REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2537/2025-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Ivana Marković, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Benkovca, Antuna Mihanovića 21E zastupan po punomoćnicima Aleku Koniću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri j.t.d. iz Zagreba, Sanji Kelava Zorica odvjetnici iz Zadra i Ivanu Ražnjeviću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d. iz Zadra, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB:79517545745 iz Zagreba, Koranska 2, zastupan po punomoćniku Vedranu Vusiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hanžeković&partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnike i punomoćnika tuženika, dana 24. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku Hanza Medii d.o.o. isplatiti tužitelju Ivanu Markoviću iznos od 33.180,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena kao i naknaditi mu prouzročen parnični trošak u iznosu od 12.376,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.908,42 eur kao previsoko postavljenim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 7. siječnja 2020.godine posl.br. Pn-20/2020. navodi da je tuženik na portalu slobodnadalmacija.hr. u elektroničkom izdanju od 13. listopada 2019. objavio članak pod naslovom "Strava kod [adresa]: sedmorica mladića godinu dana silovala 15-godišnjakinju, tukli je, snimali mobitelom i ucjenjivali!; Sudac ih pustio da se brane sa slobode iako žrtva živi u istom mjestu!?" i dana 18. listopada 2019. tekst pod naslovom "Zadarski sudac koji je pustio osumnjičene za silovanje prijavio one koji su to otkrili novinarima!". Tužitelj ističe da su u spornim tekstovima iznesene uvrede, nepotpune i neistinite informacije koje su mu nanijele nepopravljivu štetu i to kako osobno tako i poslovnom ugledu kao suca Županijskog suda u Zadru. U prvom utuženom tekstu iznesen je gotovo cjelokupan sadržaj kaznene prijave PU zadarske broj 511-18-04-01-K-159/19 od 12. listopada 2019. podnesene protiv osumnjičenika za kaznena djela protiv spolne slobode na štetu maloljetne djevojke, no isto predstavlja samo dio istražnog spisa Županijskog suda u Zadru Ć583/2019 koji sadrži i druge dokaze i isprave na temelju kojih je odlučivao tužitelj kao sudac istrage, a o kojima javnost nema nikakvih saznanja. Zbog navedenog javnost je stekla pogrešnu predodžbu o vrsti i težini prijavljenog djela i potpuno i pogrešan i neobjektivan rad tužitelja na tom predmetu. Selektivnim prikazom niza detalja iz kaznene prijave u predmetnom tekstu koji zbog zakonom propisane tajnosti postupaka nisu smjeli biti javno objavljeni, javnosti je predočena drastično iskrivljena i nepotpuna slika tog slučaja i dovedena u zabludu da tužitelj štiti silovatelje i nasilnike i da svoj posao obavlja na nestručan, pristran i nemoralan način kojim postupanjem je posredno etiketiran kao teški kriminalac i svrstan u isti ili teži rang s osumnjičenicima. Tužitelj posebno navodi "strašan zločin prema djevojci duboko je potresao cijelo mjesto…mještane s kojima smo razgovarali ipak je najviše šokirala odluka suca Markovića…" Naslov prvog utuženog članka je neistinit, a u samom tekstu selektivno i jednostavno prikazan sadržaj kaznene prijave. Kako naslov tako i sam tekst sadrži opetovana ponavljanja: "dugotrajno grupno silovanje", "višestruko silovanje", "seksualno iživljavanje", "prijetnje", "ucjene", "premlaćivanje", pa zatim posebno naglašeni vrijednosni sudovi autora o žrtvi "živjela je u svakodnevnom hororru…" čemu je s druge strane suprotstavljeno ponašanje tužitelja:"...sudac ih pustio na slobodu", "…sudac istrage Ivan Marković nije našao razloge zašto bi osumnjičenike zadržao u istražnom zatvoru", "…unatoč brojnim dokazima sudac Marković je odbio osumnjičenicima odrediti istražni zatvor." Cilj teksta nije bilo objektivno informiranje javnosti, a niti zaštita žrtve jer netočne i neprovjerene informacije ne bi već bile naglašene u tekstu naslova i kasnije višestruko ponavljane u tekstu, već prikazati tužitelja u negativnom svjetlu. Navedeno proizlazi i iz iznošenja neistinitih informacija vezano za rad tužitelja u drugom predmetu "teško premlaćivanja 40-godišnjaka ispred noćnog kluba Hype u [adresa]" koji u stručnom i predmetno smislu nema nikakve veza sa opisanim slučajem na štetu maloljetnice. Suprotno navodu iz teksta tužitelju su kao sucu istrage privedena petorica (a ne sedmorica) mladića od kojih je jedan osumnjičen za silovanje, a ostala četvorica za druga blaža kaznena djela protiv spolne slobode što je u priopćenju za javnost navelo i Državno odvjetništvo koje je time potvrdilo da nije bilo grupnog, a ni višestrukog dugotrajnog silovanja. Nepotpuna je i informacija: "sudac ih pustio da se brane sa slobode" jer je sudac kao sudac istrage rješenjem odredio mjere opreza osumnjičenicima zbog opasnosti utjecaja na žrtvu kao svjedoka koje je dužna izvršavati i nadzirati policija uz pridržaj istražnog zatvora u slučaju kršenja mjera opreza dok je izvan raspravno vijeće Županijskog suda u Zadru odlučujući naknadno o žalbama odmah odredilo istražni zatvor. Odlukom tužitelja osnovano je odbijen prijedlog za istražni zatvor zbog ponavljanja djela jer je sa sigurnošću utvrđeno da takva opasnost ne postoji. Daljnje netočne informacije koje su izravno dovele do zablude javnosti je da su osumnjičenici "tatini sinovi", "djeca utjecajnih roditelja koji su angažirali vojsku odvjetnika da ih zastupaju" iz čega proizlazi da su njihovi incidenti sustavno zataškavani što se sve dovodi u vezu s tužiteljevom odlukom i time javnosti sugerira pristranost tužitelja u korist osumnjičenika. Nastavno ističe da u spisu nema podataka o kaznenim osudama osumnjičenika, da tužitelj iste ne pozna niti članove njihove obitelji. Nadalje, ističe da u tekstu uz razna objašnjenja "mještani navode", "mještani sumnjaju", "mještani se pitaju", "mještani smatraju", "mještani se boje", "navodno se dogodilo", "drugi naši izvori tvrde", iznesen cijeli niz neprovjerenih i netočnih informacija. Nadalje, iznesene su nepotpune informacije i opisi prijavljenog slučaja kao npr. "djevojčica je bila dio istog društva koje se družilo preko ljeta…u jednoj večeri zajedničke zabave na kojoj se konzumirao alkohol i droga na djevojku su nasrnula trojica mladića…unatoč brojnim dokazima među kojima su bila i dva filma i nekoliko fotografija samih silovanja…sudac Marković odbio je osumnjičenicima odrediti istražni zatvor." Zbog obveze tajnosti postupka tužitelj takve informacije općenito, a ni u obliku demantija nije mogao nadopunjavati, a niti javno komentirati. Tužitelj ističe da je odlukom Ustavnog suda RH broj U-III- 4424/2019 od 13. studenog 2019. povodom ustavne tužbe jednog od osumnjičenika utvrđeno da je izvan raspravno vijeće Županijskog suda u Zadru koje je po žalbi izmijenilo rješenje tužitelja kao suca istrage nezakonito odredilo istražni zatvor i svojom odlukom povrijedilo pravo na slobodu osumnjičenika. Odluka je imala deklaratorni značaj i tom odlukom Ustavnog suda RH u cijelosti je potvrđeno rješenje kojeg je donio tužitelj kao sudac istrage. Nadalje, u tekstu je također netočno navedeno da je tužitelj tijekom ljeta pustio na slobodu petorku osumnjičenu za tjelesno ozljeđivanje 40- godišnjaka ispred noćnog kluba Hype u [adresa], a posebno je netočan izdvojen dio teksta naglašen kao podnaslov "Puštao sve od reda". Suprotno tome točna informacija je da je tužitelj svoj petorici odredio istražni zatvor koji je kasnije protekom vremena uz ispunjenje zakonskih uvjeta ukinut i isti su pušteni na slobodu. Tužitelj navodi da ispod teksta nisu uklonjeni neprimjereni i prijeteći komentari kao npr. :"za suca korumpiranog i podmićenog gada isto čeka u paklu klupica….", "da sam ja ćaća te male sve bi pobija uključujući i suca i svu rodbinu sudionika", "za početak treba tražiti izuzeća suca, zatim njega treba smjestiti u Lepoglavu da ondje njega siluju sedmorica godinu dana", "ime idiota suca i cijele njegove obitelji", "dao M da mu se ovi iz zahvale malo "pozabave" kćerkicom, ženicom…pa malo i njega", a kojim komentarima je tužitelju dodatno nanesena šteta. Netočnim informacijama u tekstu uz iznesene vrijednosne stavove autora potaknut je val nasilja prema tužitelju koji je kao i njegova cijela obitelj primio više ozbiljnih prijetnji uključujući i prijetnje smrću. Tužitelj je dana 14. listopada 2019. primio prijetnju putem faxa naslovljen na Županijski sud u Zadru od osobe koja se potpisala kao ĆR te prijetnju smrću istog dana od nepoznate muške osobe usmeno na telefon suda. Osim navedenog, primio je više negativnih reakcija građana i prijetnji putem društvenih mreža zbog čega je kroz određeno razdoblje koristio posebnu policijsku zaštitu. Dana 14. listopada 2019. zaprimljen je e mail MR koji od predsjednika suda traži da se "učini nešto da se ne stidi da je hrvat" te dana 15. listopada 2019. usmena poruka osobe koja se predstavila kao PR, a koji je tražio objašnjenje za donesenu odluku i naveo da će se "osobno obratiti sucu Markoviću". Zbog navedenog tužitelj je podnio i kaznene prijave.

1.1. U odnosu na drugi članak naslova "Zadarski sudac… pustio osumnjičene za silovanje…prijavio one koji su to otkrili novinarima" tužitelj navodi da su iste nepotpune i neistinite informacije. Nije prijavio one koji su to silovanje otkrili novinarima i nije točno da su svi osumnjičeni za silovanje. Nadalje u tekstu je iznesen pogrešan stav autora koji dodatno šteti tužitelju i to da "sudac istrage nema puno šta razmišljati, nego donijeti rješenje o istražnom zatvoru za sve privedene pa neka se branitelji žale izvan raspravnom vijeću". Suprotno navedenom tužitelj kao sudac ima i pravo i dužnost donijeti odluku temeljem okolnosti slučaja i brižljivom ocjenom dokaza. Nadalje nepotpuna je informacija da je "vijeće preinačilo odluku suca Ivana Markovića i odlučilo vratiti u istražni zatvor na mjesec dana petoricu mladića osumnjičenih za silovanje 16-godišnjakinje". Isto vijeće je potvrdilo tužiteljevu odluku u dijelu kojim je odbijen prijedlog za određivanje istražnog zatvora zbog ponavljanja djela jer je utvrđeno da takva opasnost ne postoji. Netočne su informacije da je "sudac Marković zatražio da se pokrene kazneni progon protiv onoga tko je u javnosti omogućio objavu informacije da je podnijeta kaznene prijava vezano za slučaj sedmorice mladića prijavljenih za pet kaznenih djela silovanja", "…a oni koji su u tome (silovanju) obavijestili javnost odlučio je kazneno goniti", kao i da je "(hrabri) sudac Marković tražio zaštitu za sebe". Isto tako netočno je da se u prostorijama zadarske policije koja je privodila osumnjičenike "mogli čuti povici zadovoljstva-victoria" jer bi time policija prekoračila granice svoje ovlasti. Točno je da je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu na temelju pisane obavijesti tužitelja nadležnoj policijskoj upravi proslijedio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Ta kaznena prijava nije podnesena zbog "informacija o kaznenoj prijavi nego zbog iznošenja u javnost svih detalja i opisa iz te prijave u javnost,, a to je nešto sasvim drugo što se u tekstu navodi. Nije istina da je kaznena prijava podnesena zbog otkrivanja "osoba koje su novinarima dale informaciju… uključujući i tužiteljevu odluku da se osumnjičene pusti na slobodu i da je tužitelj "one koji su o tome obavijestili javnost odlučio kazneno goniti" i da je "prijavio one koji su silovanje ("to") otkrili novinarima." Ovim informacijama koje su istaknute i u naslovu teksta tužitelja se teško kleveće. Suprotno svemu navedenom tužitelj svoju odluku nije prikrivao niti imao potrebu prikrivati, koju odluku je donio nakon očitovanja stranaka i brižljive ocjene svih priloženih isprava u zakonito provedenom postupku, a što je potvrđeno i već navedenom odlukom USRH. Tvrdnjom "hrabri sudac Marković za sebe je zatražio policijsku zaštitu" autor teksta vrijeđa tužitelja. Istovremeno informacija nije točna jer je policijsku zaštitu za tužitelja službeno zatražio predsjednik suda. Policijska zaštita je odobrena zbog ugroze života tužitelja i njegove obitelji zbog koje je došlo upravo nakon objave neistinitih informacija u tekstovima tuženika. Ispod predmetnog teksta objavljenog na portalu tuženika nisu uklonjeni komentari, primjerice: "loš sudac dolazi iz [adresa]. Ne postoji kod I. Markovića čast i ugled najjače oružje u sudačkom pozivu,", "Na čemu je Marković? Prošle godine je pustio pijanca koji je prekoračio brzinu i ubio med. sestru u koju je zabio auto. Sad je pustio ovu gubu. On predstavlja opasnost za ljudski rod", "Mora da je poštar ujedno i silovatelj, pa sudija mora da ove pusti", "Lijepa naša domovino samo da nije ovakvih korumpiranih kretena" itd. Nakon objave ovog teksta tužitelj je primio novu prijetnju dana 16. studenog 2019. čime mu je nastala dodatna šteta. Slijedom svega navedenog tužitelj ističe kako je jednostranim i iskrivljenim predočavanjem javnosti dijelova sudskog spisa povodom prijave za seksualno zlostavljanje maloljetnice bez uvida u cijeli spis uz dodatno iznošenje neistinitih informacija u javnosti je stvoren krivi dojam čime je tužitelju nanesena nepopravljiva šteta. Isti je u javnosti etiketiran kao "korumpiran", "podmićen", "nemoralna osoba", "idiot", "kreten", "loš sudac bez ikakve časti i sl." o čemu svjedoče i komentari građana na objavljene tekstove. Zbog objavljenih informacija tužitelj je izoliran od okoline, izložen prijetnjama smrću kao i članovi njegove obitelji, kamenovan na ulici od strane prolaznika te je bio pod posebnom zaštitom policije čime mu je ograničena i sloboda uslijed čega su uslijedile i vanjske manifestacije takve povrede budući je pod izrazitim stresom i u strahu kako za svoj tako i za život članova svoje obitelji. Tužitelj živi u maloj sredini u [adresa], a i [adresa] je manji grad i u tim okolnostima gdje se mnogi sugrađani prepoznaju ili poznaju tužitelja imaju iste takve posljedice na njega i obitelj i to prvenstveno u vidu prijezira imajući pri tom u vidu da se radi o sucu jer je percepcija javnosti prema cijelom pravosudnom sustavu nepovoljna pa se ta cijela frustracija prema sustavu u tom trenutku usmjerila prema tužitelju. Netočne i nepotpune informacije u člancima dobile su dodatno negativan odjek u masovnim prosvjedima diljem Hrvatske održanim 19. listopada 2019. koji su održani u 15-tak hrvatskih gradova među kojima u [adresa] i slično. Samo se u Zagrebu na Trgu kralja Tomislava okupilo oko 7000 građana koji su nosili transparente "dosta mi je ličkog rukovanja i dalmatinskog milovanja"; "grupno silovanje…"; "Institucije koje štite zlostavljače su zlostavljačke", "krivosuđe,a ne pravosuđe"; "nekažnjavanje zločina je zločin"; "žene i djevojčice žrtve HR pravosuđa"; "korupcija"; "nisi kriva!". Na navedenim prosvjedima između ostalog isticani su i zahtjevi da se "hitno premjesti sudski postupak sa zadarskog županijskog suda na drugi županijski sud kako bi se spriječili mogući utjecaji interesnih skupina na sudski postupak na štetu žrtve" kao i da se "pokrene stegovni postupak protiv suca Markovića pred Državnim sudbenim vijećem zbog neprofesionalnog i nemarnog postupanja koje dovodi u opasnost sigurnost i dostojanstvo žrtve". Tužitelj ističe da sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve navedene okolnosti kao i posebno izniman interes javnosti za slučaj "višestrukog grupnog silovanja" na zadarskom području izražen i u masovnim prosvjedima održanim pod nazivom "pravda za djevojčice" zbog čega su netočne informacije dobile još veći značaj, da su iste objavljene u vezi obavljanja sudačke dužnosti zbog čega se od tužitelja kao suca opravdano očekuje veći stupanj odgovornosti, svijesti i morala, da su sporne informacije objavljene u digitalno obliku na portalima tuženika i da će ista kao takva trajno ostati dostupna u digitalnom obliku. Na strani tuženika se treba uzeti u obzir veći stupanj krivnje koji se očituje u upornom objavljivanju brojnih netočnih informacija kao i strah koji su tužitelj i njegova obitelj pretrpjeli zbog prijetnji smrću i drugih ozbiljnih prijetnji. Postupanjem tuženika isto tako izvršen je i pritisak na sudbenu vlast kada je tuženik sugerirao takvu protupravnost u postupanju tužitelja što je posve neprihvatljivo iz perspektive zabrane prenošenja programskih sadržaja koji šire neprijateljstvo i nesnošljivost sve i da je tužitelj ili bilo koji drugi sudac donio neispravnu odluku što ovdje nije slučaj. Autor navedenih članaka prije objave nije se obratio tužitelju niti od njega tražio očitovanje i nije pouzdano provjerio točnost objavljenih informacija utoliko više što se radi o postupku koji je tajan zbog čega objavljivanje članaka nije bilo u dobroj vjeri. Tužitelj ističe da se dana 11. i 15. studenog 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravkom informacije. Slijedom svega navedenog tužitelj navodi da mu je navedenim člancima povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo i privatnost osobnog života te na ime povrede prava osobnosti potražuje isplatu iznosa od 85.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, odnosno od 7. siječnja 2020. do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovor na tužbu podneskom od 12. veljače 2020.godine prvenstveno predlaže odbaciti tužbu navodeći da je do dana slanja ovog odgovora na tužbu zaprimio još 4 tužbe ovdje tužitelja radi istih članaka u vezi sa gotovo identičnim informacijama koje su s jednog medija prenesene na drugi i obrnuto te da se radi o zlouporabi procesnog ovlaštenja tužitelja na način da se ista koristi u cilju pokušaja bogaćenja tužitelja i punomoćnika, a imajući u vidu nerealno visoku vrijednost predmeta spora stoga tuženik predlaže spajanje spisa pod posl.br. Pn-18/20, Pn-88/20, Pn-19/20 i Pn-11/20 na ovaj spis. Ukoliko sud ne odbaci tužbu tuženik navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl.21 st.4. toč.3 Zakona o medijima(NN59/2004, nastavno ZM) kojim je određeno da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovni razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je i opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Nastavno ističe da je autor utuženih članaka navedene informacije o slučaju silovanja u [adresa] prije njihove objave provjerio sukladno odredbama ZM-a te sukladno Kodeksu časti hrvatskih novinara. Isto tako, odredbom čl.21 st.4 toč.6 ZM-a određeno je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Sasvim je legitimno i u skladu novinarske struke da novinar obavještava javnost o događajima za koje postoji interes istih. S tim u vezi autor predmetnog članka imao je pravo komentirati i kritizirati pravosudni sustav i tužitelja. Kada bi se u ovakvim slučajevima autorima pripisivala namjera vrijeđanja dopuštala bi se njihova auto cenzura što je u direktnoj suprotnosti sa novinarskom strukom, a to se nažalost postiže tužbom kakva je ova. Konačno tuženik odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Kako je tužitelj pred ovim sudom podnio više tužbi protiv istog tuženika to je sud van raspravnim rješenjem od 9. ožujka 2021.godine, a temeljem odredbe čl.313 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - nastavno ZPP) spise ovog suda posl.br. Pn-18/20, Pn-19/20, Pn- 111/20, Pn-2114/20, Pn-2112/20, Pn-1321/20, Pn-126/20, Pn-98/20, Pn- 88/20 i Pn-66/20 spojio na ovaj spis radi zajedničkog raspravljanja.

4. Tužitelj u tužbi ponesenoj ovom sudu dana 7. siječnja 2020. posl. br Pn-18/20 navodi da je tuženik na portalu jutarnji.hr u elektroničkom izdanju od 13. listopada 2019. objavio članak pod naslovom "Nezapamćen zločin u okolici Zadra: sedam mladića u godini dana više puta grupno silovali 15- godišnjakinju! Sudac ih pustio da se brane sa slobode!". Isto tako tuženik je na portalu 100 posto.hr. u elektroničkom izdanju od 14. listopada 2019. objavio članak pod naslovom "Ovo su neke od sučevih presuda i sve su poprilično sporne Tko je sudac koji je sedmoricu mladića osumnjičenih da su u godinu dana u više navrata grupno silovali tada 15-godišnjakinju te je ucjenjivali snimkama pustio da se brane sa slobode?". Uz predmetni članak objavljena je velika fotografija tužitelja. Tužitelj ističe da su u spornim tekstovima iznesene uvrede, nepotpune i neistinite informacije koje su nanijele štetu osobnom i poslovnom ugledu i kojim se vrijeđa tužitelja kao suca Županijskog suda u Zadru. Komentari čitatelja su zlonamjerni i sl. Tužitelj se dana 11. i 15. studenog 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak te zbog povrede prava osobnosti potražuje isplatu iznosa od 85.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

5. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 7. siječnja 2020.pod posl br. Pn-19/2020. navodi da je tuženik na web portalu zadarski.slobodnadalmacija.hr u elektroničkom izdanju od 13. listopada 2019. objavio članak pod naslovom "EKSKLUZIVNO: Nezapamćen zločin u okolici [adresa]. Sedam mladića u godinu dana više puta grupno silovala 15- godišnjakinju! Ucjenjivali su je snimkama seksa, a kada ih je molila da joj to više ne rade bivši dečko je pretukao. Sudac ih je pustio na slobodu!" i dana 17. listopada 2019. tekst pod naslovom "Zašto nije bilo teško predvidjeti odluku o ponovnom vraćanju u pritvor osumnjičenika za silovanje. Koju ulogu u svemu imaju izbori za predsjednika suda, kako je uskrsnuo Boris Babić, zašto je sudac Marković tražio zaštitu za sebe, a ne za žrtvu i hoće li na koncu kazneno odgovarati zadarski.hr.". Nastavno ističe da su u spornim tekstovima iznesene uvrede, nepotpune i neistinite informacije. Tužitelj se dana 11. i 15. studenog 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak informacije te zbog povrede prava osobnosti potražuje isplatu iznosa od 85.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

6. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 15. siječnja 2020. pod posl.br. Pn-88/20 navodi da je tuženik na portalu zadarski.hr. u elektroničkom izdanju dana 14. listopada 2019. objavio članak pod naslovom "Slučaj grupnog silovanja u malom mjestu kod Zadra" u kom tekstu se netočno, jednostrano i pristrano iznose informacije o predmetu istrage i netočno, zlonamjerno i klevetnički navodi; petorica mladića se terete za silovanje. Netočno se tvrdi kako se za grupno silovanje terete sedmorica mladića i netočno se tvrdi da je sedmorica muškaraca pušteno na slobodu. Komentari ispod utuženog teksta su izrazito uvredljivi, npr."majmune", "lova", "glupane", "bog će te kazniti" itd..". Tužitelj ističe da je od tuženika zatražio ispravak informacije i ispriku. Objavom utuženog teksta tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti te potražuje isplatu iznosa od 60.000,00 kn uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

7. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 17. siječnja 2020. pod posl. br. Pn-111/20 navodi da je tuženik dana 18. listopada 2019. na portalu jutarnji.hr. u elektroničkom izdanju objavio tekst s naslovom "Lako za predvidjeti" autora OR u kom članku se neistinito i uvredljivo iznose okolnosti sudskog predmeta opisanog u spisu Županijskog suda u Zadru. Tužitelj nastavno ističe da su u utuženom tekstu netočno, jednostrano i pristrano te zlonamjerno i klevetnički navodi:

- petorica mladića se sumnjiče za silovanje

- nije bilo teško predvidjeti odluku izvan raspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru koje je preinačilo odluku suca istrage Ivana Markovića i odlučilo vratiti u istražni zatvor na mjesec dana petoricu mladića

- sudac istrage nema što razmišljati, nego donijeti rješenje o istražnom zatvoru za sve privedene, pa neka se branitelji žale

- sudac Marković je zatražio od Općinskog državnog odvjetništva i policije da pokrene postupak protiv onog tko je javnosti omogućio objavu informacije…

- zadarski sudac koji je pustio osumnjičene za silovanje prijavio one koji su to otkrili itd. Sve navedeno je netočno i istim člankom se vrši pritisak na rad suda što je protivno odredbama čl.118 Ustava RH. Tužitelj je od tuženika zatražio ispravak informacije i ispriku dana 12. studenog 2019. ali je glavni urednik portala odbio objaviti ispravak i ispriku. Zbog povrede prava osobnosti tužitelj potražuje isplatu iznosa od 60.000,00 kn uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

8. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 13. siječnja 2020. pod posl.br. Pn-2114/20 navodi da je tuženi dana 15. listopada 2019. na portalu www.jutarnjihr objavljen članak naslova "Stravičan slučaj; što se dogodilo sa snimkama grupnog silovanja? Glasnogovornik suda u [adresa] "demantira" policiju i kaže da ih nema u spisu, ČR: ovo je dno dna." i dana 18. listopada 2019. članak naslova "Lako za predvidjeti; Zadarski sudac koji je pustio osumnjičene za silovanje prijavio one koji su to otkrili novinarima!". U navedenim člancima se kleveće i vrijeđa tužitelja kao suca koji je vodio istragu u navedenom izrazito medijski popraćenom predmetu. Tuženik je na web portalima objavio tijek i sadržaj istražnog postupka u kojem je tužitelj postupao kao uređujući sudac istrage u postupku koji se vodi protiv više osoba na štetu maloljetnice. Tuženik je selektivno tj. djelomično objavio pojedinosti iz istražnog spisa i objavio nepotpune i neistinite informacije kojim postupanjem je izvršen pritisak na službenu vlast i javnost te je sugerirana iznimno teška protupravnost u postupanju tužitelja pri čemu se stekao dojam da se radi o kriminalnoj i nesavjesnoj osobi koja u najmanju ruku zaslužuje prijezir. Tužitelj zbog povrede prava osobnosti potražuje isplatu iznosa od 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

9. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 13. siječnja 2020. pod posl.br. Pn-66/20 navodi da je dana 14. listopada 2019. jutarnji.hr. on line portal-Jutarnji list u elektroničkom izdanju objavio članak naslova "Strava u [adresa], puštanje počinitelja na slobodu novi je način silovanja djevojčice" autorice RR. U tekstu portala netočno, jednostrano i pristrano se iznose informacije o predmetu istrage te netočno, zlonamjerno i klevetnički navodi:

- čak pet od sedam mladića su silovali djevojku

- sedmorica mladića su u više navrata grupno silovali 15-godišnju djevojčicu

- osumnjičeni su djeca utjecajnih roditelja

- puštanje počinitelja je novo silovanje djevojčice

- slučaj prerasta u pravosudni skandal

- protiv suca je pokrenut postupak protiv neprofesionalnog i nemarnog postupanja

- pravosuđe (dakle i tužitelj) se pretvara u suučesnika grupnog silovanja žrtve

- protiv suca koji je osumnjičene pustio da se brane sa slobode ministar VR treba odmah pokrenuti stegovni postupak pred Državnim sudbenim vijećem itd. Navedene informacije su netočne i klevetničke. Tužitelj je od tuženika zatražio ispravak informacija i ispriku dana 12. studenog 2019. no glavni urednik je odbio objaviti ispravak i ispriku te tužitelj zbog povrede prava osobnosti potražuje isplatu iznosa od 60.000,00 kn uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

10. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 20. siječnja 2020. pod posl. br. Pn-126/20 navodi da je portal www.slobodnadalmacija.hr u elektroničkom izdanju dana 21. listopada 2019. objavio članak pod naslovom "Atmosfera linča diktira odluke loših i plašljivih sudaca: Ugledni zadarski odvjetnik komentira mučni slučaj grupnog silovanja, tajnost istražnih postupaka, nepristranost hrvatskih sudova…" autora OR u kom članku su iznesene netočne, neistinite i klevetničke informacije za tužitelja. Tužitelj je od tuženika zatražio ispravak informacija i ispriku dana 12. studenog 2019. no glavni urednik je odbio objaviti ispravak i ispriku te tužitelj zbog povrede prava osobnosti potražuje isplatu iznosa od 60.000,00 kn uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

11. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 13. siječnja 2020. pod posl.br. Pn-1321/20 navodi da je tuženik dana 14. listopada 2019. na portalu www.zadarski.hr u 12,21 h objavio članak pod naslovom "Slučaj grupnog silovanja u malom mjestu kod [adresa], sudac Marković koji je pustio petorku na slobodu; Moje rješenje je ispravno!" i u 22,15 h članak pod naslovom "Sudac Ivan Marković na udaru udruga za prava žena, ČR:ovo je dno dna, rado bih sucu priuštila grupno silovanje pa da vidi kako to izgleda! Postoje li kao dokaz ucjenjivačke snimke seksa?" Na navedenom portalu dana 16. listopada 2019. u 21,51 h objavljen je članak pod naslovom "Za monstruozan zločin u [adresa] postoje čvrsti dokazi. Naši izvori tvrde: Istražitelji posjeduju sve snimke grupnih silovanja koje je maloljetna djevojka prijavila, sudac je momke morao zadržati iza rešetaka". Zbog povrede prava osobnosti tužitelj potražuje isplatu iznosa od 110.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

12. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 13. siječnja 2020. pod posl.br. Pn-2112/20 navodi da je tuženik dana 16. listopada 2019. na web portalu slobodnadalmacija.hr objavio članak pod naslovom "Kako su nas lagali. Za monstruozan zločin u [adresa] postoje čvrsti dokazi!; Naši izvori oštro demantiraju sud: istražitelji posjeduju snimke svih grupnih silovanja. Sudac je momke morao zadržati iza rešetaka" i dana 17. listopada 2019. članak pod naslovom "Preokret na zadarskom sudu proslavili i policajci; privođenje osumnjičenih dočekali povicima " P"; ovakav rasplet događaja zapravo je bio i očekivan evo i zašto…. Tužitelj na ime povrede prava i osobnosti potražuje isplatu iznosa od 80.000,00 kn.

13. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. siječnja 2020 pod posl.br. Pn-98/20 navodi da je na web portalu tuženika i to slobodnadalmacija.hr. dana 15. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Što se dogodilo sa snimkama grupnog silovanja" - autora OR u kom članku se neistinito i uvredljivo iznose okolnosti sudskog postupka te zlonamjerno i klevetnički navodi;

- petorica mladića se terete za silovanje

- zadarski sudac osumnjičenike pustio na slobodu umjesto da ih strpa u zatvor

- ovo je dno dna

- ovo je najsramotnija odluka

- na znam može li se niže pasti

- rado bi sucu priuštila grupno silovanje pa da vidi kako to izgleda

- izrigat ću se, tog monstruma suca u zatvor itd.

Tužitelj navodi da je dana 12. studenog 2019. zatražio ispravak informacije i ispriku, te da je glavni urednik portala odbio objaviti ispravak i ispriku. Na ime povrede prava osobnosti potražuje isplatu iznosa od 60.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

14. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to na ročištu održanom dana 5. ožujka 2026. godine tužitelj na ime povrede prava osobnosti potražuje isplatu iznosa od 53.089,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2020.godine do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

14.1. U skladu sa Zakonom o uvođenju Eur-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj novčani iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije koji je određen na razini 1 eur = 7,53450 kn, a temeljem kojeg je i tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev budući je tijekom trajanja ovog postupka došlo do promjene valute u RH.

15. U daljnjem tijeku postupka, a nakon rješenja suda od 9. ožujka 2021.godine u bitnom dijelu tuženik je naveo da tužitelj ničim ne dokazuje da su mu od svih objavljenih članaka u medijima raznih nakladnika upravo ovdje utuženi članci prouzročili navodnu štetu. Ističe da su utuženi članci objavljeni nakon zadobivenih prijetnji i da isti ne mogu biti ni u kakvoj uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenim prijetnjama. Osporava uzročno posljedičnu vezu između objavljenih članaka i navodne štete tužitelja. Ističe da je objavom ispravka tužitelju u cijelosti naknađena šteta. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

16. Presudom ovog suda posl. br. Pn-20/2020 od 11. veljače 2022.godine i to točkom I izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od tadašnjih 250.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2020. godine do isplate kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak. Točkom II izreke presude odbijen je tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od tadašnjih 150.000,00 kn kao previsoko postavljenim.

17. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-865/2022 od 4. studenog 2025. ukinuta je presuda ovog suda posl.br. Pn-20/2020 od 11. veljače 2022. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

18. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u članke pod naslovima kako su navedeni u činjeničnim navodima tužbe, zahtjeve za ispravak kao i objavljene ispravke, dokaz uvidom u dopis od 14.10.2019. predsjednika Županijskog suda u Zadru, dokaz uvidom u kaznenu prijavu na listu 102 do 104 spisa, u dopis PU zadarske od 11. prosinca 2019. na listu 105 spisa, u odluku sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru br. Sv-6/18 od 20.9.2018. na listu 106 spisa i Sv-8/15 od 1. listopada 2015. na listu 116 spisa, u dopis predsjednika Županijskog suda od 14. listopada 2019. na listu 108 spisa, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad na listu 114 spisa, u rješenje Su- 16/20 na listu 118 spisa,u dopis Državnog odvjetništva RH na listu 136 spisa, u obavijesti tuženika na listu 164, 171, 179, 183 spisa, dokaz uvidom u komentare ispod objavljenih članaka, u fotografije koje prileže spisu, u članak "Pravda za djevojčice" održani prosvjedi diljem Hrvatske" na listu 291 do 293 spisa, u prijedlog za određivanje istražnog zatvora pod br. Kir-583/19 na listu 470 do 472 spisa, u ročišni zapisnik od 12. listopada 2019. na listu 473 do 480 spisa, u fotografije na listu 481 spisa, izvješće MUP-a od 17.10.2019. na listu 523 spisa te službene bilješke PU zadarske, Službe kriminalističke policije na listu 530 do 531 spisa, u e-mail na listu 529 spisa, u obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom na listu 532 spisa, dokaz uvidom u dopise MUP-a na listu 533 do 535 spisa i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, dokaz saslušanjem svjedoka AR, ER, ŠR, ĐR, CR, NR, Borisa Babića, Matee Klanac, KR, IR, RR, SR, HR, DR, OR i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

19. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovan na način i do iznosa određenih izrekom ove presude.

20. U daljnjem tijeku postupka, a nakon ukidne odluke, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga već su u cijelosti ostale kod svih navoda.

21. Uvidom u preslike utuženih članka koji prileže spisu utvrđeno je da je tuženik objavio utužene članke naslova kako to tužitelj navodi u činjeničnim navodima tužbe, a isto nije niti sporno među strankama.

21.1. Uvidom u komentare čitatelje koji se odnose na utužene članke ( a koje sud posebno niti navodi, a niti obrazlaže) utvrđeno je da su isti u najmanju ruku rečeno uvredljivi.

21.2. Isto tako nije sporno da je tuženik objavio ispravak, za tri utužena teksta, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u iste.

22. Uvidom u Zahtjeve za objavu ispravka koje prileže spisu utvrđeno je da se tužitelj obratio tuženiku radi objavljivanja ispravka spornih informacije te sud nalazi da je tužitelj u smislu odredbe čl. 22 st. 2 ZM-a ostvario pravo na podnošenje tužbe za naknadu nematerijalne štete.

23. Polazeći od odredbe čl. 21 ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom.

23.1. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4 čl. 21 ZM-a dokazuje tuženik.

24. Prema odredbi čl. 22 ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno Općim propisima obveznog prava.

25. Prema odredbi čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15 i 29/18.nastavno: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

26. Kao bitna činjenica za odluku u ovom sporu ukazuje se ocjena podobnosti spornih i objavljenih informacija da stvarno povrijede nečije dostojanstvo, ugled i čast. Ovo stoga, jer svaka informacija s obzirom na svoj sadržaj nije podobna povrijediti nečija osobna dobra već su podobne samo one informacije koje mogu izazvati prijekor okoline, prezir i umanjenje nečijeg ugleda u javnosti. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe u ovoj pravnoj stvari stiče i posebno naglašava koje su to u članku objavljene uvredljive informacije.

27. U pogledu utuženih članka valja napomenuti da kada se ide za tim da se neka informacija objavljuje radi bolje informiranosti građana, kada se radi o osobi za koju postoji interes javnosti u tom slučaju treba poduzeti maksimalne mjere profesionalnosti kako se javnost ne bi dovela u zabludu.

28. Cijeneći slobodu tiska kao Ustavnu tekovinu Republike Hrvatske sud nalazi da takva zajamčena sloboda tiska ne daje pravo apsolutno nikomu da prenošenjem nepotpunih i netočnih informacija diskreditira neku osobu.

29. S obzirom na svoj sadržaj, informacije koje mogu biti podobne za počinjenje štete u medijima mogu biti i činjenične tvrdnje i vrijednosni sudovi. Činjenične tvrdnje su iskazi koji se odnose na određene ljudske radnje, događaje, stanja, odnose, pojave i ostale okolnosti koje su nastale u stvarnosti i čija se istinitost, odnosno neistinitost može objektivno utvrditi uglavnom za sve ljude suglasno, odnosno na jednak način. Bit je činjenične tvrdnje da je ona podložna provjerljivosti i da se njezina točnost, odnosno netočnost može dokazati i objektivno utvrditi. Neistinita odnosno netočna činjenična tvrdnja jest ona tvrdnja koja je u suprotnosti sa stvarnosti, koja se nije odigrala ili dogodila ili koja se nije odigrala ili dogodila na način na koji se prikazuje.

29.1. S druge strane, vrijednosni sudovi su iskazi koji nastaju misaonim procesom i sadržavaju mišljenje, ocjenu ili zaključak o određenom pitanju. Oni izražavaju subjektivno stajalište o ljudskim radnjama, događajima, stanjima, odnosima, osobinama i pojavama o čemu mogu postojati i ostala različita shvaćanja, zbog čega vrijednosni sud nije podoban za objektivno utvrđivanje. Za razliku od činjenične tvrdnje, vrijednosni sud izražava mišljenje koje podliježe ocjenjivanju, ali nikad ne podliježe dokazu istinitosti i o njemu se ne može raspravljati sa stajališta istinitosti ili neistinitosti. Tako se za vrijednosni sud ne može reći da je istinit ili neistinit, ali može da je pravilan ili nepravilan.

29.2. Činjenične tvrdnje i vrijednosni sudovi mogu biti tako povezani da se vrijednosni sud pojavljuje kao logičan zaključak iza određenih činjenica, pa je u svakom konkretnom slučaju potrebno ispitati koji element prevladava te je u ocjeni pitanja je li riječ o činjeničnim tvrdnjama ili vrijednosnim sudovima bitan kontekst u kome je određena izjava dana.

29.3. U svakom slučaju, novinari su pri objavljivanju ne samo činjeničnih tvrdnji, već i informacija koje sadrže vrijednosne sudove, obvezni poštovati dostojanstvo, čast i ugled osobe o kojoj pišu i izbjegavati uporabu uvredljivih i omalovažavajućih riječi.

29.4. Novinari istražuju i upozoravaju otvoreno i kritički na sve nepravilnosti, negativne pojave u društvu s ciljem da se one isprave. Stoga imaju pravo na slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, slobodu primanja i širenja informacija i ideja od interesa za javnost.

29.5. Osobe koje obnašaju javne funkcije trebaju pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku od običnog građanina.

29.6. U konkretnom slučaju tužitelj je sudac Županijskog suda i on nije javna osoba. Sudac je pravosudni dužnosnik sudbene vlasti kao jedne od tri vlasti u Republici Hrvatskoj i kao takav radi, odnosno djeluje u sudbenom svojstvu Republike Hrvatske. Sudac kao dio sudbene vlasti podložan je kritikama i vrednovanju svog rada te je dužan pokazati viši stupanj tolerancije na kritiku od prosječnog građanina, no kritika mora biti stručna, argumentirana, konstruktivna, a ne svedena na dezavuiranje tužitelja kao čovjeka i suca.

29.7. S obzirom na specifičnost funkcije suca koji donosi presude kojima odlučuje o pravima građana Republike Hrvatske i izloženosti kritici i preispitivanju tih odluka od strane javnosti, suci nisu u mogućnosti na jednaki način kao drugi građani odgovarati na te kritike i napade na njih. No, to ne znači da nemaju prava zaštiti svoja prava osobnosti, jer kao dio sudbene vlasti moraju u cilju uspješnog ispunjavanja svoje funkcije uživati povjerenje javnosti i imati mogućnost zaštiti to povjerenje u slučaju neosnovanih napada koji im uzrokuju ozbiljnu štetu.

30. U konkretnom slučaju, a kako je već rečeno, je prvenstveno potrebno ocijeniti objektivnu podobnost objavljene informacije da povrijedi privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili neko drugo pravo osobe. Naime svaka informacija s obzirom na svoj sadržaj nije podobna povrijediti nečija osobna dobra. Podobne su samo one informacije koje mogu izazvati prijekor okoline, prezir i umanjenje nečijeg ugleda u javnosti.

31. Dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava. Sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu.

32. Sve navedeno znači da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se međusobno sukobljavaju dva prava istog ranga, s jedne strane to je pravo na zaštitu privatnosti tužitelja koje uključuje pravo na zaštitu prava osobnosti, a s druge strane pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja koja prava se jamče Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (nastavno Konvencija) i Ustav Republike Hrvatske.

32.1. Člankom 10. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. St.2. navedenog članka propisano je da kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima,ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

33. Kada se u parničnom postupku potražuje naknada štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled kao dijela prava privatnosti, a koja je šteta nastala objavom informacija u mediju, tada je u tom postupku nužno ocijeniti koje je od tih dvaju suprotstavljenih prava istog ranga u okolnostima konkretnog slučaja pretežnije pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

34. Sloboda izražavanja misli u demokratskom društvu temeljno je jamstvo i pretpostavka ostvarivanja i svih ostalih ljudskih prava i sloboda i obuhvaća različite oblike i načine traženja, širenja i primanja informacija i ideja. Temeljna pretpostavka slobode izražavanja u demokratskom društvu je sloboda medija. No, sloboda medija nije neograničena i može se ograničiti, među ostalim, i radi poštivanja zaštite ugleda ili prava drugih.

35. Radi onemogućavanja zlouporabe slobode izražavanja ZM u čl. 3 st. 3. propisuje da je slobodu medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu zbog interesa, među ostalim, i zaštite ugleda ili prava drugih. U demokratskim društvima temeljni kriteriji utvrđivanja granice slobode izražavanja i misli u odnosu prema pravu na zaštitu privatnosti je upravo opravdani interes javnosti.

36. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

37. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio sudac istrage u predmetu Županijskog suda u Zadru pod.posl.br. Kir-583/19, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dokumentaciju koja prileži na spisu 470-495 spisa.

37.1. Isto tako među strankama nije sporno rješenje izvan raspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru kojim je preinačena odluka suda.

37.2. Isto tako među strankama nije sporno donošenje odluke Ustavnog suda RH broj U-III-4424/2019 od 13. studenog 2019. godine koji su gdje je proglasio rješenje izvan raspravnog vijeća nezakonitim i utvrdio da je odluka o određivanju istražnog zatvora i oduzimanju slobode bila nezakonita.

37.3. Isto tako među strankama nije sporno da je nakon provedene istrage 5. svibnja 2020. ŽDO Zadar podiglo pred Županijskim sudom u Zadru optužnicu protiv petorice okrivljenika (2000., 2000., 2000., 2000. i 1999.) te prema dvojici maloljetnika (2003. i 2001.) zbog počinjenja više teških kaznenih djela protiv spolne slobode. Okrivljenicima se stavlja na teret počinjenje jednog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, više teških kaznenih djela protiv spolne slobode, više kaznenih djela bludnih radnji i dva kaznena djela iskorištavanja djece za pornografiju, sve na štetu djeteta, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dopis Državnog odvjetništva RH i to ŽDO Zadar.

38. U pogledu rješenja izvan raspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru kojim je preinačena odluka suda, odluke Ustavnog suda RH broj U-III- 4424/2019 od 13. studenog 2019. godine i podizanja optužnice od strane ŽDO-a [adresa] dana 5. svibnja 2020. godine valja istaći da iste nisu predmet raspravljanja u ovom postupku pa ih sud kao takve nije niti cijenio.

39. Uvidom u kaznenu prijavu na listu 102 do 104 spisa utvrđeno je da je ista podnesena od strane tužitelja zbog kaznenog djela prijetnje i odnosi se na Facebook profile u prijavi navedenih osoba, odnosno komentare istih na profilima prijavljenih osoba, no isti nisu predmet raspravljanja u ovom postupku pa ih sud kao takve nije niti cijenio.

40. Iz iskaza svjedoka AR proizlazi da pozna tužitelja od 2014.g. kada su zajedno radili kao suci na Općinskom sudu u Zadru i to na kaznenom sudu. Svakodnevno su se družili na način da su pod pauzom išli na kavu. Trenutno radi na Općinskom Sudu u Sesvetama od 1.1.2019.g. Za tužitelja može reći da je izuzetno stručan i kvalitetan sudac i osoba. Zna razlog zbog kojeg je pozvan na sud, pročitao je sve te članke. Zna da se radilo o člancima iz 2019.g., čuo se s tužiteljem 18.10.2019. jer obojica imaju rođendan istog dana i nazvao ga je da mu čestita rođendan, no njemu nije bilo do ničega jer je 5 dana prije njegova rođendana izašla ta serija članaka. Nije mu bilo do slavlja, nije se mogao veseliti, rekao mu je da ne spava, ne jede, da sve što pojede povrati i da će se obratiti liječniku. Kako je rekao, često su se družili i u [adresa] i u [adresa] i dobro ga poznaje. Nakon objave tih članaka bio je iscrpljen, on je i inače mršav, nakon njih je još više smršavio, bio je bezvoljan, vidio ga je iste te godine nakon otprilike mjesec, dva, kada je otišao u [adresa]. Njegovo stanje je bilo isto i može reći loše, odnosno sjena čovjeka onog kojeg je poznavao prije objave tih članaka. Našli su se i u Zagrebu početkom 2020. i isto tako nije bio u stanju raspoloženosti kakvog ga zna. U Zagreb je došao zbog jednog spora i isto mu je rekao da su ga sporovi dodatno opteretili. U pogledu tužitelja bila je neviđena „medijska hajka“ kakva do tog slučaja nije bila niti u pogledu niti jednog suca. Po njemu proizlazi sve iz toga da je novinar FR bio privatni tužitelj u jednom sporu protiv ZR kojeg je vodio tužitelj i gdje je on izgubio spor i nakon toga kreće „medijska hajka“. Tužitelj mu je rekao da je dobio prijeteće poruke, imao je policijsku zaštitu mjesecima, prijetili su njegovoj kćeri da će je silovati pa da vidi on kako je to. Jako ga je pogodilo što su napisani netočni i neistiniti podaci i bitno je spomenuti da je samo jedan od optuženika bio optužen za silovanje, a ostala su po kvalifikaciji bila lakša kaznena djela, a o dvojici nije sudio. Zna da ga je jako pogodilo što nitko od novinara niti njega niti sud nije nazvao prije objave članka. Isto tako tužitelj mu je naveo da su njegova djeca imala problema nakon objave članaka, da su se u školi prestali družiti s njima, jer su oca zvali silovateljom, a njega kamenovali. Što se tiče percepcije javnosti, tužitelj mu je rekao da su ga non stop nazivali i prozivali i da se stalno morao opravdavati zašto je pustio optužene na slobodu i to svi, kako prijatelji tako i poznanici. Isto tako su ga prozivali i kolege na sudu, a i ogovarali govoreći da se ništa od tog ne bi dogodio da ih je zadržao. On osobno kao njegov prijatelj imao je barem 50 poziva da su ga ispitivali i to doslovce „kakav je to luđak s kojim si ti radio u Zadru“ pa ga je i on morao braniti. Svjedok je napomenuo da je i Ustavni sud donio odluku i da to nijedan medij nije objavio.

Svjedok je napomenuo da je to njegovo osobno mišljenje i da je odluka izvan raspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru od 18.10., donesena pod pritiskom javnosti i zbog medija. Zna da se radilo o člancima od 13. do 20. ili nekog listopada, da je bilo 14, 15 članaka od ovog nakladnika, zna da je bilo i po 2 članka dnevno, a inače ono što se objavi na portalu zadarski hr. odmah ide u Jutarnji list, a on je portal Slobodne Dalmacije, a FR piše. Prilikom tog razgovora do tada je bilo 5, 6 članaka ovog nakladnika, svaki je na njega utjecao kao na „boksačku vreću“. Tužitelj i on su telefonskim putem govorili prvenstveno o člancima kojih je autor bio FR. Ne zna točno kada i pod kojim naslovima je tko od medija objavio koji članak, pričali su općenito o člancima objavljenim, a prvenstveno o člancima koje je pisao FR. Sjeća se da je bila neviđena medijska hajka i da su svi pisali, a da ga je posebno napadao OR koji je pisao dan za dan članke. Svjedok je naveo da je protiv Slobodne Dalmacije podnio tužbu jer je kao sudac sudio FR zbog članaka koje je napisao on ili njegova izvan bračna supruga LR i u svim predmetima je postignuta nagodba.

41. Iz iskaza svjedoka ŠR proizlazi da pozna tužitelja preko 20 godina, susjedi su u [adresa], kuća do kuće, pozna ga još iz [adresa], a tužitelj se doselio u [adresa] prije otprilike 5, 6 godina. Zna razlog zbog kojeg je pozvan, tužitelj mu je rekao da ga je predložio kao svjedoka. Čitao je te novinske članke, svi su čitali, susjedi, poznanici i svi su pričali o tome. Pričali su jako ružno, zna da se pisalo o tom ružnom događaju gdje su sedam njih silovali jednu malodobnu djevojku i jedan je bio njen dečko, no zbog proteka vremena ne sjeća se svih detalja. Sjeća se da je bilo jasno i precizno napisano da se radi o sucu Markoviću i da je bila njegova fotografija. Potaknuti tim novinskim napisima svi su ružno pričali. Zna da je tužitelj tada bio na bolovanju, zna da je bio jako loše, promjena je bila takva da ga nije mogao prepoznati, praktički je bio u kućnom pritvoru, živio je u strahu. Sjeća se jednom prilikom dolazio je iz centra, tužitelj je bio u dvorištu i razgovarao na mobitel, došao je do njega, rekao mu je da je dobio anonimni poziv i da mu je rečeno da bi ga trebalo ubiti i da je nakon tog u dogovoru s policijom o istom obavijestio policiju. Prije tih novinskih napisa nije se često družio s tužiteljem, nisu se viđali svakodnevno, a nakon tog je gotovo svakodnevno odlazio kod njega jer mu je koristilo da vidi da nije napušten od svih jer se jako loše pričalo po kafićima i jako ružne stvari su se pričale. Sam [adresa] ima 3000 stanovnika, ali zna gravitirati od 10000 do 15000 ljudi. Osim tog telefonskog razgovora o prijetnji, drugih saznanja nema osim onog što mu je on rekao. Inače, [adresa] je miran kraj, a policija koja kruži oko kuće nije svakidašnji prizor kao što je bilo onda u to doba. Sva ta ružna pričanja trajala su sigurno 2 mjeseca. Tužitelj ima dva sina i kćer i oni su također minimalno izlazili iz kuće i odlazili samo po „spizu“, sam tužitelj je osjećao sramotu i živio u strahu da će ga netko fizički napasti. Siguran je da je to jedno od najtežih razdoblja njegova života. Pod navodom "svi su ga napustili" misli na širi krug sumještana koji su pričali jako ružne stvari. Inače njihovi sumještani „bilo koju vodu koju prospe Slobodna Dalmacija, Indeks i dr.“ čitaju komentare i ne razmišljaju zdravo i suvislo, a komentari su bili uglavnom ciljani da se radi o korumpiranom sucu, o sudu, o sustavu, da treba likvidirati njega i tu 7-moricu mladića, bili su jako gadljivi komentari. Nije jedina osoba koja je posjećivala tužitelja, nekoliko ih je navraćalo kod njega i davalo mu potporu i vidio da mu je to puno značilo. Uglavnom je dolazio sam i vidio neke ljude koji su bili kod njega, a to su isto njegovi poznanici. U prosjeku 2 puta tjedno se prije medijskih napisa družio s tužiteljem. Nakon objave utuženih članaka nije promijenio svoje mišljenje o tužitelju i zna da radi u skladu sa svojom savjesti. Susjedi jesu, prijatelji jesu, ali da su nešto ekstra, nisu.

42. Iz iskaza svjedoka ĐR proizlazi da pozna tužitelja iz [adresa] unazad 10 godina, nisu susjedi, on malo dalje živi od njega. Zna da je pozvan na sud zbog medijskih napisa o tužitelju. Pozna ga kao urednog čovjeka, po njemu je i dalje takav. Zna da se radi o napisima od prije 2 godine i da se čitalo po kafićima. Jednom prilikom je bio u kafiću "Laguna" gdje je honorarno i povremeno radio sin tužitelja kao konobar i on mu je rekao da se piše o njegovom ocu. Nakon toga je išao pročitati, ali ne sve, samo naslove. Zna da je bilo objavljeno i na portalima ali to ne čita, nešto čita, nešto ne, svašta piše. Vidio ga je 20 dana nakon toga, bio je vrlo utučen i ne onakav kakvog ga zna od prije. Otišli su u kafić na kavu no nisu pričali o tome. Svjedok je nadalje naveo da se pričalo ne baš dobro o tužitelju, svašta se pričalo, što je tko rekao i slično. Pričalo se malo više u [adresa], ne zna točno koliko dugo. Zadarski list pisao je o njemu i radi toga je bio na sudu.

43. Iz iskaza svjedoka CR proizlazi da zna da je pozvan kao svjedok radi medija što su pisali o slučaju gospodina Markovića. Da, čitao je te članke i to na portalu zadarski.hr., Slobodnoj Dalmaciji, 24 sata itd. Pozna ga unazad 10 godina iz [adresa], stanuje od njega cca 1 km, povremeno popiju kavu u gradu i to može reći jednom tjedno ili jednom u dva tjedna i to kako prije objave članaka tako i nakon objave. Zna da su članci bili oko tog suđenja. Vidio ga je par dana nakon objave članaka, bili su na kavi, bio je uplašen, izmrcvaren, nenaspavan, naglo je smršavio, izgubljen. Pričali su i o tim člancima ali se sad ne sjeća točno što. Na toj kavi kad su bili, baš u jednom trenu ga je netko nazvao i imao je prijetnju da će mu silovati kćer, a tada nije ni znao da će bili predložen kao svjedok i snimio je fotografiju pa može pokazati kako je izgledao u tom trenutku. Žalio mu se da dobiva prijetnje, da su mu djeca uplašena, ne žele ići u školu, kćer sada ide u 2. razred srednje, jedan sin je stariji godinu dana od kćeri, a drugi godinu dana stariji od tog drugog sina, u to doba bili su svi malodobni. S obzirom da je pio kave s tužiteljem nije imao puno kontakta s drugim sumještanima i nije želio s njima pričati, no primijetio je poglede, ogovaranja, negativne poglede. Prema njemu je ta negativna atmosfera da su ga ljudi gledali, ogovarali, trajala minimalno mjesec dana, trajalo je duže ali taj prvi mjesec je bio kritičan.

44. Iz iskaza svjedoka NR proizlazi da pozna tužitelja od 1991. kada su bili zajedno na ratištu i od onda su prijatelji. Od 1996. do 2020. živio je u Gornjem Karinu koji se nalazi blizu [adresa] i [adresa] i u tom periodu su se družili i može reći da su se viđali barem jednom mjesečno. Čitao je članke koji se odnose na tužitelja i to je bilo veliko iznenađenje za njega, članci u jutarnjem, zadarski. hr. slobodnadalmacija hr., a supruga je vidjela i na portalu 100% hr pa mu je i to pokazala i bila je njegova slika. Zna da su objavljeni članci prije 2 godine negdje polovinom 9. mjeseca. Nakon 2 dana se čuo s tužiteljem telefonom, bio je deprimiran, utučen, nije mogao vjerovati da mu se to događa, imao je prijetnje smrću, imao je policijsku zaštitu, sve mu je to rekao tužitelja. Nakon nekoliko dana otišao je kod njega u posjetu, bio je vidno smršavio, rekao je da ne spava, da se loše osjeća. Ima djecu i djeca su također imale prijetnje od kolega iz škole. Žalio mu se da mediji nisu na isti način popratili odluku Ustavnog suda. Izmanipulirali su ga kao kriminalca, zna da ga je jako pogodilo što je napisano da je korumpiran, a zna ga i pozna kao poštenog čovjeka. Nema saznanja kakva je bila reakcija u [adresa], ne živi u [adresa]. Svjedok je naveo da je tužitelj apostrofirao zadarski hr. i jutarnji, a inače su bili puni mediji toga. Komentari su bili gnjusni komentari.

45. Iz iskaza svjedoka Borisa Babić proizlazi da pozna prisutnog tužitelja dugi niz godina, sigurno 20 godina, još dok je bio predsjednik suda u [adresa], kasnije odvjetnik i sada kao kolegu s istog suda, a on je drugostupanjski sudac Županijskog suda u Zadru. U doba utuženih, odnosno napisanih članaka bio je predsjednik Županijskog suda u Zadru. Sjeća se konkretnog događaja, odnosno navodno se radilo o silovanju od strane više mladića jedne djevojke iz mjesta Vrsi. U to doba nije bio sudac istrage i nije bio osobno upućen u predmet. Zna da su u to doba izlazili članci koji su jako uznemirili tužitelja koji su bili negativni, ove je čitao, a inače ne čita novinske članke. Zna da je doživio verbalne napade i to putem telefonske centrale i putem maila o čemu ga je obavijestio tužitelj i zna da je kao predsjednik suda obavijestio policiju i pozvao na nadležno postupanje. Zna da se zbog objave članka u gradu spremao bunt i jedna određena politička grupacija huškala je na "nasilje", a već je i prije bio poznati slučaj " O" i sve što je bilo vezano uz isto. Zna da je tužitelj otišao na bolovanje, zna da ima četvero djece i da se osjećao ugroženim i rekao mu je da ne može raditi. BIo je duže vrijeme na bolovanju, ne zna točno koliko, nekoliko mjeseci do smanjenja tenzija. Na tužitelju su svi novinski napisi ostavili dubok trag, bitno se promijenio, povukao se u sebe, manje komunicira kako sa ostalima tako i sa njima kolegama kako bi se žanrovski reklo "da je puknuo". Nakon tih događaja više s njim nije popio kavu jer se povukao u sebe. Na sudu imaju lijepi kafić u kamenu koji je bio nekad zatvor i tamo je tužitelj dolazio na kavu, a nakon njih više ne dolazi. Nitko od novinara ili bilo koje druge osobe u pogledu navodnog silovanja nije kontaktirao njega kao predsjednika suda. U to doba imali su glasnogovornika i sva komunikacija je išla preko njega. FR pozna dugi niz godina, duže nego tužitelja i za konkretan slučaj nije ga ništa pitao. Nije mu poznato da li je OR kontaktirao tadašnjeg glasnogovornika Županijskog suda. U to vrijeme glasnogovornik je temeljem rasporeda poslova imao ovlasti kontaktirati novinare i nije bilo potrebe da kontaktira njega. Vidio je mail koji je bio upućen tužitelju, vidio je zabilješku od telefonistice, a i pričalo se. Temeljem svog neposrednog uvida je reagirao i kako je rekao obavijestio je policiju. Kao predsjednik suda za vrijeme svog mandata nije pokrenuo niti jedan stegovni postupak.

46. Iz iskaza svjedoka Matee Klanac, a nakon što je svjedokinji predočena službena bilješka na listu 112 spisa s upitom da li je istu sastavila i potpisala, svjedokinja je odgovorila da je, to je njena službena bilješka i ona je potpisala, tada je radila kao zapisničarka sa prisutnim tužiteljem. Radila je kao zapisničarka sa tužiteljem i radi i danas. Prije utuženih članaka radila je s tužiteljem godinu dana. Službenu bilješku koja joj je predočena sastavila je iz razloga jer je tog dana, odnosno na dan objave članka bilo jako puno telefonskih poziva i svi su tražili suca Markovića i on se nije želio javiti na telefon tako da se javila ona. Kada je čula šta joj je ta osoba preko telefona rekla, sastavila je službenu bilješku. U tom trenutku u referadi je bio prisutan i tužitelj. Kako je rekla on se nije želio javljati na telefon upravo radi takvih uznemirujućih poziva. Na kraju su i isključili telefon na nekoliko sati, no čuli su od telefonistice tj. pristupjele svjedokinje KR da su i dalje bili pozivi. Govori o danu kada su u medijima izašli svi ti članci. Poslije više nije bilo toliko poziva. VIdjela je i mail koji je dobio tužitelj, bio je prijeteći, telefonistica joj je isto tako rekla, a i čula je razne priče kako po sudu tako i po gradu i sve su to bile ružne priče. Nakon toga tužitelj je otišao na bolovanje, koliko se sjeća bio je na bolovanju oko mjesec dana, kada se vratio bio je vidno rastresen, uzrujan, nije se mogao skoncentrirati. I dan danas kad se spomene nešto u pogledu tih novinskih članaka bez obzira na protek vremena on se uzruja. Za vrijeme dok je bio na bolovanju čuli su se skoro svaki ili svaki drugi dan i zna da mu je 18.10. rođendan i nazvala ga je da mu čestita i sjeća se da joj je rekao da mu nije baš najsretniji. Bio je u strahu za sebe, a isto tako i za svoju djecu jer ima troje djece. Okružje u [adresa] tj. ljudi znali su gdje radi pa su tako i nju zvali s pitanjima što se dešava, kako je mogao i slično. NItko od njih nije imao uvid u sudski spis pa tako niti ne znaju i sve je bilo vrlo negativne konotacije. Sve to negativno ozračje je trajalo sigurno mjesec dana i stalno se pričalo kako po sudu i drugdje, situacija se malo smirila nakon odluke vrhovnog suda. U tom periodu sudac nije spavao, pio je Normabele, bojao se za kćer jer su bili ružni komentari, a isto tako i za sinove, zezali su ih u školi, htjeli su se potući i to je sve dodano jako utjecalo na njega.

47. Iz iskaza svjedoka KR proizlazi da se sjeća tog dana, zna da je bio ponedjeljak, 14.10., 12,49 h i da joj je zazvonio telefon, zaprimila je jako čudan poziv sa prijetnjom upućeno sucu Markoviću i svima njegovima. U pogledu toga dala je iskaz kod kriminalista ER i to je upravo onako kako je kod njega navela. Zna da je zapisala broj telefona, sat, dan, datum, potražila suca i sve mu to dala. 10 godina radi kao telefonistica na Županijskom sudu u Zadru, bilo je svakakvih poziva ali takav kakav je upućen sucu Markoviću tog dana, nije bilo. Nakon što je svjedokinji pročitana izjava, ista je navela da je sve rekla kako je pročitano. Za tužitelja je čula da je bio na bolovanju, da se loše osjeća, da je bio depresivan, i svi su se osjećali loše, ona se osjećala loše. Suca je sretala samo u razgovorima kada ga je netko tražio poslovno i prespajala pozive. Nije znala što se prije dešavalo, prije tog telefonskog poziva i onda je pitala što se desilo i onda su joj rekli da su bili novinski napisi u pogledu suca, misli da je bilo silovanje neke djevojčice, mladosti, ne sjeća se točno. Bilo je jako ružno zato što je ona primila taj telefonski poziv i što je morala to dalje proslijediti sucu, a da prije toga nije znala o čemu se radilo i što se sucu prijetilo. Nema neposrednih saznanja što je bilo nakon toga u gradu jer je obiteljska žena, može samo pričati o onome što je doživjela. U policiju je otišla na inicijativu suca Babića, odnosno predsjednika suda.

48. Iz iskaza svjedoka ER proizlazi da je u konkretnom predmetu radio određene radnje koje su se ticale tužitelja, a nakon što je svjedoku predočena SB na listu 530 i 531 spisa, svjedok je naveo da je to službena bilješka i da je vodio razgovor s tužiteljem i potpis je njegov. Na lokalnoj i na državnoj razini bila je negativna reakcija okoline, izrazito velika i nije bilo medija koji nije objavljivao taj događaj. Sudac Marković je vodio istragu u tom predmetu. Bilo je prosvjeda i u [adresa] i u [adresa] koliko zna, mediji su pisali. Policijska uprava Zadar dobila je kaznenu prijavu proslijeđenu od strane Županijskog suda u Zadru zbog kaznenog djela prijetnje na štetu tužitelja, a zbog kaznenog djela u kojem je sudio kao sudac istrage i zbog toga mu je određena policijska zaštita, zbog prijetnji. On se u vremenu od mjesec i pol dana 10 do 15 puta telefonskim putem čuo s tužiteljem, vidjeli su se misli dva puta, prvi put to kod zabilješke gdje mu je dao svoj kontakt broj gdje ga može dobiti ukoliko primijeti nešto sumnjivo tako da ga je zvao. Nije psiholog ali prilikom tih telefonskih razgovora bio je uplašen. Kao policijski inspektor radi 15 godina.

Nije bila fizička 24-satna zaštita u dogovoru s njim već je bila obilazak njegove adrese prebivališta u [adresa], a to je vršila PP Benkovac na način da su policijski djelatnici obilazili njegovo prebivalište. Nije bilo nikakvih daljnjih događaja da bi se mjere morale pooštriti, niti na njegovu štetu niti na štetu njegove imovine. Nije poznavao tužitelja prije listopada 2019., ne zna kako se nisu sreli, znao je da je sudac ali fizički se nisu sreli. Nema saznanja da li je tužitelju prije ovog pružana policijska zaštita, nema saznanja niti da je tijekom njegovih 15 godina rada pružena policijska zaštita nekom sucu. Ne bi rekao da je od listopada 2019. prijatelj s tužiteljem. Svjedok je naveo da živi u [adresa].

49. Analizirajući iskaze gore navedenih i saslušanih svjedoka, a koje iskaze sud cijeni životnim, logičnim i istinitim nedvojbeno je utvrđeno, da je tužitelj objavom članaka tuženika bio izrazito pogođen, uznemiren, promijenjene osobnosti, privremeno nesposoban za rad u strahu za svoj život i život svoje djece budući su svi svjedoci isto iskazivali. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelju prijetile nepoznate osobe o čemu su iskazivale djelatnice i predsjednik ŽS Zadar kao i policijski inspektor što je rezultiralo i policijskom zaštitom tužitelja, a što proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu. Činjenica što su o posljedicama objave utuženih članaka na tužitelja iskazivale osobe iz njegova privatnog života i to susjedi i prijatelji kao i osobe iz radne sredine ne upućuje na zaključak o pristranosti istih nego na zaključak da su tužitelju najbliže osobe svjedočile o situaciji i posljedicama koje su proizašle objavom više članka tuženika.

50. Navedenim iskazima utvrđeno je da je tužitelj bio i na bolovanju, a što proizlazi i iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad koja prileže spisu.

51. Iz iskaza svjedoka IR proizlazi da se sjeća članka koji je pisala. Na upit suda da li se Radi se o naslovu „Tko je sudac koji je 7-moricu mladića osumnjičenih da su u godinu dana u više navrata grupo silovati tada 15-godišnjakinju te je ucjenjivali snimkama pustio da se brati sa slobode?“, to je taj članak, na tu temu osim tog članka misli da nije pisala ništa drugo. Za taj konkretan tekst izvor informacija je bila Slobodna Dalmacija. Prije pisanja teksta nije kontaktirala tužitelja, a nije kontaktirala niti Županijski sud gdje je bio zaposlen. Sva saznanja dolaze iz Slobodne Dalmacije, zadarski.hr i to je to. Istinitost iznesenih informacija u članku provjeravala je javno dostupnim informacijama objavljenim u drugim medijima. Za sudske postupke koje je navela u članku je dobila iz Zadarskog hr-a, a što se tiče presuda izvor je zadarski.hr. Osim medija nije na drugi način pokušala doći do presuda o kojima je pisala. Inače se ne bavi temama o pravosuđu, pretežno politika i vijesti. O pravosuđu piše“ kad slučaj odjekne u medijima“ bavi se time. Članak i osvrt na presude je rezime tužiteljeva rada iz javno dostupnih izvora. To je uobičajena novinarska praksa, npr. kada se radi o nekom dužnosniku radi se CV-i njegova rada iz javno dostupnih informacija Ovisi od slučaja kada se piše o određenoj osobi, da se ta osoba kontaktira. Članak na listu 591-595 spisa, a koji je svjedokinji predočen je taj članak, fotografije nije ona odabrala, to bira uredništvo. Ne zna u kakvom je odnosu zadarski.hr. s tuženikom. Nije sigurna tko je vlasnik portala zadarski.hr.. Nije kontaktirala novinara zadraskog.hr., nije kontaktirala OR jer je to smatrala nepotrebnim jer ona u tekstu ne navodi nikakve navode zbog kojih bi se druga strana trebala braniti ili očitovati, u konkretnom slučaju misli na suca Markovića. Nema neposredna saznanja kakve su bile posljedice po tužitelju od navedenog članka, čitala je iz medija da je otišao na bolovanje. S obzirom da se radi o prenesenom tekstu nije u obvezi kontaktirati autora članka ali je dužna naznačiti izvor informacija. U članku ne iznosi kritičku ocjenu presuda. Kako je ranije rekla to je standardna praksa što se tiče bilo kojeg medijski visoko profiliranog slučaja koji ima takav odjek u javnosti. Obično se takvog ranga nešto dogodi pa to onda medij objavi.

52. Iz iskaza svjedoka RR proizlazi da zna o kom članku se radi, radi se o članku naslova „Puštanje počinitelja na slobodu novi je način silovanja djevojčice“. Kao izvor informacija za utuženi članak imala je više izvora, neke informacije je prenijela iz Slobodne Dalmacije, neke iz Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, od glasnogovornika Županijskog suda u Zadru, od koordinatorice ženske sobe koja je po zanimanju psiholog i od Sanje Bezbradice Jelavić odvjetnice Iz Zagreba kao i nekoliko nevladinih udruga čiji sažetak je navela u samom tekstu. U novinskom žargonu članak je novinska priča koja problematizira jedan događaj koji je od društvenog interesa i za koji je povećan interes javnosti. Prije objave utuženog članka nije kontaktirala suca Markovića jer zna da suci koji vode predmete ne govore o predmetu koji je u tijeku, a zna da su neki kolege pokušali kontaktirati, kontaktirala je glasnogovornika Županijskog Suda u [adresa]. Uobičajeno je da se članak takva sadržaja radi dan i pol do dva, ovisno kada se dođe do sugovornika. Kod tuženika je zaposlena u svojstvu novinara od 2010.g., specijalnost joj je društvo, politika, pravosuđe, inače 30 godina radi kao profesionalni novinar.

Na postavljeno pitanje temeljem kojih kriterija iznosi kategoričku tvrdnju; „da bi od ljeta prošle godine do ljeta ove godine u više navrata grupno silovali 15- godišnjakinju, svjedokinja je odgovorila da je prenijela što su već prenijeli Slobodna Dalmacija i zadarski hr., kontaktirala kolegu koji je autor teksta i koji radi za zadarski hr., kolegu OR koji je prvi i otvorio tu temu, kontaktirala je i Županijsko državno odvjetništvo i to su izvori na koje se oslanjala. Pri tom je napomenula da kad se radi o kaznenim djelima protiv spolne slobode, a poglavito o maloljetnicima vrlo teško se dođe do preciznih informacija jer iz razumljivih razloga tijela štite identitet malodobnih žrtava. Oni kao novinari kad pišu o malodobnim osobama ne smiju otkrivati identitet žrtve, a niti počinitelja, a niti posredno dovesti u vezu s istima ako su malodobni, osobno to nikada ne radi. Zna da se radilo o sedmorici mladića, dječaka, OR je rekao da je djevojka bila izložena višestrukim silovanjima, a da petorica njih žive u istom malom mjestu gdje živi i djevojčica. Kako se radilo o već objavljenom članku koji je autor potpisao i samim time snosi odgovornost i kako je dobila potvrdu od ŽDO-a to je u uvodnom dijelu i napisala. Č joj je rekao da se dugo bavio tom temom, istraživao, kontaktirao različite izvore i odlučio objaviti priču kada je imao dovoljno dokaza. Poznato joj je da kada se radi o suđenju maloljetnicima da je isključena javnost. Uobičajeno je u novinarstvu pitati kolegu novinara za izvor informacija kada se radi o tzv. tajnom predmetu, no novinar ne mora otkriti izvor informacije. Nema saznanja da li je OR kontaktirao tužitelja. Vlasnik zadarskog.hr i Slobodne Dalmacije je njen poslodavac. Ona je kontaktirala ŽDO, a ne tužitelja u ovom predmetu. Kao sugovornike u članku izabrala je aktivistice za ženska prava iz razloga što je nevladina udruga, ženska soba godinama bavi praćenjem sudskih procesa gdje su žrtve seksualnih delikata pravne podrške, psihološke i s tim u vezi te joj se činilo da s obzirom na javno dostupne informacije mogu dati osvrt. Odvjetnicu je izabrala jer se u svom poslu bavi zastupanjem žrtava seksualnih delikata. Ovo nije jedini članak u njenoj karijeri u kojem problematizira seksualno nasilje.

53. Iz iskaza svjedoka SR proizlazi da je u vrijeme objave članka bio glavni urednik Slobodne Dalmacije, portala slobodna dalmacija hr. i Facebooka, Twitera i Instagrama i to do prije mjesec dana. Znači bio je glavni urednik svega navedenog. Sada radi u Hanza Mediji u Splitu kao direktor razvoja lokalnih portala i izdanja. Glavni urednik portala slobodne dalmacije.hr. bio je 4 g. i 7 mjeseci, prije je radio u Dubrovačkom vjesniku 2 godine. Površno zna zašto je pozvan jer u pozivu ne piše zbog čega je pozvan. Poznato mu je ime Ivana Markovića, sjeća se da je vodio postupak za grupno silovanje na zadarskom području i bio sudac istrage i da je osumnjičene pustio da se brane sa slobode. Sjeća se da je bilo više novinskih članaka, 5, 6 , autor je bio FR i tih 5, 6 članaka su članci koje su oni objavili, misli na portal i tiskano izdanje. Radilo se o jednom intervjuu, jednom komentaru odnosno vrijednosnom sudu i 3 do 4 tematska teksta. Sjeća se da se tužitelj njemu obratio za objavu ispravka ili isprike, jedan ispravak su objavili i odnosi se na intervju, i objavili su, za ostale se ne sjeća. Zna da je tema o kojoj se pisalo bila značajna, cijela situacija od javnog interesa i javnog značenja i radilo se o više tekstova. Autor članaka mu je rekao da mu je izvor informacija bio netko u policiji, ne sjeća se točno tko, no autor i on su razgovarali prije objave članka. Inače, uobičajen način prije pisanja samog teksta je da se vidi što spada u opseg posla, vidjeti značaj o čemu se piše na temelju koje informacije i onda se razgovara o toj temi na kolegiju i dogovara se o načinu obrade teksta. Članak tj. tekst nastaje nakon rasprave sa svim dostupnim informacijama, neke informacije se dobiju kasnije ako se radi o nekom tekstu većeg značaja ili većeg sadržaja, tj. ako se radi o temi koja traje više dana. U konkretnom slučaju utužene tekstove je pročitao jer su bili od većeg značaja, a zna se dnevno objavljivati i do 200 tekstova i ne pročita ih sve. Ta tema je bila noseća tema tih dana. Naslov svakog članka bira urednik, a tko je bio u to vrijeme ne sjeća se. Na desku postoji više urednika pa jedan npr. dobije materijale za drugu stranicu tiskanog izdanja i on je taj koji daje naslove tekstova na drugoj stranici, no on kao glavni urednik pregleda prije objave u tiskanom izdanju, na portalu naslove daje dežurni urednik, a značajnije tekstove on kao glavni urednik, a ako nije u mogućnosti pogleda kasnije i na portalu se može mijenjati naslov ako se misli da se negdje pogriješilo što nije moguće u tiskanom izdanju. Grafičku obradu radi grafičar u novini, a na portalu je forma zadana dizajnom portala. Sliku uz članak stavlja urednik fotografije, a na portalu dežurni urednik.

Na postavljeno pitanje da li je tuženik smio objaviti informacije s obzirom da se radi o tajnom postupku i o malodobnim osobama, svjedok je odgovorio da ovisno koje informacije, u osnovi da. Ime i prezime maloljetnika ne bi smjelo biti objavljeno, npr. slika kuće u kojoj živi, imena roditelja, ništa što bi izravno ili neizravno moglo odrediti identitet osobe o kojoj se piše.

Na postavljeno pitanje kako tumači da se ne bi dovelo u vezu tekst članka koja je vodila istragu s tužiteljem, svjedok je odgovorio da nije sporno da je tužitelj bio sudac istrage u navedenom predmetu. Izvor informacija su provjerili na više mjesta, sud i policiju. Ne zna da li je OR kontaktirao tužitelja prije objave članka. Ne može se sjetiti da li je rekao OR da ga kontaktira. Odaziv u javnosti je bio očekivan. Urednički je uredio objavljene članka na portalu zadarski hr. FR jer je on ujedno i šef njihovog zadarskog dopisništva. Sjeća se da utuženi naslovi proizlaze iz napisanih teksta. U Splitu postoji pravna služba koja provjerava jesu li zahtjevu za ispravak osnovani. Slobodna Dalmacija nije u obvezi objaviti članak koji je izašao na portalu zadarski hr. Sjeća se da je u Slobodnoj Dalmaciji objavljena fotografija tužitelja, i koliko se sjeća sa jedne sudske rasprave. Ne zna i ne sjeća se kako su došli do fotografije, vjerojatno je bila u arhivi, ne smiju objavljivati snimke koje nisu u njihovoj. Uobičajeno je da portali zadarski i slobodna dalmacija preuzimaju članke objavljene na jutarnji hr. i obratno ali je njihov izbor što će uzeti.

54. Iz iskaza svjedoka HR u bitnom dijelu proizlazi da je izvršni urednik web izdanja Jutarnjeg lista od veljače 2019.g., a prije 2019. je bio dežurni urednik na portalu. hr, prije je radio kao sportski novinar u Jutarnjem, sportski urednik i kao urednik u jutarnji.hr., a novinarstvom se bavi od 2002. Zna da je pozvan na sud zbog napisa koji se odnose na Ivana Markovića. Po njemu je bilo sve po „PS-u“ objavljeno, on je sve pogledao, a ako i nije, za to je odgovoran. Sjeća se da su svi naslovi odgovarali što je pisalo u člancima, sve po propisu i sve čisto. Na portalu Jutarnji hr. su bile ilustracije koje je dežurni urednik pogledao i pregledao i sasvim sigurno pogledao je i on i sve je bilo čisto.

52. Iz iskaza svjedoka DR proizlazi da je glavni urednik Jutarnjeg lista i Jutarnji. hr. Zna o kojim člancima se radi, sve je pročitao no nakon objave. Zna da su izlazili u zadarskom hr., to je dopisništvo Slobodne Dalmacije u [adresa] i da su članci preuzeti na jutarnji hr. i Jutarnji list. Autor je FR koji je šef dopisništva u [adresa] i RR koja i inače prati teme iz pravosuđa. Prije objave prvog članka nije ga kontaktirao FR već su se čuli nakon objave, a nakon toga je bilo i više članaka, a sa RR je razgovarao prije jer rade u istoj kući i razgovarali su o toj temi o kojoj je ona pisala. On je glavni urednik i on je odlučio te tekstove objaviti i to nakon razgovara s autorom o većini tekstova.

Na postavljeno pitanje da li novinar može koristiti informacije koje je pribavio iz tajnog postupka u kojem se radi o maloljetnicima, svjedok je odgovorio da može ako procjeni da postoji javni interes da se objavi priča o kojoj se konkretno radi, u ovom slučaju poduzete su sve moguće zaštite identiteta maloljetnika i to direktno i indirektno. Zna da su kontaktirali neke druge izvore i institucije, sjeća se da su objavili reagiranje tužitelja čime su dali i njemu prostor za drugu stranu priče. Ispravci su objavljeni u skladu s uputama njihove pravne službe. Nisu dužni, on kao glavni urednik objaviti ispriku zbog komentara trećih osoba. Jutarnji hr. nije obvezan objaviti članak zadarski.hr, Slobodna Dalmacija, ali objavljuju kada ocijene da je priča važna i ovisi o uredniku. Tuženik je nakladnik troje dnevnih novina i to Jutarnji, Sportske novosti i Slobodna Dalmacija i nekih 17 portala, oni su najveći nakladnik u RH. Koliko se sjeća naslovi utuženih članaka proizlaze iz samih tekstova članaka. Ispriku nisu objavili jer se ne može jedno i drugo objaviti ili će objaviti ispriku ili ispravak, a ne istovremeno jer je besmisleno.

55. Iz iskaza svjedoka OR proizlazi da ne zna točno koliko je članaka napisao time da nije pisao o osobi tužitelja već je pisao o događajima tog silovanja u Vrsima. Pozna prisutnog tužitelja kao suca i to unazad 10 godina kada je došao sa suda u [adresa] na Općinski sud u Zadar, čuo je da je postao sudac Općinskog suda u Zadru. Bio je stranka u postupku koji je vodio tužitelj kao sudac. Svjedok je naveo da je podnio kaznenu tužbu protiv ZR za klevetu 2008. ili 2009., ne sjeća se točno, prvo je bio sudac Kurobasa, nakon tog se promijenilo mnogo sudaca i na kraju je bio sudac Marković koji je i donio odluku. Bila je oslobađajuća presuda za ZR, ne sjeća se koje godine, ta presuda je postala pravomoćna nakon otprilike 1 godine i potvrđena je prvostupanjska presuda od tužitelja odnosno suca, isto tako ne zna koje godine. Saslušan je u tom kaznenom postupku, dao je svoj iskaz, no ne zna kome. Nakon toga nije imao nikakva kontakta s tužiteljem i inače nikada s njim nije imao osobni kontakt, zna ga kao i osobe s TV-a koje nikada nije vidio. Inače voditelj je dopisništva Slobodne Dalmacije u [adresa], izvršni urednik portala zadarski.hr. i novinar za sva izdanja Hanza Medie. Kao što je rekao nikada nije pisao o njemu nego o događaju koji je bio frapantan i kako se odvijao taj događaj i sve što je bilo vezano uz to kakve su bile reakcije javnosti. Informaciju o navodnom silovanju dobio je od mještana iz mjesta Vrsi i to u subotu, a odluka o tom silovanju koliko zna donesena je tjedan dana prije ili možda četvrtak i petak, ne sjeća se točno, misli da piše u jednom od članaka i to u prvom članku sigurno piše. Na Facebook Mesengeru je u subotu dobio poruku od nepoznate osobe da se dogodilo silovanje i pokušao je rekonstruirati što se dogodilo sa više od 10-ak osoba s kojima je razgovarao. Tu poruku koju je dobio preko Maseengera, bilo je desetak poruka, osoba se nije predstavila, ne zna kako se zove, predstavila se pod pseudonimom "nick name." Nakon te poruke počeo je istraživati, radilo se o vikendu, razgovarao je sa mještanima Vrsa i širom rodbinom tj. rođacima od oštećenice, razgovarao je sa sucima, sa odvjetnicima od oštećene i drugim relevantnim osobama za koje smatra da kao novinar ima pravo ne otkriti njihova imena tj. izvor. Razgovarao je sa odvjetnicima i jedne i druge strane. Rekonstruirao je što se dogodilo i objavio članak u nedjelju navečer. Prije objave članka pokušao je kontaktirati glasnogovornika suda, bila je nedjelja, zvao je istražni centar i nitko se nije javljao, zvao je Hrvoja Viskovića koji je tada bio glasnogovornik suda, nije se javljao, poslao mu je sms poruku da ima informaciju o silovanju, nije odgovorio. Maksimalno je od svih službenih izvora koje je naveo pokušao provjeriti istinitost informacije. Nažalost nikog nije dobio i članak je objavio u nedjelju navečer jer je takav bio dogovor s urednikom. U ponedjeljak je zvao ured suca, tj. prisutnog tužitelja i rečeno mu je da je otvorio bolovanje. Isto je zvao i glasnogovornika suda i rečeno mu je da će u ponedjeljak biti tiskovna konferencija za novinara i to je sve bilo iza objave članka. Zvao ga je odmah ujutro, a on je rekao da će biti tiskovna konferencija i od njegovog poziva ista se održala nakon 2 sata. Osim njega svi novinari u [adresa], novinske kuće zvali su da se dobije službena informacija. Ne zna koliko je članaka pisao o osobi tužitelja, tj. na tu temu, zna nekoliko dana za redom, da se sa više aspekta obradi sve, a to su zahtijevali i urednici iz Splita i iz Zagreba i pokušao je zadovoljiti njihove zahtjeve. Napisao je ono što su mu ljudi rekli i to je iznio u članku, tj. ono za što je držao da "drži vodu" o stvarnom događaju. Tužitelj je nakon objave članka bio nedostupan i nije s njim razgovarao. Ne zna koliko dugo je pisao o toj temi, no misli jedno tjedan dana. Inače sve piše, nemaju neku užu specijalnost, piše sve osim o sportu. U uredništvu u [adresa] sa foto reporterima ih ima 11 zaposlenih. Što se tiče naslova članaka, neke je sastavljao on, neke kolege. Što se tiče fotografija, neke je stavljao urednik ili autor članka. Ako je on autor članka onda je stavio i fotografiju. Slika tužitelja je sa jednog suđenja i radi se o fotografiji iz sudnice za koju su imali dozvolu za snimanje te konkretne rasprave. Ostale ilustracije je stavljao on ili dežurni urednik. Fotografija suca Markovića se nalazi u arhivi "tropics" agencije koja je vlasništvo Hanza Medie. U tom svom istraživanju nije vidio bilo koji dokument o kome je pisao.

Na postavljeno pitanje da li je izvrši uvid u dokumentaciju vezano za predmete premlaćivanja Hyp, R i V, svjedok je odgovorio da vjerojatno gospodin odvjetnik zna da on kao novinar nije mogao izvršiti uvid u tu dokumentaciju jer nije odvjetnik. Sve informacije o tim događajima je dobio od glasnogovornika Županijskog suda u Zadru, odnosno od Hrvoja Viskovića. Informacije za slučaj Hyp je dobio od glasnogovornika suda Hrvoja VIskovića prije objave ovih članaka i to informacije kakve su bile napisane u članku. Nakon odluke Ustavnog suda napisao je koji članak, odnosno ne on nego jedna kolegica koja je pisala članak isto kada i on, odnosno objavili su informaciju vezano za odluku suda, događaj zbog kojeg je tu nije pratio samo on već i kolegica iz dopisništva koja je specijalist za crnu kroniku, LR i ona je pisala o tom događaju Ne zna da li je LR pisala o tužitelju jer ne zna što je sve utuženo. Sve što je ona pisala bila je samostalna i autor članka, a i iz njihove kuće i Slobodne Dalmacije, Jutarnjeg i drugi novinari pisali su o tom istom događaju. On se novinarstvom bavi 25 godina. Skoro više od 20 god. piše o takvim stvarima pa mu to nije bio prvi slučaj. Poznato mu je da su kazneni postupci o maloljetnicima tajni. Bilo je više varijanti istog događaja. Protiv njega kao novinara nije pokrenut postupak pred sudom časti HND-a. Misli da je tužitelj osobno protiv njega podnio naknadu štete, traži 70.000,00 kn. Koliko zna protiv njega nije pokrenut kazneni postupak ali je ispitan od strane kriminalističke policije u [adresa] temeljem kaznenih prijava za povredu tajnosti postupka pa su temeljem istih kaznenih prijava razgovarali i s njim. Vezano za članke na zadarski.hr. kao što je rekao neku grafičku opremu uređuje on, neke autor članka, odnosno drugi urednici. Njih osam je na tom portalu i svi imaju ulogu urednika, on je izvršni urednik. Urednici iz EPH Medie nisu dužni prenijeti članak koji je objavljen na portalu zadarski.hr.

Nakon što je sudu predočen članak naslova "Sudac Marković koji je pustio petorku na slobodu; Moje rješenje je ispravno! od 14.10.2015. objavljeno na portalu zadarski.hr, te je navedeni članak dan svjedoku na uvid, svjedok je naveo da je autor članka Indeks, a oni su preuzeli uz njihovu dozvolu. To je bio jedini članak u kojem se sudac Marković nekom mediju očitovao, a zbog objektivnosti medija oni su smatrali da tu izjavu trebaju preuzeti jer ga nisu mogli dobiti osobno od suca Markovića jer je bio na bolovanju.

Svjedok je nastavno naveo da cilj članka on nema, misli javni interes u najkraćem. Kazneni spis i uvid u isti svjedok je vidio nakon pravomoćnosti.

56. Analizirajući iskaz autora većine članaka kao i prvog objavljenog članka u bitnom djelu iz iskaza proizlazi da je:

- bio stranka u postupku koji je vodio tužitelj kao sudac i koji je pravomoćno "izgubio";

- informaciju o navodnom silovanju je dobio od mještana iz mjesta Vrsi i to u subotu;

- na Facebook Mesengeru je u subotu dobio poruku od nepoznate osobe da se dogodilo silovanje i pokušao je rekonstruirati što se dogodilo sa više od 10-ak osoba s kojima je razgovarao;

- nakon te poruke počeo je istraživati, radilo se o vikendu, razgovarao je sa mještanima Vrsa i širom rodbinom tj. rođacima od oštećenice, razgovarao je sa sucima, sa odvjetnicima od oštećene i drugim relevantnim osobama za koje smatra da kao novinar ima pravo ne otkriti njihova imena tj. izvor. Razgovarao je sa odvjetnicima i jedne i druge strane. Rekonstruirao je što se dogodilo i objavio članak u nedjelju navečer;

- prije objave članka pokušao je kontaktirati glasnogovornika suda, bila je nedjelja, zvao je istražni centar i nitko se nije javljao, zvao je Hrvoja Viskovića koji je tada bio glasnogovornik suda, nije se javljao, poslao mu je sms poruku da ima informaciju o silovanju, nije odgovorio;

- maksimalno je od svih službenih izvora koje je naveo pokušao provjeriti istinitost informacije;

- nažalost nikog nije dobio i članak je objavio u nedjelju navečer jer je takav bio dogovor s urednikom.

- ne zna koliko je članaka pisao o osobi tužitelja, tj. na tu temu, zna nekoliko dana za redom, da se sa više aspekta obradi sve, a to su zahtijevali i urednici iz Splita i iz Zagreba i pokušao je zadovoljiti njihove zahtjeve.

- napisao je ono što su mu ljudi rekli i to je iznio u članku, tj. ono za što je držao da "drži vodu" o stvarnom događaju

- u tom svom istraživanju nije vidio bilo koji dokument o kome je pisao.

56.1. Uvidom u Zapisnik o održavanju ročišta povodom odlučivanja o istražnom zatvoru sastavljen pred županijskim sudom u Zadru dana 12.listopada 2019. godine utvrđeno je da je navedenog dana započeto ročište u 19,10 h i završeno istog dana u 22h te donesena odluka koja je bila predmet svih utuženih članaka.

56.2. U konkretnom slučaju istražno ročište održano je u subotu.

56.3. Prvi objavljeni članak objavljen je dana 13.listopada 2019. godine u 22.24h, odnosno u nedjelju autora OR pod naslovom "Strava kod [adresa]: sedmorica mladića godinu dana silovala 15-godišnjakinju, tukli je, snimali mobitelom i ucjenjivali!; Sudac ih pustio da se brane sa slobode iako žrtva živi u istom mjestu!?"

56.4. U konkretnom slučaju autor članka je postupio kako protivno odredbi čl. 10 i 20 Kodeksa časti hrvatskih novinara, čl. 3 ZM-a i čl.10.st 2. Konvencije.

56.5. To iz razloga, što je sam svjedok u svom iskazu naveo da je informacije dobio od mještana Vrsa, razgovarajući sa istima kao i sa obitelji oštećenice što nadalje znači uz općepoznatu činjenicu da se radi o maloj sredini da su se svi akteri mogli prepoznati bez izričitog navođenja identifikacijskih podataka kako žrtve tako i osumnjičenika. Takav način pisanja izričito je zabranjen i to iz više razloga. Prvenstveno radilo se o malodobnim osobama i kaznenom postupku koji je tajan za javnost.

56.6. Ustavom zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli, koja u sebi sadrži i slobodu tiska, nema značenje apsolutne slobode, već je podložna ograničenjima propisanim Ustavom i zakonom te Konvencijom. To nadalje znači da ustavno jamstvo slobodnog izražavanja sadrži i obveze i odgovornosti. Upravo radi postojanja tih obveza i odgovornosti od strane onih koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja, tisak je prilikom iznošenja informacija od javnog interesa dužan postupati u dobroj vjeri kako bi pružio vjerodostojne informacije u skladu s novinarskom etikom.

56.7. Navedeno postupanje autora članka sud cijeni kao postupanje protivno svim zakonskim propisima nalazeći isto očitim primjerom netrpeljivosti prema čovjeku i sucu na kojeg se svi članci i odnose, a kako je i svjedok AR u svom iskazu naveo. Da je svjedok bio stranka u postupku tužitelja kao suca i sam svjedok je naveo u svom iskazu.

56.8. Kada se radi o istraživačkom novinarstvu i kada se ide za tim da javnost treba znati tada su novinari dužni provjeriti točnost objavljenih informacija i poduzeti sve mjere za provjeru njihove točnosti. Navedeno je u konkretnom slučaju izostalo. Novinari koji se bave ili istraživačkim novinarstvom ili izražavaju kritički stav prema pojavama u društvu i vremenu u kojem živimo pišući takve članke trebali bi zadržati barem profesionalni pristup i iznositi točne i provjerene činjenice, a ne ići za tim da senzacijom i populizmom, koji je na žalost sveopće prihvaćen u svim sferama društva, privuče veći broj čitatelja. Pri tom valja istaći da se radi o internetskom portalu koji kao takav s obzirom na vrijeme u kojem živimo ima puno veći učinak od pisane riječi objavljene u pisanim tiskovinama. Objaviti i napisati članak pod naslovom "Strava kod [adresa]: sedmorica mladića godinu dana silovala 15-godišnjakinju, tukli je, snimali mobitelom i ucjenjivali!; Sudac ih pustio da se brane sa slobode iako žrtva živi u istom mjestu!?" nakon razgovora sa mještanima Vrsa i sa širom rodbinom tj. rođacima od oštećenice "koji sasvim sigurno sve znaju" te sucima i odvjetnicima od oštećene i osumnjičenika za koje treba navesti da imaju sasvim sigurno dijametralno oprečne stavove i drugim relevantnim osobama za koje smatra da kao novinar ima pravo ne otkriti njihova imena tj. izvor bez ikakvog uvida u bilo kakvu pisanu dokumentaciju, bez ikakve provjere točnosti objavljene informacije je nedopustivo. Istraživačko novinarstvo ne može trajati 24 sata prije objave članka, niti se u ovoj pravnoj stvari radi o istraživačkom novinarstvu.

56.9. U konkretnom slučaju radi se o tzv. senzacionalističkom novinarstvu kojim se ne samo šteti ugledu tužitelja već i ugledu novinara u cjelini i to onom dijelu istih koji svoj posao rade u dobroj vjeri, u skladu s Kodeksom novinarske etike i Zakonom. Javno izgovorena ili napisana riječ objavljena u bilo kojem mediju ostavlja trag te ukoliko nije utemeljena na istinitim informacijama tada bi barem trebala biti dana u dobroj vjeri, a ne radi vlastite promocije ili promicanja određenih stavova koji samo uzurpiraju medijski prostor i dovode do određenih zabluda i neistina koje samo služe kao podloga za daljnje napise i objave, a što se i dogodilo u ovom slučaju. Isto se ne smatra niti može smatrati novinarstvom, već pisanjem rekla-kazala tj. uličnim razgovorom koji ne bi trebao dobiti, a niti zaslužuje bilo kakvu medijsku pozornost. Korištenje glasina, razgovori sa mještanima i sličnih nepouzdanih izvora ili izvora koji sa svog aspekta sagledava nastalu situaciju je ispod civilizacijske razine medija u demokraciji i po definiciji isključuje dobru vjeru u postupanju autora novinskog članka, pogotovo ako je izostala svaka provjera istinitosti. Pojam dobre vjere obuhvaća povod za pisanje, značenje teme napisa sa stajališta opravdanih interesa javnosti da se upozna s tim sadržajem zbog njegova društvenog i javnog značaja, kao i cilj koji autor želi postići. Autor članka u svom iskazu je naveo da " cilj članka on nema, misli javni interes u najkraćem". To znači da treba ocijeniti relevantnost objavljenih informacija s gledišta općeg interesa za otvorenom raspravom o važnim društvenim pitanjima. Bitno je na osnovi i okolnosti konkretnog slučaja formirati stav o tome pridonosi li sporna informacija raspravi od javnog interesa pri čemu sve ono što zanima javnost - nerijetko gladnu senzacija o inače ozbiljnim sadržajima - nije samim tim i tema od opravdanog javnog interesa. Ono što zanima javnost nije i ne mora biti od javnog interesa. Sama činjenica, a koja među strankama nije sporna, a to da je autor prvog utuženog članka, a i daljnjih, te koji je bio povod za sva daljnja događanja, bio stranka u postupku koji je pravomoćno laički rečeno "izgubio",a u kojem je kao sudac odlučivao tužitelj upućuje na zaključak o ne postojanju dobre vjere autora, odnosno novinara. Da je tomu tako i u prilog istom govori i članak pod naslovom "Zašto nije bilo teško predvidjeti odluku o ponovnom vraćanju u pritvor osumnjičenika za silovanje. Koju ulogu u svemu imaju izbori za predsjednika suda, kako je uskrsnuo Boris Babić, zašto je sudac Marković tražio zaštitu za sebe, a ne za žrtvu i hoće li na koncu kazneno odgovarati zadarski.hr.".

56.10. Cilj članka očito je bio da se diskreditira tužitelja kao čovjeka i suca i neopravdano narušava povjerenje u pravosuđe i samim time autoritet sudbene vlasti, a ne informiranje javnosti.

56.11. Nakon objave prvog članka uslijedila je, može se slobodno, reći lavina daljnjih članaka koji su predmet ovog spora. Pa je tako :

- dana 18. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Zadarski sudac koji je pustio osumnjičene za silovanje prijavio one koji su to otkrili novinarima!";

- dana 13. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Nezapamćen zločin u okolici Zadra: sedam mladića u godini dana više puta grupno silovali 15-godišnjakinju! Sudac ih pustio da se brane sa slobode!";

- dana 14. listopada 2019.objavljen članak pod naslovom "Ovo su neke od sučevih presuda i sve su poprilično sporne Tko je sudac koji je sedmoricu mladića osumnjičenih da su u godinu dana u više navrata grupno silovali tada 15-godišnjakinju te je ucjenjivali snimkama pustio da se brane sa slobode?".

-dana 13. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "EKSKLUZIVNO:

Nezapamćen zločin u okolici [adresa]. Sedam mladića u godinu dana više puta grupno silovala 15-godišnjakinju! Ucjenjivali su je snimkama seksa, a kada ih je molila da joj to više ne rade bivši dečko je pretukao. Sudac ih je pustio na slobodu!"

- dana 17. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Zašto nije bilo teško predvidjeti odluku o ponovnom vraćanju u pritvor osumnjičenika za silovanje. Koju ulogu u svemu imaju izbori za predsjednika suda, kako je uskrsnuo Boris Babić, zašto je sudac Marković tražio zaštitu za sebe, a ne za žrtvu i hoće li na koncu kazneno odgovarati zadarski.hr.".

- dana 14. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Slučaj grupnog silovanja u malom mjestu kod Zadra"

- dana 18. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Lako za predvidjeti"

dana 15. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Stravičan slučaj; što se dogodilo sa snimkama grupnog silovanja? Glasnogovornik suda u Zadru "demantira" policiju i kaže da ih nema u spisu, ČR: ovo je dno dna."

- dana 18. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Lako za predvidjeti; Zadarski sudac koji je pustio osumnjičene za silovanje prijavio one koji su to otkrili novinarima!".

- dana 14. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Strava u [adresa], puštanje počinitelja na slobodu novi je način silovanja djevojčice" autorice RR.

- dana 21. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Atmosfera linča diktira odluke loših i plašljivih sudaca: Ugledni zadarski odvjetnik komentira mučni slučaj grupnog silovanja, tajnost istražnih postupaka, nepristranost hrvatskih sudova…"

- dana14. listopada 2019. u 12,21 h objavljen članak pod naslovom "Slučaj grupnog silovanja u malom mjestu kod [adresa], sudac Marković koji je pustio petorku na slobodu; Moje rješenje je ispravno!" i u 22,15 h članak pod naslovom "Sudac Ivan Marković na udaru udruga za prava žena, ČR:ovo je dno dna, rado bih sucu priuštila grupno silovanje pa da vidi kako to izgleda! Postoje li kao dokaz ucjenjivačke snimke seksa?"

- dana 16. listopada 2019. u 21,51 h objavljen je članak pod naslovom "Za monstruozan zločin u [adresa] postoje čvrsti dokazi. Naši izvori tvrde: Istražitelji posjeduju sve snimke grupnih silovanja koje je maloljetna djevojka prijavila, sudac je momke morao zadržati iza rešetaka"

-dana 16. listopada 2019. objavljen je članak pod naslovom "Kako su nas lagali. Za monstruozan zločin u [adresa] postoje čvrsti dokazi!; Naši izvori oštro demantiraju sud: istražitelji posjeduju snimke svih grupnih silovanja. Sudac je momke morao zadržati iza rešetaka"

-dana 17. listopada 2019. objavljen je članak pod naslovom "Preokret na zadarskom sudu proslavili i policajci; privođenje osumnjičenih dočekali povicima "Victoria"; ovakav rasplet događaja zapravo je bio i očekivan evo i zašto….

-dana 15. listopada 2019. objavljen članak pod naslovom "Što se dogodilo sa snimkama grupnog silovanja" .

56.12. Svi utuženi članci polemiziraju odluku suca, selektivno navode sadržaj kaznenog spisa kao i odluku koja je i bila povod za pisanje i na uvredljiv način iznose ili prenose informacije o tužitelju i kao takvi isti su podobni kod tužitelja izazvati duševne boli. Pri tome valja napomenuti da su samo dva članka drugih autora, a svi ostali OR. Navod iz iskaza saslušanog svjedoka da nije pisao o osobi tužitelja već je pisao o događajima tog silovanja u Vrsima nije točan niti isti proizlazi iz utuženih članaka.

56.13. Sud iskaz svjedoka OR cijeni neistinitim, danim isključivo za potrebe ovog postupka i radi uspjeha tuženika u sporu. Osobna netrpeljivost u odnosu na tužitelja i negativan stav prema istom proizlazi kako iz iskaza svjedoka tako i iz svih utuženih članaka i isto je po stavu ovoga suda bilo povod za pisanje.

57. Komentari ispod utuženih članaka su ispod svakog civilizacijskog minimuma, no o istima podrobnije u nastavku ove presude.

58. U konkretnom slučaju sud smatra općepoznatom činjenicu zanimanje javnosti za sudbenu vlast kao i negativnu percepciju javnosti za pravosuđe i suce kao dio sudbene vlasti. Navedeno nije potrebno posebno analizirati niti obrazlagati, no valja istaći da su i novinari i suci vrlo važan društveni korektiv u svakoj demokratskoj pravnoj državi pa tako i kod nas.

58.1. Sasvim sigurno je da je kaznena grana sudovanja interesantna javnosti i sa aspekta žrtve i sa aspekta počinitelja i da izaziva zgražanje javnosti pogotovo ako se radi o kaznenom djelu na štetu maloljetnika i kaznenom djelu iz grupe kaznenih djela protiv spolne slobode, o čemu se i radi u konkretnom slučaju. No, isto je u nadležnosti suda,a ne javnosti. Istražni zatvor, odnosno pritvor je samo jedna od mjera osiguranja predviđena Zakonom o kaznenom postupku i Zakonom o sudovima za mladež koji se u konkretnom slučaju primjenjuje i koja je sasvim sigurno najteža ali za čije ispunjenje tj. određivanje su zakonom taksativno navedeni razlozi.

58.2. Za bolje razumijevanje, sudac u svom radu, svaku odluku donosi temeljem dokumentacije koja prileži spisu i provedenog dokaznog postupka u skladu sa Zakonom koji se u konkretnom slučaju primjenjuje te brižljivom i savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza. Odluke suda nisu da bi se svidjele javnosti, nego da se istima sankcionira određeno postupanje koje nije u skladu sa Zakonom, da se pošalje poruka da se određena ponašanja smatraju deliktima (bilo građanskim i/ili kaznenim) i da se iz istih razloga ne čine više. Sudovi ne donose odluke kojima se društvo generalno čini pravičnijim (to je zadaća politike putem zakonodavne i izvršne vlasti), a niti se pri odlučivanju primjenjuju aktivistički kriteriji ( društveni aktivizam je važan čimbenik demokracije), već se odluke donose na način kako je već rečeno. To nadalje znači da u svakom postupku jedna strana nije zadovoljna odlukom suda, no isto ne smije biti podloga za neprimjerenu kritiku. Nitko osim uređujućeg suca, odnosno suca kojem je predmet dodijeljen u rad ne poznaje stanje spisa i ne može "suditi" u tom predmetu, osim višeg suda povodom žalbe, što nadalje znači da se eventualne sudačke pogreške ne ispravljaju kažnjavanjem već promjenom odluke od strane viših sudova. Kada tome ne bi bilo tako imali bi bezvlađe ili anarhiju, odnosno građani bi uzeli pravdu "u svoje ruke" u kojem slučaju bi javnost donosila odluke kako smatra da treba biti i to iz razloga "jel javnost" zna kako tumačiti zakonske odredbe i kako bi trebalo biti. Da je tomu tako i u prilog istog govore komentari čitatelja ispod utuženih članaka. Pri tome nebitno je da je tužitelj, sudac, osoba sa završenim pravnim fakultetom, položenim pravosudnim ispitom i dugogodišnjim sudačkim stažom. Znanje i iskustvo nisu bitni već isključivo negativna percepcija javnosti za što određeni stupanj krivnje snose i mediji svojim načinom pisanja i izvještavanja. Plasirati u javnost neprovjerenu, neistinitu i pri tom zlonamjernu informaciju gubi se smisao novinarstva kao vrlo bitnog korektiva društvenih zbivanja. Pritom valja istaći da novi mediji su dostupni globalno i obuhvaćaju cijeli svijet pa je tako putem Interneta moguće u svakom trenutku doći do ogromnog broja informacija koje su pohranjene i objavljene godinama ranije, a što sve nije bio slučaj kada su prevladavale tiskovine i gdje je dostupnost informacija bila u pravilu nekoliko dana nakon objave u tiskanom mediju. To nadalje znači da u današnje doba novinari ili osobe koje sebe tako nazivaju pri pisanju članaka navedeno trebaju imati na umu i uložiti povećanu dozu pažnje u pisanju kako javnost ne bi doveli u zabludu i dovodili do većih podjela u društvu i nezadovoljstva. Isto se odnosi i na urednike, glavne urednike te sve druge osobe koje na bilo koji način sudjeluju u oblikovanju članka.

59. U svom iskazu tadašnji glavni urednik SR je naveo da "odaziv u javnosti je bio očekivan" i "da nije čitao komentare objavljene od strane korisnika na portalu, da na komentare na portalu paze urednici, odvjetnici, kompjuterski algoritam koji uvredljive komentare odmah briše, odnosno uopće im ne dopušta ulazak, to su može se reći ružne riječi koje se unose u algoritam i on ih prepoznaje, to su riječi koje netko stavi u algoritam, a ako je nešto objavljeno od tih sadržaja onda se on obriše u roku 1, 5, minuta, sutra, kad se vidi te da u smjeni na portalu rade 1 do 2 urednika i kad bi samo pregledavali komentare korisnika ništa drugo ne bi radili. "

59.1. Sa navodima svjedoka u cijelosti je suglasan i ovaj sud. To iz razloga što je reakcija javnosti bila vidljiva odmah po komentarima korisnika, a daljnja događanja koja su uslijedila u vidu prosvjeda i medijske hajke je također općepoznata, a o istima je također tužitelj iskazivao u svom iskazu. Nažalost prosječni čitatelj portala tuženika već samim čitanjem naslova stječe dojam o samom članku bez da ga i pročita. Korištenje izraza "ekskluzivno", "strava", "nezapamćen zločin","dno dna" i sl. uz naglašavanje interpunkcijskim znacima !,? te ilustracijama uz članak dovoljno je za stvaranje negativne percepcije javnosti. Naime, valja napomenuti da se naslov članka ne može promatrati odvojeno od cijelog članka već se može sagledati jedino kao dio cijelog članka i čini sastavni dio cijelog članka. Vizualni dojmovi članaka popraćen su ili slikom tužitelja ili svjedoka Borisa Babića ili ilustracijama koje insinuiraju na nasilje koja slike i/ili ilustracije kao takve još više pojačavaju dojam pročitanog članka. Prosječni čitatelj prilikom čitanja ne izdvaja pojedine rečenice već pročita cijeli članak i temeljem istog može donijeti nekakav zaključak. U kontekstu navedenog sasvim je nebitno tko je uređivao članak, tko je vršio grafičku obradu te da li se radi o izvornom ili prenesenom članku. Bitno je da je svaki od njih mogao tužitelju prouzročiti štetu. Svaki glavni urednik koji je dozvolio komentare čitatelja preuzima time odgovornost za iste pa kako živimo u digitalnom vremenu očito je da se riječi koje se stavljaju u algoritam i koji ih prepozna kao uvredljive treba na dnevnoj bazi dopunjavati ili zaposliti više osoba koje bi čitale komentare korisnika i odmah brisale uvredljiv sadržaj. No, isto bi značilo manju čitanost i samim time manju dobit što sasvim sigurno medijima nije u interesu. Kako bi mediji imali ili zadržali ulogu koju imaju u društvu, što je već rečeno isti trebaju onemogućiti govor mržnje svojim korisnicima i to prvenstveno svojim radom, odnosno pisanjem i objavom.

59.2. Najblaže i najkraće rečeno govor mržnje je verbalizacija negativnih emocija destruktivnog karaktera i to novinari ne smiju niti potencirati, a niti dozvoljavati bilo činjenjem ili nečinjenjem.

60. Saslušanim svjedocima djelatnici tuženika i to SR, HR i DR sud je prihvatio kao istinite, no isti nisu bitni niti odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Iskazima istih sud je došao do saznanja o uobičajenoj hijerarhiji u postupanju novinara.

61. Svjedokinja IR u svom iskazu u bitnom dijelu je navela da je pisala članak pod naslovom „Ovo su neke od sučevih presuda i sve su poprilično sporne/Tko je sudac koji je 7-moricu mladića osumnjičenih da su u godinu dana u više navrata grupo silovati tada 15-godišnjakinju te je ucjenjivali snimkama pustio da se brati sa slobode?“, Izvor informacija je bila Slobodna Dalmacija i zadarski.hr. Istinitost iznesenih informacija u članku provjeravala je javno dostupnim informacijama objavljenim u drugim medijima. Za sudske postupke koje je navela u članku je dobila iz Zadarskog hr-a, a što se tiče presuda izvor je zadarski.hr. Osim medija nije na drugi način pokušala doći do presuda o kojima je pisala. O pravosuđu piše“ kad slučaj odjekne u medijima“ bavi se time. Članak i osvrt na presude je rezime tužiteljeva rada iz javno dostupnih izvora. To je uobičajena novinarska praksa, npr. kada se radi o nekom dužnosniku radi se CV-i njegova rada iz javno dostupnih informacija.

61.1. Članak gore navedenog naslova počinje sa podnaslovom "Ovo nije prva odluka suca Markovića koja je završila u medijima." U članku su navedene presude kao podnaslovi:

-3,5 godine za smrt mladih u prometnoj nesreći;

-pustio osumnjičene za prebijanje 40-godišnjaka ispred zadarskog kluba Hype;

-oslobađajuća presuda za umirovljenika koji se liječio marihuanom

-sudi u slučaju oca s Paga koji je s balkona bacio četvero djece. U članku je navedeno da je izvor Zadarski hr.

61.2. Navedeni članak sa naslovom, podnaslovima, fotografijama (tužitelj, smrskani automobil, križ i pogreb te otac s Paga) te uvodnim dijelom u kojem je opetovano navedeno… "stravično silovanje", "odvratan čin", "Ivan Marković pustio ih je da se brane sa slobode" sadržajno je negativne konotacije. To iz razloga što se u kontekstu odluke tužitelja kao suca i dalje polemizira i sa drugim njegovim odlukama te ih se izričito naziva "poprilično spornim." Isto se ne može smatrati dopuštenom, stručnom i argumentiranom kritikom. To iz razloga što novinarka, uz dužno poštovanje, sasvim sigurno nema potrebno znanje za isto, a niti se kao što je već ranije rečeno, sudske presude mogu na takav medijski, selektivan i jednostran način komentirati. Da je postojala dobra namjera novinarke tada bi ista u presjek rada navela i druge presude tužitelja koje nisu "sporne" čak niti po njenim kriterijima ili kriterijima javnosti. Komentari ispod članka su takve prirode i naravi da su ispod civilizacijskog minimuma. U pogledu navoda iz iskaza svjedokinje da u članku ne iznosi kritički osvrt presuda valja istaći da isto nije točno i u suprotnosti je sa samim naslovom članka. Sam naslov sadržava kritiku, a isto tako i navod "majke tragično poginulih Azatražile najstrožu kaznu… no presudom suca Ivana Markovića…osuđen na kaznu zatvora od 3,5 godina."

Opetovano se napominje da su suci pravosudni dužnosnici, a ne državni (političari) i da CV suca, a kako je navela svjedokinja u svom iskazu, nije dostupan u javnosti i da rezime tužiteljeva rada iz javno dostupnih izvora je kategorija koja ne postoji. Rezultati rada suca su podatci koji se nalaze u predsjedništvu suda, odnosno sudskoj upravi i to u obliku ocjene obnašanja sudačke dužnosti koje se donose za svaku godinu i koji su rezime rada svakog suca. U skladu sa Zakonom o sudovima i Zakonom o pravu na pristup informacija, da je postojala dobra volja, moglo se na to zakonom propisanom procedurom doći do relevantnih podataka.

61.3. No kako je, utuženi članak objavljen dan nakon objave prvog članka, odnosno 14. listopada 2019. godine, za isto nije bilo niti volje, a niti vremena.

62. Svjedokinja RR u svom iskazu u bitnom dijelu je navela da je autor članka naslova „Puštanje počinitelja na slobodu novi je način silovanja djevojčice“. Kao izvor informacija za utuženi članak imala je više izvora, neke informacije je prenijela iz Slobodne Dalmacije, neke iz Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, od glasnogovornika Županijskog suda u Zadru, od koordinatorice ženske sobe koja je po zanimanju psiholog i od Sanje Bezbradice Jelavić odvjetnice Iz Zagreba kao i nekoliko nevladinih udruga čiji sažetak je navela u samom tekstu. Nije kontaktirala suca Markovića jer zna da suci koji vode predmete ne govore o predmetu koji je u tijeku, a zna da su neki kolege pokušali kontaktirati, kontaktirala je glasnogovornika Županijskog Suda u [adresa].

Č joj je rekao da se dugo bavio tom temom, istraživao, kontaktirao različite izvore i odlučio objaviti priču kada je imao dovoljno dokaza.

62.1. Navedeni članak sa naslovom i ilustracijom ispod naslova te podnaslovima "medijske tenzije", "opasnost za žrtvu", "visoka traumatiziranost", "hitno prebaciti slučaj sa zadarskog suda" u kojem se opetovano iznosi i polemizira odluka tužitelja kao suca je također negativne konotacije. Autor članka kako je i sama u istom navela je između ostalih razgovarala i sa nevladinim udrugama iz inicijative Spasi me, Ženske sobe, zaklade Solidarna i platforme za reproduktivna prava koje su navele, a kako je i napisano da su "zgrožene sramotnom odlukom suca istrage i zahtijevaju hitno djelovanje. U protivnom hrvatsko pravosuđe pretvara se u suučesnike grupnog silovanja, prijetnje, premlaćivanja i ucjene", zatim "hitne izmjene Kaznenog zakona za uvođenje strožih kazni za silovanje i pozivanje tadašnjeg ministra pravosuđa na pokretanje stegovnog postupka protiv suca Ivana Markovića zbog neprofesionalnog i nemarnog postupanja." U konkretnom slučaju ovaj sud je suglasan da javnost treba stalno senzibilizirati, osvještavati i govoriti o statusu žrtve i oštećenika te da se niti jedno nasilje ne može tolerirati. Tu sasvim sigurno veliku ulogu imaju i spomenute vladine i nevladine Udruge koje svojim radom pomažu i ukazuju na probleme u društvu sa kojima se žrtve susreću i to od nerazumijevanja do osude okoline. Društveni aktivizam je također vrlo bitan korektiv svakog demokratskog društva pa tako i našeg. No isti trebaju prvenstveno preventivno djelovati i pomoći na način da se što manje traumatizira žrtva. Prenošenje svega navedenog u utuženi članak uz sve ostale navode uz nespornu činjenicu da je kazneni postupak bio u tijeku je direktno uplitanje u sudbenu vlast. Navedeno je novinarka sa dugogodišnjim stažem sasvim sigurno znala ili morala znati.

62.2. Članak je objavljen 15. listopada 2019. godine u 00,36 h, odnosno dva dana nakon objave prvog utuženog članka. Očito je da je ista također dovedena u zabludu od strane OR jer kako je sama navela OR "joj je rekao da se dugo bavio tom temom, istraživao, kontaktirao različite izvore i odlučio objaviti priču kada je imao dovoljno dokaza".

62.3. Istraživačko novinarstvo u trajanju od jednog dana, koliko je OR istraživao konkretan slučaj, a kako je i sam rekao u svom iskazu, kao što je već i ranije rečeno nije i ne može biti istraživačko novinarstvo.

63. Sud iskaze saslušanih svjedokinja cijeni istinitim i kao takve ih je i prihvatio. Postupanje istih također nije bilo u dobroj vjeri. No bez obzira na činjenicu što ih je očito OR doveo u zabludu iste su trebale postupati sa većom dozom profesionalne pažnje i u skladu sa Kodeksom, što je također izostalo.

64. Po stavu ovog suda i slijedom svega navedenog od kaznenog dijela počinjenog na štetu maloljetnice od strane maloljetnika i mlađih punoljetnika u tajnom kaznenom postupku novinari i to prvenstveno OR su napravili medijski slučaj velikih razmjera, "hajku", "linč", i to pisanjem i objavljivanjem u dužem vremenskom periodu članaka iste tematike kojim postupanjem su tužitelju nanijeli nesagledivu štetu. Tužitelj je prikazan kao osoba koja ne zna raditi svoj posao, koja pogoduje osumnjičenicima pa samim time i štiti iste te općenito kao osoba izrazito negativnih osobina. Utuženi članci i komentari čitatelja ispod istih izazivaju i pozivaju na nasilje prema sucu, odnosno tužitelju. Isto tako maloljetnoj žrtvi su nanijeli puno veću štetu od koristi koju je ista trebala očekivati ili imati. Društveni značaj i javna dimenzija koja je postignuta je daleko veća od interesa i dobrobiti žrtve. Takav način pisanja je nedopustiv iz svih navedenih razloga i isti ne da sprečava nasilje i štiti žrtvu već potiče na javni linč i potencijalno daljnje nasilje.

64.1. Takvim načinom pisanja se neopravdano narušava povjerenje u pravosuđe i ruši autoritet sudbene vlasti.

65. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je za utuženi članak saznao putem sudske uprave jer je zaprimljen mail. tj. prijetnja od ŽR iz [adresa] i to zbog sadržaja članka objavljenog u Jutarnjem listu. To je njegovo prvo saznanje o objavljenim člancima. Zbog vremenske razlike mail je došao po noći, a oni su vidjeli ujutro. To je bio prvi članak. Sveukupno je o njemu i o tom slučaju koji je sudio bilo objavljeno preko 100 članaka, intenzivno se pisalo prvih 10 dana, manjeg intenziteta 2 tjedna, a ukupno mjesec dana o njemu. Od novinara iz Hanza Media nitko ga nikad nije pokušao kontaktirati. To je bilo javno sramoćenje. Zbog objave utuženih članaka svi su bili povrijeđeni unutar njegove obitelji, bili su zabrinuti za sigurnost i to osobnu zbog sadržaja tih članaka i prijetnji koje su sadržavali nakon objave. U [adresa] su bile demonstracije, tj. ljudi su izašli na ulicu zbog njega. [adresa] i [adresa] su udaljenosti 35 km, živi u [adresa], 10 godina je bio predsjednik suda u [adresa] do spajanja s Općinskim sudom u Zadru kada je tamo prešao, radi se o maloj sredini gdje ga svi poznaju. Bliske osobe, odnosno obitelj i prijatelji davali su mu podršku nakon svih članaka, no bilo je puno ljudi koji su konstantno postavljali pitanja, a on je morao odgovarati. Rečeno je da je primao novac, da je korumpiran i da je to masovna pojava . Dobivao je i usmene prijetnje, a isto tako i pisane. Preko 1000 uvredljivih komentara je bilo ispod objave članka, a sasvim sigurno 100 koji su u sebi sadržavali govor mržnje. BIlo je raznih neugodnih pitanja sa svih strana pa tako i izravno pitanje upućeno njegovom djetetu od strane instruktora vožnje "koliko je otac novaca dobio". Isto o konkretnom slučaju su postavljena pitanja i njegovoj djeci. Osim [adresa] je radio i u Rijeci i tamo ima puno prijatelja isto kao i u Zagrebu i može reći svugdje s obzirom na životnu dob i svi su oni saznali za taj događaj. Imao je policijsku zaštitu zbog prijetnji oko 4 mjeseca i to na način da je svaka 2 sata po danu i po noći policijsko vozilo u civilu na čuđenje i zgražanje susjeda patroliralo pored njegove kuće. Demonstracije su bile zbog onog što je Hanza Media o njemu pisala što su prenijeli i drugi mediji, a svakako je bila glavna uloga Hanza Media. Bio je na bolovanju 30 dana, smršavio je, po noći je spavao po 2 sata, tražio je i liječničku pomoć i pio je lijekove za smirenje, tj. Normabel. Prošlo je 2 godine od spornih članaka, osjeća i dan danas nelagodu kad se sjeti i osjeti nelagodu i strah kad vidi nepoznati broj na mobitelu. Nakon objave npr. njegova kći nije željele ići u školu na što je rekao da mora, bojala se, djeca su patila, inače ima 3 djece, za njih je sve to bio šok i 6 mjeseci otprilike nakon prestanka policijske ophodnje može reći da su se oni oporavili. Inače, živi sam sa troje djece. Isto tako zbog telefonske prijetnje što je iskazala i telefonistica na Županijskom sudu, počinitelj tj. osoba koja je prijetila i zvala do danas nije otkrivena zbog čega je i dalje donekle u strahu i osjeća nelagodu, a sve zbog objavljenih članaka. Ne sjeća se kako su se zvali prosvjedi 19.10., zna da su bili prosvjedi kako je pisalo protiv njegove odluke zbog rada na štetu žrtve, tražio se stegovni, smjenjivanje i slično. "Pravda za djevojčice", je bio od prosvjeda. Komentari koje je naveo u iskazu bili su na portalima koji su utuženi u ovom postupku. Neki utuženi članci sadržavaju prijetnje upućenje njemu, npr. "Rado bi sucu priuštila grupno silovanje." Isto smatra prijetnjom, poziv na nasilje i govorom mržnje, ne zna tko je to izjavio, objavljeno je u utuženim člancima.

Tuženik je dao sudu na uvid članak koji je predočen i svjedoku, tužitelj nakon uvida u članak navodi da zna o kom članku se radi.

Nakon što je tužitelju predočen članak od Indeks portala od 14.10.2010. pod nazivom "Nazvali smo suca koji je na slobodu pustio 7 osumnjičenih za grupno silovanje" s upitom da li je tužio nakladnika portala Indeks radi tog članka, tužitelj je odgovorio da ne zna, tužio je tri članka, koji ne zna, ovaj koji je tužio je objavljen na Zadarskom .hr. Ne sjeća kojeg datuma je objavljen članak, da li prije nego na Zadarskom.hr. Da li je tekst koji je prenesen od strane Zadarskog.hr. originalno objavljen na portalu Indeksa i da li su vjerno prenesene izjave tužitelja nije mu poznato i da li je to preneseno sa Indeksa, zna samo da je objavljeno na Zadraskom. hr. Njemu je poznat članak u Zadrarskom .hr., a što je objavljeno u Indeksu, ne zna.

65.1. Tužitelj je od strane suca upoznat s činjenicom da je sudac uvidom u e- spis utvrdio da je tužitelj kao stranka podnio 25 tužbi protiv nakladnika te je tužitelj naveo da je, vjeruje e-spisu, objavljeno je mnogo članaka, a utužio je samo one članke koji su izazvali burnu reakciju okoline i koji su komentirali u odnosu na njega. Npr. Indeks je tužen za 3 članka, 24 sata za dva članka. Tužio je i novinare pojedinačno, tužio je OR, a tužen je i za članke koji nisu predmet ovog spora za druge zakonske osnove. Ovo je bio pravi medijski linč. OR mu nije direktno prijetio, ali smatra da je prijetnja došla zbog njegovih članaka. Tužitelj je naveo da su svi komentari u sebi sadrže i prijetnje i govor mržnje i dan danas se nalaze na utuženim portalima. Isto tako mogao je puno detaljnije iskazivati o svojim posljedicama zbog utuženih članaka, a isto nije jer sud isto nije smatrao potrebnim.

65.2. Tužitelj je prigovorio istinitosti iskaza svjedoka OR u dijelu koji se odnosi na izvor informacije od strane mještana Vrsa iz razloga što isti nisu mogli znati sadržaj sudskog spisa. Nadalje, nije točno da ga je novinar pokušao kontaktirati u ponedjeljak sa navodom da je bio na bolovanju jer je na bio na bolovanju u srijedu. Nije točan ni navod istog da je nakon odlaska na bolovanje bio nedostupan jer je bio u kontaktu sa sudskom upravom. Nije točno da je svjedok pokušao kontaktirati glasnogovornika prije objave članka a ni istražni centar, jer je on bio u tom slučaju istražni centar, nije bilo niti poruke niti poziva, nije nikog kontaktirao niti od ODO-a niti od strane suda. Nije točno da je kontaktirao suca Viskovića.

66. Sud iskaz tužitelja cijeni istinitim i životnim i kao takvog ga je u cijelosti i prihvatio. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je nakon objave navedenih članaka i komentara okolina tužitelja imala prema njemu promijenjen odnos i to u negativnom smislu i da je isti i dokazao da je zbog toga trpio duševne boli zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva, opsega i jakosti kako je isti naveo u svom iskazu. Logično je i zdravorazumski da se tužitelj bojao za svoj život i život svoje djece, da je bio u stresu i otvorio bolovanje te zatražio policijsku zaštitu. Isto se ukazuje opravdanim postupanjem svake prosječne osobe u danoj situaciji. Pri tome vrlo je važno istaći da se radi o maloj sredini gdje "svi sve poznaju" što je sasvim sigurno bilo otežavajuća okolnost . Logično je i životno uvjerljivo da pisanje o tužitelju u kontekstu kaznenog postupku koji je započeo izvrćući riječi i ne istinite činjenice dovoditi u prvi plan te isto povezivati sa ocjenom sposobnosti tužitelja i kao osobe i kao suca i to kako sa konkretnim predmetom tako i sa drugim predmetima te općenito sa cjelokupnom društvenom situacijom kao i komentari ispod utuženih članaka su s obzirom na težinu svoje kvalifikacije objektivno podobno izazvati povredu dobara neke osobe u smislu narušenja ugleda, časti i dostojanstva.

67. Sud smatra općepoznatom činjenicom kronologiju događanja nakon objave utuženih članaka, a isto je i tužitelj naveo u svom iskazu.

68. Kako je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje odgovornosti iz čl. 21. st. 4. ZM-a, stoga su ispunjene pretpostavke za dosudu naknade štete tužitelju.

68.1. Pri tome valja istaći da je čl.21 st 5 ZM-a određeno da se st 4. navedenog članka ne odnosi na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama te informacije prikupljene na nezakonit način.

68.2. Informacije dobivene od strane policije, a kako je u svom iskazu naveo svjedok TR su informacije prikupljene na nezakonit način. Isto ne zaslužuje čak niti komentar.

69. U pogledu ostalih navoda tuženika iznesenih tijekom trajanja ovog postupka valja istaći da zakon ne poznaje glavne i sporedne informacije pa niti "načelno identične informacije" pa tako niti radi razliku između prvog objavljenog članka i prenesenih članaka. Ono što je bitno za istaći i što je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno, a to je da u trenutku objave prvog utuženog članka autor nije postupao u dobroj vjeri, članak se temeljio na neprovjerenim informacijama i informacija dobivenih od neimenovanih pa samim time nepouzdanih izvora zbog čega se ne može raditi o postupanju u dobroj vjeri. Postupanje tuženika, odnosno dinamika objavljivanja članaka u kratkom vremenskom periodu i u različitim medijima (i po dva članka dnevno) isto tako upućuje na zaključak na postupanje s ciljem da se tužitelju nanese šteta jer iz svih članaka proizlazi da je tužitelj kao sudac silovatelje pustio na slobodu čime se istom stavlja na teret protupravno postupanje. Isto je nedopustivo. Mišljenja raznih stručnjaka sa kojima se razgovaralo i čiji su se navodi prenijeli u objavljenim člancima i to ČR, JR, Sanje Bezbradice Jelavić, ĆRK i GR, a što među strankama nije sporno kako su iste navele na ročištu održanom dana 1. prosinca 2021. godine nije bitno, a niti odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i to iz vrlo jednostavnog razloga, a koji je od strane suda više puta ponovljen što nitko od navedenih nije imao na uvid sudski spis u kojem je tužitelj kao sudac donio odluku, a što je naveo i tadašnji glasnogovornik ŽS Zadar Hrvoje Visković.

69.1. U pogledu navoda tuženika da se u konkretnom slučaju radi o kritici i komentaru valja istaći da je komentar zajedničko ime za niz analitičkih i angažiranih žanrova kojima novinarstvo ostvaruje svoju najvišu izražajnu vrijednost. Analitička metoda istraživanja je oblik učenja koji uključuje vještine poput kritičkog mišljenja i procjenu činjenica i informacija povezanih s istraživanjem koje se provodi. Ideja je pronaći glavne elemente iza teme koja se analizira kako bi je dublje razumjeli. Kao i kod bilo koje druge vrste istraživanja, glavni cilj analitičke metode je otkriti relevantne informacije o nekoj temi. Bez obzira na problem koji se želi analizirati ili na kojem polju se primjenjuje navedena metoda, koraci koji se moraju slijediti su: promatranje, opis, kritičko ispitivanje i razgradnja pojave, te nabrajanje dijelova i klasifikacija. Kritika je žanr gotovo istovjetan komentaru, ali se uglavnom uvriježila praksa da se kritikom nazivaju komentari s područja raznih društvenih tema.

69.2 Navedeno analitičko istraživanje je izostalo.

69.3. To nadalje znači da se u konkretnom slučaju ne radi niti o tzv. slapp tužbama (strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti) i to iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o pokušaju suzbijanja aktivnosti važnih za javni interes, već se radi o tužbama tužitelja koji je zbog medija postao predmet javnog interesa. Podnesene tužbe nisu sredstvo zastrašivanja novinara i medija kako bi odustali od ozbiljnih istraživačkih priča jer u konkretnom slučaju, kao što je već više puta rečeno se ne radi i nije radilo o istraživačkom novinarstvu već o senzacionalističkom i krajnje malicioznom pisanju sa ciljem diskreditiranja tužitelja i kao suca i čovjeka u javnosti.

70. Kao što je navedeno, nematerijalna šteta se u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno Općim propisima obveznog prava.

71. Prema odredbi čl. 1100 st. 1 ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.

72. Navedene i utužene tvrdnje, a koje valja napomenuti također treba promatrati i analizirati i u vremenu i prostoru kada su iznesene, su kako po svom doslovnom značenju tako i po svom sadržaju takve da su podobne kod tužitelja izazvati iznimno jaku bol koja po svom intenzitetu, trajanju i u sredini u kojoj je iznesene kod istog uzrokovale jasno izraženu i manifestiranu povredu prava osobnosti.

73. U pogledu jakosti pretrpljenih duševnih boli zbog povrede prava osobnosti, a koje je sud utvrdio saslušanjem tužitelja, utvrđeno je da je njihov intenzitet bio takvog stupnja i trajanja da opravdava dosuđenje naknade u novcu imajući u vidu da je svrha i cilj naknade duševna zadovoljština.

74. Tužitelj je sam u svom iskazu naveo da se bojao za svoj život i život svoje obitelji zbog čega mu je pružena i policijska zaštita, a što također proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu i iskaza svjedoka.

74.1. Uvidom u dopis predsjednika Županijskog suda u Zadru br. Su-451/19 od 14. listopada 2019. utvrđeno je da je u istom navedeno da je tužitelj kao sudac podneskom od 14. listopada 2019. se obratio predsjedniku suda zbog prijetnji koje je zaprimio kako telefonskim putem tako i putem e-maila, a sve vezano za događanja oko kaznenog predmeta br. IV Kir-583/19, a koje prijetnje je sudac ozbiljno shvatio i osjećao strah za svoju osobnu sigurnost. Navedenim dopisom poziva se Policijska uprava zadarska provesti predviđenu proceduru i procijeniti da li je sucu Markoviću potrebna 24-satna tjelesna zaštita koja se sugerira. U navedenom dopisu navedeno je da je sudac Marković podnio i kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog povrede tajnosti postupka iz čl.307 st.1.i 2 KZ-a u vezi s čl.115 st.7 Zakona o sudovima za mladež i čl.60. istog. U privitku dopisa dostavljen je i dopis tužitelja.

74.2. Uvidom u službenu bilješku na listu 112 spisa utvrđeno je da je u istoj navedeno da je 15. listopada 2019. u 8,20 h na telefonski broj referade suca Ivana Markovića nazvala muška osoba koja se predstavila kao PR i tražila suca na telefon te nakon što je zapisničarka rekla da se može njoj postaviti pitanje, isti je naveo "ima li dušu taj čovjek? Pustiti silovatelje na slobodu" te dodao da će se osobno obratiti sucu Markoviću. Službena bilješka je sastavljena dana 15. listopada 2019. i potpisana od strane zapisničarke Matee Klanac.

74.3. Uvidom u e-mail na listu 529 spisa utvrđeno je da je isti poslan dana 14. listopada 2019. u 2,11 AM od ĆR naslovljen na Županijski sud u Zadru, predsjednik. Tekst e-maila glasi: "Pitam se; dali narod treba uzeti zakon i pravdu u svoje ruke pa sudca Ivana Marković dovesti u red ili ćete vi to sami napraviti, odmah ga suspendirati i pokrenuti istragu nad njegovim nedjelima ? Ili je dotični sudac Marković, član Zločinaćke ZNA SE pa je kao takav nedodirljiv? Ja na moju sreću ne živim u [adresa] pa si tako niti ne mogu prljati ruke o dotičnoga, ali me nepravda boli. PItajte se sami zašto se među Evropskim pravnicima pričaju vicevi o Hrvatskom pravosuđu."

74.4. Uvidom u službene bilješke utvrđeno je da su iste sastavljene od PU zadarske, Službe kriminalističke policije dana 15. listopada 2019. nakon razgovora sa tužiteljem i KR, a u pogledu telefonskog poziva zaprimljenog dana 14. listopada 2019. od strane nepoznate muške osobe koja je u kratkom razgovoru izrekla prijetnje koje su se odnosile na suca Markovića i to riječima da mu jebe mater, spominjala je da će ga silovati,spomenuo mu djecu, spomenula nešto u smislu i da štite daruvarca i rekla je potom riječi da će ga ubiti i to sve ponovljeno dva ili tri puta. Zabilješku je sačinio i razgovor vodio UR.

74.5. Uvidom u obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom na listu 532 spisa utvrđeno je da je dana 15. listopada 2019. utvrđena potreba za primjenom posebnih mjera zaštite nad tužiteljem i to na način da se zaštiti od zastrašivanja i odmazde na način da će se vršiti obilasci njegova prebivališta kontinuirano tijekom narednog perioda sa čim se navedena osoba i složila.

74.6. Da je tužitelju pružena policijska zaštita proizlazi kako iz gore navedene dokumentacije tako iz iskaza iz dokumentacije koja prileži spisu i to kako iz iskaza svjedoka ER policijskog inspektora i svjedoka ŠR susjeda tužitelja.

75. Prvi objavljeni članak je od dana 13.listopada 2019. godine u 22.24h, a prvi prijeteći mail je poslan dana 14. listopada 2019. u 2,11 AM te potom telefonski poziv zaprimljeno dana 14. listopada 2019. od strane nepoznate muške osobe koja je u kratkom razgovoru izrekla prijetnje u odnosu na tužitelja to sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su izrečene prijetnje u uzročno posljedičnoj vezi sa objavljenim člankom i štetom koja je tužitelju nastupila.

75.1. Svi daljnji utuženi članci kao i komentari istih su također u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koja je nastupila tužitelju,a to je kao što je već rečeno povreda prava osobnosti.

75.2. U pogledu navoda tuženika valja istaći da je odgovornost za štetu obvezno pravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani koja je ovlaštena zahtijevati takav popravak. Za nastanak takvog obveznopravnog odnosa potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki i to je potrebno postojanje subjekata obveznog odnosa, odgovornosti za štetu, štetne radnje, štete, uzročne veze između štetne radnje i štete te protupravnosti štete radnje.

75.3. U konkretnom slučaju tužitelj je tijekom trajanja ovog postupka dokazao sve zakonom navedene pretpostavke i samim time ostvario pravo na naknadu štete.

76. Odredbom čl.1099 ZOO-a određeno je da u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati na trošak štetnika objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

76.1. U konkretnom slučaju kako to navodi tuženik tijekom trajanja ovog postupka i to da je tužitelju naknađena šteta u vidu objave ispravka na portalima tuženika, a i u vidu prenesenog članka koji je tuženik prenio sa portala Indeks.hr. a u kojem je objavljen razgovor sa tužiteljem koji je novinarki Indeksa rekao "Moje rješenje je ispravno" valja istaći da isto nije točno. To iz razloga što je objava ispravka samo jedan od načina popravljanja štete. Naime, sud uvažava utjecaj objavljenog ispravka, ali mu ne daje presudno značenje, polazeći od životnog iskustva da ispravak ne eliminira u potpunosti štetu, jer niti svi čitatelji pročitaju ispravak, niti se o ispravku šire vijesti kao što se šire o informaciji, tako da jednom objavljena neistinita informacija ima svoje djelovanje i nakon ispravka, a poglavito imajući u vidu činjenicu da su o tužitelju objavljene informacije na internetskim portalima. Također ovdje valja dodati da su objavljena tri ispravka što je zanemarivo u odnosu na količinu i dinamiku objavljivanja utuženih članaka, time da jedan ispravak autorice RR sadrži identičnu ilustraciju kao i objavljeni članak,a drugi ispravak isto tako. Ispravci su objavljeni 13.prosinca 2019. godine, odnosno protekom dva mjeseca od objave i dana 23. prosinca 2019.godine. To nadalje znači da objavljenim ispravcima tužitelju niti na koji način nije umanjena šteta.

76.2. Objave ispravka sud uzima u obzir prilikom dosude visine pravične novčane naknade.

77. U pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva valja istaći da ista ne smije imati u sebi isključivo penalni (kažnjavajući) karakter već i edukativni.

77.1. Naime, ako je štetnik svjestan da će visina pravične novčane naknade koju će morati platiti zbog povrede nečijeg prava osobnosti biti nerazmjerno manja od dobiti koju će on tom povredom ostvariti tada takva pravična novčana naknada ne može odigrati svoju preventivnu ulogu. To nadalje znači da neće odvraćati štetnike od prouzročenja takvih i sličnih šteta. No, ako je štetnik svjestan da mu se povreda tuđeg prava osobnosti jednostavno "ne isplati" ako će se visinom pravične novčane naknade štetnika spriječiti da ostvari gubitak povredom tuđeg prava osobnosti, tada će ista imati tu prijeko potrebnu preventivnu funkciju.

77.2. Znači cilj i svrha dosude pravične novčane naknade u odnosu na tuženika je i stimuliranje potencijalnih štetnika da povećaju stupanj pažnje prilikom obavljanja djelatnosti kojima se može prouzročiti povreda nečijeg prava osobnosti, odnosno kojima je moguće odvratiti potencijalne štetnike od radnji kojima se povređuje nečija prava osobnosti.

77.3. Cilj i svrha dosude pravične novčane naknade u odnosu na tužitelja nije neosnovano bogaćenje kako to navodi tuženik tijekom postupka već način da se tužitelju omogući materijalna satisfakcija tj. omogućavanje da si novcem dobivenim na ime pretrpljene neimovinske štete priskrbi određena dobra kojima će povratiti narušenu duševnu ravnotežu, odnosno pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time što prije vratio u stanje duševne ravnoteže koje mu je narušeno štetnom radnjom.

77.4. Sve navedeno znači da pravična novčana naknada neimovinske štete ima ponajprije kompenzacijsku i preventivnu funkciju.

77.5. Sasvim sigurno neimovinska, odnosno osobna dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost i ne mogu biti ekvivalent pretrpljenoj šteti već predstavljaju pravičnu naknadu koju društvo smatra primjerenom s obzirom na značaj povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i ostale okolnosti slučaja.

77.6. Svaki objavljeni i utuženi članak u bilo kojem mediju kako zasebno tako i zbirno, je tužitelju mogao prouzročiti štetu, što u konačnici i je kako je i obrazloženo ovom presudom.

78. U pogledu upute sadržane u ukidnoj odluci višeg suda valja istaći da je Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom, broj: U-III-1298/2012 od 15. listopada 2014., naredio primjenu testa nužnosti i razmjernosti u svim medijskim predmetima koji su pred hrvatskim sudovima. Radi se o posebnoj metodi procjene, odnosno testu koji je u svojoj bogatoj praksi razvio Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, a što se i navodi i na što se upućuje u ukidnoj odluci. Isto je u konkretnom slučaju i provedeno tijekom trajanja ovog postupka koji je prethodio donošenju presude od 11. veljače 2022. godine. To nadalje znači da je stav suda da u konkretnom slučaju "vaganja" dva sukobljena prava i to prava na slobodu izražavanja s jedne strane i pravo na poštivanje osobnog života s druge strane odlučeno da je pretežnije pravo povreda osobnosti tužitelja, a kako je to detaljno i obrazloženo iz kojeg razloga je tužitelju i dosuđena pravična novčana naknada i to upravo radi pravične ravnoteže.

79. U pogledu upute sadržane u ukidnoj odluci višeg suda valja istaći da u situaciji kada se isprepliću činjenice i vrijednosni sudovi kao u ovom slučaju često je nemoguće razdvojiti činjeničnu tvrdnju od njezine interpretacije. Navedeno se u novinarskom žargonu zove miješanje vijesti i komentara.

79.1. U konkretnoj situaciji po stavu ovog suda na strani tuženika došlo je do namjernog miješanja i samim time manipulacije navedenih kategorija kako bi svoje mišljenje predstavili kao činjenice. Naime, vrijednosni sud je mišljenje o činjenici i kao takav ukoliko je utemeljen na neistinitoj činjenici i nije dan u dobroj vjeri zbog svih gore navedenih razloga je podoban nanijeti i prouzročiti štetu tužitelju s jedne strane i prosječne čitatelje sa druge strane, a koji ne mogu lako odvojiti ono što se stvarno dogodilo od toga što autor/i članaka misli/e o tome, dovesti u zabludu. Da je tomu tako proizlazi i iz korištenja pridjeva s emocijama npr. "strava", priloga koji ocjenjuju npr. "nažalost" i isto tako korištenja neimenovanih izvora tj. stručnjaka koji smatraju da je to "nedopustivo".

80. Slijedom svega gore navedenog tužitelju je na ime povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 33.180,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7.siječnja 2020.godine, a temeljem odredbe čl.1103 ZOO-a., dok je odbijen sa iznosom od 19.908,42 eur kao previsoko postavljenim.

81. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 st.2 i 8 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl.27 Ovršnog Zakona.

82. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.154 st. 2 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

82.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava zatraženih pet zahtjeva za objavu ispravka po tbr.28 toč.1 od sveukupno 500 bodova, troška sastava jedanaest tužbi po tbr.7 toč.1 od 100 bodova za svaku tužbu, a prema vrijednosti spora u trenutku podnošenja tužbe od sveukupno 1100 bodova, troška pristupa na jedanaest ročišta po tbr.9 toč.1 (22.1.2021.g., 1.10.2020.g., 1.10.2020.g., 22.1.2021.g., 12.11.2020.g., 2.11.2021.g., 22.1.2021.g., 2.11.2020.g., 7.12.2020.g., 3.12.2020.g., 19.5.2021.g.) od 100 bodova za svako ročište,a prema vrijednosti predmeta spora u trenutku održavanja svakog ročišta od sveukupno 1100 bodova i četiri ročišta (3.9.2021.g., 1.12.2021.g., 22.12.2021.g. i 5.3.2026.g.) od 500 bodova za svako, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev od sveukupno 2000 bodova, troška pristupa na devet ročišta po tbr.9 toč.5 (10.9.2020.g., 3.11.2020.g., 12.11.2020.g., 3.2.2021.g., 3.3.2021.g., 3.2.2021.g., 20.1.2021.g., 1.6.2020.g. i 1.4.2021.g.) od toga za deset ročišta 25 bodova za svako ročište, a prema vrijednosti predmeta spora u trenutku održavanja svakog ročišta od sveukupno 200 bodova i jednog ročišta od 50 bodova, a s obzirom na vrijednost predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od sveukupno 250 bodova i troška sastava četiri podneska po tbr.8 toč.1 od 500 bodova za svako, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev od sveukupno od 2000 bodova, odnosno sveukupno 6950 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 13.900,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 3.475,00 eur sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 17.375,00 eur.

82.2. Tužitelju je u trošak priznat i trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 1.200,00 kn (Pn-18/20), 1.200,00 kn (Pn-19/20) i 1.200,00 kn (Pn- 20/20) te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 950,00 kn (Pn-111/20), 1.150,00 kn (Pn-2114/20), 1.150,00 kn (Pn-2112/20), 1.450,00 kn (Pn- 1321/20), 1.450,00 kn (Pn-126/20), 950,00 kn (Pn-98/20), 950,00 kn (Pn- 88/20) i 950,00 kn (Pn-66/20) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.850,00 kn. Zbroj navedenih iznosa iznosi tadašnjih 15.450,00 kn, odnosno sada 2.050,57 eur.

82.3. Sveukupni trošak tužitelja iznosi 19.425,57 eur.

82.4. Tužitelj je u sporu uspio u omjeru sa osnovnom 100%, s visinom 62,50 %, dakle 162,5%, što podijeljeno s dva daje iznos od 81,25%, što znači da je uspjeh tuženika 18,75%, Oduzimanjem dva uspjeha (81,25-18,75) utvrđuje se uspjeh tužitelja u omjeru od 62,50 % i u tom je razmjeru tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični troška, što znači da trošak tužitelja iznosi 12.140,98 eur.

82.5. Navedenom trošku treba dodati i trošak pristupa svjedoka na ročište u zatraženom iznosu od tadašnjih 1.766,00 kn, sada 235,72 eur tako da sveukupni trošak tužitelja iznosi 12.376,70 eur.

83. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. travnja 2026. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja

2. Punomoć. tuženika