REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 : P-7527/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženki Butigan Matić u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Romanu Biharu, odvjetniku u Zagrebu protiv GRADA ZAGREBA, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Romana Bihara, odvjetnika i punomoćnice tuženika ŠBĐ, diplomirane pravnice prema generalnoj punomoći Su-1935/17, dana 24. travnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužitelju ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 109.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. godine pa do isplate sa zakonskom zateznom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 109.000,00 kn počev od 26. ožujka 2024. do 23. travnja 2026. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da nadoknadi tužitelju ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka od 11.876,11 EUR s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je je zajedno sa svojim pok. Bratom EB bio zemljišno knjižni suvlasnik nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica], dvorište u Sveticama, površine 66,2 hvati, 238 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], a koja je u katastru označena pod kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Županijski sud u Velikoj Gorici donio je dne 14. travnja 2021. godine presudu posl. broj Gž-206/2021 kojom se nalaže ovdje tuženiku da tužiteljima EB Birtiću i ŠB preda u posjed nekretninu i to k. č. br. [katastarska čestica] te su povodom navedenog isti pokrenuli postupak ovrhe pod br. Ovr-4026/2021 koji je trenutno u prekidu. Tuženik je dne 10. studenoga 2022. godine donio Odluku o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi , KLASA: 024- 01/22-03/400, URBROJ:251-16-04-22-5, kojom se međuostalim kao javnim dobrom u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba, proglašava komunalna infrastruktura javna zelena površina – park na nekretnini oznake: za zemljišnu knjigu: z. k. č. [katastarska čestica], a temeljem koje odluke je i proveden upis u zemljišnim knjigama te je predmetna čestica sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], Svetice, park, površine 2110 m2, kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grad Zagreb, dakle u vlasništvu ovdje tuženika. Tužitelj ističe kako se tuženik upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama dne 25. ožujka 2024. godine , temeljem Prijavnog lista RN-77/24. KLASA: 932- 06/2024- 02/1445 06.03.2024. 06.03.2024. U međuvremenu, ĆB preminuo je, a temeljem odricanja njegov isključivi nasljednik je tužitelj ŠB, ovdje tužitelj, aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe. Za navedenu nekretninu do današnjeg dana tuženik nije isplatio nikakvu naknadu. Tužitelj posebno ističe da je člankom 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda (dalje: Konvencija) propisano pravo svake osobe na mirno uživanje svojeg vlasništva kojeg se smije lišiti samo uz uvjete predviđene Zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Dakle, cilj članka 1. Protokola broj 1. je zaštiti pojedince protiv neopravdanog miješanja od strane države u mirno uživanje njegovog vlasništva. Na temelju članka 1. Konvencije, svaka ugovorna strana (dakle i Republika Hrvatska kao njena potpisnica) osigurati će svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom prava i slobode određene u Konvenciji“. Konačnim zahtjevom u podnesku od 07.10.2025. tužitelj potražuje isplatu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine u visini naznačenoj u točki I. izreke ove presude kao i parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužitelj podnosi predmetnu tužbu radi isplate iznosa od 100.000,00 EUR na ime naknade tržišne vrijednosti nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica], dvorište u Sveticama, površine 66,2 hvati, 238 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o [katastarska općina], u katastru označenom pod kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osporava se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovanost tako i visina. Tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije budući temeljem Presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14.04.2021.g. posl. br. Gž-206/21 Gradu Zagrebu je naloženo predati u posjed tužitelju predmetnu nekretninu te je pokrenut ovršni postupak posl. br. Ovr-4026/21 koji je trenutno u prekidu kao i postupak posl. br. P-119/23 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koji postupak je također u prekidu radi smrti ĆB (brata ovdje tužitelja). Grad Zagreb je donio Odluku o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi Klasa: 024-01/22-03/400, Urbroj: 251-16-04-22-5 od 10.11.2022.g. kojom se predmetna nekretnina proglašava javnim dobrom u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba komunalna infrastruktura javna zelena površina-park te je kao takva i upisana u zemljišne knjige. Opreza radi, tuženik ističe i prigovor zastare. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku rješenja o nasljeđivanju O-2611/23 od 25.09.2024. (list 5-7), presliku odluke o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi od 10.11.2022. (list 8), kartografski prikaz predmetnog javnog dobra (list 9), neslužbeni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10-15, list 34-35), presliku presude Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-206/21 od 14.04.2021. (list 16-24).

4. Nadalje proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Žarku Željku (list 49-78).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. ZPP-a, ocijenio konačni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 07.10.2025. u cijelosti osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu tržišne vrijednosti zemljišta kč. br. [katastarska čestica] put-nepl. Glavna ulica sa 1873 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dotadašnje suvlasništvo tužitelja na jednake dijelove, uz istovremenu promjenu površine i kulture na novu: čest.kat.br. 186 nerazvrstana cesta, [adresa] sa 1859 m2, kao i uknjižbu prava vlasništva u korist: javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba, koje je tuženik oduzeo tužiteljima bez da im je za isto isplatio naknadu.

7. U konkretnom slučaju stoga nije sporno da se radi o zahtjevu za naknadu štete radi neovlaštenog oduzimanja nekretnine (čl. 1046. u vezi čl. 1045. ZOO)

8. Predmet spora valja raspraviti u smislu odredbe čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja je preuzeta Zakonom o njezinom potvrđivanju ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak), prema kojoj svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva - i nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, ali i primjenom odredbe čl. 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97 - 8/98 pročišćeni tekst, 113/00 - 124/00 pročišćeni tekst, 28/01 - 41/01 pročišćeni tekst, 55/01 i 76/10 - 85/10 pročišćeni tekst) kojom je nepovredivost prava vlasništva proklamirana jednom od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, a sve s temeljnim pravilom (iz smisla odredaba čl. 48. st. 1. i čl. 50. st. 1. Ustava) da je zabranjeno zadiranje u pravo vlasništva bilo oduzimanjem bilo ograničavanjem ovlasti koje predstavljaju sadržaj ovoga prava, i to neovisno radi li se o javnoj vlasti ili drugim osobama – nevlasnicima.

9. U postupku među strankama je nesporno da je između tužitelja i pok. brata tužitelja ĆB te tuženika vođen postupak kod ovog suda broj P-13049/19 u kojem je donesena presuda kojom je usvojen kumulirani zahtjev tužitelja i prednika tužitelja ĆB za isplatu iznosa od 417.118,80 kn na ime neisplaćene naknade za izvlaštenu predmetnu nekretninu i to u visini tržišne vrijednosti te nekretnine sukladno vještačkom nalazu provedenom u tom postupku.

10 .Također je nesporno kako je Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž- 206/21 od 14.04.2021. istu presudu preinačio na način da je usvojio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja da im tuženik preda u posjed predmetnu nekretninu, što znači da o kumuliranom zahtjevu za isplatu tržišne vrijednosti nekretnina nije niti odlučivano, pa je stoga neosnovan i prigovor dvostruke listispendencije tuženika istaknut u ovom postupku, odnosno res iudicate u odnosu na taj dio zahtjeva koji tuženik pogrešno naziva litispendencijom u predmetnoj pravoj stvari.

11. Iz odluke o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi od 10.11.2022. proizlazi kako je tuženik odlukom proglasio javnim dobrom u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba komunalnu infrastrukturu javna zelena površina – park na predmetnoj nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] odnosno u zemljišnoj knjizi kao zk.č.. 7683/66 k. o. [katastarska općina].

12. Iz zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je tužitelj sa pokojnim EB bio upisan kao suvlasnik tadašnje zk.č.br. 7683/66 u naravi dvorište u Sveticama površine 238 m2 kao suvlasnik na suvlasničkom dijelu 45/100 i 55/100, a temeljem rješenja o nasljeđivanju O-909/17 od 23.03.2017.

13. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĆB O-2611/23 od 25.09.2024. proizlazi kako je ovdje tužitelj kao jedini nasljednik pok. EB Š između ostalog naslijedio i pravo na naknadu u postupku za naknadu oduzete imovine koji se vodi kod Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko – pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja.

14. Iz neslužbene kopije za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je tuženik upisan kao vlasnik javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba na zk.č.br. 7684/1 u naravi Svetice Park, površine 2110 m2.

15. Nadalje iz obrazloženja presude P-13049/19 proizlazi kako nije sporno u ovoj pravnoj stvari da su tužitelji (pok. ĆB i ovdje tužitelj) zemljišno knjižni vlasnici sporne nekretnine, da iz povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu, proizlazi je da je ista od 1938. do 29. listopada 1974. bila upisana kao vlasništvo DB. 29. listopada 1974., temeljem rješenja Sekretarijata za financije općinskog narodnog odbora općine Pešćenica broj 03-WLZ/59 od 5. kolovoza 1959., proveden je upis društvenog vlasništva. Temeljem članaka 364. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, isto je bilo brisano tek 9. siječnja 2004., upisom VB, kao vlasnice, da se prednica tužitelja, VB se, 2004. upisala kao vlasnica predmetne nekretnine, pa se tužbeni zahtjev, ima promatrati kroz članak 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje ZVDSP), koji uređuje pravu vlasničku tužbu. Člankom 161. ZVDSP-a, propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Članak 162. ZVDSP-a, propisuje da; da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Okolnošću što su se legitimirali kao vlasnici iste nekretnine, tužitelji su zadovoljili prvu pretpostavku propisanu člankom 162. ZVDSP-a. Predmetna nekretnina u naravi je park i put, što nije sporno u ovoj pravnoj stvari. Tuženik, naime, već u odgovoru na tužbu navodi da je sporna čestica „izgrađen park-zelena površina koji dijelom predstavlja i put“. Nadalje, povodom ponude prednice tužitelja VB za otkup predmetne čestice dostavljene Gradu Zagrebu, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada, dopisom od 9. ožujka 2012. (list 9. spisa), naveo je da se predmetna čestica nalazi „unutar bruto površine mješovite-pretežito stambene namjene…“ te da je „…zemljište strategijski interes Grada Zagreba u javnom općem interesu budući je zemljište u naravi dio uređenog kompleksa javnog parka te bi Grad Zagreb trebao kupiti predmetnu nekretninu…“. Čl. 16. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 123/17), propisano je da općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom i zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na: - uređenje naselja i stanovanje, - prostorno i urbanističko planiranje, - komunalno gospodarstvo. Čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13 i 94/13), propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba (stavak 1.) te da su jedinice lokalne samouprave ovlaštene i dužne obavljati komunalne djelatnosti (stavak 2.), dok prema odredbi čl. 3. tog Zakona jedinice lokalne samouprave, između ostalog, upravljaju javnim površinama. Člankom 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik grada Zagreba 4/08, 5/08, 8/09, 17/09, 16/10, 17/10, 5/11, 8/11), kao javne zelene površine definirani su parkovi, drvoredi, dječja igrališta, travnjaci, staze, zemljišni pojas uz javnoprometne površine na kojima je zasađeno zelenilo, zeleni otoci i dr. 17. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a propisano je kako je odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (1). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (3). Odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je kako će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

18. Odredbom čl. 33. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano je da ukoliko je vlasnik glede neke svoje stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju težu žrtvu ili ga inače dovode u položaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlaštenje – on ima pravo na naknadu kao za izvlaštenje.

19. Odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (1). U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (2).

20. Javna dobra u općoj uporabi su prema odredbi čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu skraćeno: ZVDSP) određena kao stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje su namijenjene za uporabu svih i svatko se može služiti njima na način koji je radi te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su te stvari dane na upravljanje. Posebno je zakonsko određenje da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Dakle, razlika između općih dobara i javnih dobara u općoj uporabi je prvenstveno u tome što je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne u nevlasničkom statusu.

21. Komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi (čl. 61. st. 4. ZKG-a). Odluku o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi i odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi komunalne infrastrukture donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Odredbom čl. 59. st. 1. ZKG-a je propisano: „Komunalna infrastruktura jesu: 1. nerazvrstane ceste, 2. javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila, 3. javna parkirališta, 4. javne garaže, 5. javne zelene površine, 6. građevine i uređaji javne namjene, 7. javna rasvjeta, 8. groblja i krematoriji na grobljima, 9. građevine namijenjene obavljanju javnog prijevoza.“ Stavak 2. istoga članka propisuje da osim naprijed navedenih građevina, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i druge građevine komunalne infrastrukture, ako služe za obavljanje komunalne djelatnosti.

22. Odredbom čl. 61. st. 5. ZKG-a propisano je da se komunalna infrastruktura upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom. Kad se komunalna infrastruktura upisuje u zemljišne knjige temeljem odluke iz članka 62. stavka 1. ZKG- a, ili se upisuje prestanak tog statusa, tada se zemljišnoknjižnom sudu dostavlja odluka o stjecanju ili prestanku statusa javnog dobra u općoj uporabi, koja mora naročito sadržavati naziv i vrstu komunalne infrastrukture, podatak o katastarskoj i zemljišnoknjižnoj čestici i katastarskoj općini na kojoj se infrastruktura nalazi te nalog nadležnom sudu za upis statusa javnog dobra u općoj uporabi u zemljišne knjige odnosno za brisanje tog statusa ako se radi o infrastrukturi koja se upisuje u zemljišne knjige.

23. Drugi način upisa u zemljišne knjige propisan je člankom 132. ZKG. Njime se osigurava poseban položaj komunalne infrastrukture prilikom upisa u zemljišnu knjigu.

24. Tako odredba čl. 132. st. 1. ZKG-a propisuje da se komunalna infrastruktura iz članka 59. stavka 1. ZKG-a izgrađena do 4. kolovoza 2018., a koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje, evidentira u katastru: a) na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, b) potvrde jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi, a koje pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave odnosno javni isporučitelj koji upravlja komunalnom infrastrukturom i

c) rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista u zemljišnu knjigu. To znači da će upis komunalne infrastrukture biti prvo proveden u zemljišnim knjigama, nakon čega će u neupravnom postupku biti proveden i u katastarskom operatu. Za potrebu provedbe u zemljišnim knjigama, nadležni ured za katastar po službenoj dužnosti dostavlja sudu:

a) prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi izrađen u skladu s pregledanim i potvrđenim geodetskim elaboratom izvedenog stanja komunalne infrastrukture,

b) potvrdu jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi koja potvrda sadržava katastarske i zemljišnoknjižne oznake zemljišta na kojem se nalazi i tvrdnju da se radi o komunalnoj infrastrukturi.

25. Prema tome, komunalna infrastruktura sagrađena do stupanja na snagu ZKG-a evidentira se u katastru i upisuje u zemljišne knjige kao neotuđivo vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe. Upis u zemljišnu knjigu provodi na temelju odgovarajućih isprava koje propisuje ZKG, a bez obzira na stanje zemljišne knjige.

26. Radi se o upisu koji je suprotan odredbama Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17., u nastavku: ZZK), naročito članku 40. ZZK- a prema kojem je upis u zemljišnu knjigu dopušten samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik ili nositelj prava, glede kojeg se upis zahtijeva ili koja bar istodobno bude uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik).

27. Osim toga, i pored navedenog, valja navesti da, ukoliko se upis temelji na odredbama članka 132. stavka 1. do 4. ZKG-a, prilikom izrade geodetskog elaborata izvedenog stanja i uknjižbe u zemljišnu knjigu ne primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje o parcelaciji građevinskog zemljišta niti odredbe drugih zakona i propisa kojima se uređuje katastar zemljišta i nekretnina, vlasništvo, druga stvarna prava i zemljišne knjige, a koje su protivne stavcima 1. i 2. članka 132. ZKG-a. To znači da se ne primjenjuju odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Zakona o gradnji, Zakona o prostornom uređenju, Zakona o izvlaštenju, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o zemljišnim knjigama, kao i mogućih drugih propisa koji bi mogli utjecati na dopustivost upisa u zemljišnu knjigu, odnosno formiranje čestice komunalne infrastrukture.

28. Pri tome treba posebno napomenuti da je od odlučnog značaja činjenica što takav upis u zemljišne knjige ima samo deklaratorno značenje, budući da je vlasništvo stečeno temeljem zakona (ex lege).

29. U konkretnom slučaju iz stanja spisa i priložene dokumentacije proizlazi da je postupak evidentiranja komunalne infrastrukture proveden temeljem odredbi čl. 132. st. 1.-5. ZKG-a te da je tuženik Grad Zagreb u svemu poštivao proceduru iz navedenih zakonskih odredbi.

30. Temeljem prethodnih utvrđenja nesporno je da se tuženik uknjižio kao vlasnik, na čestici u vlasništvu tužitelja, i to temeljem prijavnog lista RN-77/24, KLASA: 932-06/2024-*01/1445 od 06,03,2024, a što i sam tužitelj navodi u tužbi, tako da je tužitelju, tek časom upisa tuženika, njegovoj stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva ( a ne u času donošenja zakona), što za tužitelja, proizvodi jednaki pravni učinak kao da su u tom času potpuno izvlašteni.

31. Ovaj sud je stava kako je tuženik je postupio protivno odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade te povrijedio čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske kojim je određeno da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti te protivno čl. 33. st. 3. ZV.

32. Tužitelj u tužbi potražuje naknadu štete u visini tržišne vrijednosti zemljišta u vlasništvu tužitelja koju je tuženik oduzeo prednicima tužitelja bez da im je za isto isplatio naknadu.

33. Visinu naknade štete sud je utvrdio nalazom i mišljenjem vještaka Žarka Željka, dipl. ing. građevine, iz čijeg vještva je utvrđeno je da prema identifikaciji zemljišno knjižne čestice i katastarske čestice, zkčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Površina čestice u zemljišnim knjigama iznosi 238 m2, a u katastarskom operatu 222 m2. Prema sadašnjem stanju predmetno zemljište je upisano na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Površina predmetnog zemljišta utvrđena je prema dokumentaciji sa suda i prema povijesnom prikazu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na zk.č.br. 7683/66. Ukupna procijenjena vrijednost zemljišta prema povijesnom prikazu zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 238 m2 na današnji dan iznosi 109.000,00 eur.

34. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen jasno i stručno, a posebno je cijenjena činjenica što mu stranke nisu prigovorile.

35. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu po kojima i tuženik odgovara, jesu štetna radnja, protupravnost štetne radnje, uzročno-posljedična veza između štetne radnje i same štete, te konačno sama šteta. Da bi oštećena osoba ostvarila pravo na naknadu štete sve prethodno navedene pretpostavke moraju kumulativno biti ostvarene. Odredbama obveznog prava kojima je regulirano pitanje popravljanja štete, propisano je prvenstveno popravljanje štete uspostavom prijašnjeg stanja, a naknadom u novcu tek kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća ili ako okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (članak 1085. ZOO-a).

36. S obzirom na to da je riječ o naknadi štete zbog toga što je došlo do faktičnog izvlaštenja, ovaj sud smatra da bi tada šteta, u odnosu na izvlašteni dio nekretnine, mogla biti samo ona naknada koja bi tužitelju, kao vlasniku izvlaštene nekretnine, pripadala po propisima o izvlaštenju, a to je tržišna vrijednost izvlaštenog dijela nekretnine. Dakle, prednicima tužitelja je šteta nastala oduzimanjem dijela zemljišta bez da im je isplaćena naknada čime je tuženik postupao protivno Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade te povrijedio čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske kojim je određeno da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti te protivno čl. 33. st. 3. ZV-a , a koja šteta se reflektira u tržišnoj vrijednosti oduzetog dijela zemljišta, kako je to utvrđeno provedenim vještačenjem pa je šteta nastala tužiteljima u uzročno-posljedičnoj vezi sa upisom nekretnine kao nerazvrstane ceste, slijedom čega postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljima.

37. Slijedom navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim. U odnosu na potraživane zakonske zatezne kamate ističe se da je tužitelju iznos od 109.000,00 eura a koji predstavlja prometnu vrijednost tog dijela zemljišta dosuđen kao naknada štete slijedom čega istom pripada i pravo na zakonske zatezne kamate. Budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čiju je visinu sud utvrdio danom presuđenja to tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja a ne od dana podnošenja tužbe, a ovo sukladno odredbi čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Naime, prema odredbi čl. 1086. ZOO naknada štete dospijeva od dana nastanka štete, što znači da nastankom štete nastaje i štetnikova obveza njezina popravljanja uspostavljanjem prijašnjeg stanja ili plaćanjem naknade u novcu. U slučaju naknade štete u novcu štetnik ne može pasti u zakašnjenje sa ispunjenjem te obveze prije nego mu je poznata njezina visina, pa u situaciji kada se visina štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, tek tada je došlo do dužničkog zakašnjenja, od kada počinju teći i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete. Budući je u konkretnom slučaju tužitelj zatražio naknadu štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, te mu je po tim cijenama naknada štete i dosuđena, to je valjao odbili zahtjev istoga za plaćanje zakonskih zateznih kamata za razdoblje do dana donošenja prvostupanjske presude a kako je to odlučeno točkom II. izreke odluke.

38. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos štete utvrđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

39. Budući da u sporu tužitelj nije uspio sa neznatnim dijelom zahtjeva to mu je tuženik u smislu čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 1.642,00 EUR, za sastav podneska od 10.03.2025., 07.10.2025., 1.642,00 EUR za svaki podnesak, za sastav podneska od 20.03.2025., 12.05.2025., 20.11.2025. i 02.12.2025. 50,00 EUR za svaki podnesak i za pristup na ročište 11.032025., 17.02.2026. 1.642,00 EUR za svako ročište, ukupno 8.410,00EUR, uvećano za 25 % PDV-a od 2.102.50 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 EUR i presudu u iznosu od 700,00 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP).

40. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz podneska od 07.10.2025. a koji se odnosi na isplatu u iznosu od 109.000,00 EUR.

41. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 11.876,11 EUR, dok je tuženik zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom IV i V.

42. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 24. travnja 2026. do isplate.

U Zagrebu, 24. travnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-700,00 EUR

2. pun. tuženika