REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj P Ob-495/2024-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andreji Mikelić, u parničnom postupku tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetnika iz Splita, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026., u nazočnosti zam. punomoćnika tužitelja Marije Vuleta Baban, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženice Tonija Vukičevića, odvjetnika u Splitu, i objavljene 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1108, k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljevog pravnog prednika pok. HČ i tuženice na jednake dijelove.

II. Ovlašćuje se tužitelj da kao pravni sljednik pok. HČ temeljem ove presude na svoje ime zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1108, k. o. [katastarska općina] za udio od ½ idealnog dijela cjeline istih uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 29.753,05 EUR-a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je 1. kolovoza 2018. podnio sada pok. HČ podnio protiv tuženice pod 1 GČ ( ranije PČ) i tuženika pod 2 AČ navodi se da je tužitelj bivši suprug tuženice pod 1 koji brak je sklopljen 8. travnja 2002., a razveden 5. studenog 2014. Također se navodi da su isti bili u braku kada je 23. prosinca 2009. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između ZČ ( Milice) Arapović i tuženice pod 1 PČ, sada GČ, pok. K, dok je primateljica uzdržavanja umrla **.**.2010., tj. prije nego li je brak razveden. Tuženik pod 2 AČ je pokrenuo postupak za raskid tog Ugovora koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu stalne službe u Supetru pod posl. br. P-5245/15 koji je pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva rješidbom Županijskog suda u Splitu Gž-130/18 od 24. travnja 2018. u kojom je prvostupanjska presuda preinačena te je ugovor ostao na snazi ali je u zemljišnim knjigama i nadalje do danas ostala upisana ZČ ( Milica) Arapović radi čega je pasivo legitimiran i tuženik pod 2. Navedenim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] ZU 1108 K. O. [katastarska općina]. S obzirom na to da su tužitelj i tuženica pod 1 bili supružnici u vrijeme sklapanja citiranog ugovora koji brak je razveden nakon što je primateljica uzdržavanja umrla to tužitelj da ostvaruje prava na zajedničkoj imovini pa predlaže da sud donese presudu koja glasi: " 1. Utvrđuje se da nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1108, k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i tuženice pod 1. na jednake dijelove.; 2. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude na svoje ime zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1108, k. o. [katastarska općina] za udio od ½ idealnog dijela cjeline istih uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika, odnosno upisane ZČ (Milice) Arapović, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje su tuženici isključivi sljednici, sve u roku od 15 dana.; 3. Dužni su tuženici, ukoliko se usprotive ovoj tužbi, naknaditi tužitelju nastali parnični trošak, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja se kamata obračunava primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena određene čl. 29. st. 2 ZOO-a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate."

2. Tuženica pod 1 u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbene navode te predlaže da ih sud odbije kao neosnovane uz naknadu parničnog troška. Naime, iako su se tužitelj i tužena pod 1 u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju nalazili u bračnoj zajednici, tužitelj ničim u niti jednom trenutku nije sudjelovao u ispunjenju preuzetih ugovornih obveza, zbog čega se on ni ne navodi kao njegov sudionik ili subjekt koji bi trebao u nečemu doprinositi tijekom trajanja tog ugovora, pa tako nije ni predvidio mogućnost da bi on temeljem tog ugovora bilo što stekao. Za takvo što nije bilo potrebe jer se tužena pod 1 tada nalazila u mirovini te se moglo u potpunosti posvetiti preuzetim obvezama davatelja uzdržavanja. U razdoblju od mjeseca prosinca 2009. pa do mjeseca srpnja 2010. tužitelj je stalno živio u svojoj kući u [adresa] na otoku Braču, a tužena je primateljicu uzdržavanja SČ čuvala u svojoj garsonijeri u [adresa]. Uostalom, tužitelj cijeli život ima prijavljenu adresu na Braču, dok je tužena tada imala spomenutu adresu u garsonijeri u [adresa] smještenu na adresi [adresa]. Tužitelj nije ni novčano pomagao u uzdržavanju ZČ, jer je ona kao primateljica uzdržavanja imala svoju mirovinu u visini od 1.000 eura s tim da je punomoć za svoju mirovinu dala tuženoj a ne tužitelju jer se isključivo ona brinula o njoj. Tužena je ako pomoć pri čuvanju ZČ kroz navedeno razdoblje angažirala gđu. FČ, koja je sa njom živjela u [adresa] i svakodnevno tuženoj pomagala u ispunjenu obveza prema primateljici uzdržavanja, u čemu tužitelj nije parcipirao. Uzevši u obzir navedeno proizlazi da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, već ona predstavlja imovinu tužene na što jasno ukazuje sudska praksa.

3. Tuženik pod 2 AČ u svom odgovoru na tužbu je naveo da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te ističe prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije.

4. U podnesku zaprimljenom 7. prosinca 2023. tužitelj je naveo kako povlači tužbu protiv tuženika pod 2 AČ te je sud na ročištu održanom 6. veljače 2024. utvrdio navedeno povlačenje tužbe u odnosu na tuženika pod 2 AČ na koje rješenje su se stranke odrekle prava na žalbu te nisu tražile pisani otpravak.

5. Rješenjem ovog suda pod posl br. P-3659/18 od 28. siječnja 2020. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari te je određeno da će se isti nastaviti nakon pravomoćnog okončanja predmeta Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru podl br. P-3329/18 ili kad sud utvrdi da više ne postoje razlozi za čekanje na završetak tog postupka. Rješenjem ovog suda pod posl br. P-3659/18 od 24. kolovoza 2021. određeno je da se nastavlja parnični postupak u ovoj pravnoj stvari.

6. U podnesku zaprimljenom 24. veljače 2020. tuženica pod 1 je dostavila dokaz o činjenici smrti za tužitelja HČ, slijedom čega je ovaj sud rješenjem pod posl. br. P-3539/21 od 7. listopada 2021. utvrdio prekid postupka uslijed smrti tužitelja te odredio da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili staratelj ostavine preuzme postupak ili ga sud pozove na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti to učini.

7. Dana 20. prosinca 2022. sud je donio rješenje pod posl. br. P-3539/21 kojim je nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari te je pozvao nasljednika pok. tužitelja HČ KČ da preuzme u svojstvu tužitelja ovaj parnični postupak. Također je određeno da se pozivanjem nasljednika ovaj postupak nastavlja u odnosu na iste, a ne traži se posebni pristanak nasljednika. Nasljednik pok. tužitelja KČ se u podnesku od 12. listopada 2023. očitovao navodeći da preuzima ovaj postupak.

8. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom rodnog lista za ZČ (Milicu) Arapović, presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici pod posl br. Gž-130/18-2 od 24. travnja 2018., Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. prosinca 2009., preslike putovnice za tuženicu GČ, presliku osobne iskaznice za tuženicu GČ, ovjerene izjave za sud od **.**.2018. NČ, punomoći Privredne banke Zagreb od 30. prosinca 2009., povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige, br. zk uloška [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], rješenje Općinskog suda u Supetru od 15. siječnja 2010. Z-90/2010, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru posl. br. O-217/10 od 2. rujna 2011., spisa Općinskog suda u Splitu stalne službe u Supetru pod posl. br. P- 3329/18, presude Županijskog suda u Puli pod posl. br. Gž-558/2021-2 od 10. svibnja 2021., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru posl. br. O-2545/22 od 30. kolovoza 2022., rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici pod posl. br. Gž-1598/2022-2 od 1. prosinca 2022., izvatka iz zemljišne knjige br. zk uloška [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], spisa Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P-5245/15, P-280/14 i P-3329/18, saslušanjem svjedoka ŽČ, NČ, LČ, DČ, ČČ, ĐČ, MČ, JČ te parničnih stranaka, dok su zamolbenim putem saslušane svjedokinje EČ, CČ i TČ.

8.1. Tuženica je u nastavku postupka (po ukidnoj odluci) dostavila dodatnu dokumentaciju i to Ugovor o darovanju nekretnine –stana (list. 212.-213. spisa) koji se ne može prihvatiti kao dokaz jer je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, a ista nije dokazala da ga bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299.st.2. ZPP-a). Što se tiče ovjerenih pisanih izjava svjedokinja EČ, CČ i TČ koje se nalaze na listu 180. – 195. spisa iste sud ne prihvaća kao valjan dokaz u ovom postupku jer se sukladno čl. 243. st.1. ZPP-a svjedoci saslušavaju usmeno, radi čega je njihovo saslušanje zatraženo zamolbenim putem. Isto se odnosi i na "Ovjerenu izjavu za sud" koju je dala UČ dana 24. rujna 2018. koju sud ne prihvaća kao dokaz u postupku. Nadalje, fotografije koje je tužitelj dostavio u podnesku od 17. veljače 2026. sud prihvaća kao novi dokaz koji tužitelj nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, međutim iz navedenih fotografija nije razvidno koji je datum njihovog nastanka pa se stoga ne mogu prihvatiti kao dokaz relevantan za utvrđenje postojanja bračne zajednice prednika tužitelja i tuženice u određenom vremenskom razdoblju.

9. Tužitelj i tuženica su popisali trošak postupka.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet spora je utvrđenje da li nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1108, k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu prednika tužitelja HČ i tuženice GČ na jednake dijelove, a koje nekretnine je stekla tuženica temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa pok. SČ dana 23. prosinca 2009. ili navedene nekretnine predstavljaju vlastitu imovinu tuženice.

12. Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da su sada pokojni HČ i GČ (ranije PČ) sklopili brak 8. travnja 2002., koji je razveden 5. studenog 2014., da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 23. prosinca 2009., da je primateljica uzdržavanja preminula **.**.2010., te su slijedom toga sporne nekretnine stečene nakon 1. srpnja 1999. U tom slučaju o tužbenom zahtjevu treba odlučivati na temelju odredbi Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14 i 5/15, dalje ObZ).

13. Odredbom čl. 247. ObZ propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. ObZ propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 249. st. 1. ObZ je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

14. Odredbom čl. 253. st. 1. ObZ propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).

15. Nesporno je da se tuženica GČ ranije zvala PČ te je i pod tim imenom sklopila predmetni Ugovor.

16. Pregledom presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici pod posl. br. Gž-130/18-2 od 24. travnja 2018. utvrđeno je da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ZČ i PČ dana 23. prosinca 2009. i solemniziran kao privatna isprava po javnom bilježniku Bošku Jurišiću, [adresa] pod br. OV-9478/09 dana 23. prosinca 2009. valjan.

17. Pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je isti sklopljen 23. prosinca 2009. od strane ZČ, kao primateljice uzdržavanja i PČ, kao davateljice uzdržavanja. Čl. 1 navedenog ugovora suglasno je utvrđeno postojanje sljedećih činjenica: da je primateljica uzdržavanja vlasnica nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, 52m2, čest. zem. [katastarska čestica] dvor 290 m2, zk uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za cijelo i da je primateljica uzdržavanja starija osoba potrebne njege i pomoći, te da je davateljica uzdržavanja spremna skrbiti u potpunosti o njoj. Čl. 2 istog Ugovora ugovoreno je da davateljica uzdržavanja izjavljuje da će uzdržavati primateljicu uzdržavanja do kraja njenog života, a primateljica uzdržavanja izjavljuje da za uzvrat, a nakon svoje smrti, joj daje pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, 52m2, čest. zem. [katastarska čestica] dvor 290m2, zk uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za cijelo. Čl. 3. navedenog Ugovora ugovoreno je da je primateljica uzdržavanja starija osoba, narušena zdravlja, te da joj je u svakom slučaju potrebna pomoć, njega i skrb. te da je njena želja u potpunosti se osloniti do kraja svog života na davateljicu uzdržavanja, te da od nje očekuje uzdržavanje u skladu s potrebama te mogućnostima same davateljice uzdržavanja. Čl. 4. ugovoreno je da se davateljica uzdržavanja do kraja života primateljici uzdržavanja pružati joj svakodnevnu skrb i pomoć koja joj bude potrebna, te koju bude iskazivala skrbiti se o njoj sve u cilju osiguranja mirne i bezbrižne starosti, osigurati joj medicinsku i svaku drugu pomoć i skrb, što uključuje odvođenje na liječničke preglede, po potrebi i organizacije i dovođenje liječničke i svake druge pomoći i skrbi u samoj kući, nabavku lijekova te drugih potrebnih sredstava i sanitetske opreme, obuće, odjeće, hrane, higijenskih potrepština te sve druge potrebne opreme te tijekom života biti u potpunosti na usluzi a u slučaju smrti sahraniti je prema mjesnim običajima o svom trošku. Navedeni ugovor potpisali su primateljica uzdržavanja ZČ i davateljica uzdržavanja PČ te su ga solemnizirale dana 23. prosinca 2009. kod javnog bilježnika u [adresa] Boška Juričića pod br. OB-9478/09 uz prisustvo svjedoka OČ iz [adresa] i ŽČ iz [adresa].

19. Pregledom punomoći PBZ Banke Zagreb razvidno je da je ZČ iz [adresa], ovlastila PČ iz [adresa] da može neograničeno raspolagati sredstvima na njenom računu br. 20219110410 koji je otvoren u Privrednoj banci Zagreb te da punomoć važi do opoziva. Ista je izdana u [adresa] 30. prosinca 2009. te je potpis ZČ ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] istog dana pod br. OV-9580/09.

20. Pregledom povijesnog prikaza izvatka zemljišne knjige za nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1108, k. o. [katastarska općina] razvidno je da je kao vlasnica za cijelo upisana SČ iz [adresa] na dan 3. listopada 2018.

21. Pregledom rješenja Općinskog suda u Supetru pod posl br. Z-90/2010 od 15. siječnja 2010. razvidno je da je odbijen prijedlog predlagateljice PČ radi zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretnini SČ upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koji se sastoji u cijelosti od zgr. č. 192 kuća sa 52 m2 i k. č. [katastarska čestica] dvor sa 290 m2, za korist PČ.

22. Pregledom rješenja Općinskog suda u Supetru pod posl.br. O-217/10 od 2. rujna 2011. utvrđeno je da je nasljednikom na temelju zakona iza pok. ZČ (SČ) SČ proglašen AČ pok. G iz [adresa].

23. Pregledom presude Županijskog suda u Puli posl br. Gž-558/2021-2 od 10. svibnja 2021. utvrđeno je da je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja AČ i da je u cijelosti potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru pod posl. br. P-3329/18 od 3. ožujka 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništav i da ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između pok. ZČ i GČ (ranije PČ).

24. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru posl. br. O-2545/22 od 30. kolovoza 2022. utvrđeno je da je nasljednikom iza pok. HČ proglašen na temelju oporuke posl. br. PI-27/20 KČ, nećak ostavitelja.

25. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1108, k. o. [katastarska općina] razvidno je da je kao vlasnica istih upisana GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na dan 24. travnja 2023.

26. Dana 18. lipnja 2024. ovaj sud je donio presudu pod posl.br P Ob-41/2023-17 kojim je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja te je istome naložio nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu te je ista rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž Ob- 41/2024-2 od 28. kolovoza 2024. ukinuta te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju navedene drugostupanjske presude istaknuto je da, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, imovina stečena temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, pa predstavlja bračnu stečevinu, bez obzira jesu li stranke tog ugovora na strani davatelja uzdržavanja ili oba bračna druga, te da stoga uopće nije bitno koliko je jedan bračni drug doprinio u stjecanju iste, budući su isti stekli navedenu imovinu u jednakim dijelovima. Također se navodi kako je ostalo sporno je li bračna zajednica pok. HČ i tuženice faktično prestala prije odnosno za vrijeme trajanja ugovora, a sve s obzirom na tvrdnju tuženice na ročištu glavne rasprave od 10. svibnja 2024. da je njena bračna zajednica s pok HČ prestala puno prije nego je upoznala pok. ZČ. Stoga je uputa drugostupanjskog suda da sud prvog stupnja utvrdi navedenu činjenicu u nastavku postupka.

27. Sud je u nastavku postupka izveo dokaz saslušanjem LČ, DČ, ČČ, ĐČ, MČ, JČ te su zamolbenim putem saslušane svjedokinje EČ, CČ i TČ. Tužitelj je na ročištu odustao od izvođenja dokaza saslušanjem ostalih predloženih svjedoka iz podneska od 21. studenog 2024. pa ih sud nije saslušao.

28. Iz iskaza svjedoka LČ doznaje se da je bio susjed u [adresa] sa pok. HČ, da su bili u dobrim odnosima, živjeli su vrata do vrata. Isti ih poznaje otkad su se doselili, misli da je to bilo 2005., 2006. godine, da su većinom živjeli na Braču te da su zimi boravili u [adresa] više, tuženica bi ostajala duže, a pok. HČ bi se vratio na Brač. Kada ih je on upoznao bili su u dobrim odnosima, ali je poslije bilo nekih trzavica, on je uvijek nešto prigovarao. Svjedok misli da je 2008. godine tuženica otišla u Sloveniju, da je tamo bila sigurno pola godine te se vratila krajem godine. On za navedeno zna jer su bili dobri susjedi, ona bi njemu čuvala djecu, dala bi mu ključ od stana da joj prozrači stan, sama je išla u Sloveniju dok je pok. muž bio na Braču. Nakon što se ona vratila nije njega nikako više viđao. Kazao je dalje da je u to vrijeme vozio kamion te je radio od 6 ujutro do 14 sati, a druženja sa pok. HČ i tuženicom bila bi popodne. Na upit kako zna da je baš 2008. godine došlo do tenzija u braku istih, svjedok je kazao da zna da je bila ta godina jer su se malo pomalo upoznali, družili, a tenzije su počele 2006., 2007. godine. Uzrok tenzijama i uvredama bi bio alkohol, kada bi HČ popio znao bi biti neugodan.

29. Iz iskaza svjedokinje DČ se doznaje da je tuženicu upoznala 2006., 2007., godine jer su bile susjede u [adresa] te da pok. HČ ne poznaje. One bi popile kavu ponekad i malo prošetale, zna da je ona tu živjela sama jer nije nikad vidjela muža s njom. Ona je petnaestak puta tuženici pomogla pričuvati ZČ, to je bilo možda sat vremena dok je ona otišla kupiti neku spizu te je to bilo tijekom 2009. godine. Od 2002. do 2009. godine nije nikada vidjela pok. HČ u stanu te bi tuženica bila sama kad bi ona dolazila. Na upit koliko je puta bila kod tuženice 2008. godine svjedokinja je kazala da ne zna, jer ne zna niti što je jučer ručala.

29.1. Iskaze svjedoka LČ i DČ sud ne prihvaća kao vjerodostojne jer su neuvjerljivi i neživotni u svojem iskazivanju. Naime, neživotno je da se svjedok LČ koji je u vrijeme kada tvrdi da je tuženica otišla u Sloveniju bio u dobi od 20 godina uvjerljivo sjeća da je ona točno tada otišla u Sloveniju i da je tamo bila sigurno pola godine te se vratila krajem godine, odnosno da isti točno zna u kojem vremenskom razdoblju je netko živio i boravio na određenoj adresi, te koliko je puta tjedno, mjesečno i godišnje susretao tu osobu, a o čemu je ovaj svjedok decidirano kazivao. Iskaz svjedokinje DČ je neuvjerljiv budući da uporno tvrdi da pok. HČ nije nikada dolazio u stan u [adresa], a s druge strane kazuje da ga nije nikad ni upoznala. Osim toga, izričito govori da je 15- ak puta pričuvala pok. ZČ dok je tuženica odlazila u kupovinu namirnica, a kada je se pita koliko je puta bila 2008. godine sa tuženicom u stanu ista odgovara da ne zna i pita sud zbog čega je se to pita jer da ne zna ni što je jučer ručala. Stoga, iz navedenog je razvidno da su iskazi ovih svjedoka usmjereni u korist tuženice pa ih sud ne prihvaća.

30. Iz iskaza svjedoka ČČ doznaje se da poznaje tuženicu, da su ona i pok. HČ kod njega bili na ručku u [adresa], ali da se ne može izjasniti koje je to točno bilo godine. Isti je iskazivao o njihovom odnosu, da su šetali po mjestu, odlazili na piće, da tuženica nije znala voziti te bi je pok. HČ vozio po mjestu. Nije mu poznato da li je došlo do prekida njihovog braka te nije primijetio da je bilo trzavica među njima jer kada bi ih on viđao uvijek su bili zajedno. Misli da ih je sigurno viđao u vremenu od 2009. do 2011. godine u [adresa].

31. Iz iskaza svjedoka ĐČ se doznaje da je tuženicu upoznao 2009-2010 godine prije nego mu je otac preminuo 2013. godine. Poznato mu je da je ona stala doma i kuhala, a pok. HČ je radio po masliniku te su imali normalan odnos. Ona je išla u Sloveniju jer su joj kćeri tamo te ne zna kad je išla tamo. Pok. HČ je imao stan u [adresa] koji su prodali te kupili stan u [adresa] kojeg je preuređivao te mu je rekao da ide u [adresa] u stan. Oni su dolazili zajedno kod njegovog oca, a to je bilo sigurno dvije do tri godine nego što je njegov otac umro.

32. Iz iskaza svjedoka MČ doznaje se kako isti nije upoznao tuženicu nikada te pok. MČ dolazio kod njega u Mirca i tada bi došao sam. On ih nije nikad posjećivao u [adresa], ali je bio u dobrom odnosu s njim jer bi dolazio ponekad na ručak kod njih. Pok. MČ mu je ponekad pričao da su prodali stan u [adresa] koji je on prepisao na tuženicu te je to bilo par godina prije njegove smrti, a on je umro **.**.2020. Jednom je pok. MČ došao i kazao mu da ga je tuženica prevarila, i izigrala i tada su se oni razišli, to je sve bilo par godina prije njegove smrti, tj. 3-4 godine prije njegove smrti. Za vrijeme trajanja braka oni su živjeli u [adresa] stalno, vodili su računa o jednoj baki iz [adresa], oboje su brinuli o njoj, on je vozio nju u Split te bi ona ostala dan dva u stanu u [adresa]. Na upit od koje do koje godine je trajala bračna zajednica između pok. MČ i tuženice svjedok je rekao da ne zna kada su se oženili, ali zna da je trajala do par godina prije njegove smrti.

33. Iz iskaza svjedokinje JČ saznaje se da joj je tužitelj nećak, odnosno da je pok. MČ njezin brat. Ista ne zna datum sklapanja braka između njega i tužene te da su bili dva puta kod nje u Rijeci, a kada je ona išla na Brač uvijek su bili zajedno te ne zna za nesuglasice među njima. Ona je jednom godišnje išla na Brač kod njih kroz ljeto, a poslije su njena djeca išla kod nje. Oni su se razveli kada je ona prodala njihov stan u [adresa], to je bilo par godina prije njegove smrti i to je bio njihov zajednički stan. Ona se inače često čula telefonom s bratom, a poslije bi se čuli svaku subotu nakon što je ona prodala stan. Tuženica se nije nikad žalila na odnos s pok. MČ tijekom braka, uvijek su oni bili zajedno te su skupa čuvali pok. ZČ. On je nju jako dobro držao, cijenio je, ugađao joj u svemu.

33.1. Iskaze saslušanih svjedoka ČČ, ĐČ, MČ i JČ sud prihvaća kao uvjerljive i vjerodostojne budući da su isti iskazivali o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja, odnosno o činjenicama koje su saznali bilo neposredno bilo iz razgovora s pok. HČ. Navedeni iskazi su u skladu sa preostalim utvrđenjima suda, odnosno izvedenim dokazima te sama činjenica da se radi o svjedocima koji su u srodstvu s tužiteljem ili prednikom tužitelja ne znači da isti nisu vjerodostojni. Svjedoci su sukladno čl. 244. st.2. ZPP-a izričito upitani otkud im je poznato ono o čemu svjedoče, a prije davanja iskaza su upozoreni na dužnost istinitog iskazivanja te posljedice davanja lažnog iskaza sukladno čl. 243. ZPP-a. Stoga navodi tuženice izneseni u podnescima da su ovi svjedoci nagovoreni da lažno iskazuju, odnosno da iskazuju u korist tužitelja, ne mogu se uzeti u obzir samo zato što joj isti ne idu u prilog, a preostali navodi o postojanju drugih postupaka u obitelji HČ nisu od odlučnog utjecaja jer isti nemaju veze sa ovim predmetom spora.

34. Dana 9. listopada 2025. sud je zaprimio zapisnik od Okružnog suda u Mariboru Republike Slovenije pod br. Pom-i-121/2025-9 od 23. rujna 2025. o izvedenom dokazu saslušanjem EČ te se iz njenog iskaza doznaje da je tuženica njena majka, te da je ona pok. HČ upoznala 2002. nakon njegovog vjenčanja s njenom majkom. Isti su živjeli u [adresa] na otoku Braču te su bili umirovljenici. U mjesecu ožujku 2008. godine prestali su živjeti zajedno i to zbog nasilja HČ nad tuženicom nakon čega se ona preselila k njoj u Sloveniju. Do razvoda braka misli da je došlo 2013. godine. Tuženica je tijekom godišnjeg odmora na otoku Braču 2009. godine upoznala ZČ te su se sprijateljile i ona se tada odlučila vratiti u Hrvatsku u svoj stan koji je imala u Splitu. Pok. ZČ i njena majka su bile prijateljice te ju je ona susretala više puta u stanu tuženice u Splitu kada ju je bila tamo posjetiti. Nakon smrti Milke Arapović 2010. godine tuženica se ponovno preselila k njoj u Sloveniju gdje živi danas. Prema njenom saznanju bračna zajednica tuženice s pok. HČ nije postojala za vrijeme trajanja ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je tuženica od 2008. godine živjela kod nje u Sloveniji, 2009. se preselila u svoj stan u [adresa] te u to vrijeme nije bila u kontaktu s pok. HČ jer ga se bojala zbog ranijeg nasilja. Na pitanje odakle su joj poznate te činjenice svjedokinja je navela da je bila prisutna tijekom opisanih događaja.

35. Dana 7. studenog 2025. sud je zaprimio zapisnik o raspravi održanoj pred Okružnim sudom Sloven Gradec, Republike Slovenije pod posl. br. II Pom-i-20/2025 na kojoj je saslušana svjedokinja CČ. Ista je u svom iskazu kazala da nije poznavala HČ dok je GČ upoznala kad je ona 2008. godine došla živjeti kod svoje kćeri EČ u [adresa]. S njom je bila u kontaktu dva do tri puta kada su se one šetale po Javorniku te joj je tom prilikom tuženica spomenula da je došla s Brača te da sada živi kod kćeri koja je tada rodila dijete kako bi joj pomogla oko djeteta. Također je tada spomenula da je u obitelji bilo nasilja, alkohola radi čega je došla k kćeri i kod nje je živjela približno godinu dana. Svjedokinja je još izjavila da su 2008. godine tuženica i pok. HČ imali nesuglasice. Svjedokinja ne zna kada su sklopili brak niti kada je brak prestao.

36. Dana 7. studenog 2025. zaprimljen je zapisnik o saslušanju svjedokinje TČ sastavljen dana 20. studenog 2025. pred Okružnim sudom Sloven Gradec- Republika Slovenija pod posl. br. II Pom-i-21/2025. Iz iskaza navedene svjedokinje doznaje se da nije poznavala HČ dok GČ poznaje jer je ona majka njene prijateljice EČ. U vezi s njihovim brakom može reći samo ono što je tuženica govorila na kavi, a to je da se više puta žalila kako joj je u braku bilo teško jer je bilo nasilja i alkohola. Tuženicu je upoznala oko 2008. godine u Sloveniji na kavi kada ju je njena kćer dovela sa sobom te ju je susrela još otprilike tri do četiri puta. Zna da je tuženica u tom razdoblju približno jednu godinu živjela kod svoje kćeri te ne zna do kada je bila kod nje. Na preostala pitanja o odnosu tuženice i pok. HČ svjedokinja nije mogla odgovoriti jer joj isto nije bilo poznato.

36.1. Iskaze navedenih svjedokinja sud ne prihvaća kao vjerodostojne i uvjerljive iz sljedećih razloga. Svjedokinja EČ kao kćerka tuženice ima interes da njena majka uspije u ovom postupku te je stoga ista iskazivala u njenu korist što se vidi iz dijela iskaza kada je sud pita odakle su joj poznate činjenice koje je navela, a ona je odgovorila "da sam bila prisutna tijekom opisanog događaja…", što nije životno ni logično budući da ista nije mogla biti prisutna eventualnom nasilju pok. HČ prema tuženici jer su oni živjeli u [adresa] na Braču, a svjedokinja je živjela u [adresa], a koju činjenicu i sama priznanje u svojem iskazu. Nadalje, ne može se prihvatiti ni dio njenog iskaza kao istinit u kojem govori da je tuženica tijekom godišnjeg odmora na Braču 2009. godine upoznala ZČ budući da nije životno ni logično da bi se netko nakon navodnog pretrpljenog nasilja vratio na Brač osobi koja je počinila nasilje, već bi zasigurno u tom slučaju protiv nasilnika podnio kaznenu ili prekršajnu prijavu i/ili pokrenuo postupak za razvod braka. No iz stanja spisa je razvidno da tuženica nije poduzela niti jednu od navedenih radnji. Neistinit je i daljnji dio iskaza ove svjedokinje u kojem navodi da prema njenom saznaju nije postojala bračna zajednica tuženice s pok. HČ u vrijeme trajanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju budući da je navedena svjedokinja živjela cijelo vrijeme u Sloveniji, a tuženica je 2010. godine preselila opet u Hrvatsku pa ista nema niti je mogla imati bilo kakvih neposrednih saznanja o postojanju bračne zajednice između tuženice i pok. HČ. Nadalje, vezano za iskaz svjedokinje CČ sud prihvaća dio iskaza u kojem navodi da je tuženica boravila kod svoje kćeri EČ u [adresa] godinu dana iz razloga da joj pomogne u brizi oko tek rođenog djeteta jer je u skladu sa ostalim iskazima, dok dio iskaza u kojem ova svjedokinja navodi da bi postojalo nasilje između pok. HČ i tuženice ne može se prihvatiti kao istinit jer ničim nije dokazano u postupku, a eventualno postojanje nesuglasica između tuženice i pok. HČ može smatra se normalnim i uobičajenim kod većine bračnih drugova. Iskaz svjedokinje TČ nije relevantan jer ista nije imala saznanja o potrebnim okolnostima, a ista je jedino kazala da joj se tuženica više puta žalila da joj je u braku bilo teško, a koja tvrdnja je također upitna budući da nije životno ni logično da bi se netko žalio osobi koju je vidio tek par puta, posebice u pogledu privatnih stvari.

37. Na ročištu održanom 6. veljače 2024. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ŽČ iz čijeg iskaza se saznaje da su ona i tuženica živjele u istoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa] te da su bile praktički vrata do vrata. Bile su dobre susjede te su se međusobno pomagale, ona bi njoj znala pomoći oko brige za baku SČ, dok bi ona njoj pomogla oko djece. Koliko joj je poznato tuženica se brinula za baku od 0-24 sata, kupala ju je, njegovala, vodila doktoru. Imala je prijateljicu H koja bi joj znala ponekad pomoći. Tuženica nije bila zaposlena, već se isključivo brinula za SČ. Vezano za supruga od tuženice HČ može kazati da ga je vidjela jednom ili dva puta, i to ispred zgrade, bio je u prolazu te ga nije nikad vidjela u stanu. On je živio na Braču, dok je tuženica živjela u ovom stanu u [adresa]. Prema njenom mišljenju on je vodio svoj život, ona svoj život te nisu imali zajedničke djece. Na upit da li je gđa GČ govorila njoj da li bračna zajednica funkcionira, ista je odgovorila kako nisu nikad konkretno pričale o tome, ali njen je dojam da ta bračna zajednica nije funkcionirala.

38. Iz iskaza svjedokinje NČ saznaje se da joj nije poznato da je tužena sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanja sa pok. ZČ ali zna da je nakon njene smrti dobila u vlasništvo predmetnu nekretninu. U [adresa] u kući je živjela tužena sa pok. HČ te zajedno sa njima nekoliko mjeseci živjela i pok. ZČ. Ona je dolazila povremeno te bi im pomogla što bi im trebala pomoći, to je bilo par puta mjesečno. Najviše je tuženica brinula o pok. ZČ ali je zajedno sa njom brinuo i njezin pok. muž, znao bi je voziti na pregled u bolnicu. Pomagao bi tuženoj u brizi oko ZČ. Donio bi joj što bi joj trebalo. Inače tuženu poznaje od kada se doselila u [adresa] te su se često družile i bile su bliske prijateljice. Pok. ZČ je imala više od 80 godina, te je imala zdravstvenih problema, ali ne zna točno kojih. Tužena bi joj mijenjala pelene, vodila bi je doktoru i stvarno se dobro brinula o njoj. Nakon nekog vremena tužena i ZČ su otišle živjeti u [adresa] u stan u vlasništvu tužene i pok. HČ te bi im HČ i tada dolazio i pomagao. Na upit suda zbog čega su se preselile u [adresa] ista je odgovorila da misli da je to najviše zbog blizine zdravstvene skrbi vezano za pok. ZČ. Pok. HČ je radio sve i svašta te je dobivao nadnice za svoj rad. Koliko zna imao je dvije penzije, dok tužena nije radila dok je bila u [adresa] a kasnije ne zna. Zna da je radila u Sloveniji u staračkom domu, to je bilo prije uzdržavanja ZČ. Nije joj poznato kako su upravljali svojim financijama. Nisu imali zajedničke djece. Na upit kakvi su po njoj bili bračni odnosi, ista je odgovorila da su bili uredni, da je tužena bila boležljiva, a on je dolazio i često radio. Nije vidjela ništa loše. Na upit da li joj je poznato kada su gospodin HČ i tuženica prestali živjeti zajedno, ista je odgovorila da su se razišli nakon par godina od smrti pok. ZČ. Na upit kakav je bio odnos između tužene i pok. HČ, ista je odgovorila da su bili u normalnim odnosima.

38.1. Iskaz saslušane svjedokinje ŽČ sud prihvaća kao vjerodostojan jer je ista svjedočila o činjenicama koje su joj bile poznate te je potvrdila da je u vrijeme brige za pok. SČ viđala pok. HČ u [adresa] što je u skladu sa utvrđenjima u postupku da su u to vrijeme tuženica i pok. HČ bili u bračnoj zajednici. Sud ne prihvaća njen dio iskaza u kojem govori da je njen dojam da njihova bračna zajednica nije funkcionirala budući da se na temelju nečijeg dojma ne mogu izvesti pravilni zaključci o postojanju ili nepostojanju neke činjenice. Što se pak tiče iskaza NČ sud ga prihvaća kao vjerodostojan jer je ista svjedočila o činjenicama o kojima je imala neposredna saznanja kao daljnja rođakinja pok. HČ i kao osoba koja je živjela u istom mjestu kao i oni. Njen iskaz je u skladu sa drugim dokazima izvedenim u postupku te ga sud prihvaća kao valjan.

39. Iz iskaza tužitelja KČ doznaje se da je on oporučni nasljednik iza pok. tužitelja HČ koji mu je stric, a on je njegov nećak. Vezano za Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tužena sklopila sa ZČ, ne zna kad je točno sklopljen, ali zna da mu je stric pričao da će iza smrti ZČ on i tužena dobiti kuću. Pok. ZČ je živjela sama u kući u [adresa] te joj nitko od obitelji nije dolazio i skrbio se o njoj, pa su joj HČ i tužena često odlazili i pomagali. Kada više nije mogla živjeti sama, doveli su je k sebi u [adresa] neko vrijeme a nakon toga su je odveli u stan u [adresa]. On živi u [adresa] i dolazio bi na Brač jedan do dva puta mjesečno. Nije osobno poznavao pok. ZČ, a niti je dolazio u razdoblju kada su oni skrbili za nju. Međutim, ovo sve zna jer mu je stric pričao o tome. Bio je u dobrim odnosima sa tuženom. Oni su došli s njom u [adresa] jer su bili bliže bolnici i tako im se bilo lakše skrbiti za nju. Stric je dolazio kod njega na servis auta, te mu je pričao o tome kako se on i tužena brinu o ZČ, a kako tužena nije vozila on je nju zajedno s ZČ često razvozio u doktora, kupovinu i sl., sve je išlo svojim tokom. Koliko mu je poznato pok. stric je održavao kuću u [adresa], dok je pokojna tamo živjela. On je imao dvije mirovine, hrvatsku i austrijsku, a radio je često u vinogradima, maslinicima, te bi dobio neku prosječnu dnevnicu za svoj rad. Tužena je bila domaćica, brinula se o kući i nije bila formalno zaposlena. Poznato mu je da je radila u Sloveniji, ali ne zna kada i kako. Što se tiče odnosa strica i tužene može kazati da je to bio jedan osrednji brak koji je funkcionirao normalno. Na upit kako je došlo do razvoda kazao je da je bio razlog taj što je tužena prodala stan u [adresa] koji je bio u njenom vlasništvu, ali bez znanja njegovog strica. Stan su kupili za vrijeme trajanja bračne zajednice. Na upit suda da li mu je poznato na koji način se novčano plaćalo za brigu i uzdržavanje pok. ZČ te da je li tužena imala punomoć na njezinoj mirovini, isti je odgovorio da ništa ne zna o tome. Na upit zam. pun. tužitelja da li mu je poznato da je njegov pok. stric sklopio sa tuženom nekakav dogovor u svezi stjecanja vlasništva nad predmetnom nekretninom, isti je odgovorio da mu nije poznato. Na daljnji upit kada je po njemu prestala bračna zajednica, isti je odgovorio da je to bilo nakon smrti gospođe ZČ, točnije, kada je tužena prodala stan u [adresa]. Na upit je li mu poznato je li tu bilo ikakvih svađa, razmirica između pok. strica i tužene, isti je odgovorio da se toga ne sjeća.

40. Iz iskaza tuženice, GČ saznaje se da je gospođu ZČ upoznala jednom prigodom kada je živjela na Braču te se išla kupati u [adresa] te da su se upoznale na plaži. Nakon nekog vremena susjed joj je kazao da ne zna što je sa bakom, da je nitko nije vidio 14 dana. Također se pričalo da je snaha od pok. sina tuče. Ona i NČ su otišle da vide što je s bakom i da joj daju jesti. Kada su tamo došle baka je bila na pola mrtva, bila je bez lijekova, bez struje i bez vode, sve je bilo isključeno. Ona ju je nahranila i baka ju je molila da je ne ostavi. Nitko se nije brinuo za nju, ona je kontaktirala i Centar za socijalnu skrb. Odvela ju je u [adresa] te su tu prenoćile jednu noć, nakon čega je baka bila upućena i smještena u intenzivnu jedinicu u bolnici. Kad se baka oporavila ona je morala ići u Sloveniju jer joj je kćer trebala roditi, a ona ju je molila da je ne ostavlja. Tada ju je hitnim vozilima pokupila i odvezla u svoj stan u [adresa]. Dakle, nije točno da je baka boravila neko vrijeme u kući u [adresa] jer pok. HČ to ne bi ni dozvolio i nije bilo mjesta. Stan je imao nekih 35 m2. Nije točno da ona nije radila za vrijeme života na Braču, brinula se za maćehu od HČ, a ona joj je zauzvrat dala svoju penziju. Osim toga, ona je imala svoju invalidsku penziju koju je ostvarila u 36 godini života jer je radila u rudniku olova u Sloveniji i otrovala se. Pok. HČ je imao dvije penzije ali ne zna što je on radio s njima, niti da li je dodatno privređivao. Dosta je pio. Ona je plaćala režije za svoj stan u [adresa], a on je plaćao režije za stan u [adresa]. HČ i njegova braća su bili u lošim odnosima te su se tukli radi imovine. Nije istina da je njihov brak bio u redu. Njihov brak su bile prevare vezano za imovinu, te je jako malo bilo dobrih razdoblja. Vezano za brigu o pok. ZČ može kazati da joj HČ nije ništa pomagao niti je to trebao jer su one imale dvije penzije. Milka je imala svog privatnog doktora a nije je trebalo nigdje niti voziti. U trgovinu je sama išla, a ponekad joj je pomogla čuvati susjeda ŠČ, jer bi ona njoj nekad čuvala djecu. Što se tiče stana u [adresa] taj stan je u njenom vlasništvu, te je o tome sud donio odluku. Nakon što je operirala srce 2011. godine prekinula je kontakte sa pok. HČ. Tuženica je dodatno rekla da je saslušana svjedokinja NČ kazala da će svjedočiti u korist onoga tko joj da više novaca, osobno joj u lice, tako da osporava njezin iskaz kao neistinit. Baka joj je dala punomoć za podizanje njene mirovine te su im dvije penzije bile itekako dovoljne i nisu trebale od nikoga novčanu pomoć. Na upit suda kada je stupila u posjed predmetne nekretnine, ista je odgovorila da je to bilo prije tri godine. Na upit zam. pun. tužitelja zašto nije ranije podnijela tužbu za razvod braka, ako je imala ranije poremećene odnose, ista je odgovorila da joj je pok. HČ prijetio da će je ubiti jer je znao da neće podnijeti ovu tužbu ako se razvedu. Na daljnji upit jesu li imali zajedničke ili odvojene financije, ista je odgovorila da ništa nisu imali zajednički, ona nije znala što on ima. Zna da je pok. vodio puno parnica, te da su mu odvjetnici izvukli puno novaca. Na upit je li sa pok. suprugom sklopila ugovor radi stjecanja sporne nekretnine, ista odgovara da nije. Na upit kada je po njoj prestala bračna zajednica, je li bračna zajednica prestala kada je sklopila ugovor, ista je odgovorila da je to bilo puno prije nego je baku upoznala. Na Braču su živjele neke dvije do tri godine, nakon toga je otišla živjeti u [adresa]. Ona je došla jednom prigodom na večeru u [adresa] kod prijatelja te je tad čula da sa bakom nešto nije uredu i onda je otišla kod nje. Prespavala je jednu noć kod bake u kući a nakon toga ju je odvela u stan u [adresa] jer je morala uzeti neke svoje stvari i tu su prespavale jednu noć.

41. Tuženica je tijekom postupka u svojem iskazu navela da je njena bračna zajednica s pok. HČ prestala postojati puno prije nego je pok. SČ upoznala, dok je u podnesku od 29. rujna 2025. navela da je bračna zajednica prestala postojati 2008. godine zbog nasilja i alkoholizma istoga. Stoga ista zaključuje da predmetne nekretnine koje je stekla na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju s pok. SČ ne predstavljaju bračnu stečevinu nje i pok. HČ već isključivo njenu posebnu imovinu. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je bračna zajednica pok. HČ i tuženice trajala kako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora tako i za vrijeme trajanja istog jer je navedeno utvrđeno saslušanjem svjedoka te pregledom materijalnih dokaza. Pregledom predmeta Općinskog suda u Supetru pod posl. br. P-280/2014 kroz aplikaciju sustava e-spis sud je utvrdio da je upravo HČ dana 4. rujna 2014. podnio tužbu za razvod braka protiv tuženice, a koji brak je razveden odlukom tog suda dana 5. studenog 2014. Ukoliko je postojalo nasilje pok. HČ prema tuženici dugi niz godina kako ona to navodi postavlja se pitanje zbog čega isto nije pravovremeno prijavila, odnosno nije jasno zbog čega bi osoba koja trpi nasilje od strane drugog bračnog druga živjela u braku kojeg ne konzumira 6 godina, a ne pokreće brakorazvodnu parnicu. Njeni navodi da nije pokrenula brakorazvodnu parnicu zbog straha da će je pok. HČ ubiti ne mogu se uzeti kao opravdan razlog. Sud je utvrdio da je tuženica kroz 2008. godinu zaista boravila kod kćeri u Sloveniji ali zbog pomoći oko novorođenog djeteta, a ne zato jer je došlo do prekida njene bračne zajednice s HČ. U prilog navedenom govori i činjenica da se nakon boravka u Sloveniji tuženica vratila na Brač gdje je upoznala pok. ZČ o kojoj se obvezala brinuti, pa je iz toga i jasno da nije postojalo nikakvo nasilje prema njoj od strane pok. HČ jer nije životno da bi se osoba koja doživi nasilje i boji se za svoj život vrati u mjesto gdje živi nasilnik, a što je tuženica učinila. Stoga iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su tuženica i pok. HČ bili u bračnoj zajednici u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa pok. ZČ i izvršavanja istog. Naime, svjedoci MČ i JČ čije iskaze je sud prihvatio kao vjerodostojne i uvjerljive su iskazali da su se tuženica i pok. MČ rastali nekoliko godina prije njegove smrti (20. veljače 2020.), a što je i utvrđeno pregledom presude pod posl.br. P-280/2014 od 5. studenog 2014. Nijedan od saslušanih svjedoka čije je iskaze sud prihvatio nije svjedočio nikakvim svađama između tuženice i pok. MČ, upravo suprotno, svi su kazivali da su oni se dobro slagali, često družili s njima i provodili vrijeme u [adresa] te da je pok. MČ tuženoj pomagao prilikom brige o ZČ, što sud prihvaća kao dokazanim u ovom postupku.

42. S obzirom na to da imovina stečena temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, u jednakim dijelovima, i predstavlja bračnu stečevinu bez obzira jesu li stranke tog ugovora na strani davatelja uzdržavanja jedan ili oba bračna druga, a imajući u vidu činjenicu da je u postupku utvrđeno da je bračna zajednica pok. HČ i tuženice trajala kako u vrijeme sklapanja tako i za vrijeme trajanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. SČ, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan i utvrditi da nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1108, k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljevog pravnog prednika pok. HČ i tuženice na jednake dijelove (toč. I.). Kako je tužitelj pravni sljednik pok. HČ to je istoga valjalo ovlastiti da temeljem ove presude na svoje ime zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1108, k. o. [katastarska općina] za udio od ½ idealnog dijela cjeline istih uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana, temeljem čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) i čl. 141. Zakona o zemljišnim knjigama (("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19.) (toč. I. i II. izreke).

43. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu sa člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a), i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: OT) te je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (100.000,00 EUR-a), valjalo priznati slijedeći trošak: za sastav tužbe 753 boda (Tbr. 7. t.1.), za sastav podnesaka od 12.10.2023, 18.06.2025. i 29.09.2025. po 25 boda (Tbr. 8.t.4.), za zastupanje na ročištima od 05.09.2019., 08.11.2023., 06.02.2024., 10.05.2024., 09.12.2024., 25.02.2025., 12.05.2025. i 13.03.2026. (Tbr.9.t.1.) po 753 boda, za sastav podnesaka od 07.12.2023., 21.11.2024., 04.03.2025. i 22.07.2025. (Tbr. 8.t.1.) po 753 boda, za sastav žalbe (Tbr.10. t.1.) 941,25 bod, za sastav podnesaka od 15.01.2026., 17.02.2026. i 25.02.2026. (Tbr. 8. t.3.) po 100 bodova, dakle ukupno 11.105,25 bodova, što pomnoženo sa 2 EUR-a koliko je vrijednost jednog boda (Tbr. 54.) daje iznos od 22.210,5 EUR-a, koji iznos uvećan za 25% na ime PDV-a, daje ukupno iznos od 27.763,12 EUR-a. Navedenom je valjalo pridodati i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,31 EUR-a te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.326,62 EUR-a sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023) i Tarife o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 37/2023), što sveukupno predstavlja iznos od 29.753,05 EUR-a, uz pripadajuće zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu 24. travnja 2026.

SUTKINJA

Andreja Mikelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika,

- u spis.