REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6124/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici IE, dipl. pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika Karlen Gočmanac, odvjetnice, dana 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.236,44 eura / 62.057,43 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 5.757,60 eura / 43.380,67 kuna od 6. listopada 2020. do isplate i na iznos od 2.478,83 eura / 18.676,76 kuna od 19. srpnja 2021., kao dana podnošenja tužbe, do isplate.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u ostalom iznosu od 482,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da je osiguranik tužitelja RE ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je 14. listopada 1995. skrivio ME, upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. RE vodio je spor protiv tuženika pred Općinskim sudom u Zagrebu poslovni broj: Pn-8874/95, te mu je tuženik isplatio odštetu za navedeni štetni događaj. Rješenjem tužitelja broj 669577 i 25400 od 28.7.1997., 23.9.1997. i 1.6.2001. priznato je RE pravo na invalidsku mirovinu (uzrok invalidnosti 50% bolest, 50 % predmetna prometna nesreća). Tužitelj je za razdoblje 1.5.1998. do 31.1.2004. vodio spor pred Općinskim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-7397/01 u kojem je tužba povučena, budući da je tuženik izvansudski naknadio štetu tužitelju. Za daljnja razdoblja od 1.2.2004. do 30.11.2013. tuženik je dobrovoljno naknadio štetu tužitelju u cijelosti po odštetnim zahtjevima. Za razdoblje isplate mirovine od 1.12.2013. do 31.12.2015. sklopljena je sudska nagodba pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parnici poslovni broj: P-645/2016, dok je za razdoblje od 1.1.2016. do 31.8.2018. odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2963/2018 od 24.4.2019. godine. Isplatom navedene mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tuženik je odštetnim zahtjevom pozvan da podmiri u mirnom postupku štetu nastalu za razdoblje od 1.9.2018. do 31.8.2020. u ukupnom iznosu od 43.380,67 kuna, što predstavlja 50% od ukupno isplaćenog iznosa od 86.761,34 kuna. S obzirom da je odštetni zahtjev zaprimljen 18.9.2020., tužitelj potražuje kamate počevši od 6.10.2020. sukladno članku 165. ZOMO. Kako tuženik do podnošenja tužbe nije isplatio naknadu štete tužitelju, a tužitelj je i dalje nastavio s isplatom invalidske mirovine, te dakle i dalje trpi štetu zbog predmetnog štetnog događaja, to ovom tužbom povisuje zahtjev za isplatu naknade štete prema tuženiku za daljnjih 18.676,76 kuna, što predstavlja štetu koju tužitelj trpi u nastavnom razdoblju od 1.9.2020. do 30.6.2021. odnosno 50% od ukupno isplaćenog iznosa od 37.353,52 kuna. Dakle, tužitelj u ovom postupku potražuje ukupno na ime naknade štete iznos od 62.057,43 kuna (43.380,67 + 18.676,76) temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13.) zbog štete nastale isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1.9.2018. do 30.6.2021. godine.

2. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13.), tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 62.057,43 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 43.380,67 kuna od 6.10.2020. do isplate i na iznos od 18.676,76 kuna od dana podnošenja tužbe do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da priznaje da je na dan **.**.1995. ME upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja], te priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika.

4. Međutim, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer je osiguranik tužitelja rođen **.**.1949., te je isti ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života, odnosno 2.9.2014., a koju mirovinu bi mu isplaćivao tužitelj. Tužiteljeva obveza za isplatom starosne mirovine nikako nije mogla izostati u slučaju da nije bilo štetnog događaja. Stoga, za tužitelja isplatom invalidske mirovine nakon navedenog datuma nije nastala stvarna šteta. Tužitelj bi eventualno trpio štetu ukoliko bi iznos invalidske mirovine koju isplaćuje bio veći od iznosa starosne mirovine koju bi bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja. Stoga bi, sukladno važećim odredbama Zakona o obveznim odnosima i odredbama čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, tuženik eventualno bio dužan naknaditi samo stvarnu štetu, a što bi u konkretnom slučaju bila razlika između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine koja bi se ostvarila da nije bilo štetnog događaja.

5. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 17.11.1995. (str. 4- 7 spisa), upitnik (str. 8 spisa), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu, Odjela rješavanja o pravima u prvom stupnju, Referade rješavanja o pravima samostalnih privrednika i individualnih poljoprivrednika od 28. srpnja 1997. i 23.9.1997. (str. 9-10 i 11-12 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Odjela rješavanja o pravima u prvom stupnju, Referade rješavanja o pravima samostalnih privrednika i individualnih poljoprivrednika od 1.6.2001. (str. 13-14 spisa), prijedlog za medicinsko vještačenje od 25.3.1997. (str. 15-20 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 24.6.1997. (str. 21-25 spisa), dopis tuženika tužitelju od 27.4.2004. (str. 26 spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-7397/01 od 1.9.2004. (str. 27 spisa), obavijesti o isplati od 4.11.2005., 30.12.2011. i 24.1.2014 (str. 28, 29 i 31 spisa), zahtjev za naknadu štete od 19.12.2013. (str. 30 spisa), obavijest o likvidaciji odštete od 15.1.2016. (str. 34 spisa), sudsku nagodbu poslovni broj: P-645/2016 od 20.2.2017. (str. 35-36 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2963/18-9 od 24.4.2019. (str. 37-41 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3334/2019-2 od 16.3.2020. (str. 42-46 spisa), obračun mirovine od 10.9.2020. i 19.7.2021. (str. 47 i 51 spisa), zahtjev za naknadu štete od 14.9.2020. (str. 48 spisa), obavijest o neosnovanom zahtjevu od 9.10.2020. (str. 50 spisa), povratnicu (str. 52 spisa) i tužiteljev spis br. 25400 (priklopljen spisu), te je izveo dokaz financijskim vještačenjem (str. 145-151 i 176 spisa).

6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 8.236,44 eura (62.057,43 kuna po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna), a koji iznos predstavlja dio invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku RE za razdoblje od 1. rujna 2018. do 30. lipnja 2021. razmjeran utjecaju predmetne prometne nesreće na ukupnu invalidnost tužiteljevog osiguranika (50%).

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljev osiguranik RE ozlijeđen u prometnoj nezgodi koju je 14. listopada 1995. skrivio osiguranik tuženika, a nije sporno ni da je RE priznato pravo na invalidsku mirovinu, a koje je u omjeru od 50% prouzročeno posljedicama tog ozljeđivanja.

9. Sporno je da li je tužitelju u predmetnom razdoblju od 1. rujna 2018. do 30. lipnja 2021. uopće nastala bilo kakva šteta isplatom invalidske mirovine, budući da tuženik tvrdi da je osiguranik tužitelja RE, s obzirom na njegovu dob (rođen **.**.1949.), ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, pa bi mu tužitelj u navedenom razdoblju bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu, te bi trpio štetu jedino ukoliko bi iznos invalidske mirovine koju isplaćuje bio veći od iznosa starosne mirovine koju bi bio dužan isplaćivati da nije bilo predmetne prometne nesreće.

10. Ovaj sud je na okolnost (ne) postojanja razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, koji je u svom pisano iznijetom nalazu i mišljenju naveo, u bitnom da se pri izračunu visine pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja, u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, koristio slijedećim elementima:

- da bi 2. rujna 2014. osiguranik tužitelja navršio 65 godina života i pretpostavljeno ostvario pravo na starosnu mirovinu, a imao bi 40 godina, 10 mjeseci i 14 dana mirovinskog staža, što preračunato u godine iznosi 40,8724 godine, u skladu s odredbom čl. 81. st. 11. ZOMO: "Kada je ukupni mirovinski staž navršen u godinama, mjesecima i danima, tada se ukupni mirovinski staž računa tako da se za svaki dodatni mjesec navršenoga staža punim godinama dodaje po 0,0834, a za svaki dodatni dan po 0,00274",

- da je Rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu od 28. srpnja 1997. (list 9. -10. spisa) utvrđen mirovinski staž osiguranika tužitelja do 19. lipnja 1997. godine od ukupno 23 godine i 10 mjeseci, te se zatim na navedeni mirovinski staž dodaje daljnje pretpostavljeno razdoblje zaposlenja osiguranika tužitelja (od 20. lipnja 1997. do 2. rujna 2014.),

- da su za razdoblje od 1971. do 1996. osnovice osiguranja osiguranika tužitelja plaće koje je primio u tom razdoblju, a u razdoblju od 1997. do 2013. osnovice osiguranja se temelje na podacima Državnog zavoda za statistiku o visini prosječnih neto plaća KV radnika u RH (prema podacima iz radne knjižice osiguranika tužitelja - priloženo u spisu tužitelja broj 25400 uz spis ovog predmeta), budući da je osiguranik tužitelja po struci bio specijalizirani stručni radnik, a u predmetu ne postoje podaci o poslovima koje bi osiguranik tužitelja obavljao da nije bilo predmetnog štetnog događaja, odnosno o poslodavcima kod kojih bi radio,

- da su iznosi pretpostavljenih godišnjih neto plaća stavljeni u odnos s prosječnim bruto plaćama isplaćenima u Republici Hrvatskoj u istoj godini, kako bi se dobili vrijednosni bodovi za izračun mirovine, u skladu s čl. 81. st. 1. ZOMO: „Vrijednosni bodovi utvrđuju se na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih nakon 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom.",

- da se prema čl. 81. st. 10. ZOMO, plaća ostvarena za godinu u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu ne uzima za utvrđivanje vrijednosnih bodova, već se za tu godinu uzimaju prosječni vrijednosni bodovi iz stavka 8. toga članka razmjerno stažu osiguranja u toj godini,

- da ostali parametri koji sudjeluju u izračunu svote mirovine su polazni faktor (1,00), mirovinski faktor (1,00) i aktualna vrijednost mirovine (60,92 kn),

- da se svota mirovine računa tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine (čl. 79. st. 1. ZOMO), a u tu svotu uračunava se dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakon u mirovinskom osiguranju (čl. 79. st. 2. ZOMO),

- da je čl. 2. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju određen dodatak na mirovinu od 27 % (na mirovine ostvarene u 2010. godini i sljedećim godinama), pri čemu je osnovica za određivanje dodatka na mirovinu svota mjesečne mirovine određena u skladu s odredbama ZOMO.

11. Zaključno je vještak naveo da izračuna danih u Tabeli 1 (izračun pretpostavljene starosne mirovine koja bi bila određena osiguraniku tužitelja pod pretpostavkom rada do navršenih 65 godina života) i Tabeli 2 (isplaćena invalidska mirovina, pretpostavljena starosna mirovina i razlika mirovina) slijedi da u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 30. lipnja 2021. razlika između isplaćenih invalidskih mirovina i iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina osiguranika tužitelja ukupno iznosi 4.090,44 kuna, odnosno 542,90 eura (iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine", broj: 57/2022. i 88/2022., uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja 1 EUR = 7,53450 kuna).

12. Tužitelj je prigovorio izloženom nalazu i mišljenju vještaka, navodeći da se u istom pretpostavlja iznos starosne mirovine, te se tako pretpostavljeni iznos stavlja u odnos sa stvarno priznatom i isplaćivanom invalidskom mirovinom. Za razdoblje od 17 godina nakon što je osiguranik tužitelja otišao u mirovinu, vještak nije uopće imao podatke o plaći koje osiguranik zbog štetnog događaja nije ostvario, a da je nastavio raditi, ostvario bi najbolje plaće u svom radnom vijeku, pa izračunati iznos starosne mirovine nikako ne odgovara onom iznosu koji bi bio određen osiguraniku tužitelja da nije bilo štetnog događaja. Nadalje, osiguranik tužitelja je u obveznom mirovinskom osiguranju bio osiguran zaključno do 19. lipnja 1997., iz čega proizlazi da vještak nije smio nadodavati staž koji nije stvarno ostvaren sukladno čl. 22., 25., 26., 27. i 27a. ZOMO, a ni onaj za koji nisu naplaćeni doprinosi. Stoga, prigovara u dijelu kada je vještak pridodavao ostvareni efektivni staž, slijedom čega se osporava i konačni izračun u pogledu utvrđene visine tzv. pretpostavljene starosne mirovine.

13. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i očitujući se na prigovore tužitelja, vještak je objasnio da je notorno da nije raspolagao podacima o stvarno ostvarenim primitcima tužiteljevog osiguranika, jer tužiteljev osiguranik nije radio, pa nije ni mogao ostvariti primanja. Upravo stoga se izračuni i rade na bazi pretpostavljenih primanja koja bi se ostvarila u razdoblju od nastanka štetnog događaja do pretpostavljenog odlaska u starosnu mirovinu. U pogledu navoda tužitelja da bi njegov osiguranik ostvario najbolje plaće upravo u onih 17 godina koje nedostaju, objasnio je da se radi o neutemeljenom i ničim obrazloženom navodu tužitelja, a kada se to stavi u korelaciju s prvim prigovorom proizlazi da je tužitelj sam sebi u kontradikciji, jer s jedne strane kaže da ne postoje podaci o stvarno ostvarenim primitcima, a s druge strane navodi da zna da bi ta primanja bila najbolja. On je u izračunima pretpostavio osnovnu plaću osiguranika tužitelja prema struci i kvalifikaciji, a kako je to objašnjeno u nalazu i mišljenju.

14. Budući da tužitelj nije dostavio nikakve podatke za svog osiguranika koji bi doveli u sumnju naprijed navedeni nalaz i mišljenje vještaka, kao i da niti jedna stranka nije predlagala dopunu vještačenja, ni novo vještačenje, ovaj sud je ocijenio da je vještak pisani nalaz i mišljenje izradio jasno, stručno i objektivno i da je usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja razložno otklonio sve prigovore tužitelja, pa je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka.

15. Međutim, zahtjev tužitelja nije, ni djelomično, prihvatio.

16. Naime, u razdoblju od 1. rujna 2018. do 30. lipnja 2021., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. - dalje: ZOOP).

17. Odredbama čl. 27. ZOOP propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

18. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

19. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).

20. Kako, imajući u vidu naprijed navedeno, neosnovano tužitelj zahtijeva 50% (koliko je ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi utjecala na ukupnu invalidnost) od cjelokupnog iznosa mirovine koju je isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. rujna 2018. do 30. lipnja 2021., to je ovaj sud tužiteljev zahtjev odbio.

21. Pritom valja kazati da tužitelj, na kojemu je teret dokaza o visini štete, nije ni tvrdio da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji je isplatio svom osiguraniku i iznosa koji bi bio isplatio kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu njegovog osiguranika, pa nije ni dokazivao visinu te razlike, slijedom čega ovaj sud nije mogao zahtjev tužitelja ni djelomično prihvatiti.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Tako je tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora od 8.236,44 eura, priznat trošak zastupanja na ročištu 12.3.2026. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 200,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (50,00 eura) 250,00 eura.

24. Nadalje, ovaj sud je na prijedlog tuženika izveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost razlike između isplaćenog iznosa invalidske mirovine i potencijalne starosne mirovine, ali se trošak tog financijskog vještačenja ne može smatrati potrebnim za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), jer njime nije utvrđivana odlučna činjenica (ne) postojanja razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

25. Tuženiku nije priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer ju tuženik nije platio i jer se sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu (čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23.).

26. Stoga, priznati trošak tuženika, koji mu je dužan nadoknaditi tužitelj, iznosi 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2026. do isplate. (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

27. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje: ZOO).

28. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Tužitelju

II. Pun. tuženika