od 92,33 eura od 01. listopada 2010. godine do 14. listopada 2010. godine,
- iznos od 92,13 eura od 01. studenog 2010. godine do 22. studenog 2010. godine,
- iznos od 56,88 eura od 01. prosinca 2010. godine do 14. prosinca 2010. godine,
- iznos od 57,81 eura od 01. siječnja 2011. godine do 14. siječnja 2011. godine,
- iznos od 56,22 eura od 01. veljače 2011. godine do 14. veljače 2011. godine,
- iznos od 57,29 eura od 01. ožujka 2011. godine do 14. ožujka 2011. godine,
- iznos od 56,46 eura od 01. travnja 2011. godine do 14. travnja 2011. godine,
- iznos od 58,23 eura od 01. svibnja 2011. godine do 14. svibnja 2011. godine,
- iznos od 60,95 eura od 01. lipnja 2011. godine do 15. lipnja 2011. godine,
- iznos od 63,18 eura od 01. srpnja 2011. godine do 14. srpnja 2011. godine,
- iznos od 53,50 eura od 01. kolovoza 2011. godine do 16. kolovoza 2011. godine,
- iznos od 49,27 eura od 01. rujna 2011. godine do 14. rujna 2011. godine,
- iznos od 47,84 eura od 01. listopada 2011. godine do 15. listopada 2011. godine,
- iznos od 47,94 eura od 01. studenog 2011. godine do 14. studenog 2011. godine,
- iznos od 48,13 eura od 01. prosinca 2011. godine do 15. prosinca 2011. godine,
- iznos od 49,42 eura od 01. siječnja 2012. godine do 17. siječnja 2012. godine,
- iznos od 49,57 eura od 01. veljače 2012. godine do 14. ožujka 2012. godine,
- iznos od 49,30 eura od 01. ožujka 2012. godine do 19. ožujka 2012. godine,
- iznos od 49,44 eura od 01. travnja 2012. godine do 14. svibnja 2012. godine,
- iznos od 49,86 eura od 01. svibnja 2012. godine do 23. svibnja 2012. godine,
- iznos od 49,72 eura od 01. lipnja 2012. godine do 20. lipnja 2012. godine,
- iznos od 49,38 eura od 01. srpnja 2012. godine do 14. srpnja 2012. godine,
- iznos od 48,45 eura od 01. kolovoza 2012. godine do 14. rujna 2012. godine,
- iznos od 48,26 eura od 01. rujna 2012. godine do 18. rujna 2012. godine,
- iznos od 49,11 eura od 01. listopada 2012. godine do 15. listopada 2012. godine,
- iznos od 49,54 eura od 01. studenog 2012. godine do 15. studenog 2012. godine,
- iznos od 49,25 eura od 01. prosinca 2012. godine do 15. prosinca 2012. godine,
- iznos od 48,91 eura od 01. siječnja 2013. godine do 15. siječnja 2013. godine,
- iznos od 48,79 eura od 01. veljače 2013. godine do 15. veljače 2013. godine,
- iznos od 48,75 eura od 01. ožujka 2013. godine do 14. ožujka 2013. godine,
- iznos od 49,53 eura od 01. travnja 2013. godine do 14. travnja 2013. godine,
- iznos od 47,87 eura od 01. svibnja 2013. godine do 16. svibnja 2013. godine,
- iznos od 48,02 eura od 01. lipnja 2013. godine do 19. lipnja 2013. godine,
- iznos od 48,09 eura od 01. srpnja 2013. godine do 31. srpnja 2013. godine,
- iznos od 48,21 eura od 01. kolovoza 2013. godine do 14. kolovoza 2013. godine,
- iznos od 48,51 eura od 01. rujna 2013. godine do 14. rujna 2013. godine,
- iznos od 48,96 eura od 01. listopada 2013. godine do 05. studenog 2013. godine,
- iznos od 48,96 eura od 01. studenog 2013. godine do 05. studenog 2013. godine,
- iznos od 49,36 eura od 01. prosinca 2013. godine do 20. prosinca 2013. godine,
- iznos od 48,95 eura od 01. siječnja 2014. godine do 14. siječnja 2014. godine,
- iznos od 12,11 eura od 01. veljače 2'014. godine do 14. veljače 2014. godine,
- iznos od 12,17 eura od 01. ožujka 2014. godine do 14. ožujka 2014. godine,
- iznos od 12,11 eura od 01. travnja 2014. godine do 15. travnja 2014. godine,
- iznos od 12,00 eura od 01. svibnja 2014. godine do 14. svibnja 2014. godine,
- iznos od 12,04 eura od 01. lipnja 2014. godine do 14. lipnja 2014. godine,
- iznos od 12,12 eura od 01. srpnja 2014. godine do 18. srpnja 2014. godine,
- iznos od 12,16 eura od 01. kolovoza 2014. godine do 14. kolovoza 2014. godine,
- iznos od 12,18 eura od 01. rujna 2014. godine do 14. rujna 2014. godine,
- iznos od 12,22 eura od 01. listopada 2014. godine do 14. listopada 2014. godine,
- iznos od 12,33 eura od 01. studenog 2014. godine do 18. studenog 2014. godine,
- iznos od 12,34 eura od 01. prosinca 2014. godine do 17. prosinca 2014. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. siječnja 2015. godine do 23. siječnja 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. veljače 2015. godine do 30. ožujka 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. ožujka 2015. godine do 26. svibnja 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. travnja 2015. godine do 10. lipnja 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. svibnja 2015. godine do 10. srpnja 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. lipnja 2015. godine do 04. kolovoza 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. srpnja 2015. godine do 11. kolovoza 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. kolovoza 2015. godine do 11. kolovoza 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. rujna 2015. godine do 10. rujna 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. listopada 2015. godine do 12. listopada 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. studenog 2015. godine do 12. studenog 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. prosinca 2015. godine do 14. prosinca 2015. godine,
- iznos od 12,35 eura od 01. siječnja 2016. godine do 16. siječnja 2016. godine,
- iznos od 13,31 eura od 01. veljače 2016. godine do 19. veljače 2016. godine,
- iznos od 13,32 eura od 01. ožujka 2016. godine do 08. travnja 2016. godine,
- iznos od 13,32 eura od 01. travnja 2016. godine do 08. travnja 2016. godine,
- iznos od 13,12 eura od 01. svibnja 2016. godine do 10. svibnja 2016. godine,
- iznos od 13,36 eura od 01. lipnja 2016. godine do 13. lipnja 2016. godine,
- iznos od 13,34 eura od 01. srpnja 2016. godine do 11. srpnja 2016. godine,
- iznos od 13,24 eura od 01. kolovoza 2016. godine do 10. kolovoza 2016. godine,
- iznos od 13,18 eura od 01. rujna 2016. godine do 12. rujna 2016. godine,
- iznos od 13,32 eura od 01. listopada 2016. godine do 17. listopada 2016. godine,
- iznos od 13,44 eura od 01. studenog 2016. godine do 10. studenog 2016. godine,
- iznos od 13,59 eura od 01. prosinca 2016. godine do 20. prosinca 2016. godine,
- iznos od 13,65 eura od 01. siječnja 2017. godine do 07. siječnja 2017. godine,
- iznos od 13,51 eura od 01. veljače 2017. godine do 10. veljače 2017. godine,
- iznos od 13,35 eura od 01. ožujka 2017. godine do 21. ožujka 2017. godine,
- iznos od 13,31 eura od 01. travnja 2017. godine do 26. travnja 2017. godine,
- iznos od 13,09 eura od 01. svibnja 2017. godine do 13. svibnja 2017. godine,
- iznos od 13,18 eura od 01. lipnja 2017. godine do 12. lipnja 2017. godine,
- iznos od 13,02 eura od 01. srpnja 2017. godine do 14. srpnja 2017. godine,
- iznos od 12,62 eura od 01. kolovoza 2017. godine do 10. kolovoza 2017. godine,
- iznos od 12,52 eura od 01. rujna 2017. godine do 14. rujna 2017. godine,
- iznos od 12,62 eura od 01. listopada 2017. godine do 10. listopada 2017. godine,
- iznos od 12,55 eura od 01. studenog 2017. godine do 10. studenog 2017. godine,
- iznos od 12,49 eura od 01. prosinca 2017. godine do 13. prosinca 2017. godine,
- iznos od 12,26 eura od 01. siječnja 2018. godine do 10. siječnja 2018. godine,
- iznos od 12,42 eura od 01. veljače 2018. godine do 09. veljače 2018. godine,
- iznos od 12,26 eura od 01. ožujka 2018. godine do 09. ožujka 2018. godine,
- iznos od 12,18 eura od 01. travnja 2018. godine do 10. travnja 2018. godine,
- iznos od 12,02 eura od 01. svibnja 2018. godine do 10. svibnja 2018. godine,
- iznos od 12,31 eura od 01. lipnja 2018. godine do 08. lipnja 2018. godine,
- iznos od 12,31 eura od 01. srpnja 2018. godine do 10. srpnja 2018. godine,
- iznos od 12,59 eura od 01. kolovoza 2018. godine do 13. kolovoza 2018. godine,
- iznos od 12,78 eura od 01. rujna 2018. godine do 10. rujna 2018. godine,
- iznos od 12,59 eura od 01. listopada 2018. godine do 10. listopada 2018. godine,
- iznos od 12,55 eura od 01. studenog 2018. godine do 09. studenog 2018. godine,
- iznos od 12,65 eura od 01. prosinca 2018. godine do 11. prosinca 2018. godine,
- iznos od 12,74 eura od 01. siječnja 2019. godine do 15. siječnja 2019. godine,
- iznos od 12,62 eura od 01. veljače 2019. godine do 12. veljače 2019. godine,
- iznos od 12,62 eura od 01. ožujak 2019. godine do 12. ožujka 2019. godine,
- iznos od 12,68 eura od 01. travnja 2019. godine do 13. travnja 2019. godine te na
- iznos od 12,56 eura od 01. svibnja 2019. godine do 13. svibnja 2019. godine, kao neosnovan.
VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na:
- iznos od 13,09 eura od 01. siječnja 2009. godine do 14. siječnja 2009. godine,
- iznos od 24,00 eura od 01. veljače 2009. godine do 19. veljače 2009. godine,
- iznos od 10,08 eura od 01. ožujka 2009. godine do 25. ožujka 2009. godine,
- iznos od 10,88 eura od 01. travnja 2009. godine do 23. travnja 2009. godine,
- iznos od 8,69 eura od 01. svibnja 2009. godine do 14. svibnja 2009. godine,
- iznos od 2,96 eura od 01. lipnja 2009. godine do 12. lipnja 2009. godine,
- iznos od 3,83 eura od 01. srpnja 2009. godine do 18. srpnja 2009. godine,
- iznos od 1,40 eura od 01. kolovoza 2009. godine do 19. kolovoza 2009. godine,
- iznos od 2,63 eura od 01. rujna 2009. godine do 18. rujna 2009. godine,
- iznos od 0,22 eura od 01. listopada 2009. godine do 20. listopada 2009. godine,
- iznos od 4,12 eura od 01. studenog 2009. godine do 18. studenog 2009. godine,
- iznos od 2,09 eura od 01. prosinca 2009. godine do 14. prosinca 2009. godine,
- iznos od 13,28 eura od 01. siječnja 2010. godine do 18. siječnja 2010. godine,
- iznos od 18,49 eura od 01. veljače 2010. godine do 14. veljače 2010. godine,
- iznos od 17,20 eura od 01. ožujka 2010. godine do 14. ožujka 2010. godine,
- iznos od 23,95 eura od 01. travnja 2010. godine do 14. travnja 2010. godine,
- iznos od 33,91 eura od 01. svibnja 2010. godine do 14. svibnja 2010. godine,
- iznos od 44,01 eura od 01. lipnja 2010. godine do 24. lipnja 2010. godine,
- iznos od 53,77 eura od 01. srpnja 2010. godine do 14. srpnja 2010. godine,
- iznos od 48,67 eura od 01. kolovoza 2010. godine do 14. kolovoza 2010. godine,
- iznos od 75,15 eura od 01. rujna 2010. godine do 15. rujna 2010. godine,
- iznos od 58,73 eura od 01. kolovoza 2010. godine do 14. listopada 2010. godine,
- iznos od 57,71 eura od 01. studenog 2010. godine do 22. studenog 2010. godine,
- iznos od 78,77 eura od 01. prosinca 2010. godine do 14. prosinca 2010. godine,
- iznos od 86,84 eura od 01. siječnja 2011. godine do 14. siječnja 2011. godine,
- iznos od 73,14 eura od 01. veljače 2011. godine do 14. veljače 2011. godine,
- iznos od 82,36 eura od 01. ožujka 2011. godine do 14. ožujka 2011. godine,
- iznos od 75,22 eura od 01. travnja 2011. godine do 14. travnja 2011. godine,
- iznos od 90,39 eura od 01. svibnja 2011. godine do 14. svibnja 2011. godine,
- iznos od 113,79 eura od 01. lipnja 2011. godine do 15. lipnja 2011. godine,
- iznos od 132,98 eura od 01. srpnja 2011. godine do 14. srpnja 2011. godine,
- iznos od 169,48 eura od 01. kolovoza 2011. godine do 16. kolovoza 2011. godine,
- iznos od 123,67 eura od 01. rujna 2011. godine do 14. rujna 2011. godine,
- iznos od 108,15 eura od 01. listopada 2011. godine do 15. listopada 2011. godine,
- iznos od 109,27 eura od 01. studenog 2011. godine do 14. studenog 2011. godine,
- iznos od 111,31 eura od 01. prosinca 2011. godine do 15. prosinca 2011. godine,
- iznos od 125,29 eura od 01. siječnja 2012. godine do 17. siječnja 2012. godine,
- iznos od 126,90 eura od 01. veljače 2012. godine do 14. ožujka 2012. godine,
- iznos od 124,04 eura od 01. ožujka 2012. godine do 19. ožujka 2012. godine,
- iznos od 125,56 eura od 01. travnja 2012. godine do 14. svibnja 2012. godine,
- iznos od 130,04 eura od 01. svibnja 2012. godine do 23. svibnja 2012. godine,
- iznos od 128,56 eura od 01. lipnja 2012. godine do 20. lipnja 2012. godine,
- iznos od 124,88 eura od 01. srpnja 2012. godine do 14. srpnja 2012. godine,
- iznos od 114,84 eura od 01. kolovoza 2012. godine do 14. rujna 2012. godine,
- iznos od 112,73 eura od 01. rujna 2012. godine do 18. rujna 2012. godine,
- iznos od 121,93 eura od 01. listopada 2012. godine do 15. listopada 2012. godine,
- iznos od 126,65 eura od 01. studenog 2012. godine do 15. studenog 2012. godine,
- iznos od 123,52 eura od 01. prosinca 2012. godine do 15. prosinca 2012. godine,
- iznos od 119,75 eura od 01. siječnja 2013. godine do 15. siječnja 2013. godine,
- iznos od 118,46 eura od 01. veljače 2013. godine do 15. veljače 2013. godine,
- iznos od 118,03 eura od 01. ožujka 2013. godine do 14. ožujka 2013. godine,
- iznos od 126,48 eura od 01. travnja 2013. godine do 14. travnja 2013. godine,
- iznos od 108,50 eura od 01. svibnja 2013. godine do 16. svibnja 2013. godine,
- iznos od 110,13 eura od 01. lipnja 2013. godine do 19. lipnja 2013. godine,
- iznos od 110,85 eura od 01. srpnja 2013. godine do 31. srpnja 2013. godine,
- iznos od 112,17 eura od 01. kolovoza 2013. godine do 14. kolovoza 2013. godine,
- iznos od 115,42 eura od 01. rujna 2013. godine do 14. rujna 2013. godine,
- iznos od 120,31 eura od 01. listopada 2013. godine do 05. studenog 2013. godine,
- iznos od 120,31 eura od 01. studenog 2013. godine do 05. studenog 2013. godine,
- iznos od 124,71 eura od 01. prosinca 2013. godine do 20. prosinca 2013. godine,
- iznos od 120,19 eura od 01. siječnja 2014. godine do 14. siječnja 2014. godine,
- iznos od 115,12 eura od 01. veljače 2014. godine do 14. veljače 2014. godine,
- iznos od 117,71 eura od 01. ožujka 2014. godine do 14. ožujka 2014. godine,
- iznos od 115,27 eura od 01. travnja 2014. godine do 15. travnja 2014. godine,
- iznos od 110,62 eura od 01. svibnja 2014. godine do 14. svibnja 2014. godine,
- iznos od 112,14 eura od 01. lipnja 2014. godine do 14. lipnja 2014. godine,
- iznos od 115,49 eura od 01. srpnja 2014. godine do 18. srpnja 2014. godine,
- iznos od 117,03 eura od 01. kolovoza 2014. godine do 14. kolovoza 2014. godine,
- iznos od 117,85 eura od 01. rujna 2014. godine do 14. rujna 2014. godine,
- iznos od 119,37 eura od 01. listopada 2014. godine do 14. listopada 2014. godine,
- iznos od 124,14 eura od 01. studenog 2014. godine do 18. studenog 2014. godine,
- iznos od 124,40 eura od 01. prosinca 2014. godine do 17. prosinca 2014. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. siječnja 2015. godine do 23. siječnja 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. veljače 2015. godine do 30. ožujka 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. ožujka 2015. godine do 26. svibnja 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. travnja 2015. godine do 10. lipnja 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. svibnja 2015. godine do 10. srpnja 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. lipnja 2015. godine do 04. kolovoza 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. srpnja 2015. godine do 11. kolovoza 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. kolovoza 2015. godine do 11. kolovoza 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. rujna 2015. godine do 10. rujna 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. listopada 2015. godine do 12. listopada 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. studenog 2015. godine do 12. studenog 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. prosinca 2015. godine do 14. prosinca 2015. godine,
- iznos od 124,70 eura od 01. siječnja 2016. godine do 16. siječnja 2016. godine,
- iznos od 163,32 eura od 01. veljače 2016. godine do 19. veljače 2016. godine,
- iznos od 163,49 eura od 01. ožujka 2016. godine do 08. travnja 2016. godine,
- iznos od 163,49 eura od 01. travnja 2016. godine do 08. travnja 2016. godine,
- iznos od 155,58 eura od 01. svibnja 2016. godine do 10. svibnja 2016. godine,
- iznos od 165,15 eura od 01. lipnja 2016. godine do 13. lipnja 2016. godine,
- iznos od 164,43 eura od 01. srpnja 2016. godine do 11. srpnja 2016. godine,
- iznos od 160,24 eura od 01. kolovoza 2016. godine do 10. kolovoza 2016. godine,
- iznos od 158,16 eura od 01. rujna 2016. godine do 12. rujna 2016. godine,
- iznos od 163,55 eura od 01. listopada 2016. godine do 17. listopada 2016. godine,
- iznos od 168,65 eura od 01. studenog 2016. godine do 10. studenog 2016. godine,
- iznos od 174,28 eura od 01. prosinca 2016. godine do 20. prosinca 2016. godine,
- iznos od 176,94 eura od 01. siječnja 2017. godine do 07. siječnja 2017. godine,
- iznos od 171,27 eura od 01. veljače 2017. godine do 10. veljače 2017. godine,
- iznos od 164,66 eura od 01. ožujka 2017. godine do 21. ožujka 2017. godine,
- iznos od 163,24 eura od 01. travnja 2017. godine do 26. travnja 2017. godine,
- iznos od 154,59 eura od 01. svibnja 2017. godine do 13. svibnja 2017. godine,
- iznos od 158,08 eura od 01. lipnja 2017. godine do 12. lipnja 2017. godine,
- iznos od 151,68 eura od 01. srpnja 2017. godine do 14. srpnja 2017. godine,
- iznos od 135,77 eura od 01. kolovoza 2017. godine do 10. kolovoza 2017. godine,
- iznos od 131,52 eura od 01. rujna 2017. godine do 14. rujna 2017. godine,
- iznos od 135,43 eura od 01. listopada 2017. godine do 10. listopada 2017. godine,
- iznos od 132,82 eura od 01. studenog 2017. godine do 10. studenog 2017. godine,
- iznos od 130,52 eura od 01. prosinca 2017. godine do 13. prosinca 2017. godine,
- iznos od 121,19 eura od 01. siječnja 2018. godine do 10. siječnja 2018. godine,
- iznos od 127,44 eura od 01. veljače 2018. godine do 09. veljače 2018. godine,
- iznos od 121,08 eura od 01. ožujka 2018. godine do 09. ožujka 2018. godine,
- iznos od 117,84 eura od 01. travnja 2018. godine do 10. travnja 2018. godine,
- iznos od 111,41 eura od 01. svibnja 2018. godine do 10. svibnja 2018. godine,
- iznos od 123,00 eura od 01. lipnja 2018. godine do 08. lipnja 2018. godine,
- iznos od 123,34 eura od 01. srpnja 2018. godine do 10. srpnja 2018. godine,
- iznos od 134,53 eura od 01. kolovoza 2018. godine do 13. kolovoza 2018. godine,
- iznos od 141,92 eura od 01. rujna 2018. godine do 10. rujna 2018. godine,
- iznos od 134,29 eura od 01. listopada 2018. godine do 10. listopada 2018. godine,
- iznos od 132,68 eura od 01. studenog 2018. godine do 09. studenog 2018. godine,
- iznos od 136,64 eura od 01. prosinca 2018. godine do 11. prosinca 2018. godine,
- iznos od 140,26 eura od 01. siječnja 2019. godine do 15. siječnja 2019. godine,
- iznos od 135,65 eura od 01. veljače 2019. godine do 12. veljače 2019. godine,
- iznos od 135,77 eura od 01. ožujka 2019. godine do 12. ožujka 2019. godine,
- iznos od 138,10 eura od 01. travnja 2019. godine do 13. travnja 2019. godine te na
- iznos od 133,27 eura od 01. svibnja 2019. godine do 13. svibnja 2019. godine, kao neosnovan.
VII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
VIII. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu
od 625,00 eura u roku 15 dana.
IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 12. veljače 2026. godine.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 21. studenog 2005. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, kreditna partija 7102874239, solemniziran po javnim bilježnikom Alemki Gajski iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-1729/05 dana 28. studenog 2005. godine, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 119.904,43 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke, na rok otplate 26 godina i s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,50% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama tuženika. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kao i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđeno da je među ostalim bankama i tuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, što je potvrdio i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine. Inače navedena pravna utvrđenja iz predmetnih presuda su sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača obvezujuća i u predmetnom postupku za naslovni sud. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je navodeći da predmetni kredit nije konvertiran, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnim odredba članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205431111 od 21. studenog 2005. godine sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF te naložiti tuženiku platiti tužitelju na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 4.695,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana dospijeća do isplate te na ime preplate po osnovi valutne klauzule iznos od 13.619,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana dospijeća do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine, kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio tužbu u ovom sporu, s time da je prvenstveno istaknuo prigovor zastare potraživanja u odnosu na sve iznose dospjele prije 13. lipnja 2014. godine. Nastavno punomoćnik tuženika je osporavajući svojstvo potrošačkog ugovora CHF kreditu koji je predmet spora, a na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, naglasio da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, s time da kolektivna tužba, na koju se tužitelj poziva, nije prekinula zastaru, jer tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, pa stoga ne postoji, do podnošenja ove tužbe nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarivanje konkretnih prava tužitelja koja bi prekinula tijek zastare, a da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedine potrošače, onda bi to i propisao. Inače pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini Europske unije te je Europska komisija dana 11. travnja 2018. godine uputila Europskom parlamentu Prijedlog Direktivne Europskog parlamenta i vijeća o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na način da se pitanje da li pokretanje udružene tužbe ima učinak obustave ili prekida rokova zastare primjenjivih na postupak pravne zaštite za pojedinačne potrošače riješi na jedinstven način na sveukupnom području EU, a navedeni Prijedlog Direktive predviđa rok od 18 mjeseci za donošenje zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje s Direktivom, a primjena tih zakona je predviđena samo na povrede prava započete nakon datuma početka primjene Direktive. Iz navedenih razloga punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan navodeći da je protiv novoutvrđene prakse Vrhovnog suda podnio ustavnu tužbu, jer u nedostatku zakonskog propisa suditi da radnja treće osobe, tužbe udruge za zaštitu potrošača predstavlja radnju kojom se prekida zastara tražbina pojedinačnih potrošača, koja po pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora teče ispočetka, u situaciji kada postoje jasni propisi o prekidu zastare, a predmet zahtjeva kolektivne zaštite sasvim je drugačiji od zahtjeva pojedinačnog potrošača, zapravo predstavlja arbitrarno stvaranje novih, odnosno nadomještanje nepostojećih propisa, odnosno suđenje po načelu de lege ferenda. Nastavno u odnosu na valutnu klauzulu punomoćnik tuženika je naglasio da je tužitelj, korisnik kredita, bio upoznat s valutnim rizikom, što je jasno navedeno u predmetnom ugovoru o kreditu, s time da je inače valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna obveza, pa nakon što je valjano ugovorena ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa, odnosno kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Naime tuženik nije znao niti mogao, morao znati za rast tečaja CHF, tim više što je tečaj CHF prema EUR/DEM, pa time i prema hrvatskoj kuni dugi niz godina bio izuzetno stabilan, a kao što HNB štiti tečaj kune prema EUR tako je i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog, izvozno orijentiranog, gospodarstva štitila tečaj CHF prema EUR, pa time posredno i tečaj kune prema CHF, s time da Švicarska narodna banka nije vidjela realan rizik od značajnijih promjena tečaja u budućnosti. Dakle tuženik je tužitelja, korisnika kredita informirao o svim poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF te je i u samom ugovoru o kreditu tužitelja upozorio na valutni rizik, pri čemu se niti ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu niti sam tuženik nema saznanja, odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja. Isto tako u odnosu na način promjene kamatne stope punomoćnik tuženika je naglasio da se ista počevši od 01 siječnja 2013. godine mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 127/12 – ZID ZPK/12) dodana je odredba članka 11. a koja u stavku 1. propisuje da je vjerovnik dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, koji su jasni i poznati potrošačima te kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja tih parametara i utjecaja kretanja tih parametara na visinu promjenjive kamatne stope, dok je u stavku 2. propisano da ti parametri mogu biti referentna kamatna stopa (npr. euribor, libor), indeks potrošačkih cijena, kreditni rizik RH i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane, zbog čega je uprava tuženika na svojoj 688 sjednici dana 11. prosinac 2012. godine donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. godine, koji su u primjeni od 01. siječnja 2013. godine, kojim je implementirala navedenu zakonsku odredbu. Dakle od 01. siječnja 2013. godine kamatna stopa se mijenjala u skladu s promjenama jasno dostupnog ugovorenog parametra, u konkretnom slučaju 6M LIBOR za CHF, čije je primjena nezavisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev povišen, čime je tužba preinačena, čemu se protivi, predložio tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku izračuna preplate (list 9-15 spisa), u presliku obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (list 29; stranica 190 i 217 spisa), u presliku ovjerenog prijevoda na hrvatski jezik dijela izlaganja potpredsjednika Upravnog odbora Švicarske narodne banke FČI (list 37 i 53-55 spisa), u presliku objavljenih članaka (list 64-69 spisa), u presliku promotivnih materijala (list 70-75 i 93-99 spisa), u presliku izvatka iz sudskog registra (list 83-87 spisa), u presliku sudske prakse (list 88-92 i 105-109; stranica 118-128 spisa), u presliku izvatka iz obrtnog registra (list 117 spisa), u presliku solemniziranog Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205431111 od 21. studenog 2005. godine (list 137-140 spisa), u presliku izvatka iz knjige položenih ugovora zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 141 spisa), u iskaz tužitelja (stranica 163-164 spisa), u presliku prometa po kreditu / specifikacija uplata (stranica 175-189 i 218-232 spisa), u presliku pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7102874239 (stranica 191 i 212 spisa) te u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire MČ (stranica 192- 207 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da su tužitelj, korisnik kredita i tuženik, kreditor, dana 21. studenog 2005. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju stambeni kredit u iznosu od 119.904,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok otplate 26 godina i s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,50%, koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem „Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, kao i činjenica da se tužitelj, korisnik kredita, obvezao otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF. Naprotiv sporno je pitanje da li tužitelj ima pravo po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu zahtijevati isplatu po toj osnovi preplaćenih iznosa, a sporno je i potrošačko svojstvo tužitelja, zatraženi tijek zakonske zatezne kamate, kao i prigovor zastare potraživanja.
6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 12. veljače 2026. godine povisio tužbeni zahtjev, čime je tužba sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a preinačena, za što je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika protivio preinaci. Naime sud je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke, jer osim što tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da su tek provedenim financijskim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, već je to ujedno svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Drugim riječima kada sud ne bi dopustio navedenu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke, tada bi tužitelj, koji je predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem upravo iz razloga jer ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, kao uostalom niti tuženik i sud, zapravo bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, s obzirom da se dokaz vještačenjem u postupku uvijek provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, a što nikako nije bila intencija zakonodavca. Naprotiv upravo zbog ovakvih situacija odredbom članka 190. stavka 2. ZPP-a je propisan izuzetak od pravila da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
7. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP-a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Isto tako odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a propisano je da se nepoštenom može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, a prema odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. S obzirom da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu odredbe o predmetu ugovora i o cijeni, koji pravni stav je zauzeo Vrhovni sud RH, bitno je naglasiti da je prema odredbi članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu Direktiva 93/13/EEZ) ugovorna odredba jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je i predmetni Ugovor o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, s obzirom da pregovaranje podrazumijeva da je potrošač mogao stvarno utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sud je analizirajući odredbe predmetnog Ugovora o kreditu vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen kriterij promjene kamatne stope, a niti tečajni rizik zbog čega tužitelj, potrošač niti nije mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Drugim riječima tužitelju su morali biti jasni stvarni učinci promjene kamatne stope i tečaja, njenog konkretnog dosega, na način da je mogao procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. Nastavno treba naglasiti da prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem, a ujedno ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule niti nije povreda manjeg značaja, s obzirom da se radi o cijeni, koja predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu. Isto tako za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ nije niti odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisno o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu, u odnosu na banku, kreditora dijele jednaki, podređeni položaj.
8. Jednako tako treba naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kao i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, odnosno u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, kao i odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, odnosno nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa su stoga te odredbe ništetne, a koji pravni stav je potvrđen i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-2221/18 od 03. rujna 2019. godine, prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne. Inače sud je sukladno odredbi članka 502. c ZPP-a, kao i odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 56/13) vezan za navedeno pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kada se u parnici koju pokrene fizička osoba poziva na to pravno utvrđenje, kao što se u ovom parničnom postupku pozivao tužitelj.
9. Nadalje bitno je napomenuti da je odredbom članka 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ propisano da odredbama te Direktive ne podliježu ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, koja iznimka iz područja primjene Direktive je prenesena u hrvatsko zakonodavstvo odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a, koji iz svoje primjene isključuje ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju RH. S obzirom da su dakle iz primjene Direktive 93/13/EEZ isključene kogentne zakonske odredbe koje se primjenjuju na ugovorne stranke neovisno o njihovoj volji, jer se za te kogentne odredbe pretpostavlja da je zakonodavac uspostavio pravičnu ravnotežu između ugovornih stranaka, a također su iz primjene Direktive 93/13/EEZ isključene i dispozitivne odredbe koje se uvijek, automatski primjenjuju kad nema drugačijeg dogovora stranaka, u pitanju su odredbe koje definiraju prirodne sastojke ugovora, sud je utvrdio da valutna klauzula, dispozitivna odredba, propisana odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) podliježe primjeni Direktive 93/13/EEZ, testu poštenosti / nepoštenosti, jer osim što sve iznimke od kontrole nepoštenih ugovornih odredbi treba restriktivno tumačiti radi ostvarenja što šire zaštite potrošača, već ujedno treba voditi računa o specifičnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu, koja nije nepoštena sama po sebi, potrošači razumiju značaj valutne klauzule, opći rizik porasta vrijednosti CHF, nego je nepošteno to što banke, trgovci nisu upozorili potrošače na specifičan rizik vezan uz CHF, što su sudovi u kolektivnom sporu posebno apostrofirali.
10. Iskazu tužitelja (stranica 163-164 spisa) koji je u bitnom istaknuo da je otišao u banku radi dizanja stambenog kredita, u banci su mu rekli da veći iznos kredita može dobiti u valuti CHF, da je CHF „stabilna valuta“, pa je odlučio podići kredit u valuti CHF, znao je što znači valutna klauzula, da mjesečna rata kredita ovisi o tečaju valute u kojoj diže kredit, ali ga nitko, niti u banci, a niti javni bilježnik, nije upozorio na nikakav rizik valute CHF, niti je bilo govora o monetarnoj politici HNB-a, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako sudu je uvjerljiv i dio iskaza tužitelja da je pokušao s bankom pregovarati da kamatna stopa bude fiksna, ali tada nije bilo stambenih kredita s fiksnom kamatnom stopom, a u banci mu nisu mu objasnili iz kojeg razloga se ta kamatna stopa može mijenjati, što utječe na promjenu kamatne stope, što nije objasnio niti javni bilježnik. Nastavno sudu je uvjerljiv dio iskaza tužitelja da je sredstvima ovog kredita kupio stan u [adresa], u kojem je stanovao sa svojom obitelji, suprugom i tri kćeri, s time da je ovaj stan počeo iznajmljivati 2022. godine, a pred kraj 2023. godine u taj stan se uselila kćer, koja i danas stanuje u tom stanu i za što dakako ne plaća najamninu, u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu i tijekom otplate bio je zaposlen, kao što je i danas, u Vodovodu. Nadalje tužitelj je istaknuo da je bio vlasnik trgovačkog društva Zlatodol d.o.o., koje se bavilo ugositeljstvom, a ujedno je na adresi ovog stana bilo registrirano sjedište njegovog obrta naziva Pastuović, proizvodno-trgovački obrt, s time da je i njegova supruga na adresi ovog stana registrirala svoj obrt, koji se bavio homeopatskom terapijom, koju nije obavljala u ovom stanu već u iznajmljenom prostoru na Ravnicama u staračkom domu, jedno sedam godina, a nakon toga u razdoblju dvije godine u prostoru na Britancu. S obzirom da je tužitelj, fizička osoba, sklopio predmetni Ugovor o kreditu izvan okvira svog obrta i poduzeća, pri čemu činjenica da je u jednom razdoblju i od 2022. godine do kraja 2023. godine taj stan iznajmljivao, nakon čega je krajem 2023. godine u stan uselila njegova kćer, koja i danas živi u tom stanu, s time da je ujedno na adresi ovog stana od 2009. godine do 2010. godine imao registrirano sjedište svog obrta, što je razvidno iz preslike izvatka iz obrtnog registra (list 117 spisa), a također je i na adresi ovog stana i supruga imala sjedište svog obrta registriranog za homeopatsku terapiju, koju niti nije obavljala na adresi stana, nego u iznajmljenom prostoru na Ravnicama u staračkom domu, a nakon toga u iznajmljenom prostoru na Britancu, nikako ne znači da tužitelj nije potrošač, a to tim više što je ujedno svrha podizanja ovog kredita bila kupnja stana, kojim je tužitelj rješavao svoje stambeno pitanje, što rezultira time da se tužitelj ima pravo pozivati na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine.
11. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine izrazio mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja kako iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, tako i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VsRH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine navodeći da ta pravna shvaćanja nisu proturječna, nego se međusobno podupiru i dopunjavaju. Inače prema pravnom shvaćanju iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 214. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dok je na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine izraženo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštitu kolektivnih interesa potrošača poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, odnosno postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, što znači da je rok za restitucijski zahtjev tužitelja po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počeo teći 13. lipnja 2014. godine, dok je u odnosu na restitucijski zahtjev po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli počeo teći 14. lipnja 2018. godine, a sukladno odredbi članka 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je tužba podnesena dana 13. lipnja 2019. godine, dakle unutar propisanog općeg zastarnog roka od pet godina, sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja neosnovan. Isto tako prigovor zastare potraživanja je neosnovan i u odnosu na preinačenu tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva, jer je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-123/24 od 27. svibnja 2024. godine izrazio pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove, neprava preinaka, moguća i dopuštena, zastara se prekida podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe.
12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire MČ (stranica 192-207 spisa) proizlazi da ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 6.247,61 CHF, što iznosi 35.378,63 kuna, odnosno iznosi 4.695,61 eura, dok ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 102.620,35 kuna, odnosno iznosi 13.619,99 eura, za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos.
13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je izrađen sukladno dobivenom zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a tim više što na matematički izračun niti stranke nisu imale nikakvih prigovora. Treba napomenuti da je odredbom članka 11 b Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 143/13, 78/15, 128/22 i 156/23 – u daljnjem tekstu ZPK-a) propisana maksimalna kamatna stopa na stambene kredite u valuti euro i u valuti CHF koja ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita odobrenih u RH određene za svaku valutu uvećane za 1/3, a što za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF iznosi 3,23%, koja se primjenjuje od 01. siječnja 2014. godine pa nadalje, iz kojeg razloga je sudski vještak opravdano primjenjivao navedenu maksimalno propisanu stopu zatezne kamate. Isto tako treba ponovno naglasiti da nije nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, koja je dopuštena odredbom članka 22. ZOO-a kao takva, već je naprotiv nepoštena, a time i ništetna odredba o valutnoj klauzuli, jer osim što se o istoj niti nije pregovaralo, ujedno tuženik, trgovac nije informirao potrošače, a time i tužitelja, o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što rezultira time da je vezano uz predmetni ugovor o kreditu valjani početni tečaj CHF koji je važio na dan isplate kredita.
14. U odnosu na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 4.695,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana dospijeća do isplate te na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 13.619,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana dospijeća do isplate, sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da je sudski vještak financijske struke utvrdio da ukupan iznos preplate po osnovi promjenjive kamatne stope iznosi 4.695,61 eura, dok ukupan iznos preplate po osnovi valutne klauzule iznosi 13.619,99 eura, sud je utvrdio da tužitelj može osnovano zahtijevati na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope utuženi iznos od 4.695,61 eura, a na ime preplate po osnovi valutne klauzule utuženi iznos od 13.619,99 eura i to sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana izvršenog plaćanja do isplate. Ponovno treba naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a da nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, pa su stoga te odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi, jer je iste nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, pa dakle tužitelj sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate. Inače Županijski sud u Zagrebu je u presudi poslovni broj Gž-2761/20 izrazio stav da se tuženik ne može s uspjehom pozivati na poštenje, a niti na zaključak Vrhovnog suda RH poslovni broj Su-IV-22/04 od 05. ožujka 2004. godine, jer je ZZP lex specialis. Naprotiv punomoćnik tužitelja je na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos zatražio zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća do isplate, iako je iz dostavljene dokumentacije, preslike prometa po kreditu / specifikacija uplata (stranica 175-189 i 218-232 spisa) razvidno da niti jedan mjesečni anuitet tužitelj nije platio na dan dospijeća, nego naknadno, što je dakako uzeo u obzir i sudski vještak financijske struke jasno navodeći u nalazu i mišljenju uz datum dospijeća ujedno i točan datum plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, a što logično i razumljivo rezultira time da tužitelj nikako, niti po kojoj osnovi, ne može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu na preplaćene iznose, mjesečne anuitete, prije nego je te iznose, mjesečne anuitete, zaista i platio. Međutim, iako za navedeni stav da se prije nego što je neki preplaćeni iznos zaista plaćen, nikako ne može zahtijevati zatezna kamata na taj preplaćeni iznos, čak niti nije potrebno pravno znanje, jer je taj stav logičan, punomoćnik tužitelja, dakle kvalificirani punomoćnik, odvjetnik, nije postavio tužbeni zahtjev u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate sukladno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke jasno navedenom datumu plaćanja svakog pojedinog anuiteta, već je očito bilo jednostavnije zatražiti zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini preplaćeni iznos od datuma plaćanja do isplate, odnosno tekuću od svakog 01-og u mjesecu do isplate, nego pažljivo, a što je i dužnost punomoćnika tužitelja, pročitati i proučiti nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke te prema istom postaviti tužbeni zahtjev, ali to dakako zahtijeva angažman punomoćnika tužitelja.
15. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 81. ZZP-a, odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP-a, odredbom članka 84. ZZP-a, odredbom članka 2. Direktive 93/13/EEZ, odredbom članka 502 c ZPP-a, odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 327. stavka 2. ZOO-a i odredbom članka 1115. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan kako deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbe članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205431111 od 21. studenog 2005. godine sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, tako i dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 4.695,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate te na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 13.619,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini preplaćeni iznos po osnovi promjenjive kamatne stope te po osnovi valutne klauzule od datuma dospijeća do dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I., točkom II., točkom III., točkom V. i točkom VI. izreke presude.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 13. lipnja 2019. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 25. veljače 2020. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 29. siječnja 2021. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 26. kolovoza 2024. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 22. studenog 2024. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 01. travnja 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 12. veljače 2026. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 24. ožujka 2026. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 46.) te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 24. travnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.
17. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska datiranog 17. veljače 2020. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je taj podnesak predan tek na ročištu 29. siječnja 2021. godine, što rezultira time da tužitelj ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska, s obzirom da je navode iz tog podneska punomoćnik tužitelja mogao i morao usmeno iznijeti na tom ročištu, kada je isti već dostavio tek na tom ročištu. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška zastupanja na ročištu 27. svibnja 2020. godine te na ročištu 23. listopada 2020. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer ročište niti nije održano 27. svibnja 2020. godine, o čemu su stranke, dakle i punomoćnik tužitelja, uredno obaviješteni prije održavanja tog ročišta, dok je ročište 23. listopada 2020. godine odgođeno i to prije početka raspravljanja upravo na zahtjev punomoćnika tužitelja. Nadalje zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 12. listopada 2020. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer spisu niti ne prileži podnesak punomoćnika tužitelja bilo datiran 12. listopada 2020. godine, bilo tog datuma predanog na sud, pa tužitelj, dakako ne može osnovano zahtijevati naknadu troška tog podneska, nego je, ukoliko isti uopće postoji, dužan sam snositi. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 18. kolovoza 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je punomoćnik tužitelja tim podneskom zatražio dodatni rok za očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke, pa je tužitelj dužan sam snositi i trošak sastava tog podneska. Nadalje zahtjev tužitelja za naknadom troška zastupanja na ročištu 13. veljače 2026. godine sud je temeljem odredbe članka 152. ZPP-a u svezi s odredbom članka 156. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je dan prije tog ročišta, dakle 12. veljače 2026. godine punomoćnik tužitelja postavio konačni tužbeni zahtjev, iz kojeg razloga je sud na tom ročištu naložio tužitelju neovisno o uspjehu u sporu naknaditi tuženiku trošak zastupanja na tom ročištu u iznosu od 625,00 eura, ali je neovisno o tome, punomoćnik tužitelja ignorirajući navedeno rješenje suda zatražio naknadu troška zastupanja na tom ročištu. Konačno zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,00 eura te troška sudske pristojbe na presudu „po odluci suda“ temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu, za koju je u međuvremenu nastupila zastara, a niti je obvezan platiti sudsku pristojbu na presudu. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VII. izreke presude.
18. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, točnije samo za sporedno potraživanje, za dio zatraženog tijeka zakonske zatezne kamate, zbog kojeg dijela tuženiku zastupanom po punomoćniku niti nije nastao ikakav trošak, čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati. Treba naglasiti da je sud rješenjem od 13. veljače 2026. godine sukladno odredbi članka 156. stavka 1. ZPP-a naložio tužitelju neovisno o uspjehu sporu naknaditi tuženiku trošak zastupanja na tom ročištu u iznosu od 625,00 eura, u koji iznos je uključen PDV-e. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VIII. i točkom IX. izreke presude.
19. Konačno stopa zatezne kamate je za razdoblje od 02. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do isplate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 24. travnja 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1.Tužitelju po punomoćniku
2.Tuženiku po punomoćniku
U Zagrebu, dana 24. travnja 2026. godine
