Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1759/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku iz Krka, protiv tuženika 1. Županijska uprava za ceste Primorsko-goranske županije, Rijeka, Nikole Tesle 9/X, OIB:97967544201 i 2. Primorsko-goranska županija, Rijeka, Adamićeva 10, OIB: 32420472134, zastupanog po punomoćniku Alenu Biliću, odvjetniku iz Viškova, uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i umješača podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-59/24-24 od 18. lipnja 2025., u sjednici održanoj 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-59/24-24 od 18. lipnja 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je prvotuženik Županijska uprava za ceste Primorsko-goranske županije obvezan solidarno naknaditi tužitelju s osnove neimovinske štete iznos od 4.640,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.684,18 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe umješača preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-59/24-24 od 18. lipnja 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je prvotuženik Županijska uprava za ceste Primorsko-goranske županije obvezan solidarno naknaditi tužitelju s osnove neimovinske štete iznos od 1.360,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.360,00 eura (slovima: tisućitristošezdeseteura) sa pripadajućim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-59/24-24 od 18. lipnja 2025. u točki IV. i V. izreke i rješava:

Nalaže se prvotuženiku Županijska uprava za ceste Primorsko-goranske županije i drugotruženiku Primorsko-goranska županija da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.017,67 eura (slovima:tritisućesedamnaesteurašezdesetsedamcenti) sa zateznim kamatama od 18. lipnja 2025. do isplate, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi umješaču troškove žalbenog postupka u iznosu od 94,97 eura (slovima: devedesetčetirieuradevedesetsedamcenti) u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužitelju s osnove neimovinske štete iznos od 6.000,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate i s osnove imovinske štete iznos od 2.043,75 eura sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2017. do isplate, dok je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u preostalom dijelu do iznosa od 10.684,18 eura (za iznos od 4.684,18 eura) sa zateznim kamatama odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 8.000,00 eura sa zateznim kamatama u odnosu na drugotuženika.

1.1 Prvostupanjskim rješenjem u točki III. izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 8.000,00 eura sa zateznim kamatama u odnosu na prvotuženika. Točkom IV. izreke naloženo je tužitelju da naknadi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 3.838,13 eura, dok je točkom V. izreke naloženo tužitelju da umješaču naknadi parnični trošak u iznosu od 2.587,50 eura. Točkom VI. izreke naloženo je drugo tuženiku da naknadi umješaču trošak pristupa na ročište radi odlučivanja o povratu u prijašnje stanje u iznosu od 625,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelj i umješač na strani prvotuženika.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela presude iz točke I. izreke te odluke o troškovima postupka iz točke IV. i V. izreke prvostupanjskog rješenja, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25, dalje: ZPP). Također, tužitelj osporava zakonitost i pravilnost rješenja od 14. siječnja 2019. kojim je prvostupanjski sud prihvatio sudjelovanje Croatia osiguranju d.d. u parnicu kao umješača na strani prvotuženika. Predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

4. Umješač žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je tužitelju s osnove neimovinske štete dosuđen iznos od 6.000,00 eura sa zateznim kamatama te prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima postupka iz točke V. izreke u dijelu u kojem je očito odbijen preostali dio zahtjeva umješača za naknadu troškova postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog čl. 353.st. 1. toč.3. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka umješaču u cijelosti.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima iznio jasne razloge vezano za visinu dosuđene naknade neimovinske štete, koji razlozi nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika priloženih spisu, a presuda nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 206. st.1. ZPP-a kada je prihvatio sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. u ovoj parnici kao umješača na strani prvotuženika. To iz razloga jer je umješač, suprotno žalbenim navodima, dokazao da ima pravni interes da prvotuženik uspije u parnici, naime, priložio je ugovor o osiguranju od 19. kolovoza 2016. (list 53-1 spisa) iz kojeg je razvodno da je za razdoblje u kojem je nastao štetni događaj prvotuženik osigurao kod umješača kao osiguratelja svoju djelatnost od odgovornosti prema trećim osobama pa će se ishod ove parnice izravno odraziti na obvezu umješača prema prvotuženiku s osnova sklopljenog ugovora o osiguranju.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u prometnoj nesreći 29. kolovoza 2017. .

11. U ovom stadiju postupka nije sporna odgovornost tuženika za naknadu neimovinske i imovinske štete tužitelju. Također, nije sporna dosuđena naknada imovinske štete. Sporna je visina dosuđene neimovinske štete i odluka o troškovima postupka.

12. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući nalaze i mišljenja medicinskih vještaka i njihov zajednički nalaz, kao i iskaz tužitelja, utvrđuje da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zbog zadobivene ozljede ramena i nadlaktice, te površinske ozljede podlaktice i potkoljenice trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta tjedan dana, slabog intenziteta 2 tjedna, dok povremene bolove još uvijek osjeća, da je trpio strah jakog intenziteta primarni u trajanju 20 minuta u momentu ugroženosti, sekundarni strah jakog intenziteta oko 40 minuta, srednjeg intenziteta 3 sata i 47 minuta, te slabijeg intenziteta 3 tjedna, a potom je strah fiksiran psihijatrijskom dijagnozom specifičnog psihijatrijskog poremećaja – ostale reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe, pa smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja iznosi ukupno 4%. Također, utvrđuje da je kod tužitelja zaostalo naruženje blagog stupnja vidljivo drugim osobama samo iz neposredne blizine te da je tužitelju bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 7 dana tj. ukupno 14 sati. Nadalje, cijeneći iskaz tužitelja utvrđuje da tužitelj koji privatno radi na održavanju plaže više ne može podizati ležaljke i suncobrane već za to mora angažirati osobu koja mu pomaže i koju plaća, kao i da ima strah od vožnje i probleme sa spavanjem.

13. Imajući u vidu prethodna činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.dalje: ZOO) pa pozivom na čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu. Stoga, cijeneći utvrđene kvalifilatorne okolnosti (fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti i naruženje) prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu pripada pravična novčana naknada po kriteriju pretrpljenih bolova u iznosu od 700,00 eura, straha u iznosu od 1.500,00 eura, duševnih boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta u iznosu od 3.000,00 eura i naruženja u iznosu od 500,00 eura. Također, s obzirom na utvrđenu potrebu za tuđom pomoći i njegom prvostupanjski sud primjenom čl. 223. ZPP-a dosuđuje tužitelju naknadu štete u iznosu od 300,00 eura, a prema cijeni jednog sata u iznosu od 21,00 eura. Stoga, prihvaća tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.000,00 eura, a u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 10. 684,18 eura odnosno za iznos od 4.684,18 eura odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.2. ZPP-a pa cijeneći da uspjeh tužitelja u parnici iznosi 27%, a uspjeh drugotuženika i umješača 73%, zaključuje da drugotuženiku i umješaču pripada naknada troškova postupka u omjeru od 46%, slijedom čega razmjerno tom postotku obvezuje tužitelja na naknadu troškova postupka drugotuženiku i umješaču odmjerenih primjenom čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

15. Tužitelj se žalbom neosnovano poziva na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

16. Naime, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka i njihova zajedničkog nalaza i mišljenja, a koje je osnovano prihvatio kao stručne i nepristrane, pravilno utvrdio sve kvalifikatorne okolnosti koje su relevantne za odlučivanje o visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u smislu čl. 1100. st.2. ZOO-a. Pri tome, vještaci su se očitovali na primjedbe tužitelja vezano za utvrđene fizičke bolove i potrebu razlučivanja smanjenje općeg životnog aktiviteta s aspekta trajnih posljedica zaostalih u fizičkoj i psihičkoj sferi tužitelja, na način da su ustrajali kod svojih nalaza i mišljenja te zajedničkog nalaza i mišljenja kojim su utvrdili da ukupno smanjenje životnog aktiviteta tužitelja iznosi 4%, nakon čega tužitelj nije imao daljnjih primjedbi niti je predlagao novo vještačenje, s time da suprotno žalbenim navodima razlozi za ne predlaganje novog vještačenja (u vidu značajnih troškova) nisu od odlučnog značaja.

17. Umješač žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Prema odredbi čl. 1100.st.1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. . Stavkom 2. istoga članka propisano je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Imajući u vidu karakter i lokalitet ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju (površinske ozljede ramena, nadlaktice, podlaktice i potkoljenice), trajanje i tijek liječenja te nelagodnosti kojima je bio izložen za vrijeme liječenja, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 1100.st.1. i 2 ZOO-a zaključio da tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli pripada pravična novčana naknada u iznosu od 700,00 eura.

19.1. Međutim, s obzirom na utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenog straha u trenutku same nesreće, kao i tijekom liječenja, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a, a ujedno vodeći računa o Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020 i 15. lipnja 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji), tužitelju pripada pravična novčana naknada po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 1.000,00 eura.

19.2. Također, cijeneći objektivno utvrđeno smanjenje životnog aktiviteta tužitelja od ukupno 4% u fizičkoj i psihičkoj sferi njegova života te pojavne oblike istog u fizičkoj I psihičkoj sferi, a imajući u vidu i životnu dob tužitelja u vrijeme nesreće (45 godina), pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100.st.1.i 2. ZOO-a te u skladu sa Orijentacijskim kriterijima tužitelju pripada pravična novčana naknada po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnog aktiviteta u iznosu od 2.000,00 eura.

19. 3. Nadalje, imajući u vidu utvrđeno trajno naruženje tužitelja u blagom stupnju, vidljivo drugima samo ponekad (ljeti i iz neposredne blizine), ali cijeneći i značajniji negativni subjektivni doživljaj naruženja od strane samog tužitelja kako to proizlazi iz njegova iskaza, tužitelju po kriteriju duševnih boli zbog naruženja u skladu sa čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a i Orijentacijskim kriterijima pripada pravična novčana naknada u iznosu od 800,00 eura.

20. Stoga, pravilnom primjeom materijalnog prava tužitelju s osnove pravične novčane naknade za pretrpljenju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.500,00 eura.

21. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava visinu pravične novčane naknade po kriteriju pretrpljenog straha nisu osnovani, budući da suprotno žalbenim navodima tužitelju pripada naknada neimovinske štete imajući u vidu utvrđeni strah u trenutku štetnog događaja i tijekom liječenja od zadobivenih ozljeda, dok je strah koji tužitelj trpi nakon završetka liječenja sadržan u kliničkoj slici psihičkog poremećaja i uzet u obzir pri utvrđenju trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja (u psihičkoj sferi života) za koji mu je dosuđena pravična novčana naknada u okviru kvalifikatorne okolnosti duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

22. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava visinu pravične novčane naknade po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, nisu osnovani. To iz razloga jer suprotno žalbenim navodima, tužitelju pripada jedinstvena pravična novčana naknada za pretrpljene duševne boli zbog utvrđenog smanjenja životne aktivnosti kako u fizičkoj tako i u psihičkoj sferi života od ukupno 4%, a ne za svaku pojedinu sferu zasebno ( po 4%). Pored toga, pojavni oblici smanjenja životne aktivnosti tužitelja nisu u potpunosti takvi kako to tužitelj navodi u žalbi. Naime, iz izvedenih dokaza pa tako niti iskaza samog tužitelja ne proizlazi da se ranije bavio sportom što sada zbog posljedica ozljeda nije u mogućnosti, niti da izbjegava druženje s ljudima zbog tjeskobe i straha, dapače iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da se tužitelj druži, ima puno prijatelja, vjeruje ljudima, a niti ne proizlazi da je u predmetnoj nesreći zadobio ozljedu puknuća tetive kako to navodi u žalbi.

23. Također, umješač osnovano osporava pravilnost primjene matreijalnog prava pri odlučivanju o visini naknade troškova tuđe pomoći i njege.

24. Naime, prvostupanjski sud pogrešno primjenio odredbu čl. 223. ZPP-a kada je visinu tih troškova po slobodnoj ocijeni dosudio prema cijeni jednog sata od 21,00 euro, budući da je tužitelju bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega, a koja s obzirom na općepoznate cijene takve pomoći i njege te važeću sudsku praksu iznosi najviše 10,00 eura po satu, to je tužitelju za utvrđenih 14 sati potrebne tuđe pomoći i njege pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi naknadu za taj vid štete u ukupnom iznosu od 140,00 eura.

25. Slijedom navedenog tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava pripada naknada neimovinske štete i štete s osnove tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 4.640,00 eura sa zatraženim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

26. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i umješača kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke ove presude, a pozivom na čl. 373. ZPP-a djelomično prihvatiti žalbu umješača kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u preostalom dosuđujućem dijelu iz točke I. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

27. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166.st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Budući da su stranke u ovom postupku uspjele djelomično, prilikom odlučivanja o troškovima postupka u primjenu dolazi odredba čl. 154.st.2. ZPP-a. Tužitelj je u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva koju su tuženici osporavali tijekom postupka uspio u cijelosti (100%), dok je u odnosu na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva uspio sa 52,22%, dakle njegov uspjeh iznosi 76,11% (100% u odnosu na osnovu + 52,22% u odnosu na visinu=152,22:2 = 76,11%), a uspjeh tuženih iznosi 23,89% (0% u odnosu na osnovu + 47,78% u odnosu na visinu=47,78:2 = 23,89%), slijedom čega su tuženici dužni naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 52,22% (uspjeh tužitelja 76,11% – uspjeh tuženika 23,89%). Pri tome, okolnost da je tužitelj presudom na temelju odricanja odbijen s tužbenim zahtjevom (postavljenim u tužbi) u odnosu na drugotuženika u iznosu od 8.000,00 eura, prema ocijeni ovog suda u konkretnom slučaju nije od utjecaja na utvrđeni uspjeh tužitelja u sporu. Naime, odbijanje tužbenog zahtjeva uslijedilo je isključivo kao posljedica odricanja tužitelja od tog dijela u tužbi postavljenog tužbenog zahtjeva, a nakon što drugotuženik prethodno nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, a što je uslijedilo nakon provedenih medicinskih vještačenja kojima su utvrđene posljedice zadobivenih ozljeda tužitelja u predmetnoj prometnoj nesreći. Stoga, ujedno imajući u vidu da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije mogao sam utvrditi sve posljedice zadobivenih ozljeda jer za to ne raspolaže stručnim znanjem, to bi drugačijim tumačenjem odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a u konkretnom slučaju odnosno umanjenjem uspjeha tužitelja i za dio odbijenog zahtjeva na temelju odricanja, bilo povrijeđeno tužiteljevo pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99.- pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.,dalje: Konvencija).

27.1.Tužitelju primjenom čl. 155. ZPP-a i Tarife pripada naknada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastav podnesaka od 17. siječnja 2019., 13. prosinca 2019., 14. travnja 2021. i 22. kolovoza 2021. u iznosu od ukupno 200,00 eura (Tbr.8.t.4.), zastupanje na ročištima 14. siječnja 2019., 24. svibnja 2019., 24. veljače 2020., 29. siječnja 2021., 26. veljače 2021., 20. rujna 2021., 27. lipnja 2024., 8. svibnja 2025. i 2. lipnja 2025. u ukupnom iznosu od 1.800,00 eura (Tbr.9.t.1.), sa PDV-om u iznosu od 550,00 eura (Tbr.46), trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 265,44 eura i za presudu u iznosu od 92,90 eura, dakle u ukupnom iznosu od 3.108,34 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu (52,22%) u iznosu od 1.623,17 eura, dok mu naknada troškova vještačenja pripada u cijelosti, bez obzira na uspjeh u parnici, u iznosu od 1.394,50 eura kao potrebnih za vođenje parnice. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo solidarno obvezati tuženike na naknadu troškova postupka tužitelju u iznosu od 3.017,67 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke sukladno čl. 151.st.3. ZPP-a. Ostali zatraženi troškovi tužitelju nisu priznati jer nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a, dok mu trošak s Slijedom navedenog, primjenom čl. 380.toč.3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

28. Tužitelju primjenom čl. 154.st.5. ZPP-a nije priznat zatraženi trošak ovog žalbenog postupka budući da je uspio sa žalbom samo u odnosu na odluku o troškovima postupka zbog čega nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

28.1.Umješaču primjenom čl. 154.st.2. i čl. 155. ZPP-a pripada naknada troškova žalbenog postupka prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude (6.000,00 eura) i to za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr.10.t.1.Tarife) sa PDV- om u iznosu od 62,50 eura (Tbr.46. Tarife), te trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 106,45 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 418,95 eura. S obzirom da je umješač uspio sa žalbom u omjeru od 22,67 %, to mu pripada razmjerni dio troškova u iznosu od 94,97 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

29. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke u nepobijanom dijelu ( kojim su tuženici obvezani solidarno naknaditi tužitelju imovinsku šteta u iznosu od 2.043,75 eura sa zateznim kamatama te u odnosu na drugotuženika u cijelosti) te u nepobijanoj točki II. izreke, kao i prvostupanjsko rješenje u nepobijanoj točki III. i VI. izreke, ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 24. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan