Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-284/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja Plin projekt d.o.o., OIB: 14212841002, Vukovarska 14, Konjščina, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mihalić & Pikija d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, protiv 1. tuženika ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženice JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženika osobno, te punomoćnika tuženika, 24. travnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se I-tuženiku ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tuženoj JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da solidarno isplate tužitelju P lin projekt d.o.o., OIB: 14212841002, Vukovarska 14, 49282 Konjšćina iznos od 72.575,05 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženiku ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tuženoj JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Plin projekt d.o.o., OIB: 14212841002, Vukovarska 14, 49282 Konjšćina solidarno naknade trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Plin projekt d.o.o., OIB: 14212841002, Vukovarska 14, Konjščina, naknaditi 1. tuženiku ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženici JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.512,75 eur (četiri tisuće petsto dvanaest eura i sedamdeset pet centi), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je vlasnik nekretnina koje je kupio Kupoprodajnim ugovorom br. 50/12 sklopljenim sa trgovačkim društvom Stanoing d.o.o., OIB: 21611439134, Ulica Jurja Habdelića 4, 42000 [adresa] dana 28. ožujka 2012. godine, i to etaže 22 u naravi 3-sobni stan u potkrovlju, ulaz B, a koji se sastoji od: boravak i blagovanje 22,20 m2, kuhinja 4,30 m2, hodnik 7,00 m2, wc 2,00 m2, kupaona 3,70 m2, spavaća soba 13,10 m2, spavaća soba 10,50 m2, loggia 3,45 m2, spremište 1,05 m2, ukupne površine 67,30 m2, te etaže 83 u naravi garaža u prizemlju, a koje se sastoji od: garažno mjesto br.15, 16,70 m2, ukupne površine 16,70 m2, nalazeće na čk.br. 14534/3 u naravi [adresa] sa 3055 m2, dvorište sa 2224 m2, stambena zgrada, [adresa], 7 sa 831 m2, podzemna garaža, [adresa] sa (306) m2, ukupno 3055 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se predmetne nekretnine – stan i garaža nalaze u posjedu tuženika kao bračnih drugova, da su im predane 2010. od strane bivšeg vlasnika nekretnine društva Stanoing d.o.o., da tuženici u predmetnoj nekretnini borave bez pravne osnove, da je tužitelj kao prodavatelj sklopio s 1. tuženikom kao kupcem dana 6. travnja 2012. Kupoprodajni ugovor, a koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz [adresa] dana 6. travnja 2012. pod poslovnim brojem OV -2541/12, te je sitim 1. tuženik kupio etau 22 u naravi 3-sobni stan u potkrovlju, ulaz B, a koji se sastoji od: boravak i blagovanje 22,20 m2, kuhinja 4,30 m2, hodnik 7,00 m2, wc 2,00 m2, kupaona 3,70 m2, spavaća soba 13,10 m2, spavaća soba 10,50 m2, loggia 3,45 m2, spremište 1,05 m2, ukupne površine 67,30 m2, te etažu 83 u naravi garaža u prizemlju, a koje se sastoji od: garažno mjesto br.15, 16,70 m2, ukupne površine 16,70 m2, nalazeće na čk.br. 14534/3 u naravi [adresa] sa 3055 m2, dvorište sa 2224 m2, stambena zgrada, [adresa], 7 sa 831 m2, podzemna garaža, [adresa] sa (306) m2, ukupno 3055 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su predmetne nekretnine (etaže) danas upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužitelja, da se kupoprodajnim ugovorom od 6. travnja 2012. 1. tuženik kao kupac obvezao platiti tužitelju kupoprodajnu cijenu za kupljenu nekretninu u iznosu od 67.00,00 EUR na žiro račun tužitelja, da je 1. tuženiku predan posjed od strane bivšeg vlasnika nekretnine društva Stanoing d.o.o. sa kojim je društvom 1. tuženik prvo sklopio Kupoprodajni ugovor (dana 26. studenog 2010.), a potom ga raskinuo (dana 4. travnja 2012.), te da se stoga u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 6. travnja 2012. kojeg sklapa s tužiteljem kao novim vlasnikom nekretnine isti već nalazio u posjedu nekretnine, iako je 1. tuženik bio u posjedu stana i u istom stanovao zajedno sa svojom obitelji da tužitelju nije isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu ni u kojem dijelu, da je dana 25. srpnja 2024. i dana 28. kolovoza 2024. uputio 1. tuženiku dopis kojim ga je pozvao da u naknadno ostavljenom roku izvrši plaćanje kupoprodajne cijene sukladno Kupoprodajnom ugovoru od 6. travnja 2012., da 1. tuženik niti u naknadno ostavljenom roku do 13. rujna 2024. nije uplatio kupoprodajnu cijenu iz Kupoprodajnog ugovora u iznosu od 67.000,00 eur, da je dana 30. rujna 2024. izjavio raskid Kupoprodajnog ugovora s danom 30. rujna 2024., te zatražio iseljenje tuženika i odredio kao krajnji dan za primopredaju posjeda nekretnine slobodne od osoba i stvari dan 4. studenog 2024., da je nakon izjavljenog raskida Kupoprodajnog ugovora 1. tuženik je po svom punomoćniku tražio sklapanje ugovora o najmu stana i ostanak u stanu do pronalaženja druge nekretnine, međutim nakon što mu je takav ugovor o najmu stana i garaže upućen, isti ga je odbio potpisati, a da iz sporne nekretnine nije iselio, da 1. tuženik nije imao pravo na posjed stana niti po sklapanju Kupoprodajnog ugovora od 6. travnja 2012., da nije imao nikakvog osnova da koristi predmetni stan i garažu kao da su „njegovo vlasništvo“, a da pritom nije izvršio nikakvu uplatu na ime kupoprodajne cijene u korist tužitelja kao vlasnika nekretnine, da je 1. tuženik zajedno sa svojom suprugom 2. tuženicom i njihovim sinom koristio sporni stan i garažu bez pravne osnove, a za koje razdoblje bi najam predmetnog stana i garaže sve od sklapanja Kupoprodajnog ugovora 6. travnja 2012. pa do njegovog raskida dana 30. rujna 2024. iznosio ukupno 72.575,05 EUR, da 2. tuženica odgovara solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, da su 1. tuženik kao osoba koja je sklopila Kupoprodajni ugovor koji je tužitelj raskinuo nakon proteka naknadnog roka za ispunjenje i 2. tuženica kao njegova supruga boravili u spornom stanu i koristili spornu garažu od dana sklapanja Kupoprodajnog ugovora s tužiteljem 6. travnja 2012., a da pritom nisu platili niti kupoprodajnu cijenu niti naknadu za korištenje stana, a da su istovremeno živjeli u stanu kao da su vlasnici istog, kao i da tuženici nakon raskida Kupoprodajnog ugovora nisu postupili po pozivu tužitelja te nisu dobrovoljno iselili iz predmetne nekretnine, niti su nekretninu slobodnu od osoba i stvari predali tužitelju do 4. studenog 2024., pa da je tužitelj bio prisiljen podnijeti tužbu za iseljenje nadležnom Općinskom sudu u Varaždinu, a koji predmet se vodi pod poslovnim brojem Ps-16/2024.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu u bitnome navode da ističu prigovor promašene aktivne legitimacije, a s obzirom da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje bilo kakvih zahtjeva koji proizlaze iz prava vlasništva nekretnina do 31. listopada 2023. kada je tužitelj postao punopravni zemljišnoknjižni vlasnik, da je nesporno da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina od listopada 2023., da je nesporno da se tuženici čitavo vrijeme nalaze u posjedu predmetne nekretnine, da su tuženici od 2010. u posjedu nekretnine kao pošteni posjednici, da su tuženici ušli u posjed stana na temelju Ugovora sa Stanoing d.o.o. u stečaju (prethodnim vlasnikom nekretnine), da je prilikom primopredaje nekretnine sastavljen zapisnik, da su tuženici u neometanom poštenom posjedu od 2010. pa sve do danas, da tuženicima nitko nikada nije osporavao njihov posjed niti pravo da koriste stan, da tuženici prvi put u kontakt s tužiteljem dolaze kada im je tužitelj 25. srpnja 2024. uputio dopis kojim ih je pozvao da u naknadno ostavljenom roku izvrše plaćanje kupoprodajne cijene sukladno Kupoprodajnom ugovoru od 6. travnja 2012., da tek nakon primitka dopisa od 25. srpnja 2024. tuženici dolaze do saznanja da bi tužitelj bio vlasnik predmetnih nekretnina, a na koji dopis su tuženici već tada reagirali prigovorom da nisu ispunjeni uvjeti za besteretni prijenos prava vlasništva opisanim u čl. 9. Ugovora o kupoprodaji od 6. travnja 2012., da tijekom korespondencije između tužitelja i tuženika tužitelj određuje dan 4. studenog 2024. kao krajnji dan za primopredaju posjeda nekretnine slobodne od osoba i stvari, da nisu u bespravnom posjedu predmetnih nekretnina, budući da je od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora došlo do zemljišnoknjižnih upisa nad predmetnim nekretninama, a koje onemogućavaju besteretni prijenos prava vlasništva na tuženike, a da se upravo tužitelj obvezao da će u skladu s čl. 9. Kupoprodajnog ugovora omogućiti besteretni upis prava vlasništva, da je kronološki prvo potrebno da tužitelj ispuni obvezu u svom dijelu, a tek tada slijedi obveza plaćanja tuženika, a da je teret je još uvijek upisan, da u pogledu obveze tužitelja da omogući besteretni prijenos prava vlasništva 1. tuženik ima ulogu vjerovnika, da je 1. tuženik zahtijevao da tužitelj ispuni svoj dio obveze te da se ugovor održi na snazi, da tužitelj nije ispunio svoj dio obveze, pa da nije bilo uvjeta propisanih Zakonom o obveznim odnosima koji se odnose na jednostrani raskid ugovora, budući da tužitelj nije ispunio svoj dio obveze za besteretnim prijenosom prava vlasništva na ovdje 1. tuženika, te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta, odnosno u Kupoprodajni ugovor od 28. ožujka 2012. (list 11-14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 15-17 spisa), Kupoprodajni ugovor od 6. travnja 2012. (list 18-20 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 21-22 spisa), Kupoprodajni ugovor od 26. studenog 2010. (list 23-26 spisa), Sporazum o raskidu Kupoprodajnog ugovora od 4. travnja 2012. (list 27-28 spisa), dopise (list 29-40 spis), punomoć (list 41 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 42 spisa), zapisnik (list 43 spisa), e-mail korespondenciju sa prilozima (list 44-53 spisa), tužbu (list 54-63 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Međimurje Investa d.o.o. (list 64-104 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 116-119 spisa), zapisnik (list 120 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 121-123 spisa), dopise (list 124-130 spisa), dopise (list 146-155 spisa), te su saslušani tuženici, kao i svjedoci EP, UP i ŽP.

4. Valja napomenuti da je sud raspravnim rješenjem od 25. ožujka 2026. temeljem čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP) kao nevažan odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom podataka o potrošnji komunalnih usluga predloženog na okolnost posjeda tuženika, a s obzirom da je nesporno da su tijekom utuženog razdoblja tuženici bili u posjedu predmetnih etaža, te za provođenjem građevinskog vještačenja predloženog na okolnost visine naknade za uporabu predmetnih etaža tijekom utuženog vremena, to iz razloga što nije našao osnovanim osnovu tužbenog zahtjeva, a iz razloga iznesenih u nastavku ove presude.

5. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za uporabu suvlasničkog dijela 6730/362110 - etaže 22 u naravi 3-sobni stan u potkrovlju, ulaz B, a koji se sastoji od: boravak i blagovanje 22,20 m2, kuhinja 4,30 m2, hodnik 7,00 m2, wc 2,00 m2, kupaona 3,70 m2, spavaća soba 13,10 m2, spavaća soba 10,50 m2, loggia 3,45 m2, spremište 1,05 m2, ukupne površine 67,30 m2, te suvlasničkog dijela 1670/362110 - etaže 81 (ranije etaža 83) u naravi garaža u prizemlju, a koje se sastoji od: garažno mjesto br.15, 16,70 m2, ukupne površine 16,70 m2, a koji su posebni dijeli neodvojivo povezani sa suvlasništvom u navedenim omjerima čk.br. 14534/3 u naravi [adresa] sa 3055 m2, dvorište sa 2224 m2, stambena zgrada, [adresa], 7 sa 831 m2, podzemna garaža, [adresa] sa (306) m2, ukupno 3055 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tijekom razdoblja od 6. travnja 2012. kao dana sklapanja Kupoprodajnog ugovora između stranaka do 30. rujna 2024. kao dana raskida Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između stranaka.

7. Između stranaka je nesporno da su tuženici bili u posjedu predmetnih etaža tijekom utuženog razdoblja od 6. travnja 2012. do 30. rujna 2024.

8. Između stranaka je sporno

- aktivna legitimacija tužitelja,

- poštenje, odnosno nepoštenje posjeda tuženika tijekom utuženog razdoblja,

- nastup zastare tužiteljevog potraživanja.

9. Sukladno čl. 164. st. 1.-7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovat i mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, a zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni, no nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno, pri čemu za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari, a vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži, te se troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju prema cijenama kad ih se naknađuje, pri čemu pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

10. Sukladno čl. 165. st. 1.-3. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana, no nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana preda je stvari.

11. Sukladno čl. 166. st. 1. i st. 4. ZV onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju, pri čemu predmnjevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz čl. 166. st. 1. i st. 2. ZV, inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.

12. Sukladno čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

13. Sukladno čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

14. Uvidom u Kupoprodajni ugovor broj 36/10 od 26. studenog 2010. (list 23-26 spisa) sud je utvrdio da je Stanoing d.o.o. kao prodavatelj prodao 1. tuženiku kao kupcu etažu 22 i etažu 83, obje upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u osnivanju za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 631.898,23 kn, pri čemu je ugovoreno da se kupoprodajna cijena ispunjava sukcesivno (asignacijom, višestrukom kompenzacijom ili cesijom između prodavatelja, kupca, Zakmardy d.o.o., tužitelja i ostali), da će se obračun plaćanja vršiti temeljem dospjelih situacija od strane tužitelja.

15. Uvidom u zapisnik od 14. prosinca 2010. (list 43 spisa) sud je utvrdio da su etaža 12 i etaža 83 od strane EP, kao predstavnika Stanoinga predane u posjed 1. tuženiku kao kupcu dana 14. prosinca 2010.

16. Uvidom u Kupoprodajni ugovor broj 50/12 od 28. ožujka 2012. (list 11-14 spisa) sud je utvrdio da je istim Stanoing d.o.o. kao prodavatelj prodao tužitelju kao kupcu etažu 22 i etažu 83, obje upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u osnivanju za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 631.898,32 kn, pri čemu je ugovoreno da se kupoprodajna cijena ispunjava sukcesivno (asignacijom, višestrukom kompenzacijom ili cesijom između prodavatelja, kupca, Zakmardy d.o.o. i ostali).

17. Uvidom u Sporazum o raskidu Kupoprodajnog ugovora broj 36/10 od 26. studenog 2010. (list 27-28 spisa) sud je utvrdio da su dana 4. travnja 2012. Stanoing d.o.o. kao prodavatelj i 1. tuženik kao kupac sporazumno raskinuli Kupoprodajni ugovor broj 36/10 od 26. studenog 2010.

18. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 6. travnja 2012. (list 18-20 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj kao prodavatelj prodao 1. tuženiku kao kupcu etažu 22 i etažu 83, obje upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u osnivanju za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 67.000,00 eur, pri čemu je ugovoreno da se kupac obvezuje kupoprodajnu cijenu platiti na račun prodavatelja kreditom poslovne banke, a da u slučaju da kupac ne ispuni svoju ugovornu obvezu mu prodavatelj može jednostrano pisanom obavijesti raskinuti predmetni ugovor, a u slučaju da prodavatelj ne raskine ugovor, da je kupac dužan od dana zakašnjenja platiti prodavatelju zakonsku zateznu kamatu, kao i da se prodavatelj obvezuje kupcu predati u posjed predmetne etaže odmah po potpisu ugovora, a ako se kupac počeo koristiti nekretninom prije primopredaje, da se smatra da je primopredaja izvršena na dan početka korištenja.

19. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige na dan 27. svibnja 2025. (list 15-17 spisa) sud je utvrdio da je kao vlasnik etaže broj 22 i 81 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan tužitelj, a da su obje etaže opterećene založnim pravom upisanim u korist založnog vjerovnika Republike Hrvatske pod brojem Z-1522/2012, dok je etaža broj 22 opterećena i založnim pravom upisanim u korist založnog vjerovnika Republike Hrvatske pod brojem Z-3327/2012, te zabilježbom zabrane otuđenja i opterećenja pod brojem Z-3467/2012 temeljem rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kir- 755/2012-2 od 29. lipnja 2012.

20. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 116-119 spisa) sud je utvrdio da je kao vlasnik etaže 22 bio upisan Stanoing d.o.o., da je pod brojem Z -2112/12 od 13. travnja 2012. odbijen prijedlog ovdje tužitelja radi uknjižbe prava vlasništva etaže 12, te da je tužitelj kao vlasnik etaže 22 uknjižen pod brojem Z-18333/2023 od 31. listopada 2023., pri čemu su kao tereti etaže 22 upisana založna prava u korist Republike Hrvatske pod brojem Z-1522/2012 od 19. ožujka 2022., Z-3327/2012 od 20. lipnja 2012., kao i zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja pod brojem Z-3467/2012 od 2. srpnja 2012. temeljem rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-755/2012- 2 od 29. lipnja 2012., dok je kao vlasnik etaže 81 (ranije etaža 83) upisan tužitelj, pri čemu je kao teret etaže 81 upisano založna prava u korist Republike Hrvatske pod brojem Z-1522/2012 od 19. ožujka 2022.

21. Uvidom u uvjerenja o prebivalištu sud je utvrdio da 1. tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnih etaža od 22. veljače 2016., a 2. tužena od 14. prosinca 2015.

22. Uvidom u dopis od 25. srpnja 2024. (list 29-32 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj pozvao 1. tuženika da mu izvrši plaćanje kupoprodajne cijene u iznosu od 78.953,03 Eur ugovorene kupoprodajnim ugovorom od 6. travnja 2012. u roku od 30 dana od primitka dopisa, a koji je dopis 1. tuženik primio 30. srpnja 2024.

23. Uvidom u dopis od 28. kolovoza 2024. (list 33-34 spisa) sud je utvrdio da je istim tužitelj dao 1. tuženiku dodatni rok za uplatu korigiranog iznosa kupoprodajne cijene u iznosu od 67.000,00 Eur, do zaključno s danom 13. rujna 2024.

24. Uvidom u dopis od 30. rujna 2024. (list 35-38 spisa) sud je utvrdio da je istim tužitelj raskinuo Kupoprodajni ugovor od 6.4.2012., te zatražio od 1. tuženika da mu predmetne etaže preda u posjed slobodno od osoba i stvari u roku od 30 dana, a da je primopredaja etaža određena za 4. studenog 2024. u 10,00 sati.

25. Uvidom u tužbu (list 54-63 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj protiv ovdje tuženika i VP dana 16. prosinca 2024. podnio tužbu radi iseljenja iz predmetnih etaža te radi predaje istih slobodnih od osoba i stvari u posjed tužitelju.

26. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ratka Matoteka (list 64 - 104 spisa) sud je utvrdio da ukupna tržišna vrijednost najamnine za etažu 22 u razdoblju od 14. prosinca 2010. do 28. veljače 2025. iznosi 74.144,41 eur, dok za etažu 81 (ranije etaža 83) za isto razdoblje iznosi 9.199,59 eur, pri čemu za svaki pojedini mjesec u navedenom razdoblju naznačuje iznos mjesečne najamnine.

27. U svojem iskazu 1. tuženik u bitnome navodi da su 2. tuženica i on u posjed predmetnih etaža stupili temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa Stanoing d.o.o. dana 26. studenog 2010., da ih je u posjed uveo EP, da je zapisnik od 14. prosinca 2010. na listu 43 spisa u ime kupca potpisala 2. tužen ica, da je u trenutku stupanja u posjed stan bio prazan, da bez suglasnosti ŽP, tadašnjeg direktora tužitelja, 2. tuženica i on ne bi dobili ključeve predmetnog stana, da je ŽP bio prisutan kada je potpisivao ugovor sa Stanoing d.o.o., te da je usmeno dao suglasnost da se 2. tužen ica i on usele u predmetni stan, da je prilikom potpisivanja ugovora sa Stanoing d.o.o. ŽP bio prisutan iz razloga što se tada potpisivala višestruka kompenzacija, da se nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji od 26. studenog 2010. obratio Privrednoj banci Zagreb d.d. radi ishođenja kredita, da je banka provjerila papire, te da su ga kontaktirali i rekli da su upisane plombe od cca 1.500,000,00 kn, da je nakon toga kontaktirao Stanoing d.o.o., te da mu je rečeno neka ništa ne brine, neka čeka da će se riješiti, da je sve stajalo cca 1 godinu, da su ga nakon cca 1 godine zvali iz Stanoing d.o.o. i predložili da se napravi raskid Kupoprodajnog ugovora od 26. studenog 2010. iz razloga što ne mogu isplatiti tužitelja jer su u blokadi, pa da sklopi ugovor o kupoprodaji s tužiteljem, a kako bi se isti naplatio, da mu je bilo rečeno da je to predložio ŽP, a sve kako bi se tužitelj naplatio prema Stanoing d.o.o., da je bilo rečeno da će tužitelj riješiti terete na predmetnim etažama, a kako on mogao ishoditi kredit, da je u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora s tužiteljem dana 6. travnja 2012. tužitelj bio svjestan tereta na predmetnim etažama, te je na sastanku na kojem je bio prisutan on, ŽP kao direktor tužitelja, 2. tuženica i pravnica iz Stanoing d.o.o. bilo objašnjeno da tuženici mogu dobiti stan bez tereta, a tužitelj povrat novaca, samo ako im tužitelj proda predmetne etaže, da su se od 6. travnja 2012. pa nadalje 2. tuženica i on, u početku češće, a kasnije rjeđe, telefonom čuli s ĐP, koji im je govorio neka ne brinu, da će se sve riješiti, da su se neki stanovi u predmetnoj zgradi počeli rješavati, ali da njihov stan nije riješen, da ugovorena kupovnina nije isplaćena tužitelju jer tužitelj nije riješio terete na predmetnim etažama, te nisu mogli dobiti kredit, a tužitelj do 2023. na predmetnom stanu nije bio upisan kao vlasnik, već je kao vlasnik bio upisan Stanoing d.o.o., da je prilikom sklapanja ugovora 6. travnja 2012. na ruku ŽP kao kaparu za stan i garažno mjesto dao iznos od 3.000,00 eur, da od 6. travnja 2012. pa nadalje nikad nitko nije tražio da se tuženici isele iz predmetnih etaža, da je dopisom iz srpnja 2024. tužitelj prvi put zatražio isplatu kupovnine, da ne zna kad je zatraženo iseljenje, da su 2. tuženica i on iselili iz predmetnog stana 27. listopada 2025. te da je o tome sastavljen zapisnik, da se prije cca 5,6,7 godina vodio ovršni postupak na predmetnim etažama, da su im dolazili prekupci na vrata kako bi razgledali stan, da su tada ponovno razgovarali s tužiteljem, tj. ĐP, koji je govorio da će se sve riješiti, te su 2. tuženica i on podnijeli prigovor 3. osobe te je ovrha na stanu obustavljena, da su ŽP, kada su ga zvali da se vodi ovrha, rekli da i dalje žele kupiti predmetni stan kad se riješe tereti na istom , da je daljnja komunikacija vezana uz isplatu kupovnine nakon srpnja 2024. išla putem odvjetnika, da u razdoblju od 6. travnja 2012. do 30. rujna 2024. tužitelj nije ničime osporavao njihov posjed predmetnih etaža, nije podnosio tužbe u tom razdoblju, te nije ni pisano ni usmeno tražio predaju predmetnih etaža u njegov posjed , da su na predmetnim etažama bili tereti Stanoing d.o.o., odnosno Stanoing d.o.o. ili Zakmardy d.o.o., da je jedno vrijeme bio upisan teret u korist Imex banke d.d., da nijedan teret nije bio u vezi s 2. tuženicom ili s njim, da ne zna je li koji teret bio vezan uz tužitelja, da je bio svjestan tereta na predmetnim etažama, ali da je bilo obećano da će to tužitelj riješiti, da je na sastanku sa zaposlenicima Stanoing d.o.o. i ĐP bio uvjeravan od strane istih da će se tereti riješiti, da se ugovor od 6. travnja 2012. mora sklopiti kako bi se tužitelj mogao namiriti, a da je on postupao u dobroj vjeri, te da mu je bilo rečeno da će se tereti riješiti čim se tužitelj upiše kao vlasnik, da se tužitelj upisao kao vlasnik predmetnog stana tek 2023., da je u stanu živio u razdoblju od 2010.

– 27. listopada 2025. sa 2. tuženicom i njihovim malodobnim djetetom, da je telefonskim putem više puta kontaktirao s ĐP, da je iskazao namjeru da plati kupovninu, da i danas želi kupiti predmetni stan, no da zbog tereta ne može ishoditi kredit, da s tužiteljem u pisanom obliku nije ništa ugovorio vezano uz terete, već da je u dobroj vjeri sve ugovoreno usmenim putem, da u periodu od 2012. pa do dopisa koji su stigli od tužitelja 2024. nitko nije od tuženika tražio da plate najam za predmetni stan, kao i da je po primitku dopisa tužitelja iz 2024. kod Porezne uprave provjerio stanje duga osiguranog zalogom na predmetnim etažama, da ne zna točan iznos duga, a traženo je zbog toga što su tuženici pokušali ishoditi brisanje zaloga, a da je iznos duga bio veći od kupoprodajne cijene stana.

28. U svojem iskazu 2. tuženica u bitnome navodi da su tuženici u posjed predmetnih etaža stupili po zapisniku o primopredaji stana od 14. prosinca 2010., da je ona potpisala zapisnik, a temeljem ugovora o kupoprodaji potpisanog sa Stanoing d.o.o. 26. studenog 2010., da su tuženici putem agencije tražili stan, da im je agencija pokazala između ostalih i predmetni stan te su pozvani na potpisivanje ugovora u Stanoing d.o.o., da su potpisivanju ugovora bila prisutna dva zaposlenika Stanoing d.o.o., ŽP, te tuženici, na pitanje u kojem je svojstvu ŽP bio prisutan na tom sastanku odgovara da je bio prisutan kao predstavnik podizvođača, tj. predstavnik tužitelja, te da su htjeli izvršiti asignaciju u iznosu od cca 180.000,00 kn, da je na tom sastanku ŽP izjavio da je suglasan da se tuženicima predaju ključevi predmetnog stana, da u trenutku potpisivanja ugovora od 26. studenog 2010. predmetne etaže nisu bile opterećene teretima, da je temeljem ugovora o kupoprodaji od 26. studenog 2010. u PBZ d.d. 1. tuženiku odobren kredit za kupnju predmetnih etaža, ali da ih je bankarska službenica uputila da dignu novi zemljišnoknjižni izvadak te da su onda vidjeli da su upisane plombe, a banka je zbog toga stopirala kredit, da ih je nakon toga Stanoing d.o.o. uvjeravao da će se sve brzo riješiti, da će moći dignuti kredit i sve riješiti, da su nakon cca 1 godine pozvani u Stanoing d.o.o. na sastanak na kojem su prisustvovala 2 predstavnika Stanoing d.o.o., ŽP, te tuženici, da im je bilo predloženo da raskinu kupoprodajni ugovor sa Stanoing d.o.o., te da sklope novi kupoprodajni ugovor s tužiteljem, da im je rečeno da će se kad tužitelj postane vlasnik predmetnih etaža skinuti plombe vezane uz Stanoing d.o.o., a da je tuženicima bilo svejedno kome ćemo platiti kupovninu te su postupali u najboljoj vjeri, da na tom sastanku nitko o prisutnih nije tražio da se isele iz predmetne nekretnine, da su nakon toga s tužiteljem sklopili predugovor u kojem je bilo ugovoreno da će tužitelj riješiti terete na predmetnim etažama, te su prilikom sklapanja predugovora dali 3.000,00 eur kapare, a da su nakon toga sklopili ugovor o kupoprodaji s tužiteljem, da od sklapanja ugovora o kupoprodaji s tužiteljem pa do 30. rujna 2024. tužitelj, ni nitko treći, nije tražio usmeno ili pismeno niti podnosio tužbe da mu vrate posjed predmetnih nekretnina, niti je tko sporio njihov posjed predmetnih etaža, da kupovnina nije isplaćena tužitelju iz razloga što nisu mogli ugovoriti kredit, jer tužitelj nije bio vlasnik stana, a predmetne etaže su bile opterećene teretima, da je nakon 6. travnja 2012. telefonskim putem često kontaktirala s ĐP, koji ju je uvjeravao da će se sve riješiti, da su nakon toga kontaktirali sve rjeđe, da ga je ponovno zvala kad joj je na vrata predmetnog stana došao prekupac kako bi razgledao stan, jer da se navodno prodaje u ovrsi, da je ŽP obavijestila da se vodi ovrha, da je rekao da će podnijeti prigovor 3. osobe, da je rekla da će i ona podnijeti prigovor 3. osobe, te je rekao da će nakon ovrhe riješiti kredit, da je nakon toga prvi puta čula od tužitelja kada je dobila dopis tužitelja iz srpnja 2024., a kojim je dopisom bilo zatraženo da tuženici isplate kupovninu, a iseljenje je bilo zatraženo u listopadu ili studenom 2024., da s tužiteljem nisu imali sklopljen nikakav ugovor o najmu niti dogovor da plaćamo kakvu naknadu tijekom utuženog razdoblja, da ih tijekom utuženog razdoblja tužitelj nije pozivao da mu plaćaju kakvu naknadu za korištenje stana, da je već agenciji za nekretnine rekla do koje cijene može kupiti stan te da joj je i ta cijena ponuđena, te da je i po toj cijeni kupila predmetne etaže od Stanoing d.o.o., na pitanje zašto je s tužiteljem ugovorena cijena od 67.000,00 eur, dok je sa Stanoingom ugovorena cijena 631.898,23 kn, a što odgovara iznosu od 83.867,27 eur odgovara da je u tom trenutku Stanoing d.o.o. i tužitelju odgovaralo razliku podmiriti cesijama, da su oni međusobno potpisivali nekakve papire, da je ona platila isključivo 3.000,00 eur ŽP , da je s tužiteljem ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 67.000,00 eur, da je u trenutku sklapanja ugovora s tužiteljem 6. travnja 2012. znala za terete na predmetnim etažama, te da joj je obećano da će u slučaju raskida i sklapanja novog ugovora s tužiteljem biti skinuti tereti, jer će se brisati tereti Stanoing d.o.o. kad se uknjiži tužitelj, da su to rekli predstavnici Stanoing d.o.o., a da je tome bio prisutan i ŽP, a da je to bilo dogovoreno kako bi tužitelj dobio novac koji mu Stanoing d.o.o. duguje, da u razdoblju od 2012 -2024. nije zvala tužitelja da bi nudila isplatu kupovnine ili plaćanje najma, već da je zvala da bi se raspitala kad će se riješiti tereti na predmetnim etažama, da nije nikome platila naknadu za korištenje predmetnih etaža, da ona nije raskinula ugovor o kupoprodaji, da i nadalje želi kupiti predmetni stan, da je živjela u njemu do predaje stana, kao i da se vodio postupak radi predaje etaža.

29. U svojem iskazu svjedok EP u bitnome navodi da je bio zaposlenik Stanoing nekretnina d.o.o. od cca 2006/2007. pa do 2011. , na pitanje jesu li mu predmetne nekretnine poznate odgovara da su u to vrijeme kada je radio u Stanoing nekretnine d.o.o. te zgrade zvali Grabanice 1,2,3 itd., da nema nikakvih saznanja o predmetnim nekretninama, posjedovanju istih od strane tuženika niti o kakvim dogovorima između Stanoing d.o.o., tužitelja i tuženika vezano uz predmetne nekretnine, da je u to vrijeme bio isključivo ovlašten za predaju ključeva, te popis nedostataka na predanim nekretninama i popis brojila, dok nema nikakvih saznanja o ugovoru temeljem kojih je netko stupao u posjed, isplatama ili drugim dogovorima, da u razdoblju od travnja 2012. pa do rujna 2024. nije bio zaposlenik Stanoing d.o.o., niti tužitelja, da je nalog za predaju ključeva stana dobivao od RP koja je u to vrijeme bila direktorica Stanoing nekretnine d.o.o., da mu je i tajnica mogla dati nalog, odnosno svatko tko je u hijerarhiji bio više od njega, te da je više osoba obavljalo primopredaju ključeva, da nije na uvid dobio ugovore, da je zapisnike o primopredaji predavao RP, ili tajnici, tj. nekome tko je u to vrijeme bio u firmi, a ako je bilo nedostataka zapisnik je išao tehničkoj službi, kao i da je predmetni stan bio dovršen, odnosno da je iz zapisnika vidljivo da su stanovi imali brojila, a da je nedostatak naznačen u zapisniku bio vjerojatno problem s utičnicom.

30. U svojem iskazu svjedok UP u bitnome navodi da mu tuženici nisu poznati, da su mu poznate zgrade u kojima se nalaze predmetne nekretnine, no ne i predmetne nekretnine, da je bio direktor Stanoing d.o.o. od 1991. do ožujka 2012., na pitanje koja su njegova saznanja o ugovoru o kupoprodaji sklopljenom između Stanoing d.o.o. i 1. tuženog 26. studenog 2010., a raskinutog 4. travnja 2012., o ugovoru sklopljenom između Stanoing d.o.o. i tužitelja 28. ožujka 2012., te o ugovoru sklopljenom između tužitelja i 1. tuženika 6. travnja 2012. odgovara da je ugovore u ime Stanoing d.o.o. isključivo potpisivao, dok je ugovore pripremalo društvo Stanoing nekretnine d.o.o., tj. oni su reklamirali nekretnine, kontaktirali s kupcima, dogovarali uvjete prodaje, sastavljali ugovore te nekretnine predavali u posjed, etažirali zgrade, tj. obavljali kompletni posao vezano uz prodaju stanova, da nema nikakva saznanja o uvođenju tuženika u posjed predmetnih etaža, da su uvjete prodaje dogovarali MP, direktorica Stanoing nekretnine d.o.o., te IP, zaposlenik Stanoing nekretnine d.o.o., da su oni imali certifikat posrednika u prometu nekretninama, dok su drugi zaposlenici obavljali poslove tehničke podrške, npr. vodili zainteresirane osobe u razgled stanova, obavljali primopredaju stanove u posjed kupcima i sl., da su RP i IP sastavljali kupoprodajne ugovore, da tužitelj nije imao neposredan odnos sa Stanoing d.o.o. , da je Stanoing bio investitor u izgradnji zgrada, da je Zakmardy d.o.o. bio izvođač tih radova, da je Zakmardy d.o.o. angažirao vanjske kooperante između ostalog i tužitelja, da je Zakmardy d.o.o. bio u neposrednom odnosu sa tužiteljem, da su se sklapali kompenzacijski ugovori, tj. radove koje Stanoing d.o.o. ne bi mogao platiti kompenzirao bi stanovima, tako da bi imali višestruku kompenzaciju između Stanoing d.o.o. – Zakmardy d.o.o. – tužitelj, da je direktor Zakmardy d.o.o. u to vrijeme bio ŠP, a da je odnos između Stanoing d.o.o. i Zakmardy d.o.o. bio poslovni tj. da su imali ugovor o poslovnoj suradnji, da je susretao ŽP kad bi isti dolazio u Zakmardy d.o.o., a s obzirom da su Stanoing d.o.o. i Zakmardy d.o.o. imali urede u istoj zgradi, da je tužitelj kroz više godina radio na više zgrada, da je poslovna suradnja između navedenih društava funkcionirala na opisani način, da je Stanoing d.o.o. godišnje gradio između 150-200 stanova, da je blokada Stanoing d.o.o. nastupila 28. prosinca 2011., da je ugovor sklopljen između Stanoing d.o.o. i 1. tuženika tipski ugovor, da je dnevno potpisivao 10tak takvih ugovora, da je kod javnog bilježnika ima deponiran potpis tako da je u svom uredu potpisivao ugovore, a dostavljač ih nosio na ovjeru javnom bilježniku, no to za ovaj ugovor ne može tvrditi, da se radi o kompenzacijskom ugovoru, a što je vidljivo iz čl. 2 istog, da nije dobivao zapisnike o primopredaji stanova, niti je trebao, a s obzirom da je primopredaja stanova bila u nadležnosti Stanoing nekretnine d.o.o., da mu nije poznato da bi ugovor od 26. studenog 2010. bio raskinut, da je u to vrijeme Stanoing d.o.o. već imao novog direktora LP, da nema nikakvih saznanja o kupoprodajnom ugovoru između stranaka od 6. travnja 2012., kao i da nema nikakvih saznanja o tome kada su tuženici bili uvedeni u posjed predmetnih etaža, temeljem kojeg pravnog posla, tijekom kojeg razdoblja su bili u posjedu, niti o tome je li im itko osporavao posjed.

31. U svojem iskazu svjedok ŽP u bitnome navodi da je bio direktor tužitelja u razdoblju od 1994. – 2021., da je prokurist tužitelja od 2021. pa nadalje, da je točno da su tužitelj i 1. tuženik sklopili kupoprodajni ugovor za predmetne etaže 6. travnja 2012., da je on taj ugovor potpisao kao direktor tužitelja, na pitanje jesu li u trenutku sklapanja ugovora od 6. travnja 2012. tuženici bili u posjedu predmetnih etaža te jesu li imali ključeve istih, navodim da jesu, a da je on to tek naknadno saznao, da je bio u poslovnom odnosu sa Stanoing d.o.o. i Zakmardy d.o.o., tj. tužitelj je bio podizvođač kojeg je angažirao Zakmardy d.o.o., dok je Stanoing bio investitor, te se ugovorima od 28. ožujka 2012. i 6. travnja 2012. izvršila kompenzacija potraživanja tužitelja prema Stanoing d.o.o., da se temeljem kupoprodajnog ugovora od 28. ožujka 2012. uknjižilo vlasništvo tužitelja na garaži, dok je uknjižba za stan odbijena, da je tužitelj tek nakon što je uknjižen kao vlasnik stana kontaktirao tuženike, tj. prvi puta putem dopisa upućenih po odvjetnicima u srpnju i kolovozu 2024., te je tada prvo zatražena isplata kupovnine od tuženika, a onda i raskid ugovora, na pitanje je li od 6. travnja 2012. pa do ljeta 2024. kada su upućeni dopisi po odvjetnicima kontaktirao tuženike te tražio bilo isplatu ili iseljenje iz predmetnih etaža odgovara da nije jer se u tom razdoblju borio za opstanak firme, te je očekivao da će se to riješiti kad se tužitelj uknjiži kao vlasnik stana, dakle da tijekom tog razdoblja protiv tuženika nije pokretao nikakve postupke, niti tražio iseljenje, da mu tuženici nisu isplatili kupoprodajnu cijenu, da je tužitelj raskinuo kupoprodajni ugovor te su predmetne etaže vraćene u posjed tužitelju u listopadu 2025., da ne zna temeljem koje osnove su tuženici već 6. travnja 2012. bili u posjedu predmetnih etaža, da tužitelju nije od strane tuženika bilo izvršeno bilo kakvo plaćanje u bilo koje vrijeme, da on nije izvršio predaju predmetnih etaža u posjed tuženicima, da je pokrenuta parnica radi iseljenja, da je u vrijeme kada je tužitelj od Stanoing d.o.o. kupio predmetne etaže stan bio dovršen, da je to bio novi stan, a da je u trenutku predaje stana tužitelju od strane tuženika stan bio pohaban , da je od 2007. nadalje radio za Stanoing d.o.o. i Zakmardy d.o.o., da se sve plaćalo kompenzacijom stanovima, da je tužitelj sve tako dobivene stanove prodao, no da se s predmetnim etažama zakompliciralo, te da mu radovi u vrijednosti od 400.000,00 kn nikad nisu plaćeni, da je ugovor između tužitelja i 1. tuženika od 6. travnja 2012. sastavila tajnica direktora Stanoing d.o.o., da je na zahtjev tuženika umanjio kupoprodajnu cijenu za 20%, te da prethodno nije ništa bilo plaćeno , da mu prije sklapanja ugovora od 6. travnja 2012. nije ništa bilo plaćeno od strane tuženika po kompenzacijama ili asignacijama, da tužitelj s tuženicima za utuženo razdoblje nije sklopio ugovor o najmu, da ne zna iz kojeg razloga tuženici nisu platili kupovninu , da se tuženici nisu javljali tužitelju radi isplate ili iz nekog drugog razloga, da se ne sjeća da bi u razgovoru o smanjenju kupoprodajne cijene između stranaka bilo spomenuto da su tuženici u posjedu predmetnih etaža već 2 godine, da je od Stanoing d.o.o. imao informaciju da je u zemljišnoj knjizi sve čisto, da nije vršio uvid u zemljišnu knjigu, jer su to sve radili u Stanoing d.o.o., da je podnio tabularnu ispravu za obje etaže zemljišnoknjižnom odjelu, te da je za nekoliko dana dobio rješenje da je je odbijena uknjižba za stan, a da je tužitelj uknjižen kao vlasnik garaže , da ne zna je li se u razdoblju od 6. travnja 2012. do 2024. vodila kakva ovrha na predmetnom stanu, da su se prodavale na dražbi nekretnine Stanoing d.o.o., u pravilu garaže i predmetni stan, a da je sutkinja predmetni stan izuzela iz ovrhe, da se ne sjeća da bi ga 2. tuženica zvala nakon što nije realiziran kredit Privredne banke Zagreb d.d., da se ne sjeća da bi ju on tada smirivao, da se ne sjeća da bi ga zadnji put zvala da ga obavijesti o dražbi predmetnog stana, da se ne sjeća da bi mu tuženici dali 3.000,00 eur prilikom potpisa predugovora, da se ne sjeća da bi bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora o kupoprodaji između Stanoing d.o.o. i 1. tuženika 26. studenog 2010., te da se ne sjeća da bi prilikom potpisivanja ugovora od 26. studenog 2010. usmeno dao suglasnost da se tuženicima preda ključ od stana, kao i da je tužitelj kompenzirao sa Stanoing d.o.o. i Zakmardy d.o.o. 8 ili 9 stanova, a da su svi ti ugovori bili sastavljani i rješavani unutar Stanoing d.o.o.

32. Valja napomenuti da sud u cijelosti prihvaća iskaze tuženika, a s obzirom da o odlučnim činjenicama u bitnome iskazuju sadržajno podudarno, detaljno i dosljedno, te njihovi iskazi nisu kontradiktorni međusobno, niti kontradiktorni dokumentaciji dostavljenoj u spis, kao niti iskazima svjedoka EP i UP, a čije iskaze sud prihvaća budući da se radi o osobama osobno nezainteresiranim za ishod ovog parničnog postupka, a vjerodostojnost njihovih iskaza nije ničime dovedena u pitanje. Iskaz svjedoka ŽP, trenutnog prokurista tužitelja, te direktora tužitelja u razdoblju od 1994. – 2021., odnosno u razdoblju kada su se sklapali predmetni Kupoprodajni ugovori, sud prihvaća u dijelu u kojem iskazuje o poslovnoj suradnji sa Stanoing d.o.o. i Zakmardy d.o.o., te o sklapanju kompenzacijskih ugovora u svrhu namirenja potraživanja tužitelja prema Stanoing d.o.o., a s obzirom da iskazuje u bitnome podudarno kao i svjedok UP, kao i u dijelu u kojem navodi da od 6. travnja 2012. pa do dopisa upućenog po odvjetnicima 2024. nije tražio od tuženika iseljenje iz predmetnih etaža, a s obzirom da je iskaz svjedoka u tom dijelu u bitnome sadržajno podudaran s iskazima tuženika, te od strane tužitelja dostavljenom dokumentacijom.

33. Polazeći od iskaza saslušanih tuženika i svjedoka, kao i dokumentacije u spisu, sud je utvrdio

- da su tuženici u posjed predmetnih etaža ušli dana 14. prosinca 2010. temeljem Kupoprodajnog ugovora broj 36/10 od 26. studenog 2010. sklopljenog između Stanoing d.o.o. kao prodavatelja i 1. tuženika kao kupca, a o čemu je sastavljen zapisnik od 14. prosinca 2010.,

- da su Stanoing d.o.o. kao prodavatelj i tužitelj kao kupac sklopili Kupoprodajni ugovor broj 50/12 od 28. ožujka 2012. kojim je Stanoing d.o.o. raspolagao predmetnim etažama u korist tužitelja u svrhu namirenja tužiteljevog potraživanja prema Stanoing d.o.o.,

- da su Stanoing d.o.o. kao prodavatelj i 1. tuženik kao kupac dana 4. travnja 2012. sklopili Sporazum o raskidu Kupoprodajnog ugovora broj 36/10 od 26. studenog 2010. (list 27-28 spisa)

- da su tužitelj kao prodavatelj i 1. tuženik kao kupac dana 6. travnja 2012. sklopili Kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj prodao 1. tuženiku predmetne etaže, pri čemu se prodavatelj obvezao kupcu predati u posjed predmetne etaže odmah po potpisu ugovora, a ako se kupac počeo koristiti nekretninom prije primopredaje, da se smatra da je primopredaja izvršena na dan početka korištenja,

- da tužitelj od 6. travnja 2012., kao dana sklapanja Kupoprodajnog ugovora između stranaka, do 30. rujna 2024., kao dana upućivanja dopisa tuženicima kojim raskida Kupoprodajni ugovor od 6. travnja 2012., te kojim od istih zahtijeva predaju u posjed predmetnih etaža, nije ni na koji način zatražio od tuženika isplatu kupoprodajne cijene, niti predaju predmetnih etaža u posjed tužitelju, odnosno osporio njihov posjed predmetnih etaža,

- da su tuženici bili u neprekidnom posjedu predmetnih etaža sve do 27.10.2025.

34. Polazeći od gornjih činjeničnih utvrđenja, sud je ocijenio da su tijekom utuženog razdoblja tuženici bili u poštenom posjedu predmetnih etaža, a s obzirom da su u posjed istih ušli još dana 14. prosinca 2010. temeljem Kupoprodajnog ugovora broj 36/10 od 26. studenog 2010., a da su i nakon potpisivanja Sporazuma o raskidu Kupoprodajnog ugovora broj 36/10 od 26. studenog 2010. ostali u posjedu predmetnih etaža temeljem Kupoprodajnog ugovora od 6. travnja 2012., pri čemu nisu imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih etaža, a s obzirom da se navedenim Kupoprodajnim ugovorom tužitelj obvezao 1. tuženiku predati u posjed predmetne etaže odmah po potpisu ugovora, a ako se kupac počeo koristiti nekretninom prije primopredaje, da se smatra da je primopredaja izvršena na dan početka korištenja, a sve uz činjenicu da tužitelj tijekom utuženog razdoblja nije ni na koji način osporavao tuženicima njihov posjed predmetnih nekretnina, niti tražio predaju istih. Valja napomenuti da je činjenica što tuženici nisu tužitelju isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu prvenstveno relevantna u kontekstu neispunjenja ugovorne obveze, te s tim povezanim pravnim posljedicama, dok u kontekstu postojanja eventualne sumnje na strani tuženika da im uslijed neplaćanja kupoprodajne cijene ne bi pripadalo pravo na posjed predmetnih etaža tijekom utuženog razdoblja sud ističe da tuženici u svojim iskazima daju jasne razloge iz kojih nisu tijekom utuženog razloga podmirili ugovorenu kupoprodajnu cijenu, odnosno ističu okolnost da je tužitelj upisan kao vlasnik etaže 22 tek s danom 31. listopada 2023., te upućuju na terete upisane na predmetnim etažama, a koje okolnosti proizlaze i iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, a sve uz činjenicu da tužitelj tijekom utuženog razdoblja nije ni na koji način tražio isplatu ugovorene kupoprodajne cijene, niti predaju predmetnih etaža u posjed, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ŽP, te je raskinuo Kupoprodajni ugovor od 6. travnja 2012. tek dopisom od 30. rujna 2024.

35. Slijedom navedenog, a s obzirom da je sud utvrdio da su tuženici tijekom utuženog razdoblja bili u poštenom posjedu predmetnih etaža, a da njihovo poštenje tužitelj nije ničime doveo u sumnju, valjalo je temeljem čl. 164. st. 1. ZV odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

36. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja istaknuti da tužitelj u odnosu na obje predmetne etaže raspolaže valjanim Kupoprodajnim ugovorom od 28. ožujka 2012., odnosno valjanim pravnim poslom usmjerenim na stjecanje prava vlasništva predmetnih etaža, a kojim je pravnim poslom ujedno i izvršena kompenzacija za radove obavljene od strane tužitelja u korist Stanoing d.o.o., dakle da tužitelj ima valjani pravni temelj i istinit način stjecanja svojeg prava vlasništva predmetnih etaža, a koje je stekao naplatno. Nadalje, u odnosu na etažu 81 (ranije etaža 83) valja istaknuti da je tužitelj uknjižen kao vlasnik u zemljišnoj knjizi još 2012. pa da u smislu čl. 162. ZV tijekom čitavog utuženog razdoblja predstavlja vlasnika predmetne etaže, dok je u odnosu na etažu 22 tužitelj uknjižen kao vlasnik dana 31. listopada 2023., pa da se do toga dana ima smatrati predmnijevanim vlasnikom predmetne etaže u smislu čl. 166. ZV, a nadalje vlasnikom iste u smislu čl. 162. ZV. Slijedom navedenog, sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nalazi neosnovanim.

37. Iako je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja temeljem čl. 164. st. 1. ZV, valja uzgredno napomenuti da je istaknuti prigovor zastare tužiteljevog potraživanja u cijelosti neosnovan, a s obzirom da sukladno čl. 165. st. 2. ZV tužiteljevo traženje naknade za uporabu predmetne nekretnine zastarijeva u roku od 3 godine od dana kad mu je predmetna nekretnina predana, pri čemu se napominje da je predmetna nekretnina predana u posjed tužitelju dana 27. listopada 2025., a kako to proizlazi iz iskaza 1. tuženika i prokurista tužitelja ŽP.

38. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

39. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tuženicima priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.094,00 eur po tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima održanima dana 9. listopada 2025. i 25. ožujka 2026. u iznosu od 1.094,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za 10% temeljem tbr. 40. toč. 1. Tarife, te za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 902,55 eur, a što ukupno predstavlja priznati trošak od 4.512,75 eur.

40. Sud tuženicima kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu, a s obzirom da navedeni trošak nije potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, to imajući u vidu da se ročište za objavu presude sukladno čl. 335. st. 6. ZPP održava neovisno o tome jesu li stranke na njega uredno pozvane, odnosno jesu li pristupile, a na istom stranke ne poduzimanju nikakve procesne radnje, već im se isključivo uručuje ovjeren i prijepis presude. U odnosu na zatraženu pristojbu na odgovor na tužbu, valja napomenuti da pristojbena obveza za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom okončanju postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

41. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ Tužitelj, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mihalić & Pikija d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Varaždin

2/ Tuženici, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina