Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-140/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika DOM ZDRAVLJA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE (ranije Dom zdravlja Slavonski Brod), Slavonski Brod, Borovska ulica 7, OIB: 28346588217, zastupanog po punomoćnici Ana-Marii Bogović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 19. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Sandre Petrović, odvjetnice iz Sl. Broda i zamjenice punomoćnice tuženika HĆ, odvjetničke vježbenice u Slavonskom Brodu, a presude javno objavljene dana 24. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DOM ZDRAVLJA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE isplatiti tužitelju OĆ na ime razlike plaće i naknade za godišnji odmor ukupan iznos od 1.480,65 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, a od 1. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena do isplate, na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

⎯ 7,10 EUR od 16. listopada 2015.

⎯ 32,29 EUR od 16. studenog 2015.

⎯ 24,30 EUR od 16. prosinca 2015.

⎯ 10,19 EUR od 16. siječnja 2016.

⎯ 33,83 EUR od 16. veljače 2016.

⎯ 18,01 EUR od 16. ožujka 2016.

⎯ 17,07 EUR od 16. travnja 2016.

⎯ 11,89 EUR od 16. svibnja 2016.

⎯ 28,87 EUR od 16. lipnja 2016.

⎯ 25,30 EUR od 16. srpnja 2016.

⎯ 27,53 EUR od 16. kolovoza 2016.

⎯ 27,61 EUR od 16. rujna 2016.

⎯ 20,76 EUR od 16. listopada 2016.

⎯ 12,91 EUR od 16. studenog 2016.

⎯ 18,81 EUR od 16. prosinca 2016.

⎯ 11,68 EUR od 16. siječnja 2017.

⎯ 22,50 EUR od 16. veljače 2017.

⎯ 24,50 EUR od 16. ožujka 2017.

⎯ 17,49 EUR od 16. travnja 2017.

⎯ 21,44 EUR od 16. svibnja 2017.

⎯ 21,94 EUR od 16. lipnja 2017.

⎯ 35,20 EUR od 16. srpnja 2017.

⎯ 24,25 EUR od 16. kolovoza 2017.

⎯ 8,43 EUR od 16. rujna 2017.

⎯ 23,44 EUR od 16. listopada 2017.

⎯ 10,85 EUR od 16. studenog 2017.

⎯ 17,29 EUR od 16. prosinca 2017.

⎯ 27,02 EUR od 16. siječnja 2018.

⎯ 22,16 EUR od 16. veljače 2018.

⎯ 16,43 EUR od 16. ožujka 2018.

⎯ 20,84 EUR od 16. travnja 2018.

⎯ 20,74 EUR od 16. svibnja 2018.

⎯ 39,21 EUR od 16. lipnja 2018.

⎯ 90,67 EUR od 16. srpnja 2018.

⎯ 26,40 EUR od 16. kolovoza 2018.

⎯ 44,35 EUR od 16. rujna 2018.

⎯ 22,55 EUR od 16. listopada 2018.

⎯ 27,38 EUR od 16. studenog 2018.

⎯ 17,80 EUR od 16. prosinca 2018.

⎯ 37,12 EUR od 16. siječnja 2019.

⎯ 17,11 EUR od 16. veljače 2019.

⎯ 33,21 EUR od 16. ožujka 2019.

⎯ 15,73 EUR od 16. travnja 2019.

⎯ 18,38 EUR od 16. svibnja 2019.

⎯ 33,58 EUR od 16. lipnja 2019.

⎯ 20,56 EUR od 16. srpnja 2019.

⎯ 31,63 EUR od 16. kolovoza 2019.

⎯ 17,25 EUR od 16. rujna 2019.

⎯ 21,42 EUR od 16. listopada 2019.

⎯ 39,39 EUR od 16. studenog 2019.

⎯ 81,67 EUR od 16. prosinca 2019.

⎯ 55,70 EUR od 16. siječnja 2020.

⎯ 52,64 EUR od 16. veljače 2020.

⎯ 29,57 EUR od 16. ožujka 2020.

⎯ 29,42 EUR od 16. travnja 2020.

⎯ 15,22 EUR od 16. svibnja 2020

pa sve do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku DOM ZDRAVLJA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE naknaditi tužitelju OĆ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.467,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope ESB za tri postotna poena, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate razlike plaće navodeći da je kod tuženika zaposlen na neodređeno vrijeme. Ističe da mu je tuženik tijekom radnog odnosa u utuženom razdoblju od 11. rujna 2015. do 11. rujna 2020. isplatio umanjenu plaću jer mu na osnovnu plaću za sate ostvarene u prekovremenom radu nije isplatio dodatke na koje ima pravo sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18). Riječ je o dodatku za otežane uvjete rada (20-23%) te dodatku za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (8-10%). Tužitelj navodi da mu je tuženik ove dodatke obračunao i platio samo za sate redovnog rada, ali ne i za sate prekovremenog rada, iako su uvjeti rada i odgovornost identični. Posljedično, tvrdi da mu je pogrešno obračunata i naknada za godišnji odmor. Tužitelj se u tužbi pozvao na stupnjevitu tužbu zahtijevajući od tuženika dostavu isplatnih lista i evidencija rada kako bi nakon financijskog vještačenja mogao točno specificirati zahtjev.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 7. listopada 2020. u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovore promašene aktivne legitimacije i prigovor zastare potraživanja. Tuženik drži da se u ovoj stvari ne može podnositi stupnjevita tužba jer tužitelj raspolaže isplatnim listama. Što se tiče pravne osnove, tuženik smatra da su dodaci ispravno obračunati jer se prema Kolektivnom ugovoru dodaci obračunavaju isključivo na osnovnu plaću za redovni fond sati, dok se prekovremeni rad plaća uvećano za 50% osnovne plaće bez tih dodataka. Posebno je naglasio da tužitelj kao vozač saniteta nije zdravstveni radnik, pa stoga prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH nema pravo na utužene dodatke. Pozvao se na pravno mišljenje prof. UĆ i sudsku praksu Županijskih sudova u Splitu i Osijeku. Predložio je pozivanje Republike Hrvatske kao umješača s obzirom na primjenu Centralnog obračuna plaća (COP).

3. Tužitelj se u podnesku od 3. studenog 2020. očitovao na odgovor na tužbu, ustrajući na stavu da prekovremeni rad mora uključivati sve dodatke sukladno shvaćanju VSRH od 09.12.2019.. Tuženik je podneskom od 4. prosinca 2020. detaljno obrazložio protivljenje stupnjevitoj tužbi. Općinsko državno odvjetništvo je 27. studenog 2020. izvijestilo da se Republika Hrvatska neće miješati u parnicu. Na pripremnom ročištu 8. prosinca 2020. sud je naložio tuženiku dostavu dokumentacije i izračun. Tuženik je podneskom od 21. siječnja 2021. dostavio dokumentaciju, ali je i dalje osporavao pravo na dodatke za prekovremeni rad. Podneskom od 28. siječnja 2021. tuženik je osporio dokazne prijedloge tužitelja o radnom mjestu. Nakon financijskog vještačenja od 21. svibnja 2024., tuženik je podnio podnesak 29. svibnja 2024. s primjedbama na valutu (kune) i prekoračenje ovlasti vještaka. Istog dana, 29. svibnja 2024., tužitelj je podnio podnesak kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka na iznos od 1.480,65 EUR. Tuženik se u podnescima od 19. lipnja 2024. i dalje protivio pravnoj osnovi.

4. Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila. Nesporno je da je radio prekovremeno te da mu tuženik do 1. travnja 2020. nije obračunavao dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost na sate prekovremenog rada. Sporno je pripadaju li tužitelju ti dodaci kumulativno i na prekovremeni rad, jesu li naknade za godišnji odmor ispravno obračunate te ima li tužitelj kao nezdravstveni radnik pravo na njih.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu, isplatne liste, evidencije radnog vremena te je proveo financijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Filipu Toliću.

6. Vještak je utvrdio da dodaci (20-23% za otežane uvjete i 8% za odgovornost) nisu plaćeni na 1.769,5 sati prekovremenog rada u razdoblju do 31. ožujka 2020. Utvrdio je da je tuženik od 1. travnja 2020. sam počeo isplaćivati te dodatke i na prekovremeni rad. Vještak je izračunao razliku primjenjujući postotke na satnicu osnovne plaće, uključujući i razliku u naknadi za godišnji odmor koja iznosi 1.490,91 kn. Ukupna razlika iznosi 1.480,65 EUR.

7. Tuženik je prigovorio nalazu zbog vještačenja u kunama i pravne osnove. Vještak se očitovao 13. lipnja 2024. pojasnivši da je iznose iskazao i u kunama i u eurima prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450). U očitovanju od 15. srpnja 2024. vještak je pojasnio da je postupao strogo prema rješenju suda i da su prigovori o "znanstvenom stupnju" nejasni jer tužitelj to nije ni tražio.

8. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, objektivan, detaljan i temeljen na materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu (obračunske liste plaća, rješenja o plaći, evidencije radnog vremena), ocjenjujući da je isti izrađen u skladu s pravilima struke i nalogom suda. Prigovori tuženika koji se odnose na pravnu osnovu, tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora, zaključke Zajedničkog povjerenstva te primjenu pravnih shvaćanja Vrhovnog suda RH, ocijenjeni su neosnovanima jer se radi o pitanjima primjene materijalnog prava koja su u isključivoj domeni suda, a ne vještaka. Budući da tuženik nije iznio konkretne matematičke primjedbe na same izračune sati i iznosa, a vještak se u svom dodatnom očitovanju argumentirano očitovao na sve navode tuženika ustrajući u cijelosti kod svog nalaza i pojasnivši da je postupao strogo prema zadatku vještačenja, sud smatra da je vještačenje provedeno stručno i da u potpunosti razjašnjava visinu tužiteljeva potraživanja

9. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

10. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je u utuženom razdoblju bio tuženik pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.

11. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća 12. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđu je i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje).

13. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 16. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP) budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tužitelju su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 2.467,50 EUR, koje je sud ocijenio nužnima i svrhovitima za vođenje parnice sukladno članku 155. ZPP-a. Ovaj iznos obuhvaća: trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak sastava pet podnesaka u ukupnom iznosu od 850,00 EUR, od čega su četiri obrazložena podneska od 03.11.2020., 15.12.2020., 27.10.2023. i 29.05.2024. priznata po 200,00 EUR (prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a jedan podnesak od 22.11.2022. u iznosu od 50,00 EUR (prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife), zatim trošak zastupanja na dva ročišta održana 08.12.2020. i 19.03.2026. u iznosu od po 200,00 EUR, ukupno 400,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife), pripadajući PDV od 25% na naprijed navedene odvjetničke radnje u iznosu od 387,50 EUR (prema Tbr. 46. Tarife) te stvarni trošak financijskog vještačenja u iznosu od 530,00 EUR (prema članku 155. ZPP-a u svezi s Tbr. 48. Tarife). Priznati troškovi su bili nužni i svrhoviti za vođenje parnice.

Slavonski Brod, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

3. Porezna uprava po pravomoćnosti