Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž-851/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IN TREND d.o.o. Dubrovnik, Ulica SV. Dominika 3, OIB: 69803952582, zastupan po Tomislavu Sopjancu, odvjetniku iz Dubrovnika protiv tuženika: 1- RC iz [adresa], 2-ŽC iz Dubrovnika, [adresa], 3-RCH iz Dubrovnika, [adresa], 4- TC iz [adresa], sve kao zakonske nasljednice iza pok. BC i 5- ŽCH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženih protiv Rješenja Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-546/2014 od 08. listopada 2020., dana 24. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 1-tužene RC, 2-tužene ŽC, 3-tužene TCH i 4-tužene TC kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-546/2014 od 08. listopada 2020. u odnosu na BC.

II. Odbija se žalba 5-tužene BCH kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-546/2014 od 08. listopada 2020. u dijelu kojim je odbijen njen prigovor i kojim je potvrđeno rješenje pod posl. br. P- 546/2014 od 13.08.2020. u odnosu na sudsku pristojbu na protutužbu.

III. Djelomično se prihvaća žalba 5-tužene BCH, te se ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-546/2014 od 08. listopada 2020. u dijelu kojim je odbijen njen prigovor i kojim je potvrđeno rješenje pod posl. br. P-546/2014 od 13.08.2020. u odnosu na sudsku pristojbu na prijedlog za određivanje privremene mjere i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor pravnog prednika 1 do 4- tuženih BC i 5-tužene BCH protiv rješenja o pristojbi od 13.08.2020. kao neosnovan, te je potvrđeno rješenje pod posl. br. P-546/14 od 13.08.2020. kojim je BC i BCH naloženo plaćanje sudske pristojbe na protutužbu i na prijedlog za određivanje privremene mjere.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnose 1 do 4-tužene kao pravne slijednice pok. BC, navodeći u bitnom da je pobijano rješenje pravno neutemeljeno, da nije jasno o kakvim se pristojbama radi, te da je nastupila zastara prava na naplatu pristojbe.

3. Također žalbu podnosi i 5-tužena ŽCH navodeći u bitnom da je pobijano rješenje pravno neutemeljeno jer da prvostupanjski sud nije vodio računa o Zakonu o sudskim pristojbama ( NN 118/18 ) koji je stupio na snagu 01.01.2019., a prema kojem da su i invalidi rada oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi. Navodi i da je nastupila zastara naplate sudske pristojbe.

4. Žalba 1 do 4-tuženih nije osnovana, dok je žalba 5-tužene djelomično osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su Zakonom o sudskim pristojbama, važećim u vrijeme podnošenja predmetnih podnesaka, od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni samo invalidi Domovinskog rata na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju taj status, međutim ne i ostale osobe sa tjelesnim invaliditetom. Stoga da pravni prednik 1 od 4-tuženih BC i 5- tužena ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje posljedično čemu odbija njihov prigovor na rješenja kojima im je naloženo plaćanje sudske pristojbe na protutužbu i na prijedlog za određivanje privremen mjere.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Također je pravilno odbijen prigovor BC kao pravnog prednika 1 do 4-tuženih na rješenje kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristojbe na protutužbu i na prijedlog za određivanje privremene mjere.

8. Isto tako je pravilno odbijen prigovor 5-tužene BCH na rješenje kojim joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe na protutužbu.

9. Međutim pobijana odluka nije pravilna u dijelu kojim je odbijen prigovor 5-tužene na rješenje kojim joj je naloženo da plati sudsku pristojbu na prijedlog za određivanje privremen mjere.

10. Naime iz stanja u spisu proizlazi:

- da su BC i ŽCH kao tuženi u ovom predmetu koji je prethodno imao oznaku P-546/2014 podnijeli, dana 31.08.2015. ( list 88 spisa ) protutužbu koju su uredili pismenim podneskom od 15.09.2015. ( list 92 spisa ) sa zahtjevom za naknadom štete u iznosu od 400.001,00 kn,

- da su BC i ŽCH kao tuženi u ovom predmetu podnijeli, dana 23.09.2019. ( list 201 spisa ) prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se tužitelju zabranilo poduzimanje štetnih radnji.

11. Za odlučivanje o predmetnoj pristojbenoj obvezi mjerodavne su zakonske odredbe koje su bile na snazi u vrijeme nastanka te pristojbene obveze jer je u trenutku predaje sudu predmetne protutužbe, odnosno prijedloga za određivanje privremene mjere, nastala za tužene kao podnositelje pristojbena obveza.

12. Tako je u vrijeme podnošenja predmetne protutužbe od 31.08.2015. bio na snazi Zakon o sudskim pristojbama ( NN 74/95,57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, dalje ZSP/95 ), dok je u vrijeme podnošenja predmetnog prijedloga za određivanje privremene mjere od 23.09.2019. bio na snazi Zakon o sudskim pristojbama ( NN118/18 koji je stupio na snagu 01.01.2019., dalje ZSP/18 ).

13. U odnosu na žalbene navode glede zastare prava na naplatu ističe se slijedeće.

14. Odredbom čl. 10. ZSP/95 ( izmjena iz 2013., NN 157/13) bilo je propisano da pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu, dok je odredbom čl. 8. ZSP/18 bilo propisano da pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu.

15. Kako je u konkretnom slučaju protutužba podnijeta 31.08.2015., to je tada i nastala pristojbena obveza, pa je zastara u smislu naprijed citiranog čl. 10. ZSP/95 počela teći 01.01.2016., dok je predmetni prijedlog za određivanje privremene mjere podnijet 23.09.2019., pa je zastara u smislu naprijed citirane odredbe čl. 8. ZSP/18 počela teći 01.01.2020.

16. Slijedom navedenog, a kako su pravni prednik 1 do 4-tuženih i 5-tužena ŽCH pozvani na plaćanje sudske pristojbe rješenjem od 31.08.2020., odnosno unutar roka od 5 godine od kada je zastara počela teći, to pravo na naplatu nije zastarjelo. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

17. Obzirom da prigovor zastare nije osnovan, to je u odnosu na BC pobijano rješenje u cijelosti potvrđeno, te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u toč. I) izreke ovog rješenja.

18. U odnosu na žalbene navode 5-tužene u svezi oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi ističe se slijedeće.

19. Prema odredbi čl. 16. st. 1. toč. 5. ZSP/95 od plaćanja sudskih pristojbi bili su oslobođeni samo invalidi Domovinskog rata na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status, dok su prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 5. ZSP/18 od plaćanja sudskih pristojbi bili oslobođeni invalidi Domovinskog rata na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status i osobe s invaliditetom na temelju valjane isprave Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

20. Iz navedenog proizlazi da u vrijeme podnošenja predmetne protutužbe tada važećim ZSP/95 nije bilo predviđeno oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za osobe s invaliditetom ( osim za invalide Domovinskog rata ), pa su žalbeni navodi 5- tužene ICH u tom smislu neosnovani.

21. Također proizlazi da je u vrijeme podnošenja predmetnog prijedloga za određivanje privremene mjere tada važećim ZSP/18 uvedena i mogućnost oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi osoba s invaliditetom, ali su takve osobe taj status bile dužne dokazati odgovarajućim ispravama.

22. Slijedom navedenog pobijano rješenje je u odnosu na 5-tuženu potvrđeno u dijelu koji se odnosi na obvezu plaćanja sudske pristojbe na protutužbu jer su u vrijeme nastanka te pristojbene obveze, oslobođeni od plaćanja bili samo invalidi Domovinskog rata, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u toč. II) izreke ovog rješenja.

23. Međutim, u odnosu na predmetnu pristojbu na prijedlog za određivanje privremene, 5-tužena ICH priložila je uz prigovor presliku članske iskaznice Društva distrofičara invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Općine Dubrovnik iz čega proizlazi da se radi o osobi s invaliditetom, a o čemu prvostupanjski sud uopće nije vodio računa.

24. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka pozvati 5-tuženu da u određenom roku ( uz upozorenje na posljedice nepostupanja ) dokaže svoj status na temelju propisanih isprava iz čl. 11. st. 1. toč. 5. ZSP/18, te će potom ponovno odlučiti da li 5-tužena ispunjava zakonske pretpostavke za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi u odnosu na pristojbu na prijedlog za izdavanje privremene mjere.

25. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u toč. III) izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović