REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-679/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja JF, vlasnika obrta „[obrt]“ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2025 od 17. prosinca 2025., 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2025 od 17. prosinca 2025. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2025 od 17. prosinca 2025. u točki I. izreke tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 174,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 174,18 eura po stopi iznad stope koja se određuje svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 245,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. prosinca 2025. do isplate. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka u iznosu od 245,29 eura parničnog postupka po stopi iznad stope koja se određuje svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za naknadu štete, koja se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik, kao osiguratelj štetnika, oštećeniku priznao u mirnom postupku, a sve vezano za popravak automobila u vlasništvu LF, koji je svoju tražbinu ustupio tužitelju. Sud je utvrdio da je tuženikov osiguranik ugovorom sklopljenim 22. travnja 2024. ustupio tužitelju svoju tražbinu s osnove računa za popravak vozila prema tuženiku, o čemu je tuženik obaviješten. Vezano za spornu visinu zahtjeva, sud je utvrdio da tužitelj osnovano traži isplatu razlike koji je tuženik odbio platiti. Odluku je donio primjenom odredbe članaka 80., 82., 1045. i 1085. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi parničnog postupka. Presudu pobija u točkama I. i III. izreke. Smatra da je zahtjev tužitelja neosnovan, jer nije sporno da on nije vlasnik oštećenog vozila, zbog čega nema pravni interes tražiti naknadu predmetne štete. Ukazuje na počinjenu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Navodi da je odbio isplatiti dio računa popravka u visini od 174,18 eura jer je tužitelj svojim izborom da popravak izvrši u skupljem auto servisu u kojem je cijena rukorada veća od onih na tržištu i od onih na kojega je uputio tuženik, postupio protupravno te je za sporni iznos propustio smanjiti štetu, a da nije imao bilo kakve razloge ne predati svoje vozilo na popravak u predložene servise i/ili druge u kojima je cijena rukorada manja od one u servisu gdje je popravljeno vozilo i to baš kod tužitelja. Smatra da zaključak prvostupanjskog suda iz točke 13. obrazloženja da je cijena radnog sata 40,00 eura plus PDV nema razloga u provedenim dokazima. Smatra da se ne radi o redovnoj cijeni, da je sud trebao izvesti predloženi dokaz vještačenjem radi utvrđenja činjenice cijene sata rada lakirera u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima kao i na okolnost može li se predmetno vozilo popraviti na jednak način i jednake kvalitete s utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, odnosno prema cijenama rada iz dostavljenih računa/ponuda neovisnih servisera a koje je tužena dostavila još u odgovoru na tužbu. Smatra da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud ne razabire razliku između slobode izbora vlasnika vozila u pogledu radionice u kojoj će popraviti vozilo i njegove dužnosti da se u ostvarenju svog prava ponaša u skladu s općim načelima obveznog prava, kao što kao što dužnost suradnje i dužnost suzdržati se od postupaka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. Prema shvaćanju tuženika, oštećenik je u ostvarenju svojeg prava dužan popraviti vozilo za iznos koji u najmanjoj mjeri tereti osobu koja je dužna naknaditi štetu ili isplatiti osigurninu. Navodi da tužitelj u ovom postupku uopće nije tvrdio da servisi preporučeni po tuženiku ne zadovoljavaju kriterij kvalitete popravka, niti bilo koje druge okolnosti zbog kojih je vlasniku vozila popravak u preporučenim servisima bio otegotan. Zbog svega navedenog, smatra da je zahtjev tužitelja neosnovan i predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 88,27 eura.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Prema ocjeni ovog sud u postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik. Presuda prvostupanjskog suda sadrži obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama koje su bile sporne tijekom postupka. Ti razlozi nisu u proturječju s ispravama u spisu i sadržajem izvedenih dokaza.

8. Odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čije je prijenos zabranjen zakonom ili koje je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je osiguranik LF Ugovorom o prijenosu tražbine prenio na tužitelja svoje potraživanje naknadu štete od tuženika, a o čemu je tuženik uredno obaviješten. Ovi razlozi o utvrđenim činjenicama nisu proturječni Ugovoru o ustupu tražbine, a na utvrđene činjenice sud je pravilno primijenio odredbe članaka 80., 81. i 84. ZOO-a.

9. Tuženik neosnovano osporava visinu naknade štete koja odgovara iznosu naknade za obavljene tužiteljeve radove koji su bili potrebni da bi se vozilo tuženikova osiguranika dovelo u stanje prije nastanka oštećenja.

10. Prema odredbama članka 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (stavak 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stavak 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (stavak 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (stavak 4.).

11. Osim toga, odredbom članka 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Citiranom odredbom članka 1090. ZOO-a propisano je načelo potpune naknade prema kojem će sud odrediti naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojemu bi se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja.

12. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje: ZOOP) u članku 2. stavku 1. propisano je, između ostalog da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

13. Sud je uvidom u izvid štete utvrdio da je za popravak vozila predviđeno 4,20 sati autolimarskih radova, a što odgovara i broju sati rada iz računa tužitelja a prema Cjeniku tužitelja tužitelj naplaćuje za iste cijenu od 40,00 eura po satu uvećano za PDV, koji iznos je naveden i u računu.

14. Pravilan zaključak suda da oštećenik od osiguratelja štetnika ima pravo tražiti isplatu osigurnine u visini troškova popravka prema cijenama po kojoj popravke naplaćuje radionica koju oštećenik odabere. Oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore s osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo, odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Dakle, oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu a što upućuju i smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN, Klasa: 034-08/18-01-093 od 20. veljače 2020., str. 37. -40. spisa). Cijenu popravka određuje tržište. Suprotno žalbenim navodima okolnost da postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a niti se radi o postupanju kojim bi bilo povrijeđeno neko od načela obveznog prava.

15. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (članak 1085. stavak 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku.

16. Dakle, sud je pravilno dosudio tužitelju zatraženu razliku po neplaćenom računu u iznosu od 174,18 eura, na temelju odredbe članka 1085. stavka 1. ZOO-a i zateznu kamatu na temelju odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP-a.

17. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku koju je sud dosudio tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP -a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a žalitelj osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud i dosudio tužitelju, bio nepravilan.

18. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1.

ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak