REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3534/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja HD USLUGE d.o.o., Zagreb, Jurandvorska 1, OIB: 68088217285, kojeg zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Zvonimira 81, protiv tuženika BREAD PLUS j.d.o.o., Zagreb, Čikatska 2, OIB: 94822610350, kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 11c/II, radi isplate iznosa od 1.070,08 EUR / 8.062,50 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1723/2021 od 26. svibnja 2023., 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1723/2021 od 26. svibnja 2023. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1723/2021 od 26. svibnja 2023. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika izjavljena protiv točke II. izreke presude i protiv točke III. izreke rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1723/2021 od 26. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1723/2021 od 26. svibnja 2023. pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, Dankovečka 8, poslovni broj Ovrv-369/2020 od 22. prosinca 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.070,08 EUR / 8.062,50 kn sa zateznom kamatom od 8. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 46,45 EUR / 350,00 kn sa zateznom kamatom od 22. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana. Pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, Dankovečka 8, poslovni broj Ovrv-369/2020 od 22. prosinca 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3,98 EUR / 30,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2020. do isplate pa se u tom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan.

1.1. Pod točkom I. izreke rješenja utvrđeno je da je tužba djelomično povučena te je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, Dankovečka 8, poslovni broj Ovrv-369/2020 od 22. prosinca 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 10,78 EUR / 81,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2020. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.012,83 EUR / 7.631,17 kn sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od petnaest dana, dok je pod točkom III. izreke odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 673,14 EUR / 5.071,77 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

2. Presudu je sud donio primjenom čl. 590. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), čl. 160. ZOO-a, čl. 161. ZOO-a, čl. 604. ZOO-a, čl. 605. ZOO-a, čl. 613. ZOO-a, čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), čl. 219. ZPP -a, čl. 221.b st. 4. ZPP-a. O platnom nalogu sud je odlučio primjenom čl. 451. st. 3. ZPP -a dok je o troškovima parničnog postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354 st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izreka presude i rješenja i obrazloženje presude i rješenja u izravnoj protivnosti sa dokumentacijom i izvedenim dokazima u postupku. Počinjena je i bitna povreda iz čl. 354 st. 2. t. 6. ZPP-a jer sud nije cijenio iskaz svjedoka ZO, koji je saslušan tijekom postupka čime je svojim nezakonitim i neobjektivnim stajalištem onemogućio je tuženika u zaštiti njegovim prava u postupku. Nesporno je kako je u poslovnim prostorijama tuženika obavljen inspekcijski nadzor 24. siječnja 2020. te da su utvrđene određene nepravilnosti vezane za zaštitu na radu radnika. Tuženik je bio dužan ukloniti nedostatke utvrđene zapisnikom, te je iz tog razloga angažirao tužitelja, koji je trebao postupiti po uputama tuženika, a koja se očitovala u tome da se otklone utvrđeni nedostaci iz zapisnika o inspekcijom nadzoru od 24. siječnja 2020., a iz kojeg razloga je i angažiran tužitelj. Tužitelj nije postupio sukladno nalogu tuženika, te je isti sačinio cjelokupnu dokumentaciju na način da je antidatirao vrijeme kada je bio u poslovnim prostorijama tužitelja, te po dokumentaciji koju je samovoljno sačinio bez naloga tuženika. Dokumentacija za koju tuženika tereti tužitelja je neupotrebljiva tuženiku. Zbog postupanja tužitelja protivno uputi i nalogu tuženika nije dovršen inspekcijski nadzor tuženika i tuženik zbog takvog postupanja tužitelja trpi štetu. Upravo zbog manjkavosti i neistinitosti u sadržaju dokumentacije i neupotrebljivosti dokumentacije za koja je sačinjana protivno nalogu tuženika nije podmiren sporni račun. U nastavku žalbe tuženik komentira i tumači pojedinih dokumenata koje je sud analizirao u obrazloženju presude. Tuženik je odmah po saznanju za postupanje tužitelja koji je antidatirao dokumentaciju istom osporio račun i izvijestio ga kako nije u obvezi plaćanja računa. Sud je iskaze svjedoka tumačio u korist tužitelja a ne na način kako ih je trebao tumačiti. Iz sadržaja obrazloženja presude jasno je kako je sud vođen željom za uspjehom jedne strane u postupku. Sud presudu temelji na činjenici da je tužitelj obavio posao, ali to nije točno, jer ga je obavio samovoljno, jednostrano i protivno nalogu tuženika, a što za tuženika znači da ga nije niti obavio. S jedne strane sud ne citira iskaze svjedoka predloženih od tužitelja u cijelosti, a s druge strane navodi kako DO nema neposrednih saznanja o predmetu spora, dok iskaz svjedoka ZO niti navodi niti cijeni. Nije sporno da je tužitelj sačinio dokumentaciju ali ju je antidatirao što je sud propustio utvrditi. Da li je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu ili nije nema značaja jer je iz dokumentacije očito kako je riječ o antidatiranoj dokumentaciji. Osporava i odluka o trošku postupka u cijelosti. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud žalbu usvoji i preinači pobijanu presudu i rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka, odnosno da presudu i rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na točku I. izreke presude i točke I. i II. izreke rješenja.

6. U odnosu na točku II. izreke presude te u odnosu na točku III. izreke rješenja žalba tuženika nije dopuštena. Naime u točki II. izreke presude ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, Dankovečka 8, poslovni broj Ovrv-369/2020 od 22. prosinca 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3,98 EUR / 30,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2020. do isplate te je u navedenom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan, dakle tužitelj u navedenom dijelu nije uspio u sporu, pa tuženik nama pravni interes za pobijanje navedenog dijela presude. Točkom III. izreke rješenja odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 673,14 EUR / 5.071,77 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa tuženik nema pravni interes niti za pobijanje navedenog dijela rješenja.

6.1. Zbog svega navedenog žalba tuženika izjavljena protiv točke II. izreke presude je odbačena kao nedopuštena, na temelju odredbe čl. 367. ZPP -a, u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a. Žalba tuženika izjavljena protiv točke III. izreke rješenja je odbačena temeljem čl. 380. t. 1. ZPP-a.

7. Pobijani dio presude i rješenja, u odnosu na koji je žalba dopuštena, ispitani su na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Niti u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude i rješenja niti u pobijanoj presudi i rješenju, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a niti onih na koje u žalbi ukazuje tuženik (iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP-a).

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.070,08 EUR / 8.062,50 kn po računu – otpremnici broj 0028/PJ1/1 od 28. siječnja 2020. ispostavljenom po osnovi naknade za obavljene usluge izrade procjene rizika za sva radna mjesta, izrade plana i programa osposobljavanja radnika, ispitivanja okoliša – fizikalni čimbenici (radni prostori), ispitivanja električnih instalacija, osposobljavanja radnika za rad na siguran način s pratećom dokumentacijom, osposobljavanja radnika za provođenje preventivnih mjera zaštite od požara s kompletnom literaturom i testovima i kompleta za ispitivanje radne opreme s izdavanjem atestne dokumentacije.

10. Iako se radi o sporu male vrijednosti prvostupanjski je sud proveo opsežan dokazni postupak tijekom kojega je, osim dokaza koje su stranke dostavile u spis izveo i dokaze saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu TO, te saslušanjem svjedoka DO, ĆO, VO i AO te je rješenjem od 23. rujna 2021. (list 224 . i 225. spisa) naložio tuženiku u roku od 15 dana dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po spornom računu i upozorio ga da će se, u skladu s odredbom čl. 221.b st. 4. ZPP-a, smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po spornom računu ako u navedenom roku ne dostavi tražene isprave. Tuženik nije postupio po nalogu suda. Dakle neosnovane su tvrdnje tuženika iznesene u žalbi kako nije od značaja to da li je tuženik po utuženom računu koristio pravo na odbitak pretporeza.

11. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je detaljno naveo na temelju čega je zaključio da su stranke bile u obveznom odnosu na temelju ugovora o djelu iz čl. 590. ZOO-a. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude i rješenja, suprotno tvrdnjama tuženika, u suglasnosti su s ispravama u spisu kao i rezultatima provedenog postupka. Navodima žalbe razlozi presude i rješenja nisu dovedeni u sumnju, jer gotovo cjelokupan sadržaj žalbe zapravo upućuje na nezadovoljstvo tuženika utvrđenim zaključcima prvostupanjskog suda o pravno relevantnim činjenicama.

12. Vezano uz žalbene navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ističe se slijedeće: u predmetnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP -a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom na to, ovaj sud se ne može upuštati u ocjenu žalbenih navoda koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da su presuda i točke I. i II. izreke rješenja pravilni i zakoniti.

13. Kako je prvostupanjski sud upravo polazeći od odredbe čl. 590. ZOO -a, te dokaza predloženih od strane tužitelja i tuženika i izvedenih u postupku, ocijenio da je tužitelj uspio dokazati činjenicu da je izveo radove i visinu tih radova, dok tuženik nije dokazao da je pravovremene obavijestio tužitelja o eventualnim nedostatcima obavljenih usluga (u skladu s odredbama čl. 604. i 605. ZOO -a) to je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te je naložio tuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos, čime je u navedenom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno, tako da su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

14. U odnosu na parnični trošak koji je nastao u ovom postupku, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka na temelju čl. 154. st. 1. ZPP -a, odmjerivši troškove u skladu s odredbama ZPP-a, Tarife i Uredbe. Osim svega naprijed navedenog tuženik u žalbi ne navodi koji bi to trošak bio pogrešno dosuđen tužitelju niti navodi razloge zbog kojih pobija točku I. izreke rješenja (u kojoj je utvrđeno da je tužba djelomično povučena.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, dok je primjenom čl. 368. ZPP -a u vezi s čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2026.

Sudac

Nevenka Baran