Poslovni broj: Pn-4/2024-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužiteljice AS, [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženice IS [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Timon Sakoman, Odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice i tuženice, 24. travnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženici IS isplatiti tužiteljici AS, iznos od 15.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18. siječnja 2024. (dana podnošenje tužbe) pa do isplate, te da tužiteljici naknadi parnični trošak uvećan za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, sve po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana od donošenja presude naknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 419,44 EUR, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica AS (dalje: tužiteljica) je 18. siječnja 2024. ovom sudu podnijela tužbu radi naknade štete protiv tuženice IS (dalje: tuženica) u kojoj navodi da je tuženica 31. listopada 2023. objavila status na svom Facebook profilu i uputila priopćenje medijima naslova: „Ti si otišla putem bez povratka..." - kako je političarka AS prijetila i najavila otkaz gradskoj pročelnici", a da je u tekstu iznijela sljedeće navode: "Dana 10. lipnja primam poruku koju javno objavljujem: 'Ti si krenula putem bez povratka...' Poruku primam samo jedan dan nakon što sam, sukladno svojim pročelničkim ovlastima, javno istupila oko nužnosti raspisivanja natječaja u slučaju gradskog objekta Peškarije".“ Ovu prijetnju mi nije uputio gnjevni Aovac koji je ulovljen u pljački državne blagajne, niti Kerumov pajdo kojemu je bespravno dodijeljen poslovni prostor. Ovakvu prijetnju mi upućuje nova politička nada stranke Centar - AS. Mjesec i pol dana nakon takve poruke suspendirana sam s mjesta pročelnice. AS mi se ovako obratila samo zato što sam nadređene upozoravala da je nužno raspisivanje javnog natječaja za gradski objekt Peškarije te nisam popuštala na njihove pritiske i lažna opravdanja. AS, osoba koja nema nikakvu službenu funkciju u Gradu, mi je uporno upućivala poruke i pozive da je nužno tražiti drugo pravno mišljenje. Njezin cilj je bio - da se natječaj u konačnici NE raspiše, da se zaštiti I, ČS i stranku Centar te da se pogoduje Č kako je VS već unaprijed dogovorio. Naime, u proteklih 5 mjeseci famozno drugo pravno mišljenje oko V - nikada nije objavljeno". Tvrdi da je time tuženica iznijela brojne neistinite navode i to da joj je tužiteljica prijetila jer joj je uputila poruku sadržaja „Ti si krenula putem bez povratka…“, da joj se AS ovako obratila samo zato što je nadređene upozoravala da je nužno raspisivanje natječaja za gradski objekt Peškarije te nije popuštala na njihove pritiske i lažna opravdanja, da je tužiteljica upućivala pozive i poruke tužiteljici da je nužno tražiti drugo pravno mišljenje, da je cilj tužiteljice bio da se natječaji u konačnici ne raspišu, da zaštiti I, ČS i stranku Centar i da se pogoduje Č, kako je VS već unaprijed dogovorio, da je tužiteljica najavila otkaz tuženici porukom citiranom u priopćenju. Navodi kako su tužiteljica i tuženica bile kolegice i prijateljice koje su imale pismenu i usmenu komunikaciju neovisno i nevezano o tzv. slučaju Peškarija, da poruka tužiteljice sadržaja: „Draga Ć ima jedna izreka koja kaže da ne možeš spasiti čovjeka od njega samoga. Žao mi je, trudila sam se, ali vidim da nema pomoći, ti si otišla putem bez povratka…. Žao mi je.“ nije prijetnja, da nije istina da joj se tužiteljica ovako obratila „…samo zato što je nadređene upozoravala da je nužno raspisivanje natječaja za gradski objekt Peškarije i nije popuštala njihovim pritiscima i lažnim opravdanjima..“ nego zato jer je imala drugačije pravno mišljenje, a ponajviše od svega je smatrala da se pravno pitanje treba raspraviti između stručnih i ovlaštenih osoba, pa tek onda sa istim izaći u javnost, da svom nadređenom treba dati priliku da sasluša njezine argumente i argumente druge pročelnice koja je osoba istog ranga i iste struke, da joj je tužiteljica upućivala pozive i poruke da je nužno tražiti drugo pravno mišljenje jer se iz poruka jasno vidi da obje iznose svoje stavove, a ne šalje samo tužiteljica tuženici poruke u kojima traži drugo pravno mišljenje, da je cilj tužiteljice bio da se natječaji u konačnici ne raspišu, da zaštiti I, ČS i stranku Centar i da se pogoduje Č, kako je VS unaprijed dogovorio jer tužiteljica pred sam kraj komunikacije u poruci upućenoj u 18:27 minuta navodi: „Sve ove rasprave su za riješiti ih u razgovoru sa gradonačelnikom kako je on i tražio, a ne skakati u medije na prvi spomen tvoga imena što pokazuje da ne poštuješ hijerarhiju i nije briga ni za što osim za vlastiti PR. Vjerojatno bi nakon razgovora možda sve i završilo kako kažeš, ali sve to je trebalo dogovoriti prvo interno, a ne s Dalmatinskim portalom.“. Dalje navodi kako u spornom tekstu tuženica između ostalog navodi kako je mjesec i pol dana nakon ove poruke koju joj je tužiteljica uputila suspendirana sa mjesta pročelnice gradskog ureda za nekretnine , a te dvije činjenice iako točne, potpuno su neosnovano dovedene u vezu, jer da tuženica nije dobila otkaz zbog slučaja M nego zbog nezakonitog iznošenja u medije osobnih podataka jednog od korisnika i iznošenja stavova o politici Grada Splita u pogledu korisnika kadrovskih stanova koji stavovi, pošto se tiču političkih odluka, nisu nadležnost tuženice kao pročelnice. Ističe i da je, nakon objave neistinitih tvrdnji tuženice, tužiteljica navode bila prisiljena javno demantirati te je navela da će se podnijeti tužbu protiv tuženice. Nakon toga da je tuženica nakon objave tužiteljice da će podnijeti tužbu zbog neistina koje je iznijela tuženica, uputila priopćenje medijima dana 2. listopada 2023.g u kojima je iznijela sljedeće neistinite tvrdnje: "Nakon što sam objavila prijetnju AS kojom je najavila moj otkaz jer nisam slijedila partijski dekret, umjesto suvislog objašnjenja dobivam - prijetnju tužbom. Posve očekivano, ta borkinja protiv HDZ-a koristi identičnu metodu kojom HDZ ušutkava ljude nakon što ih ostavi bez posla. Objavljujem nove traktate koje mi je AS slala samo dan prije najave o mojem "putu bez povratka". Traktatima je prethodio nervozni telefonski poziv prepun nametanja partijskog mišljenja i uvreda. Iz svih objavljenih poruka je vidljivo da osoba BEZ ikakve službene funkcije u Gradu, BEZ ikakvih zakonskih ovlasti i BEZ da sam ju zatražila pravno mišljenje - agresivno NAMEĆE službenoj osobi kako treba postupati u navedenom predmetu ! Toga nema ni u nekim afričkim državama, a AS su puna usta neke bolje Hrvatske. Potpuno je bizarno da ni dan danas AS ne vidi ništa sporno u svojem postupanju nego ostvarenu prijetnju sada pokušava relativizirati tvrdnjom (u Banožićevom stilu) da me je samo pokušala - "urazumiti". Uistinu, Centar je potpuno drukčiji od HDZ-a! Nakon što je radila pritisak i najavila mi otkaz, AS u maniri tipičnog HDZ-ovca nastavlja s teškim i javnim uvredama na moj račun pa i to objavljujem. Sve to "malčice" odskače od umivenog PR referata kojim sada pokušava opravdati svoje politikantsko postupanje u aferi Noštromo gdje je poslužila kao Puljkov trbuhozborac. Žalosno je slušati kako se AS opravdava nekakvim prijateljstvom i privatnom komunikacijom kada je posve jasno da sam objavljivala isključivo službene dopise i poruke koji dokazuju da je Puljkov tim htio politički (i nezakonito) kontrolirati procese u mojem odjelu, a za koje sam kao pročelnica zakonski odgovorna. Samo je još nedostajalo da se AS pozove na GDPR, omiljeni alat HDZ-ovaca. AS je pravničku struku potpuno podredila svojim političkim ambicijama i PR bajkama vjerujući da će na taj način s ĆS doživjeti petu političku sreću, a tužbama i izvrtanjem nespornih činjenica eliminirati svakoga tko se nađe na njezinom ambicioznom putu. Međutim, kao što ne postoji peta politička sreća - tako joj ni tužba neće pomoći…“. Navodi da je iz priložene WhatsUp komunikacije jasno da tužiteljica nije agresivno nametala službenoj osobi kako bi trebala postupati u navedenom predmetu, ali da je tuženica u ovom, sada već drugom napadu na tužiteljicu, iznijela sljedeće neistinite tvrdnje: da je tužiteljica tuženici prijetila i najavila joj otkaz, da je poslužila kao Puljkov trbuhozborac, da iako se tužiteljica pokušava opravdati nekakvim prijateljstvom i privatnim komunikacijama, jasno da je tužiteljica objavljivala isključivo službene dopise i poruke koji dokazuje da je Puljkov tim htio politički (i nezakonito) kontrolirati procese u njezinom odjelu, a za koje ja ona kao pročelnici zakonski odgovorna , da je tužiteljica pravničku struku potpuno podredila svojim političkim ambicijama i PR bajkama vjerujući da će na taj način s ĆS doživjeti svoju petu političku sreću, a tužbama i izvrtanjem nespornih činjenica eliminirati svakoga tko joj se naže na tom ambicioznom putu. Tvrdi kako su izneseni navodi neistiniti kao i prethodni.

1.1. Tužiteljica tvrdi kako je tuženica opisanim postupanjem povrijedila njeno pravo osobnosti, odnosno, njeno pravo na čast i dostojanstvo, stoga smatra da postoji obveza tuženice da joj naknadi štetu. Ističe da postupanje i izjave tuženice narušavaju i dalje dostojanstvo i čast koju tužiteljica ima u Republici Hrvatskoj, kako u privatnom životu, tako i u profesionalnom životu, a da postupanje tuženice predstavlja bezobzirni napad neistinitim optužbama koje nema nikakvu utemeljenost u stvarnoj komunikaciji između tužiteljice i tuženice. Navodi kako tuženica u svojim medijskim napadima opetovano ponavlja neistinite tvrdnje da joj je tužiteljica prijetila i u tim napadima ide toliko daleko da je je protiv tužiteljice podnijela kaznenu prijavu, koja da je potpuno neutemeljena. Smatra da tuženica koristi veliku medijsku pažnju koju uživa zbog prethodno iznesenih istinitih optužbi u „aferi N“ kako bi u višestrukim i opetovanim napadima u kojima iznosi neistinite optužbe nanijela štetu tužiteljici, povrijedila pravo osobnosti tužiteljice, njezino pravo na dostojanstvo i čast.

1.2. Poziva se na odredbe čl.19.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) kojom je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Ističe da je dostojanstvo čovjeka vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava , a da su sastavni elementi te vrijednosti čast, kao vlastito osjećanje vrijednosti i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu te da svaki čovjek ima pravo na poštivanje i zaštitu svog dostojanstva u smislu zahtjeva za poštivanjem koje mu pripada na temelju svog postojanja i svoje društvene uloge. Poziva se i na odredbu čl.1100. ZOO te smatra da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u ovom slučaju jer je štetni događaj kod povrijeđene osobe opravdano i objektivno izazvao i mogao izazvati duševnu bol te smatra da ima pravo na naknadu štete u iznosu od 15.000,00 EUR na ime povrede prava osobnosti, po kriteriju povrede prava na dostojanstvo i prava na čast. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud temeljem čl. 1098., čl. 1100. i čl. 1103. ZOO naloži tuženoj da tužitelju po osnovi naknade štete isplati iznos od 70.000,00 kn (9.290,60 EUR) sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. siječnja 2019. te da se tuženu obveže naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka uvećanog za zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 2. travnja 2024. tuženica prije upuštanja u raspravljanje, ističe prigovor mjesne nenadležnosti suda u Dubrovniku, te predlaže da se ovaj predmet ustupi mjesno nadležnom sudu – sudu općemjesne nadležnosti, odnosno sudu na kojem tuženik ima prebivalište. Dalje ističe kako je tužiteljica kandidatkinja i članica stranke CENTAR, čiji je predsjednik MS, koji je tuženu suspendirao s radnog mjesta pročelnice Upravnog odjela za imovinu Grada Splita. Iz intervjua koji je tužiteljica dala portalu Indeks.hr da je razvidno da je isti zapravo o ĆS te da je tužiteljica iznimno dobro informirana o događajima u Splitu, i to ne samo onima koji su objavljeni u glavnim medijima, a da taj članak zapravo jasno i nedvosmisleno ukazuje čiju stranu je tužiteljica zauzela, te je samim time jasno da motiv za podnošenje ove tužbe ne leži u povrijeđenom pravu osobnosti, već je cilj ove tužbe ušutkati tužiteljicu te tako poboljšati svoju situaciju, te ne dozvoliti da se kaže ikoja riječ o gradonačelniku Splita koja nije superlativ. Tuženica smatra kako se u ovom slučaju radi o klasičnoj SLAPP tužbi, kojoj je za cilj uznemiriti, zastrašiti i ušutkati kritički glas tuženika koji kao aktivist progovara o pitanjima od javnog interesa, a i sama činjenica da je tužba podnesena sudu u Dubrovniku da ukazuje na cilj tužitelja da oteža tuženiku obranu od ove klasične SLAPP tužbe. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu, te predlaže istu tužbu u cijelosti odbiti, a predlaže i da se tužba sukladno Direktivi (EU) 2022/0117 odbaci, te tuženiku nakadi trošak ovog postupka.

3. S obzirom da je tuženica prigovorila mjesnoj nadležnosti ovog suda, sud je na pripremnom ročištu održanom 12. prosinca 2024. odbio prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti kao neosnovan.

3.1. Naime, odredbom članka 52. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) je propisana posebna nadležnost za sporove radi naknade štete te je stavkom 1. tog članka propisano da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti (sud tuženikova prebivališta), nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Dakle radi se o izberivoj nadležnosti. S obzirom da tužiteljica tvrdi da joj je šteta nastala zbog iznošenja neistinitih tvrdnji u medijima, a ista u tužbi navodi da je zbog radnji tuženice došlo do povrede njezinog dostojanstva i časti, te kada se uzme u obzir da tužiteljica živi u [adresa] za koji je i poslovno vezana, jasno je da upire na činjenicu da je štetna posljedica nastala i na području ovog suda.

3.2. S obzirom na navedeno, kako sam zakon propisuje mogućnost da se ovakva tužba podnese jednom od više nadležnih sudova, te kako je tužiteljica podnijela tužbu sudu na čijem je području nastupila štetna posljednica, prigovor mjesne nenadležnosti je neosnovan.

4. U dokaznom je postupku sud pročitao članak pod nazivom " IS teško optužila AS: Prijetila mi je u porukama" objavljen na https://www.index.hr (list 69-70 spisa), članak pod nazivom "Splitska pročelnica IS iznijela optužbe na račun AS. Evo za što tereti kandidatkinju za gradonačelnicu Grada Dubrovnika" objavljen na https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr (list 71-72 spisa), članak pod nazivom: " AS: IS sam smatrala prijateljicom, tužit ću je" objavljen na https://www.index.hr (list 73-75 i 83-85 spisa), članak pod nazivom: " IS opet o AS: “Ta borkinja protiv HDZ-a koristi identičnu metodu…" objavljen na https://www.nacional.hr (list 77-78 spisa), članak naziva: " IS ne odustaje: TPeta sreća' AS prijeti tužbom dok šuti oko nastavka pljačke u Splitu" objavljen na https://www.dalmacijadanas.hr (list 79-82 spisa), slike zaslona Whatsapp komunikacije između tužiteljice i tuženice (list 8-22 spisa) te je saslušao parnične stranke (list 64-67 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tužiteljica tužbom potražuje naknadu štete u iznosu od 15.000,00 EUR koju štetu navodi da joj je tužena prouzročila povredom časti i dostojanstva iznošenjem neistina na svojoj Facebook stranici i u medijima, pa je tako predmet ovog spora pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na čast i dostojanstvo.

7.1. Odredba članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

7.2. Odredba članka 1046. ZOO definira da je šteta umanjenje nečije imovine (imovinska šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

7.3. Odredba članka 19. stavka 1. ZOO propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom pri čemu stavak 2. određuje da se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

7.4. Konačno, članak 1100. stavak 1. ZOO određuje da će, u slučaju povrede prava osobnosti, sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema , a da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. U postupku među strankama nije sporno da je tuženica objavila status na svom Facebook profilu i dala priopćenje medijima, koje su prenijele razne medijske kuće (indeks.hr, Dubrovački vjesnik) u kojem je navela da joj je tužiteljica prijetila jer joj je uputila poruku sadržaja „Ti si krenula putem bez povratka…“, da joj se tužiteljica ovako obratila samo zato što je nadređene upozoravala da je nužno raspisivanje natječaja za gradski objekt Peškarije te nije popuštala na njihove pritiske i lažna opravdanja, da je tužiteljica upućivala pozive i poruke tužiteljici da je nužno tražiti drugo pravno mišljenje, da je cilj tužiteljice bio da se natječaji u konačnici ne raspišu, da zaštiti I, ČS i stranku Centar i da se pogoduje Č, kako je VS već unaprijed dogovorio, da je tužiteljica najavila otkaz tuženici porukom citiranom u priopćenju. Nije sporno da je tužiteljica odgovorila na predmetno priopćenje istupom u medijima u kojem je opovrgla tvrdnje iznesene od strane tuženice te u kojem je najavila tužbu tuženici. Nije sporno da je tuženica suspendirana sa mjesta pročelnice Gradskog ureda za nekretnine Grada Splita mjesec i pol dana nakon prvotne poruke. Nije sporno da je nakon toga 2. listopada 2023. tuženica ponovno uputila priopćenje medijima u kojemu navodi da je tužiteljica tuženici prijetila i najavila joj otkaz, da je poslužila kao Puljkov trbuhozborac, da iako se tužiteljica pokušava opravdati nekakvim prijateljstvom i privatnim komunikacijama, da je jasno da je tužiteljica objavljivala isključivo službene dopise i poruke koji dokazuje da je Puljkov tim htio politički (i nezakonito) kontrolirati procese u njezinom odjelu, a za koje ja ona kao pročelnici zakonski odgovorna, da je tužiteljica pravničku struku potpuno podredila svojim političkim ambicijama i PR bajkama vjerujući da će na taj način s ĆS doživjeti svoju petu političku sreću, a tužbama i izvrtanjem nespornih činjenica eliminirati svakoga tko joj se nađe na tom ambicioznom putu. Ovo, osim što nije sporno, proizlazi iz pročitanih novinskih članaka.

9. Međutim, ono što je među strankama sporno je to jesu li iznesene izjave istinite, je li iznošenjem takvih izjava u javnim medijima tužena povrijedila čast i dostojanstvo tužiteljice te ako jest, je li učinjena povreda prava osobnosti takve težine da u postojećim okolnostima slučaja opravdava dosudu pravične novčane naknade.

10. Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da je povod za ovu tužbu bila Facebook objava tužene i njezino priopćenje za medije iz 2023. u kojem je iznijela čitav niz neistina pa i to da joj je tužiteljica prijetila i najavila otkaz. Ističe da je tuženica u javnost iznijela njihovu privatnu prepisku, međutim da u toj prepisci nema elementa prijetnje. Ističe kako je ovo sve iznimno uznemirilo i povrijedilo, da se radi o neistinama, a da je priopćenje dano svim medijima u Republici Hrvatskoj, ne samo lokalnim, već i regionalnim i nacionalnim, i da to nije bilo nešto usput nego da je punilo naslovnice, a činjenica je da sami Index čita na stotine tisuća ljudi. Protupravnost postupanja tužene vidi u tome što je iznijela neistinite optužbe na njen račun, što je posljedično utjecalo na njezinu čast i ugled, pa da tako ljudi koji to čitaju formiraju loše mišljenje o njoj. Ističe da, iako pravnici vide da nema elemenata prijetnje, da prosječni čovjek nije pravnik i da može izvesti druge zaključke i misli da je to tuženoj bio i cilj jer ona nije na tome stala već da je pokušala u ovom postupku postići to da tužiteljica povuče tužbu čemu se ona ne bi protivila, ali je smatrala da joj se tužena treba ispričati, nakon čega bi ona odustala od naknade i od troškova jer joj cilj vođenja ovog postupka nije sama naknada koliko i zaštita časti i ugleda. Navodi i kako je tužena ponovno, dan prije predmetnog ročišta, istupila u javnost te poslala priopćenje svim medijima te ponovila stare i iznijela nove optužbe tužiteljica što smatra da će morati procesuirati. Kada opisuje na koji način je ovo sve utjecalo na nju, navodi kako je zaustavljaju ljudi, te su joj se obraćali novinari i prijatelji, te ljudi s kojima ima političke kontakte, a da je ovo utjecalo ne samo na nju nego i na njezinu obitelj jer ih je svih to uznemirilo. Smatra da je odnos između nje i tuženice, po onome kako sam ga je ona shvaćala, bio prvenstveno prijateljski te da su razgovarale i o privatnim stvarima, puno manje o pravnim stvarima, a najmanje o politici.

11. Tuženica osporava navode o tome da bi na bilo koji način pritiskala tužiteljicu da povuče ovu tužbu, te ističe da je koristila ono što joj je procesno i dopušteno, a to je zahtjev za mirno rješenje spora, odnosno da je pružila tužiteljici ljudsku ruku pomirenja. Ističe kako tužiteljica nije protiv nje pokrenula tužbu radi klevete, a što je mogla ako je smatrala da je do toga došlo, već da je ustala s ovom tužbom, a smatra da se u ovom slučaju radi o tipičnoj SLAPP tužbi, s obzirom na to da je tužena u vrijeme podnošenja te tužbe bila pod suspenzijom te je vodila radni spor i u tom je smislu bila obični građanin za razliku od tužiteljice koja je nastupala iz pozicije političara koja je i prije svega ovoga je ožujku 2023. najavila svoju kandidaturu za mjesto gradonačelnika grada Dubrovnika. Navodi kako je tužiteljicu upoznala u ožujku 2022., dok je tuženica bila savjetnica u gradu Splitu, na konferenciji za medije te da ih je upoznao gospodin MS koji je tužiteljicu predstavio kao pravnog stručnjaka koji će i njima u tom smislu pomagati, a da je tužiteljica i ranije istupala u medijima te branila VS i ostale u medijima. Tužena navodi kako je naknadno na javnom natječaju imenovana za pročelnicu grada Splita u Uredu za gradsku imovinu, da su se tužiteljica i ona dobro slagale, ali da su pričale najviše o pravnim stvarima, a puno manje o osobnim, a kada su pričale o osobnim stvarima, da su se obje povjeravale jedna drugoj. Smatra da je povod ovome svemu bio vezan za objekt Peškarije u Splitu koji je dan na korištenje bez javnog natječaja, što je ona, kao pročelnica nadležnog ureda, smatrala da nije zakonito što je otvoreno rekla i iznijela to u medijima na način da je odgovorila na novinarsko pitanje. Nakon toga da je 8. ili 9. lipnja 2023. nazvala tužiteljica i derala se na nju pitajući je odakle joj pravo istupati u medijima o tome, jer da se radi o objektu komunalne infrastrukture za što nije potrebno objavljivanje javnog natječaja. Ističe kako tužiteljica u to vrijeme nije vršila nikakvu funkciju u gradu Splitu, a kako je tužena bila pročelnica nadležnog ureda da je ovaj poziv i poruke shvatila kao pritisak na nju i prijetnju jer je bila službena osoba. Što se tiče poruka, u istima da joj je tužiteljica rekla da je krenula putem bez povratka te tuženica smatra da to sigurno ne bi napisao netko tko ti je prijatelj već onaj tko ti ne želi dobro. Naglašava, vezano za slučaj Peškarija, da je javni natječaj na kraju i raspisan, a u davanju Peškarije na korištenje, ranije bez natječaja, da je sudjelovala ČS, koja je također bila politički angažirana oko ĆS, odnosno članica stranke Centar, a u davanju Peškarije na korištenje da je sudjelovala sa svojom privatnom firmom. Tužena navodi da je 28. srpnja 2023. suspendirana sa svog radnog mjesta nakon čega da je vođen spor koji je pravomoćno dobila, da je MS odustao od svih optužbi, a da je ona razliku novca dala u dobrotvorne svrhe, a da je u lipnju 2024. dala otkaz. Kao razlog njezine suspenzije, odgovara da je bilo navedeno da je prekoračila svoje ovlasti odnosno, između ostalog, da nije smjela iznijeti podatke u javnost, a da je gradonačelnik, još prije nego što je uopće zaprimila odluku o suspenziji, naveo na konferenciji za medije da je to zato što se ponaša kao gradonačelnik. Tvrdi i da su je iz stranke Centar, još prije nego što se ovo sve dogodilo, tražili da im se mora obratiti prije bilo kakve Facebook objave, odnosno da sve to mora proći stranku i njihov PR. Na pitanje o tome zbog čega je poruku tužiteljice o tome da je krenula putem bez povratka doživjela kao prijetnju, navodi da su Š i MS na jedan perfidan način iskoristile osobu koja je bila s njom u dobrim odnosima ne bi li na nju izvršili pritisak da ne napravi ono što je zakonito i time nanese financijsku štetu građanima grada Splita. Ističe da je riječi tužiteljice ozbiljno shvatila kao prijetnju te da je pred kraj 2023. podnijela i kaznenu prijavu i privatnu tužbu protiv nje za kaznena djela prijetnje službenoj osobi i kazneno djelo uvrede, a što je sve bilo prije nego je tužiteljica ustala s ovom tužbom. Na pitanje o tome koliko vremena nakon izmijenjenih poruka koje su predmet ovog postupka je istupila u medijima vezano za ovo što smatra prijetnjom od strane tužiteljice, odgovara da je to bilo nakon što je suspendirana, i to ne odmah, već negdje u jesen 2023., i to tek tada jer da je bila u jako lošem stanju nakon suspenzije, da se morala brinuti za svoje dijete, krenuti dalje, a da je bilo puno činjenica koje je trebalo iznijeti. Smatra da nema uzročno- posljedične veze između onoga što je navedeno kao štetna radnja i posljedica koje bi bile nastale jer da je tužiteljica nakon svega ovoga imenovana u Sabor dok je tuženica bila nezaposlena, a da je nakon odlaska iz Sabora navodila kako joj odvjetnički ured radi punom parom, pa da zbog toga ne vidi kakva joj je šteta nastala i smatra da je šteta nastala samo njoj (tuženici).

12. Iz izvedenih se dokaza može zaključiti da je tuženica, nakon što je bila suspendirana sa mjesta pročelnice Upravnog odjela za gradsku imovinu grada Splita 28. srpnja 2023., dana 31. listopada 2023. istupila u javnost te na svojoj Facebook stranici i u priopćenju za medije iznijela svoje tumačenje komunikacije između nje i tužiteljice, koja se dogodila 10. lipnja 2023. Prema njezinom tumačenju poruka razmijenjenih između tužiteljice i tuženice, tužiteljica joj je, kada joj se obratila riječima: "ti si otišla putem bez povratka", iznijela prijetnju koja da se obistinila naknadnom suspenziju tuženice s radnog mjesta pročelnice. Osim što u obraćanju javnosti tužena tvrdi da joj je tužiteljica prijetila suspenzijom, navodi i kako je ova prijetnja povezana s istupanjem tužene u javnosti oko toga da je nužno raspisivanje javnog natječaja za gradski objekt "Peškarije" te da je cilj tužiteljice bio da se zaštite " B, ČS i stranci Centar, te da se pogoduje Č". Nakon što se tužiteljica također obratila medijima kako bi demantirala navode tužene te u kojem javnom istupu je najavila ovu tužbu, tužena je 2. studenoga 2023. ponovno istupila u medije u kojima je navela da joj se prije poruka razmijenjenih 2. lipnja 2023., tužiteljica obratila i telefonskim pozivom u kojem joj je nametala partijsko mišljenje i iznosila uvrede te navela da je u aferi Noštromo tužiteljica nastupala kao Puljkov trbuhozborac.

12.1. Tužiteljica za navode i tumačenja njihovih privatnih razgovora ističe da su izvučeni iz konteksta, opovrgava da bi njezina poruka "…ti si otišla putem bez povratka…" imala značenje prijetnje, a opovrgava da bi njihova predmetna komunikacija imala veze s naknadnom suspenzijom tužene. Tvrdi da je tužena ovakvim istupom u javnosti povrijedila njezinu čast i dostojanstvo.

13. Vezano uz navode tuženika kako se radi o tzv. SLAPP tužbi, za istaknuti je kako strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja (SLAPP) predstavljaju tužbe u znak odmazde kojima se želi spriječiti sloboda izražavanja u pitanjima od javnog interesa. Jedno od osnovnih obilježja SLAPP-a jest da je riječ o tužbama koje su neosnovane te da je podnositelj takve tužbe već prilikom njezina podnošenja svjestan da nema pravo na pravnu zaštitu koju traži, ali je ipak traži, jer na taj način želi postići druge ciljeve, a ne one kojima podnošenje tužbe u parničnom postupku služi.

13.1. Kako tužiteljica u ovome postupku nastoji dokazati neimovinsku štetu koja joj je nastala javnim istupanjem tuženice u medijima, a nisu utvrđeni drugi ciljevi koje tužiteljica želi postići podnošenjem tužbe u ovome predmetu, u kontekstu obilježja SLAPP tužbe, primjerice zastrašivanje i ušutkivanje, prema ocjeni ovog suda ne radi se o SLAPP tužbi, pa je valjalo dalje utvrditi je li tužiteljica dokazala pretpostavke za naknadu neimovinske štete i dosuđenje pravične novčane naknade.

14. Za odluku o predmetu ovog spora – naknadi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, odlučno je pitanje je li sadržajem predmetnog prigovora povrijeđeno pravo tužiteljice na čast i dostojanstvo, odnosno, je li prouzrokovana duševna bol toliko jaka (intenzitet, trajanje) da tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti.

14.1. Dostojanstvo, ugled i čast su fizički neopipljive vrijednosti koje je teško kvantificirati. Ipak, i za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede časti i ugleda te dostojanstva, tužitelj u sudskom postupku mora kao nedvojbeno dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu - štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete, protupravnost te postojanje subjekata obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu oštećenika i štetnika. Nije dovoljno da tužitelj samo navede da je određenom radnjom povrijeđena njegovo dostojanstvo te čast i ugled, već isti mora precizirati i dokazati u čemu se očituje povreda dostojanstva časti i ugleda te dostojanstva koju bi mu tužena uzrokovala predmetn im izjavama, sve kako bi sud mogao utvrditi narav nastale štete i njen opseg.

14.2. U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je štetna radnja istupanje tužene u javnost iznošenjem navoda koje tužiteljica karakterizira neistinitima, čime je tužena u ovom slučaju štetnik, dok je tužiteljica oštećena, jer tvrdi da joj je nastala neimovinska šteta zbog ovakvog istupa, s time da se protupravnost radnje očituje u tome da su u javnost izneseni privatni razgovori između parničnih stranaka te su iznesene neistinite optužbe na njezin račun. Kada opisuje štetu koja joj je nastala opisanim radnjama tužene, navodi kako je zaustavljaju ljudi, te joj se obraćaju novinari i prijatelji, te ljudi s kojima ima političke kontakte, a da je ovo utjecalo ne samo na nju nego i na njezinu obitelj jer ih je svih to uznemirilo. Osim navedenoga, tužiteljica ne iznosi kvalifikatorne okolnosti na temelju kojih bi se mogao utvrditi opseg povrede već samo navodi da je, na neki način, na nju više bila usmjerena pozornost javnosti, prijatelja i ljudi s kojima ima političke kontakte.

14.3. Naknada neimovinske štete za povredu časti i ugleda se samo iznimno priznaje i to onda kada je učinjena povreda iznimno teška pa se i novčana naknada zbog takve povrede ograničava samo na takve iznimno jake napade na pravo osobnosti koji prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jaku manifestiranu povredu časti i ugleda, kako to ističe i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 2795/11-2 od 06. ožujka 2012. Naknada neimovinske štete je samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice štete, slijedom čega je i novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na takve iznimno jake napade koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti, ugleda i dostojanstva čovjeka pri čemu valja uzeti u obzir i okolnosti u kojima je došlo do te povrede, a visina neimovinske štete treba predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika.

14.4. U konkretnom slučaju je istup bio u javnom prostoru (novinskim portalima) koji je bio dostupan najširem krugu ljudi u državi, međutim, nije bez značaja to da je tužiteljica politička i javna ličnost, koja kao takva već time što sudjeluje u političkim procesima države, mora očekivati veću pozornost javnosti te prihvatiti da je kao takva podložna višem stupnju kritike i javnoj kontroli. Osim toga, upravo stoga ima i mogućnost i sama javno istupiti i demantirati one istupe za koje smatra da joj štete, a ne iznose istinite tvrdnje, što je uostalom tužiteljica i napravila, te u javnosti iznijela i svoju istinu. Nije bez značaja ni to da u ovom postupku tvrdi da je tužena u javnosti iznijela neistinite tvrdnje, čime ukazuje na klevetu, a da nesporno protiv tužene nije podnijela privatnu tužbu radi kaznenog djela klevete.

14.5. Logično je, i ovom sudu prihvatljivo, da istupi u javnosti na način da se iznose nečiji privatni razgovori, posebice ako smatraš da su riječi iznesene van konteksta i okarakterizirane prijetnjom i pokušajem političkog utjecaja, mogu dovesti do povrede prava osobnosti, konkretno časti i dostojanstva, jer osim što osjećaj časti i dostojanstva crpimo iz sebe samih, na njih utječe i percepcija ostalih ljudi i načina na koji nas doživljavaju, međutim, ističe se kako je člankom 1100. stavkom 2. ZOO propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini trajanja povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, a tužiteljica u svom iskazu ne objašnjava na koji je način trpjela duševne boli te koja je to bila jačina i trajanje duševnih boli, pa sama izjava da je zbog istupa tuženice u javnosti pažnja sredine u kojoj živi i djeluje bila u većoj mjeri usmjerena na nju, ne ukazuje da se radi o takvoj povredi zbog koje bi bilo opravdano dosuđenje pravične novčane naknade.

15. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog suda, izjave tužene, prema svojem sadržaju i načinu na koji su iznesene, mogu kod čitatelja medija stvoriti negativne emocije ili negativno mišljenje spram tužiteljice, no kako tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da su izjave tužene kod nje uzrokovale jaku manifestiranu povredu časti i ugleda te dostojanstva, koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade, sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tuženoj su prema ocjeni suda kao osnovani nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava odgovora na tužbu dostavljenog sudu 2. travnja 2024. (1 x 250 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska dostavljenog sudu 8. svibnja 2025. kojim (1 x 250 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), a što sveukupno, uz zatraženi i pripadajući PDV od 25% (sukladno Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu (196,45 EUR) i za rješenje o plaćanju sudske pristojbe (2x, ukupno 26,54 EUR) jer mu takvi troškovi nisu ni nastali, te je obveznik plaćanja sudske pristojbe na presudu tužitelj sukladno članku 3. stavku 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23, dalje ZSP), a nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu (196,45 EUR) jer obveza plaćanja troška pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (sukladno odredbi članka 4. stavka 2. ZSP). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Dubrovniku 24. travnja 2026.

Sutkinja

Mirna Franić Rapajić

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženici po punomoćniku