REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1243/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Košarkaški klub „Kvarner“, Rijeka, Slaviše Vajnera Čiče 13, OIB: 15986803554, zastupanog po opunomoćeniku Dušanu Miočiću, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 24. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: KLASA: UP/II- 471-02/18-01/344, URBROJ: 513-04-19-9 od 31. srpnja 2019. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/14-01/193, URBROJ: 513-07-08/18-30 od 15. listopada 2018.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/14-01/193, URBROJ: 513-07-08/18-30 od 15. listopada 2018. kojim su tužitelju utvrđeni manje obračunati porez na drugi dohodak i prirez poreza na drugi dohodak te doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje 1. siječnja 2013. – 30. travnja 2014.
Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima poreznog nadzora, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: UP/I-471-02/14-01/193, URBROJ: 513-07-08/18- 28 od 27. kolovoza 2018. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno da tužitelj s osnove isplata ugovorenih naknada za igranje igračima nije obračunavao i plaćao porez na dohodak i prirez poreza na dohodak niti pripadajuće doprinose., a što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 48. st. 2. Zakona oprezu na dohodak (NN br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 125/12, 148/13; dalje: ZPDoh) te čl. 111. st. 2. Zakona o doprinosima (NN br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12; dalje: ZD). Činjenični supstrat na kojem se temelji prethodno utvrđenje izložen je detaljno (i opširno) u Zapisniku (41 stranica) i obrazloženju pobijanog prvostupanjskog akta (38 stranica), stranka je njime upoznata te se stoga isti zbog izbjegavanja ponavljanja neće posebno iznositi u obrazloženju ove odluke.
2. Tužitelj osporava zakonitost gore citiranih upravnih akata zbog bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi i tijekom spora, izlaže, u bitnom, kao i u tijeku upravnog postupka. Ističe prigovor zastare navodeći da su protekli rokovi relativne i apsolute zastare prava na utvrđivanja poreza za 2013. i 2014. Ne spori da je svojim igračima isplaćivao iznose ugovorenih naknada no smatra pogrešnim utvrđenje poreznih tijela da je prilikom svake isplate bio dužan plaćati pripadajuće poreze i doprinose. Pojašnjava da je bila riječ o isplatama bruto (ugovorenih) iznosa te da je obveza igrača, jasno definirana čl. 9. Ugovora o igranju, bila da sami plaćaju poreze, prireze i potrebne doprinose. Navodi da je sva plaćanja sa žiro računa kluba povjerena računovodstvenom odjelu Riječkog sportskog saveza te da nije bilo nikakve pravne, financijske, knjigovodstvene pa ni porezne logike da klub ne plaća, a da je tako ugovorio s igračima, dužne poreze i ostala javna davanja. Ističe da je sve ugovore koje je imao zaključene s igračima i prije 2013. vršio na isti način te da nitko od nadležnih tijela nije to utvrdio nezakonitim. Nadalje, navodi da je dijelu igrača koji su imali status redovnih studenata isplaćivao sportsku stipendiju, a što da je porezno tijelo propustilo utvrditi te nezakonito nije priznalo ovu naknadu koja je neoporeziva do iznosa od 1.600,00 kn. Nastavno na prethodno, dodaje kako razlika iznosa stipendije koji prelazi 1.600,00 kn podliježe obvezi plaćanja poreza i prireza a ne i doprinosa. Smatra da bi zbog utvrđenja da je dužan platiti poreze i doprinose došlo do povrede instituta stjecanja bez osnove i zabrane dvostrukog oporezivanja. Također, prigovora da prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku nije postupilo po uputi tuženika i nije izvelo dokaze koje je trebalo, a slijedom čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te nisu otklonjene sumnje da li je došlo do dvostrukog oporezivanja. Prigovora dužini trajanja postupka navodeći da je porezni nadzor trajao četiri godine i tri mjeseca, a što da protivno odredbi čl. 108. st. 3. Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16; dalje: OPZ) te je stava da je nije dužan plaćati zakonsku zateznu kamatu koja mu je za svo to vrijeme obračunata. Osim toga, ukazuje i na povredu čl. 124. st. 5. OPZ-a navodeći da završni razgovor nije obavljen s odgovornom osobom ili punomoćnikom na način kako to propisuje prethodno spomenuta zakonska odredba.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. U sporu je provedena rasprava, čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora, da je pobijano prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupka nakon što je tuženik, po žalbi tužitelja, rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/15-01/120, URBROJ: 513-04/18-03 od 31. siječnja 2018. poništio prvostupanjsku odluku, KLASA: UP/I-471-02/14-01/193, URBROJ: 513-07-08/14-1 od 31. prosinca 2014. kojom je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na drugi dohodak i prirez poreza na drugi dohodak te doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje 1. siječnja 2013. – 30. travnja 2014.
Prema uputi iz tog rješenja tuženika prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku trebalo utvrditi status pojedinih igrača (obavlja li profesionalnu djelatnost športaša, samostalnu djelatnost), a nakon toga izvršiti potrebne provjere u svrhu utvrđivanja da li je došlo do plaćanja dužnih poreza i doprinosa od strane pojedinih igrača, a kako bi se utvrdilo pravo stanje stvari te otklonilo moguće dvostruko oporezivanje
8. Među strankama je nesporno da je tužitelj u promatranom razdoblju svojim igračima, temeljem ugovora koje je s njima imao sklopljene (Ugovori o igranju, Ugovori o profesionalnom igranju, Ugovori o športskom usavršavanju), isplaćivao iznose na ime naknade za igranje kao i da na isplaćene iznose nije obračunavao porez na dohodak, prirez poreza na dohodak te doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
9. Sadržaj pojedinih ugovora te visina ostvarenih primitaka po istima izložen je na stranicama 22-30 te 38-43 poreznog rješenja, dok je prikaz ukupno ostvarenih primitaka svih igrača s obračunom poreza i doprinosa iznijet u tablicama na stranicama 31-33 (za 2013) i 45-46 istog akta.
10. Odredbom čl. 32. st. 2. tč. 3. ZPDoh-a propisano je da se primitcima od kojih se utvrđuje drugi dohodak osobito smatraju primici po osnovi djelatnosti sportaša.
11. Prema čl. 48. st. 2. ZPDoh-a predujam poreza na dohodak od drugog dohotka obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji prilikom svake isplate i istodobno s isplatom.
12. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZD-a za osiguranika po osnovi pritka od kojih se utvrđuje drugi dohodak obveznik doprinosa iz osnovice jest primatelj, a obveznik doprinosa na osnovicu je isplatitelj primitka, dok je u st. 2. istog čl. određeno da je obveznik obračunavanja i obveznik plaćanja svih doprinosa isplatitelj primitka.
13. Primjenom gore citiranih odredbi ZPDoh-a i ZD-a na ukupnost činjenica utvrđenih uvidom u spisu priležeću dokumentaciju, Sud nalazi da su osporavana rješenja poreznih tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što prigovorima iznijetim u tijeku ovog spora tužitelj nije doveo u sumnju.
U odnosu na istaknute prigovore u ovom sporu valja navesti da se radi o istim navodima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog postupka (Prigovor i kasnije žalba) i na koje su se porezna tijela opširno očitovala u obrazloženju pobijanih odluka iznoseći pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih su iste ocijenili neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
14. Naime, kako iz ranije citiranih zakonski normi slijedi da je na isplatitelju primitka, od kojeg se utvrđuje drugi dohodak, obveza obračuna i uplate poraza i doprinosa, s jeden strane, te činjenice da se radi o isplatama naknada od kojih se utvrđuje drugi dohodak (čl. 32 s.t.3. tč. 3. ZPDoh-a) na koje nisu obračunana i plaćena propisana javna davanja, s druge strane, to je prvostupanjskim rješenjem tužitelju ispravno i zakonito utvrđena predmetna porezna obveza.
15. Na drugačiji zaključak nije od utjecaja pozivanje tužitelja na sadržaj zaključenih Ugovora prema kojim je obveza plaćanja svih javnih davanja bila na igračima, budući da se ugovornim odnosima ne mogu derogirati kogentne pravne norme.
16. Iz sadržaja spisa razvidno je da u obračun osnovice poreza i doprinosa nisu uračunati iznosi isplaćeni onim igračima koji su podnijeli porezne prijave za 2013. i 2014., a čime je isključena mogućnost dvostrukog oporezivanja (sukladno uputi iz rješenja tuženika od 18. siječnja 2018.).
17. Glede navoda tužitelja da je dijelu igrača koji su imali status redovnih studenata isplaćivao sportsku stipendiju, a što da je porezno tijelo propustilo utvrditi te nezakonito nije priznalo ovu naknadu koja je neoporeziva do iznosa od 1.600,00 kn, valja navesti da iz sadržaja Ugovora koje je tužitelj sklopio o svojim igračima, a sadržaj kojih je, u bitnom, izložen u obrazloženju pobijanog rješenja te u Zapisniku, ne proizlazi da se radilo o isplatama stipendija već o isplatama naknada za igranje.
18. Neosnovanim Sud cijeni prigovor tužitelja da mu nije omogućen zaključni razgovor budući da je navedena tvrdnja u suprotnosti sa stanjem spisa iz kojeg proizlazi da se pozivu na zaključni razgovor, koji je obavljen dana 3. srpnja 2018., odazvao opunomoćenik tužitelja odvjetnik Dušan Miočić, o čemu je istog dana sastavljena Služena bilješka, KLASA: UP/I-471-01/14-01/193, URBROJ: 513-07- 08/18-19. Iz sadržaja Službene bilješke vidljivo je da je opunomoćenik tužitelja u završnom razgovoru obaviješten o činjenicama utvrđenim poreznim nadzorom.
19. Što se tiče relativne zastare valja navesti da je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-zpz-170/2021 od 8. svibnja 2024., kojim su ukinute presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-1876/2021 od 26. svibnja 2021. i presuda ovog Suda posl. br. Us I-303/2021 od 16. ožujka 2021., taj sud zauzeo stav da nije nastupila niti relativna niti apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.
20. U odnosu na ostale navode tužitelja, utvrđenje je ovoga Suda da je postupak proveden i osporavano rješenje doneseno u skladu sa odredbama OPZ-a.
21. Slijedom svega navedenoga, Sud utvrđuje da pobijanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.
22. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.
U Rijeci 24. travnja 2026.
Sudac
Vedran Juričić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Dušanu Miočiću, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
