Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IR-61/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika AF i dr., zbog prekršaja iz članka 6. stavka 1. i članka 17. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 52/87, 41/89, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), odlučujući o zajedničkoj žalbi I okrivljenika AF i III okrivljenika TF, podnesenoj po branitelju Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku iz Šibenika, protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, od 19. travnja 2026. godine, broj: Pp-1094/2026-7 i protiv rješenja istog suda od 19. travnja 2026., broj: Pp-1094/2026-9, na sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba I okrivljenika AF i III okrivljenika TF odbija se kao neosnovana i potvrđuju se pobijana rješenja.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, od 19. travnja 2026. godine, broj: Pp-1094/2026-7, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, I okrivljeniku AF određeno je zadržavanje u trajanju od 15 (petnaest) dana, koje započinje 19. travnja 2026. u 19,00 sati a traje najdulje do 3. svibnja 2026. u 10,30 sati, a u određeno zadržavanje uračunato je i vrijeme uhićenja.
2. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, od 19. travnja 2026. godine, broj: Pp-1094/2026-9, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, III okrivljeniku TF određeno je zadržavanje u trajanju od 15 (petnaest) dana, koje započinje 19. travnja 2026. u 19,00 sati a traje najdulje do 3. svibnja 2026. u 10,30 sati, a u određeno zadržavanje uračunato je i vrijeme uhićenja.
3. Protiv rješenja o određivanju zadržavanja I okrivljenik AF i III okrivljenik TF, po branitelju podnijeli su zajedničku žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga, navodeći u bitnom da su oba okrivljenika mlađi punoljetnici koji do sada nisu kažnjavani, pa da se takvom mjerom prejudicira njihova prekršajna odgovornost. Ističu da sud nije razjasnio kojim radnjama se točno ponašao svaki od okrivljenika s obzirom da je predmetnim događajem obuhvaćeno više osoba pa da nije jasan doprinos I okrivljenika AF i III okrivljenika TF počinjenju predmetnih prekršaja u odnosu na druge okrivljenike. Napominju da je istodobno primijenjena mjera opreza i zadržavanja zbog onemogućavanja utjecaja na svjedoka A, slijedom čega da je obrazloženje pobijanog rješenja kontradiktorno jer nisu jasni razlozi određivanja zadržavanja. Smatraju da određeno zadržavanje okrivljenicima u konkretnom slučaju predstavlja više kažnjavanje nego mjeru kojom se onemogućava njihov utjecaj na svjedoke, sprječava opasnost od bijega ili sprječava opasnost od ponavljanja djela. Predlažu da se pobijana rješenja ukinu.
4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi, ovaj sud je utvrdio da su postojali svi zakonski uvjeti za donošenje pobijanih rješenja o određivanju zadržavanja I okrivljeniku AF i III okrivljeniku TF.
7. Naime, iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Šibensko-kninska, Policijska postaja Knin, dana 19. travnja 2026., Klasa: 211-07/26-5/9703, Urbroj: 511-13-10-26-1 podnijelo optužni prijedlog protiv I i III okrivljenika zbog prekršaja iz članka 6. stavka 1. i članka 17. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, temeljem kojeg su I okrivljenik AF i III okrivljenik TF saslušani. Nakon saslušanja okrivljenika, prvostupanjski sud je, ocijenivši da postoji osnovana bojazan da će I okrivljenik AF i III okrivljenik TF nastaviti sa činjenjem istovrsnih prekršaja, okrivljenicima temeljem odredbe članka 135. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona odredio zadržavanje u trajanju od 15 dana, svakome.
8. Odredbom članka 135. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona propisano je da ako je protiv određene osobe podnesen optužni prijedlog za prekršaj propisan zakonom, za kojeg se može izreći kazna zatvora ili novčana kazna veća od 1.327,23 eura, sud može sam ili na prijedlog tužitelja, nakon što je ispitao okrivljenika i utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje optužnog prijedloga iz članka 161. Zakona, odrediti zadržavanje te osobe ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj. Prema stavku 2. članka 135. Prekršajnog zakona, zadržavanje prema stavku 1. može trajati dok za to postoje razlozi zbog kojih je određeno ali ne dulje od petnaest dana računajući u to i vrijeme uhićenja.
9. Imajući u vidu citirane odredbe, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice vezane za donošenje rješenja o određivanju zadržavanja I okrivljeniku AF i III okrivljeniku TF, te je iste valjano obrazložio, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, evidentno je da je, prema sadržaju činjeničnog opisa djela iz optužnog prijedloga, u počinjenju prekršaja kritične zgode sudjelovalo više okrivljenika, no radnje svakog okrivljenika i njihov pojedinačni doprinos u počinjenju prekršaja iz članka 6. i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira utvrđivati će se tijekom prekršajnog postupka s obzirom da su to odlučne činjenice vezane za odluku o krivnji okrivljenika, dok navedeno nije odlučna činjenica kod donošenja odluke o određivanju zadržavanja okrivljenicima, već se u konkretnom predmetu prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja o određivanju zadržavanja I okrivljeniku AF i III okrivljeniku TF pravilno rukovodio količinom protupravnog ponašanja, odnosno načinom počinjenja predmetnih prekršaja od strane I i III okrivljenika koje je tužitelj opisao u optužnom prijedlogu za svakog od njih te osnovom sumnje da su I i III okrivljenik počinili prekršaje koji im se optužnim prijedlogom stavljaju na teret, a koji predstavljaju jedne od najtežih prekršaja iz domene javnog reda i mira i javne sigurnosti. Dakle, protivno žalbenim navodima, sama činjenica da je podnesen optužni prijedlog za ovaj sud pruža dovoljan stupanj osnovane sumnje da su prekršaji i počinjeni od strane okrivljenika, a što je dostatan opći zakonski uvjet da bi se zadržavanje uopće moglo i odrediti, a jesu li okrivljenici doista i počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o određivanju zadržavanja, pa u tom smislu žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, u ovoj fazi postupka prvostupanjski sud nije niti dužan navoditi razloge o eventualnoj krivnji okrivljenika za počinjenje prekršaja koji im se stavljaju na teret. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će I okrivljenik AF i III okrivljenik TF ponoviti istovrsne prekršaje, te je s tog osnova temeljem članka 135. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona osnovano odredio zadržavanje I i III okrivljenika.
10. Vezano za žalbeni navod okrivljenika da su im izrečene i mjere opreza zbog onemogućavanja utjecaja na svjedoka, ovaj sud ističe da spisu predmeta ne prileži rješenje kojim bi prema okrivljenicima takva mjera opreza bila primijenjena, slijedom čega je takav žalbeni navod okrivljenika neosnovan. S druge strane činjenica da prvostupanjski sud u obrazloženju navodi i to da se određivanjem zadržavanja otklanjaju i uvjeti mogućeg utjecaja na svjedoke ne utječe na zakonitost pobijanih rješenja iz razloga što su oba rješenja o zadržavanju donesena temeljem članka 135. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, dakle zbog osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenici ponoviti istovrsne prekršaje, a što je i dostatno obrazloženo u pobijanim rješenjima.
11. Dakle, kako je za prekršaj iz članka 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zapriječena uz novčanu kaznu i kazna zatvora, a prvostupanjski sud je nakon ispitivanja I i III okrivljenika pravilno zaključio da postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenici počiniti istovrsne prekršaje, to su u odnosu na oba okrivljenika ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbe članka 135. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.
12. Ovaj sud je stoga našao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice vezane za donošenje rješenja o određivanju zadržavanja I okrivljenika AF i III okrivljenika TF, te je iste valjano obrazložio, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
13. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je zajedničku žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i donijeti odluku kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 24. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 otpravaka: za spis, I okrivljenika AF, III okrivljenika TF, branitelja i tužitelja.
