Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13 Slavonski Brod
Poslovni broj: Pr-146/2020-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika DOM ZDRAVLJA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE (ranije Dom zdravlja Slavonski Brod), Slavonski Brod, Borovska ulica 7, OIB: 28346588217, zastupanog po punomoćnici Ana-Marii Bogović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 19. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Sandre Petrović, odvjetnice iz Sl. Broda i zamjenice punomoćnice tuženika ZI, odvjetničke vježbenice u Slavonskom Brodu, a presude javno objavljene dana 24. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku DOM ZDRAVLJA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE isplatiti tužitelju ŽI na ime razlike plaće i naknade za godišnji odmor i bolovanje ukupan iznos od 207,19 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, a od 1. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena do isplate, na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:
⎯ 0,68 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,
⎯ 6,08 EUR od 16. studenoga 2015. do isplate,
⎯ 8,50 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate,
⎯ 3,88 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,
⎯ 5,27 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,
⎯ 9,91 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,
⎯ 0,28 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,
⎯ 5,31 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,
⎯ 5,40 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,
⎯ 6,08 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,
⎯ 1,95 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,
⎯ 3,39 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,
⎯ 5,69 EUR od 16. studenoga 2016. do isplate,
⎯ 3,56 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,
⎯ 5,43 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,
⎯ 0,76 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,
⎯ 7,28 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,
⎯ 4,57 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,
⎯ 3,31 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,
⎯ 3,46 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,
⎯ 4,81 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,
⎯ 2,97 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,
⎯ 5,06 EUR od 16. studenoga 2017. do isplate,
⎯ 4,55 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,
⎯ 8,30 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,
⎯ 7,76 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,
⎯ 5,19 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,
⎯ 10,62 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,
⎯ 6,57 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,
⎯ 5,31 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,
⎯ 4,50 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,
⎯ 5,78 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,
⎯ 1,62 EUR od 16. studenoga 2018. do isplate,
⎯ 2,91 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,
⎯ 0,56 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,
⎯ 0,88 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,
⎯ 0,75 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,
⎯ 0,14 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,
⎯ 3,01 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,
⎯ 1,85 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,
⎯ 1,27 EUR od 16. studenoga 2019. do isplate,
⎯ 0,77 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,
⎯ 5,72 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,
⎯ 76,19 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,
⎯ 5,80 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,
⎯ 3,70 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,
⎯ 4,42 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,
⎯ 0,30 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,
izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku DOM ZDRAVLJA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE naknaditi tužitelju ŽI troškove parničnog postupka u iznosu od 942,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope ESB za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate razlike plaće navodeći da je kod tuženika zaposlen na neodređeno vrijeme. Ističe da mu je tuženik tijekom radnog odnosa u utuženom razdoblju od 11. rujna 2015. do 11. rujna 2020. isplatio umanjenu plaću jer mu na osnovnu plaću za sate ostvarene u prekovremenom radu nije isplatio dodatke na koje ima pravo sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18). Riječ je o dodatku za otežane uvjete rada (20-23%) te dodatku za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (8-10%). Tužitelj navodi da mu je tuženik ove dodatke obračunao i platio samo za sate redovnog rada, ali ne i za sate prekovremenog rada, iako su uvjeti rada i odgovornost identični. Posljedično, tvrdi da su mu pogrešno obračunate i naknade za godišnji odmor te bolovanje. Tužitelj se u tužbi pozvao na stupnjevitu tužbu zahtijevajući od tuženika dostavu isplatnih lista i evidencija rada kako bi nakon financijskog vještačenja mogao točno specificirati zahtjev.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 7. listopada 2020. u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Prije svega je istaknuo prigovore nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare potraživanja. Tuženik drži da se u ovoj stvari ne može podnositi stupnjevita tužba jer tužitelj raspolaže isplatnim listama. Što se tiče pravne osnove, tuženik smatra da su dodaci ispravno obračunati jer se prema Kolektivnom ugovoru dodaci obračunavaju isključivo na osnovnu plaću za redovni fond sati, dok se prekovremeni rad p laća uvećano za 50% osnovne plaće bez tih dodataka. Posebno je naglasio da tužitelj kao vozač saniteta nije zdravstveni radnik, pa stoga prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH nema pravo na utužene dodatke. Predložio je i pozivanje Republike Hrvatske kao umješača s obzirom na primjenu Centralnog obračuna plaća (COP).
3. Tijekom postupka stranke su razmijenile više podnesaka. Tužitelj se u podnesku od 3. studenog 2020. očitovao na odgovor na tužbu, ustrajući na pravnom stavu da prekovremeni rad mora uključivati sve dodatke sukladno shvaćanju VSRH od 09.12.2019.. Tuženik je podneskom od 4. prosinca 2020. dodatno obrazložio protivljenje stupnjevitoj tužbi. Na pripremnom ročištu 8. prosinca 2020. sud je naložio tuženiku dostavu dokumentacije i izradu izračuna razlike plaće. Tuženik je podneskom od 21. siječnja 2021. dostavio dokumentaciju (rješenje o plaći, isplatne liste, evidencije) i izračun, ali je i dalje osporavao pravo na dodatke. Podneskom od 28. siječnja 2021. tuženik je komentirao dokaze tužitelja o radnom mjestu. Nakon provedenog financijskog vještačenja u prosincu 2023., tužitelj je 6. siječnja 2024. podnio podnesak kojim je konačno specificirao tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka na iznos od 207,19 EUR bruto. Tuženik je u podnescima od 9. siječnja 2024. i 12. siječnja 2024. stavio primjedbe na nalaz vještaka i protivio se preinaci tužbe. Konačno, u podnesku od 22. veljače 2024. tuženik je dostavio dodatnu sudsku praksu.
4. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila. Nesporno je da je tužitelj radio prekovremeno te da mu je tuženik isplaćivao dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost samo na bazu redovnog rada, dok na prekovremene sate ti dodaci nisu obračunavani. Sporno je pripadaju li tužitelju ovi dodac i i na sate prekovremenog rada, jesu li naknade za godišnji odmor i bolovanje ispravno obračunate te je li tužitelj kao "nezdravstveni radnik" ovlašten na te dodatke.
5. Sud je izvršio uvid u ugovor o radu, isplatne liste, evidencije radnog vremena te je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Jadranki Crnogorac.
6. Vještakinja je u svom nalazu utvrdila da je tuženik obračunavao dodatke za posebne uvjete rada (10-23%) i dodatak za odgovornost (8% od 2019.) isključivo na redovni rad. Vještačenjem je potvrđeno da dodaci nisu plaćeni na ukupno odrađene sate prekovremenog rada u cijelom utuženom razdoblju. Vještakinja je izračunala razliku primjenjujući postotke dodataka na satnicu osnovne plaće, uključujući i razliku u naknadi za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz manje osnovice. Ukupna utvrđena razlika iznosi 207,19 EUR (1.561,09 kn) bruto.
7. Tuženik je prigovorio nalazu smatrajući da vještakinja nije uvažila pravno shvaćanje da se dodaci odnose samo na redovni rad i da se ne smiju kumulirati s prekovremenim. Vještakinja se 13. siječnja 2024. dodatno očitovala, ostajući u cijelosti kod svog nalaza. Pojasnila je da je nalaz izrađen objektivno, prema pravilima struke i temeljem dokumentacije iz spisa, uvažavajući važeću zakonsku regulativu i zadatak vještačenja.
8. Sud je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti primjenjujući odredbe Zakona o radu te Kolektivnog ugovora. Sud se priklonio obvezujućem pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 9. prosinca 2019. (Su-IV-56/19-18), prema kojem radnici koji u redovnom radu imaju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost, imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Prigovor tuženika da tužitelj nije zdravstveni radnik ocijenjen je neosnovanim, jer se dodaci prema KU vežu uz radno mjesto i poslove koji se obavljaju pod otežanim uvjetima, što uključuje i vozače saniteta.
9. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.
10. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
11. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,
- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,
- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,
- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća
12. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđu je i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje).
13. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 16. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP) budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tužitelju su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 942,69 EUR, koje je sud ocijenio nužnima i svrhovitima za vođenje parnice sukladno članku 155. ZPP-a. Ovaj iznos obuhvaća: trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR (prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava pet podnesaka od 03.11.2020., 16.12.2020., 02.01.2023., 27.10.2023. i 08.01.2024. u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim trošak zastupanja na dva ročišta održana 08.12.2020. i 19.03.2026. u iznosu od po 50,00 EUR, ukupno 100,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife), pripadajući PDV od 25% na naprijed navedene odvjetničke radnje u iznosu od 106,25 EUR (prema Tbr. 46. Tarife) te stvarni trošak financijskog vještačenja u iznosu od 411,44 EUR (prema članku 155. ZPP- a). Priznati troškovi su bili nužni i svrhoviti za vođenje parnice.
Slavonski Brod, 24. travnja 2026.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tuženik po punomoćniku
3. Porezna uprava po pravomoćnosti
