REPUBLIKA HRVATSKA

P-1068/2020

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Željko Vrdoljak odvj. u Splitu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po pun. Rinaldo Mešin odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 10. travnja 2026. god., u prisustvu pun. tužitelja Željko Vrdoljak odvj. u Splitu i pun. tuženika Rinaldo Mešin odvj. u Splitu, dana 24. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od ukupno 7.150,00 Eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 6.850,00 Eur, teku od 27. ožujka 2020. god., a na iznos od 300,00 Eur, teku od 24. travnja 2026. god., obračunatim za razdoblje do 31.prosinca 2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.siječnja 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. god., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U odnosu na više zatraženi iznos s osnova naknade neimovinske štete od 23.250,00 Eur, i s osnova naknade imovinske štete od 2.900,00 Eur, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 27. ožujka 2020. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 25. svibnja 2018. godine, došlo do prometne nezgode u mjestu Sumpetar koju je skrivio DB upravljajući vozilom marke „Audi“ reg. oz. i br. [registarska oznaka] osiguranim kod Euroherc osiguranja d.d. po polici br. [broj police]. U ovoj nezgodi oštećeni je kao vozač motocikla marke „Yamaha“ reg. oz. i br. [registarska oznaka] zadobio teške tjelesne povrede.

Prije pokretanja ove parnice tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora koje je tuženik odbio, smatrajući da njegov osiguranik nije kriv za ovu nesreću. U prilogu prijedloga za mirno rješenje tuženiku je dostavljena sva dokumentacija, pa se dokazi iz točke 1. ove tužbe dostavljaju u jednom primjerku.

Posebno se ističe da tužitelj nikada nije davao izjavu djelatnicima PP Omiš, tako da se u cijelosti osporava ono što piše u službenoj bilješci.

Na temelju skice lica mjesta zaustavnog položaja vozila, mjesta udara i oštećenja na vozilima, na vrlo jednostavan način se može utvrditi da je upravo oštećenik vršio radnju pretjecanja, ostvario prednost, nalazio se u lijevoj kolničkoj traci. U tom trenutku, dok je tužitelj duboko i dugo na lijevoj traci vozač DB prelazi u lijevi kolnički trak i izaziva sudar. Čak štoviše tužitelj ga je upozorio na svoj položaj, neposredno prije sudara, upotrebom sirene.

Odnosne prigode tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede. Uslijed toga povrijeđeno mu je pravo osobnosti. Težina ozljede i sve okolnosti slučaja opravdava priznati mu pravičnu novčanu naknadu. Imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, tegoba tijekom liječenja i slično, sveukupna naknada neimovinske štete ukazuje se objektivnom i opravdanom u iznosu od 150.000,00 kn.

Isto tako na ime tuđe njege i pomoći potražuje se iznos od 5.000,00 kn i na ime troškova liječenja iznos od 2.000,00 kn.

Radi svega navedenog, tužitelj traži od suda da nakon provedenog postupka bude donijeta odluka kojom će tuženika obvezati na isplatu iznosa od 157.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa zakonom, počam od dana 24.01.2020. godine pa do isplate.

U odgovoru na tužbu od 14. svibnja 2024. god., tuženik navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 20.10.2018.g., dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], na koje se tužbom ukazuje kao štetnika, a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen - temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu l (dalje u tekstu: ZOOP/05)

- ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja, slijedom čega se priznaje pasivna legitimacija.

Tuženik osporava činjenične navode tužbe u pogledu dinamike nastanka predmetne prometne nesreće kao netočne. Naime, iz spisu priloženih javnih i službenih isprava, zapisnika i iskaza jasno proizlazi kako je do nesreće došlo upravo zbog nepažnje i protupravnog postupanja tužitelja, slijedom čega se osporava odgovornost za nesreću.

Tuženik se po utvrđenju osnovanosti zahtjeva, ne protivi dokaznom prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, te predlaže da se vještačenje ne provodi selektivno i separatno, na više ročišta glavne rasprave, već da vještak/ci imenovani od suda iskažu zajednički nalaz i mišljenje, a sve u svrhu zakonitosti, ekspeditivnosti i ekonomičnosti postupka, a sve u skladu sa odredbama čl.252.ZPP-a.

Imajući u vidu karakter zadobivene povrede tuženik smatra oportunim i ekonomičnom vještačenje povjeriti spec. traumatologu/ortopedu, a koji će se očitovati o svim kvalifikatornim okolnostima, te složenosti/jednostavnosti vještačenja. Ujedno se protivi i da se vještačenje provodi po vještacima koji su sudjelovali u liječenju tužitelja.

U svrhu ekonomičnosti i ekspeditivnosti postupka, tuženik čini nespornim trajanje i intenzitet pretrpljenog straha kod tužitelja u skladu sa procjenom trajanja i intenziteta pretrpljenih bolova, a koji će biti iskazani po vještaku imenovanom od suda.

Glede medicinskog vještačenja koje tužitelj predlaže provesti, tuženik smatra da je nužno ukazati kako je čl. 1100 st.1. ZOO/05, propisano, citiramo: "U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.”

Dakle, sud mora najprije utvrditi „težinu povrede”, da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl.). Da bi opisane zadaće (iz čl. 1100 st.1. ZOO/051) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati" moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini (jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade), a vještak bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će :

a) Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PT FD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice" s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti, b) Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali" (radi primjene „Tablice naknada"),

c) Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali” uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD).

Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PT FD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti” i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.) a) Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta” od 1 do 7, (Julinova Ijestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PT FD,

b) Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj Ijestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PT FD).

Tuženik čini nespornim cijenu sata nemedicinske/nestručne tuđe njege i pomoći u iznosu od 4,00 eura sa kamatama od presuđenja. Naime, tužitelj nije koristio usluge specijaliziranih Ustanova niti pravnih ili fizičkih osoba za potrebe njege i pomoći. Nestručnu i povremenu pomoć uobičajeno pružaju ukućani, te se odnosi na jednostavne, kratkotrajne radnje i poslove. U prilogu se dostavlja satnica djelatnika Ustanove koja pruža takvu pomoć.

Slijedom svega navedenog, tuženik osporava visinu daljnje zatražene naknade štete.

Tužitelj u podnesku od 23. svibnja 2024. god., navodi kako tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, dok spori osnov odgovornosti i visinu tužbenog zahtjeva.

Tužitelj se ne protivi dokaznim prijedlozima tuženika. Na okolnost utvrđenja visine pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete tužitelj predlaže odrediti izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem njegovih povreda putem stalnih sudskih vještaka medicinske struke s liste Županijskog suda u Splitu, i baš putem specijaliste ortopeda i specijaliste psihijatra, do potrebe po vještacima drugih specijalnosti.

Nadalje, na okolnost dokazivanja cijene sata tuđe pomoći i njege predlaže se od Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu, Ulica Ante Starčevića broj 19, zatražiti cijenu sata nemedicinske tuđe njege i pomoći.

Navodi da sada mijenja tužbeni zahtjev na način da s osnova pretrpljene neimovinske štete traži isplata iznosa od 30.000,oo eura, s osnova tuđe njege i pomoći 3.000,oo eura, te s osnova troškova liječenja 300,oo eura, tako da je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika obvezati na isplatu iznosa od 33.300,oo eura , s Zakonskim zateznim kamatama, počam od dana, predaje tužbe sudu do isplate.

Navodi da ima pravo preinačiti tužbeni zahtjev radi slijedećeg: Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. godine, zauzeto je pravno shvaćanje da se: „mijenjaju se orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od dana 29. studenog 2020. godine u primjeni Zakona o obveznim odnosima, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50 %, navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50 %) u primjeni Zakona o obveznim odnosima, kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivati će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. lipnja 2006. godine i stupanja na snagu ZOO/05“

Članak 191. stavak 2 Zakona o parničnom postupku glasi: Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

Ovdje je upravo takav slučaj, promijenile su se okolnosti nakon podnošenja tužbe – donijeti su novi Orijentacijski kriteriji Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno kojima je postavljen tužbeni zahtjev, pa tužitelju za preinaku tužbenog zahtjeva ne treba pristanak tuženika, štoviše tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, može, ali to protivljenje nema ama baš nikakvog pravnog efekta. Tako stoji u članku 191. stavak 2. ZPP-a.

Na pripremnom ročištu dana 23. svibnja 2024. god., tuženik ističe prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, kao i početka tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio, a podredno ističe i prigovor protivljenja preinaci tužbe.

Tužitelj na istom ročištu navodi kako nema govora o zastari jer je ista prekinuta podnošenjem tužbe, a kako je riječ o neimovinskoj šteti ona se određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, a što se tiče protivljenja preinaci poziva se na svoje navode iz podneska od 23. svibnja 2024. godine.

U podnesku od 23. svibnja 2024. god., tuženik navodi da ustraje u prigovoru zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva (12.462,51 eura sa kamatama) učinjenog navedenim podneskom, ujedno ukazujući kako trenutak podnošenja tužbe nema utjecaja na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, pa niti ne može prekinuti zastarni rok.

Naime, povećani (preinačeni) dio tužbenog zahtjeva predstavlja zaseban dio zahtjeva prema kojem se odredbe ZOO-a u pogledu početka tijeka zastare primjenjuju od trenutka njegova postavljanja.

Imajući u vidu da se predmetna prometna nesreća dogodila 25.05.2018.g., da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom 24.01.2020.g., a kada je najkasnije saznao za štetu i počinitelja, da je tužba podnesena 27.03.2020.g., to je jasno kako je do podneska od 23.05.2024.g., protekao trogodišnji zastarni rok preinačenog dijela tužbenog zahtjeva.

Predlaže se svakako odbiti preinačeni dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

Tuženik ističe i kako se pred Trgovačkim sudom u Osijeku vodi/o postupak pod br. P-99/2022 povodom predmetne prometne nesreće, a u kojem je izveden dokaz prometno-tehničkim vještačenjem. Ukazuje kako iz nalaza i mišljenja mag.ing.traff. GB proizlaze činjenice i okolnosti temeljem kojih je do nesreće došlo zbog nepropisnog, protupravnog i neprilagođenog kretanja tužitelja, uz počinjenje više prometnih prekršaja i to čI.34. ZSPC-a - postupanje protivno prometnim znakovima (puna središnja linija), čl.51. - prilagođena brzina i držanje sigurnosnog razmaka, čI.53.

- dopuštena brzina (50 km/h), čl.70. - zabrana pretjecanja kolone vozila.

Na raspravnom ročištu dana 11. srpnja 2024. godine, tuženik je priložio u spis prometno vještačenje stalnog sudskog vještaka za promet, vozila i plovila TB, mag. ing. traff. od 01.03.2023. godine, provedeno za potrebe predmeta posl. br. P-99/2022 koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku.

Tužitelj na istom raspravnom ročištu navodi kako nije suglasan da se u ovom predmetu koristi priloženo prometno vještačenje sudskog vještaka za promet, vozila i plovila TB, mag. ing. traff., jer je isto sačinjeno u predmetu u kojem tužitelj nije sudjelovao, tako da se u odnosu na ovo vještvo neće niti očitovati. Navodi da je suglasan da se za potrebe vještačenja mogu koristiti iskazi sudionika i svjedoka datih u pribavljenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu.

U podnesku od 12. srpnja 2024. godine tuženik navodi da je izvršio uvid u pribavljenu dokumentaciju, spis ODO-a u Splitu, te PU Splitsko-dalmatinske, PP Omiš. Utvrđenjima iz iste u cijelosti su potvrđeni navodi tuženika izneseni tijekom postupka.

Iz Službene bilješke PP Omiš u kojoj je sadržan iskaz tužitelja CB nakon nesreće, razvidno je kako je do nesreće došlo zbog nepažnje tužitelja koji nije pratio prometnu situaciju ispred sebe, a da potom zbog vožnje na nedovoljnoj udaljenosti nije imao vremena reagirati kočenjem, te u svrhu izbjegavanja udara u stražnji dio osobnog automobila, vrši radnju otklonom volanom ulijevo u svrhu izbjegavanja, ali dolazi do sraza prednjeg desnog bočnog dijela motocikla sa lijevom bočnom stranom vozila osiguranika tuženika.

Iz kaznene prijave protiv tužitelja CB proizlazi kako su se sudionici kretali u koloni iz smjera Omiša prema Splitu (smjer istok-zapad), te kako je do nesreće došlo zbog nedržanja potrebnog sigurnosnog razmaka, te kako je prije poduzimanja radnje u cilju izbjegavanja sraza, osiguranik tuženika već bio otpočeo radnju skretanja ulijevo.

Iz iskaza svjedokinje IB, suvozačice na motociklu tužitelja, proizlazi kako se kritične prigode promet odvijao u koloni, te kako su se u istoj prometnoj traci, uz motocikl tužitelja nalazila još 2 motocikla, te još 2 motocikla iza njih. Također proizlazi kako tužitelj nije mogao zaobići vozilo osiguranika tuženika sa desne strane upravo iz razloga postojanja drugih motocikala, pa da je "obilaženjem" sa lijeve strane pokušao izbjeći sraz sa vozilo osiguranika tuženika.

Iz rješenja ODO-a u Splitu od 28.11.2018.g., jasno proizlazi kako do kritične situacije i razloga za izbjegavanje sraza dolazi upravo zbog nepažnje tužitelja, koji nije pratio prometnu situaciju ispred sebe, a radi čega se nije uspio na vrijeme zaustaviti ili izbjeći sraz sa vozilom osiguranika tuženika, koji je dao pokazivač smjera i iskazao svoju namjeru skretanja.

Ujedno je do odbačaja kaznene prijave došlo iz razloga udovoljenja načelu svrhovitosti, obzirom da ga zdravstvene posljedice ovog kaznenog djela pogađaju kao osumnjičenika, a ostali sudionici nisu bili zainteresirani za nastavak kaznenog progona. Navedeno proizlazi i iz izjave osiguranika tuženika DB.

Tuženik ističe i kako ovakva dinamika prometne nesreće proizlazi i iz dostavljenog prometno-tehničkog vještačenja sačinjenog za potrebe Trgovačkog suda u Osijeku br.P-99/2022 po mag.ing.traff. Goranu Dijanoviću.

Dakle, do nesreće je došlo zbog neopreznog, nepropisnog, protupravnog i neprilagođenog kretanja tužitelja, uz počinjenje više prometnih prekršaja.

Slijedom svega navedenog, tuženik ističe kako se ne protivi korištenju dokaza i izjava sudionika i svjedoka i u ovoj pravnoj stvari, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Na raspravnom ročištu dana 13. rujna 2024. godine, tužitelj je predložio u daljnjem tijeku postupka provesti prometno-tehničko vještačenje na okolnost nastanka predmetne nezgode, a na temelju dokaza koji prileže spisu, a poglavito pribavljenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-1856/18, dok je tuženik izjavio da se ne protivi dokaznom prijedlogu tužitelja radi izvođenja dokaza prometno- tehničkim vještačenjem.

Stalni sudski vještak za cestovni promet i vozila LB dipl. ing. u prometno-tehničkom vještvu od 27. prosinca 2024. godine navodi da je temeljem naloga Općinskog suda u Splitu, izvršio prometno-tehničko vještačenje prometne nesreće na okolnosti nastanka prometne nesreće.

Vještak je potom iznio opće podatke o predmetnoj prometnoj nesreći i vozilima. Navodi da mu je Za izradu ovoga nalaza i mišljenja, dostavljena sljedeća dokumentacija: spis Općinskog suda u Splitu, u spisu se nalazi prometno tehničko vještačenje koje je za potrebe Trgovačkog suda u Osijeku koje je prove sudski vještak Goran Dijanović, mag. ing. traff., vještačenje sadrži dvije fotografije očevida koje je koristio u izradi ovoga nalaza i mišljenja.

Pored nalaza i mišljenja, izradio je situacijski plan mjesta događaja prometne nesreće koji se nalazi u privitku ovoga nalaza i mišljenja. Očevid prometne nesreće su obavili policijski službenici Policijske postaje Omiš, koji su izradili situacijski plan mjesta događaja, fotodokumentaciju i zapisnik o očevidu.

Prometna nesreća se odgodila u mjestu Sumpetar, Jesenice, na kolniku državne ceste DC8, dionica 18, km 16 + 100 m. U vrijeme očevida mjesto sudara je bilo u neizmijenjenom stanju glede materijalnih tragova i poslije sudarnog položaja vozila, a vozač motocikla je prevezen na pružanje liječničke pomoći (slika 1).

Mjerenja na mjestu događaja: prilikom očevida je utvrđen položaj i vrsta materijalnih tragova na udaljenostima od ishodišta mjerenja, odnosno PTM-a i južnog ruba kolnika, kako je navedeno u sačinjenoj tablici 2 vještva.

S obzirom na način mjerenja policije, položaj materijalnih tragova je detaljnije opisan u policijskom zapisniku o očevidu.

Na cesti je postavljena okomita i označena vodoravna prometna signalizacija prema hrvatskim i europskim normama, te Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama.

Državna cesta DC8: kolnik je izgrađen od asfalta, ukupne širina 7.00 m, cesta je izgrađena kao ravna cestovna dionica, namijenjena je dvosmjernom odvijanju prometa (slika 2. izvor: HC geoportal), ima dva kolnička traka, sjeverni i južni, od kojih svaki ima po jedan prometni trak, između kolničkih traka je označena puna razdjelna crte oznake H01, uz rub kolnika je označena rubna crta H02, uz južni rub kolnika se nalazi betonsko proširenje širine 7.40 m, vodoravna prometna signalizacija je kvalitetno izvedena i dobro uočljiva, brzina je ograničena na 50 km/h.

U zapisniku o očevidu nema podataka o drugoj postavljenoj ili označenoj prometnoj signalizaciji i opremi ceste.

Oštećenja na automobilu Audi: Prema zapisniku o očevidu oštećen je prednji lijevi dio automobila i to: prednji branik, prednja lijeva vrata, lijevo zrcalo i prednji lijevi naplatak s pneumatikom (slike 3.). U spisu nema podataka o ispitivanju tehničke ispravnosti upravljačkog sustava, sustava za kočenje i signalizaciju na vozilu, od strane policije tijekom očevida. Na svim kotačima automobila su se nalazili pneumatici marke Continental, dimenzija 195/65 R16, svi u dobrom tehničkom stanju.

Oštećenja na motociklu Yamaha: Na motociklu se oštećenja nalaze na desnom bočnom dijelu i to: prednja vilica, desni dio okvira, dijelovi motora, hladnjak, auspuh, spremnik goriva, desna plastična obloga, desna ručica upravljača, desna nogara, prednje svjetlo, prednja maska, prednji blatobran, stražnji desni pokazivač smjera i desno zrcalo. U spisu nema podataka o eventualnom ispitivanju tehničke ispravnosti upravljačkog sustava, sustava za kočenje i signalizaciju na vozilu, od strane policije tijekom očevida. Na prednjem kotaču se nalazio pneumatik marke Dunlop, dimenzija 120/70 R18, a na stražnjem pneumatiku marke Metzeler, dimenzija 160/60 R17, oba u dobrom tehničkom stanju.

Mjesto sudara: Došlo je do sudara između prednjeg lijevog bočnog dijela automobila Audi i prednjeg dijela motocikla Yamaha. Mjesto sudara između OA Citroen i MTC-a Piaggio se nalazi u južnom kolničkom traku ceste DC8, udaljeno oko 4.50 – 5.50 m zapadno i oko 1.50 – 1.80 m sjeverno od PTM.

Brzina i smjer kretanja automobila Audi: Automobil Audi se kretao sjevernim kolničkim trakom ceste DC8 iz smjera istoka prema zapadu, odnosno iz smjera Omiša u smjeru Splita, nakon čega je skretao ulijevo na betonsko proširenje uz južni rub ceste. S obzirom na radnju skretanja ulijevo koju je s vozilom poduzimao vozač i prometne uvjete, brzina kretanja OA Audi je iznosila oko: vnA=v0A=15−20 km/h ili 4.86 m/s.

Brzina kretanja i smjer kretanja motocikla Yamaha: Motocikl Yamaha se kretao sjevernim kolničkim trakom ceste DC8 iz smjera istoka prema zapadu, također iz smjera Omiša u smjeru Splita, nakon čega se prestrojio u južni kolnički trak kojim je obavljao pretjecanje OA Audi. S obzirom na mase vozila s vozačima, poslije sudarne brzine dvaju vozila nakon sudara MTC-a Yamaha vypY i OA Audi vvpA koji je u sudar ušao s reduciranom sudarnom površinom, kao i na kut pomicanja težišta vozila, brzina kretanja MTC-a Yamaha vnY u trenutku udara u prednji dio vozila Audi je iznosila: vnY=vYps∙cosα+mAmY ∙ vAps∙cosβ=√2∙aY∙sY+vPZ2∙cosα+ mAmY ∙ √2∙aA∙sA∙cosβ vnY=√2∙3∙25.20+2.782 ∙cos19°+ 1390∙0.20361 ∙ √2∙5∙5.50 ∙cos5° vnY=17.61 m/s ili 63 km/h.

S obzirom na porast usporenja MTC-a Yamaha u trenutku reagiranja vozača na opasnost, brzina kretanja prije sudara je iznosila oko: v0Y=vnY+a∙t32=17.61+5∙0.222=

18.16 m/s ili 65 km/h.

Položaj vozila u vremenu i prostoru: Da bi vozač motocikla Yamaha izvršio bočno izmicanje ulijevo oko 2.50 m zbog pretjecanja ili zbog izbjegavanja naleta na vozilo ispred sebe, iz sjevernog u južni kolnički trak, od trenutka kada započinje obavljati ovu radnju do dolaska u mjesto sudara, potreban mu je put S-iz najmanje oko: s-iz=0.70∙V0√Bpμs∙g=0.70∙63√2.500.25∙9.81=44.52 ≈ 45 m, odnosno vrijeme t-iz oko: t-iz=2.51√Bpμs∙g= 2.51√2.500.25∙9.81=2.53 s. U istom vremenu, OA Audi je bio udaljen od mjesta sudara u smjeru sjeveroistoka oko 12.20 m i nalazio se u sjevernom kolničkom traku. Položaj vozila u tom vremenu je na situacijskom planu označen žutom bojom.

U trenutku kada nastaje opasna situacija, odnosno kada je OA Audi u skretanju ulijevo prelazio preko razdjelne crte, nalazio se u sjevernom kolničkom traku, udaljen od mjesta sudara u smjeru sjevera oko 4.50 m ili u vremenu oko 0.93 s prije sudara, a MTC Yamaha se u tom vremenu već nalazio u južnom (lijevom) kolničkom traku u fazi pretjecanja OA Audi, od mjesta sudara udaljen oko 17 m u smjeru istoka. Položaj vozila u tom trenutku je na situacijskom planu označen zelenom bojom.

Dakle, vozač motocikla Yamaha je započeo pretjecanje prije nego što je vozač automobila Audi započeo skretanje ulijevo preko razdjelne crte ceste, odnosno s motociklom je prije prešao u južni (lijevi) kolnički trak ceste kojim je obavljao pretjecanje.

Preglednost ceste i tehnička mogućnost međusobnog uočavanja: U vrijeme nastanka prometne nesreće bio je dan, vrijeme vedro, dionica ceste gdje se dogodila prometna nesreća je izgrađena kao pregledan pravac, nakon blagog preglednog zavoja ulijevo, a duljina puta horizontalne preglednosti, od mjesta sudara u smjeru istoka odakle su dolazila oba vozila iznosi najmanje oko 80-90 m (slika 4., izvor: Google).

Dakle, vozači su imali dobru horizontalnu preglednost i mogli su se na toj udaljenosti jasno vidjeti. Vozač automobila Audi je mogao vidjeti MTC Yamaha iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio mrtvi kut, odnosno je li može sa sigurnošću poduzeti radnju skretanja ulijevo. Mogućnost međusobnog uočavanja su im mogla umanjiti druga vozila koja su se eventualno nalazila između njih u prometnom toku, o čemu nema konkretnih podataka u spisu.

Tehnička mogućnost zaustavljanja motocikla do mjesta nezgode: Ako bi se motocikl Yamaha kretao brzinom vizb oko: Vizb ≤ 3.6√(amax ∙ ts) 2+2 ∙ a ∙ s − 3.6 ∙ amax ∙ 1 ≤ 3.6√(6.5 ∙ 1) 2+2 ∙ 6.5 ∙ 17 − 3.6 ∙ 6.5 ∙ 1 Vzbjj ≤ 35 km/h ili 9.72 m/s ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara, ako vozač reagira na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, kada je MTC-a Yamaha od mjesta sudara udaljen oko 17 m, i kada vozač OA Audi započinje skretati ulijevo preko razdjelne crte, odnosno kada nastaje opasna situacija, u vremenu oko 0.93 s prije sudara. S obzirom na brzinu kretanja MTC-a Yamaha prije reagiranja vozača na opasnost od 65 km/h, vozač MTC-a se nije mogao zaustaviti do mjesta sudara.

Slijedom svega navedenog, vještak je slijedećeg mišljenja:

Način nastanka prometne nesreće: automobil Audi se kretao sjevernim kolničkim trakom ceste DC8 iz smjera istoka prema zapadu, odnosno iz smjera Omiša u smjeru Splita, nakon čega je skretao ulijevo na betonsko proširenje uz južni rub ceste. Motocikl Yamaha se kretao sjevernim kolničkim trakom ceste DC8 iz smjera istoka prema zapadu, također iz smjera Omiša u smjeru Splita, nakon čega se prestrojio u južni kolnički trak kojim je obavljao pretjecanje OA Audi koji se kretao ispred njega. Uočivši opasnost, odnosno skretanje OA Audi, vozač MTC-a je reagirao na kočnicu i upravljač skrećući ulijevo kako bi izbjegao sudar. Unatoč tome, došlo je do sudara između prednjeg desnog bočnog dijela motocikla Yamaha i prednjeg lijevog bočnog dijela automobila Audi. Nakon sudara, motocikl je zbog dinamičke destabilizacije zajedno s vozačem i putnicom pao na kolnik, a zatim se u zanošenju i klizanju najprije po kolniku, a zatim i po betonskom proširenju uz južni rub ceste gdje je udario u betonski zid i ponovno nastavio klizati po betonskom proširenju do mjesta konačnog zaustavljanja u poslije sudarnom položaju, prevrnut na desnu bočnu stranu, prednjim dijelom okrenut u smjeru jugoistoka. Automobil Auidi se nakon sudara blago zanosio u smjeru zapada, nakon čega se zaustavio u poslije sudarnom položaju u južnom kolničkom traku, prednjim dijelom okrenut u smjeru jugozapada.

Tehnički nije održiv način nastanka prometne nesreće na način da je vozač motocikla Yamaha skretanjem ulijevo na južni kolnički trak izbjegavao nalet na automobil Audi koji je ispred motocikla naglo skretao također ulijevo i to baš preko južnog kolničkog traka. Naime, logično je da vozač motocikla Yamaha izbjegava nalet na OA Audi ispred sebe reagiranjem na kočnicu i upravljač skrećući udesno ili kočenjem uz zadržavanje smjera kretanja ravno u sjevernoj kolničkoj traci iz koje OA Audi upravo izlazi skrećući ulijevo. Reagiranje vozača MTC-a na upravljač skretanjem ulijevo zbog izbjegavanja naleta na OA Audi, zapravo bi bila potpuno pogrešna i opasna radnja s vozilom jer vodi u gotovo siguran sudar s OA Audi koje skreće ulijevo ili u mogući sudar s vozilom koje je moglo doći iz suprotnog smjera, jer je tada vozač motocikla prešao u južni kolnički trak namijenjen prometu vozila iz suprotnog smjera. Mjesto sudara, koje se nalazi po sredini južnog kolničkog traka (oko 1.50 – 1.80 m od južnog ruba kolnika), izlazak motocikla iz blagog zavoja ulijevo i početak ravne pregledne dionice ceste, navedeno vrijeme od 2.53 s i put od 45 m bočnog izmicanja MTC-a Yamaha, ukazuju da je vozač MTC-a Yamaha obavljao radnju pretjecanja OA Audi preko južnog kolničkog traka. Da je vozač OA Audi svojim naglim usporavanjem i skretanjem ulijevo ugrozio vozača MTC Yamaha koji se kretao iza njega i da se tada dogodio sudar, vjerojatno bi došlo do sudara između prednjeg dijela motocikla i stražnjeg ili stražnjeg lijevog dijela OA Audi, što se nije dogodilo, nego se dogodio sudar između prednjeg lijevog bočnog dijela automobila i prednjeg desnog bočnog dijela motocikla.

Mjesto sudara između OA Citroen i MTC-a Piaggio se nalazi u južnom kolničkom traku ceste DC8, udaljeno oko 4.50 – 5.50 m zapadno i oko 1.50 – 1.80 m sjeverno od PTM. Brzina kretanja OA Audi neposredno prije sudara i u sudaru je iznosila oko 15 - 20 km/h. Brzina kretanja MTC-a Yamaha neposredno prije sudara je iznosila oko 65 km/h.

Položaj automobila u vremenu i prostoru: u trenutku kada nastaje opasna situacija, odnosno kada je OA Audi u skretanju ulijevo prelazio preko razdjelne crte, nalazio se u sjevernom kolničkom traku, udaljen od mjesta sudara u smjeru sjevera oko 4.50 m ili u vremenu oko 0.93 s prije sudara, a MTC Yamaha se u tom vremenu već nalazio u južnom (lijevom) kolničkom traku u fazi pretjecanja OA Audi, od mjesta sudara udaljen oko 17 m u smjeru istoka.

Vozač motocikla Yamaha je započeo pretjecanje prije nego što je vozač automobila Audi započeo skretanje ulijevo preko razdjelne crte ceste, odnosno s motociklom je prije prešao u južni (lijevi) kolnički trak ceste kojim je obavljao pretjecanje.

Preglednost ceste: u vrijeme nastanka prometne nesreće bio je dan, vrijeme vedro, dionica ceste gdje se dogodila prometna nesreća je izgrađena kao pregledan pravac, nakon blagog preglednog zavoja ulijevo, a duljina puta horizontalne preglednosti, od mjesta sudara u smjeru istoka odakle su dolazila oba vozila iznosi najmanje oko 80 -90 m.

Mogućnost međusobnog uočavanja: vozač automobila Audi je mogao vidjeti UB iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio mrtvi kut, odnosno je li može sa sigurnošću poduzeti radnju skretanja ulijevo.

Tehnička mogućnost izbjegavanja sudara: ako bi se motocikl Yamaha kretao brzinom oko 35 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara, ako vozač reagira na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, kada je MTC-a Yamaha od mjesta sudara udaljen oko 17 m i kada vozač OA Audi započinje skretati ulijevo preko razdjelne crte, odnosno kada nastaje opasna situacija, u vremenu oko 0.93 s prije sudara. S obzirom na brzinu kretanja MTC-a Yamaha prije reagiranja vozača na opasnost od 65 km/h, vozač MTC- a se nije mogao zaustaviti do mjesta sudara.

U podnesku od 14. siječnja 2025. god., tuženik navodi da je provedenim vještačenjem potvrđeno kako se tužitelj kretao nepropisnom i neprilagođenom brzinom, kako je poduzeo nepropisnu radnju pretjecanja, a koje radnje su u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

Međutim, tuženik ističe primjedbe na nalaz i mišljenje imenovanog vještaka. Naime, tuženik prije svega smatra kako je brzina kretanja motocikla tužitelja u trenutku sraza pogrešno i netočno utvrđena, što je imalo utjecaja na ostale premise zaključaka imenovanog vještaka.

Vještak je prilikom utvrđivanja brzine kretanja tužitelja u srazu, u obračun uzeo i postsudarnu brzinu sa identičnim koeficijentom usporenja, iako to ne bi bilo točno obzirom da ne proizlazi iz materijalnih tragova i činjeničnog stanja.

Kod činjenice da je motocikl tužitelja nakon ostvarenog sraza sa vozilom (kada također djelomično gubi na brzini) klizao po površni u dužini od 18 m, a nakon čega udara u betonski zid (a zbog čega ponovno gubi na brzini), te se od istog odbija za daljnjih 7,2 m, neutemeljeno je i neopravdano isto ne prikazati u obračunu budući se ne radi o jednoličnom i kontinuiranom kretanju prilikom klizanja/struganja.

U ovom dijelu je potrebno utvrditi brzinu kretanja motocikla u svakoj fazi, dok tuženik osporava i kako bi koeficijent usporenja iznosio svega 3 m/s2. Samom navedenom činjenicom dolazimo do drugačijeg utvrđenja brzine kretanja kako nakon tako i prije sraza sa vozilo Audi.

Takoder se ističe kako je osvrt u pogledu pravilnosti, opasnosti i logičnost postupanja sudionika u prometu apstraktna sfera, koja ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Prilikom sačinjenja vještačenja potrebno je uz materijalne tragove uzeti u obzir i Ijudski faktor, a koji je u ovom slučaju kod vještaka izostao. Naime, opravdanje zaključka i mišljenja vještaka ne može biti svrha samom sebi, niti se temeljiti na netočnim ili podacima koji bi ”olakšali” logičniji prikaz nastanka prometne nesreće.

Tako vještak uzimajući u obzir brzinu kretanja vrši, prvo, obračun bočnog izmicanja, a potom temeljem istoga prikazuje, po njemu pretpostavljeni način kretanja tužitelja kritične prigode.

Tuženik navodi da ovo ističe iz slijedećih razloga;

-Iz iskaza svih sudionika predmetne nesreće nesporno je da su se osiguranik tuženika i ostala vozila kretala u koloni,

-Kako tužitelj i svjedokinja C, jasno navode kako tužitelj u kritičnom trenutku nije pratio stanje vozila ispred sebe, već se okrenuo unatrag, a što je rezultiralo izmicanjem motocikla u južnu prometnu traku,

-Kako nije poduzeo radnju kočenjem, a što ukazuje na neopreznost i ne praćenje prometne situacije ispred sebe,

-Kako iz fotografija koje je koristio vještak dipl.ing.J.Šitum, a koje su prilog vještačenja dipl.ing. D, jasno proizlazi kako se neposredno pred sraz, kolnik pruža u znatno većem, oštrijem zavoju nego li je to prikazano u skici ovog vještačenja.

Vještak ne navodi, a tuženik apostrofira činjenicu kako je mogućnost međusobnog uočavanja znatno veća za tužitelja, obzirom se kreće iza vozila osiguranika tuženika.

Tuženik osporava navod, a što je vidljivo iz priloženih fotografija, kako bi proizlazila mogućnost međusobnog horizontalnog uočavanja od 80-90 m, a upravo uzimajući u obzir navedeni zavoj. Uzimajući u obzir prosječnu dužinu vozila od 4,5 m kao i razmak između istih fotografiji, jasno je kako skica ne odgovara stvarnom stanju.

Tuženik smatra i kako je skica napravljenu u netočnom mjerilu, a čime se stječe potpuno pogrešan dojam i prikaz predmetne nesreće. Umjesto 1:300, tuženik smatra kako su vozila prikazana u 1:600, a zavoj u znatno manjem luku, a što sve stvara ”iskrivljenu", netočnu predodžbu predmetne dionice i samog događaja. U ovom dijelu se predlaže sačinjenje skice u točnom mjerilu.

Nadalje, tuženik ističe kako osporava izračun brzine iskazan u toč.2.6. vještačenja, a sve imajući u vidu uobičajeni koeficijent usporenja za suhi, hrapav kolnik (7,5-8 m/s2), te kako je reakcija na kočioni sustav motocikla brža.

Svakako, uvažavajući i ovakav nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing.J.Šituma, proizlazilo bi kako je tužitelj već prije izlaza iz zavoja, poduzeo radnju pretjecanja preko središnje pune razdjelne crte, pretjecao kolonu vozila, te naposljetku nije poduzeo niti minimum radnje za izbjegavanja sraza (kočenje, otklonom volanom).

Međutim, tuženik opetovano ističe kako ovakva dinamika nesreće nije prikaz stvarnog činjeničnog stanja, a kako su je opisali svi sudionici nesreće, a na što je tuženik ukazao podneskom od 12.07.2024.g.

Tuženik ponavlja kako je iz službene bilješke PP Omiš u kojoj je sadržan iskaz tužitelja CB nakon nesreće, razvidno kako je do nesreće došlo zbog nepažnje tužitelja koji nije pratio prometnu situaciju ispred sebe, a da potom zbog vožnje na nedovoljnoj udaljenosti nije imao vremena reagirati kočenjem, te u svrhu izbjegavanja udara u stražnji dio osobnog automobila, vrši radnju otklonom volanom ulijevo u svrhu izbjegavanja, ali dolazi do sraza prednjeg desnog bočnog dijela motocikla sa lijevom bočnom stranom vozila osiguranika tuženika.

Zaključno, prednost ne može proizlaziti iz protupravnosti, a posebno ne više protupravnih djela. Radnja pretjecanja kolone je zabranjena, kao i samo pretjecanje preko središnje pune crte, te je iz spisu priloženog dokaznog supstrata razvidno kako je do nesreće došlo zbog neopreznog, nepropisnog, protupravnog i neprilagođenog kretanja tužitelja, uz počinjenje više prometnih prekršaja.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže od vještaka zatražiti očitovanje na sporne okolnosti.

Tužitelj u podnesku od 10. veljače 2025. godine navodi da nema prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila dipl. ing. LB držeći da je isti stručan i objektivan.

Iz prostorno – vremenske dinamike načina nastanka predmetne prometne nezgode utvrđene i prikazane od strane vještaka, proizlazi kako je tužitelj kao vozač motocikla „Yamah“ započeo pretjecanje prije nego što je vozač vozila „Audi“ započeo radnju skretanja ulijevo preko razdjelne crte ceste, odnosno s motociklom je prije prešao na južni – lijevi kolnički trak kojim je obavljao pretjecanje.

Ovo je odlučna činjenica, odlučna okolnost na temelju koje postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak ove nezgode.

Stalni sudski vještak za cestovni promet i vozila LB, dipl. ing. u dopuni prometno-tehničkog vještva od 04. travnja 2025. god., navodi da je temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, dana 27. prosinca 2024. godine, izvršio prometno-tehničko vještačenje prometne nesreće kojim je bilo potrebno utvrditi dinamiku nastanka prometne nesreće. Nakon izvršenog vještačenja, punomoćnik tuženika je podnio prigovor na provedeno vještačenje, pa je temeljem rješenja Suda zatraženo očitovanje vještaka kojega dostavlja kao dopunu nalaza i mišljenja.

Vještak je potom iznio opće podatke o predmetnoj prometnoj nesreći i vozilima. Navodi da mu je za izradu ovoga nalaza i mišljenja dostavljena slijedeća dokumentacija: Rješenje Općinskog suda u Splitu od 27. veljače 2025. godine s podneskom punomoćnika tuženika od 14. siječnja 2025. godine.

Punomoćnik tuženika je u svom podnesku iznio primjedbe na provedeno prometno tehničko vještačenje, kako je nadalje navedeno.

Tuženik prije svega smatra kako brzina kretanja motocikla tužitelja u trenutku sraza pogrešno i netočno utvrđena…Vještak je prilikom utvrđivanja brzine kretanja tužitelja u srazu u obračun uzeo i postsudarnu brzinu s identičnim koeficijentom usporenja, iako to ne bi bilo točno obzirom ne proizlazi iz materijalnih tragova i činjeničnog stanja. Kod činjenice da je motocikl tužitelja nakon ostvarenog sraza s vozilom klizao po površini od 18 m, nakon čega udara u betonski zid te se od sitoga odbija za daljnjih 7.20 m, neutemeljeno je i neopravdano isto ne prikazati u obračunu…potrebno je utvrditi brzinu u svakoj fazi, dok tuženik osporava i kako bi koeficijent usporenja iznosio svega 3 m/s2.

Vještak uzimajući u obzir brzinu kretanja vrši prvo obračun bočnog izmicanja, a potom temeljem istoga prikazuje, po njemu pretpostavljeni način kretanja tužitelja…Ovo tuženik ističe iz sljedećih razloga:…tužitelj u kritičnom trenutku nije pratio stanje vozila ispred sebe, već se okrenuo unatrag, što je rezultiralo izmicanjem motocikla u južnu prometnu traku; kako nije poduzeo radnju kočenjem, što ukazuje na neopreznost i ne praćenje prometne situacije ispred; iz fotografija koje je koristio vještak jasno proizlazi kako se neposredno pred sraz kolnik pruža u znatno većem, oštrijem zavoju nego li je to prikazano u skici vještačenja.

Vještak ne navodi, a tuženik apostrofira činjenicu kako je mogućnost međusobnog uočavanja znatno veća za tužitelja, obzirom da se kreće iza vozila osiguranika tuženika. Tuženik osporava navod, a što je vidljivo iz priloženih fotografija, kako bi proizlazila mogućnost međusobnog horizontalnog uočavanja od 80 – 90 m, upravo uzimajući u obzir navedeni zavoj. Uzimajući u obzir prosječnu dužinu vozila od 4.50 m kao i razmak između istih na fotografiji, jasno je kako skica ne odgovara stvarnom stanju.

Tuženik smatra kako je skica napravljena u netočnom mjerilu čime se stječe potpuno pogrešan dojam i prikaz prometne nesreće.

Tuženik ističe kako osporava izračun brzine u toč. 2.6. vještačenja, a sve imajući u vidu uobičajeni koeficijent usporenja za suhi, hrapavi kolnik (7.5 – 8 m/s2), te kako je reakcija na kočioni sustav motocikla brža.

Uvažavajući ovakav nalaz i mišljenje vještaka, proizlazilo bi da je tužitelj već prije izlaza iz zavoja poduzeo radnju pretjecanja…te naposljetku nije poduzeo niti minimum radnje za izbjegavanje sraza (kočenje, otklon volanom).

Iz službene bilješke PP Omiš u kojoj je sadržan iskaz tužitelja G nakon nesreće, razvidno jest kako je do nesreće došlo zbog nepažnje tužitelja koji nije pratio prometnu situaciju ispred sebe, a da zbog vožnje na nedovoljnoj udaljenosti nije imao vremena reagirati na kočenje, te u svrhu izbjegavanja udara u stražnji dio automobila, vrši radnju otklonom volana ulijevo u svrhu izbjegavanja, ali dolazi do sraza prednjeg desnog bočnog dijela motocikla s lijevom bočnom stranom vozila osiguranika tuženika.

Vještak navodi da nakon izvršene analize navedenog prigovora punomoćnika tuženika na dostavljeno prometno tehničko vještačenje, dostavlja Sudu svoje mišljenje:

- Poslije sudarna brzina motocikla je izračunata sa istim koeficijentom usporenja od 3m/s2 što predstavlja realan koeficijent usporenja prilikom klizanja motocikla po betonskoj podlozi na metalnim i plastičnim dijelovima bočne strane na koju je bio prevrnut. Pri tome je uzeta u obzir brzina koja je poništena prilikom udara u zid od 2.78 m/s ili 10 km/h i ukupan put klizanja od 25.20 m (što je zbroj duljine klizanja prije i poslije udara u zid 18 + 7.20 =25.20 m). S obzirom da se radi o gibanju vozila poslije sudara nije uobičajeno niti svrhovito izračunavati parcijalne brzine kretanja pri klizanju do udara u zid, u udaru u zid i poslije udara u zid, jer se sam sudar dogodio ranije, prije pada motocikla na navedenu betonsku površinu. Sve relevantne brzine za ovu prometnu nesreću i to: brzina motocikla u trenutku sudara s automobilom, brzina kretanja prije sudara i brzina pri kojoj bi se motocikl zaustavio do mjesta sudara, su izračunate na tehnički prihvatljiv način temeljem utvrđenih materijalnih tragova.

- Tehnički nije održiv način nastanka prometne nesreće na način da je vozač motocikla Yamaha skretanjem ulijevo na južni kolnički trak izbjegavao nalet na automobil Audi koji je ispred motocikla naglo skretao također ulijevo i to baš preko južnog kolničkog traka. Naime, logično je da vozač motocikla Yamaha izbjegava nalet na OA Audi ispred sebe reagiranjem na kočnicu i upravljač skrećući udesno ili kočenjem uz zadržavanje smjera kretanja ravno u sjevernoj kolničkoj traci iz koje OA Audi upravo izlazi skrećući ulijevo. Kako je naveo u Nalazu i mišljenju, reagiranje vozača MTC-a na upravljač skretanjem ulijevo zbog izbjegavanja naleta na OA Audi, zapravo bi bila potpuno pogrešna i opasna radnja s vozilom jer vodi u gotovo siguran sudar s OA Audi koje skreće ulijevo ili u mogući sudar s vozilom koje je moglo doći iz suprotnog smjera, jer je tada vozač motocikla prešao u južni kolnički trak namijenjen prometu vozila iz suprotnog smjera. Da je vozač OA Audi svojim naglim usporavanjem i skretanjem ulijevo ugrozio vozača MTC Yamaha koji se kretao iza njega i da se tada dogodio sudar, vjerojatno bi došlo do sudara između prednjeg dijela motocikla i stražnjeg ili stražnjeg lijevog dijela OA Audi, što se nije dogodilo, nego se dogodio sudar između prednjeg lijevog bočnog dijela automobila i prednjeg desnog bočnog dijela motocikla.

- Duljina puta horizontalne preglednosti od mjesta sudara u smjeru istoka odakle su dolazila oba vozila iznosi najmanje oko 80 - 90 m, što je prikazano na slici ispod. Vozač motocikla je imao bolju mogućnost uočavanja vozila u prometu jer je u jasnom vidnom polju ispred sebe mogao vidjeti vozila u prometnom toku, dok je vozač OA Audi okretanjem glave i pogledom ulijevo te pogledom u zrcala na vozilu teže mogao ostvariti uvid u prometnu situaciju na cesti iza sebe.

- Situacijski plan ili skica prometne nesreće je izrađena u mjerilu 1:300, za ispis na papiru veličine formata A3. Vjerojatno se zbog ispisa na papiru formata A4 ili pretvaranja skice u PDF ili JPG format zbog slanja putem sustava e-komunikacija poremetilo izvorno postavljeno mjerilo 1:300. Dostavlja Sudu tri primjerka situacijskog plana prometne nesreće ispisanog na papiru formata A3 s realnim prikazom ceste i dinamike prometne nesreće.

- Izračun brzine pod točkom 2.6 Nalaza i mišljenja je izvršen prema uobičajenoj metodologiji, kada je određen koeficijent usporenja od 6.5 m/s2 jer se radi o kočenju motocikla, gdje se uobičajeno ostvaruju nešto manja usporenja u intenzivnom kočenju nego kod automobila (7.5 – 8 m/s2) kako bi se osigurala dinamička stabilnost motocikla i vozača u vožnji bez zanošenja ili prevrtanja.

- Mjesto sudara, koje se nalazi po sredini južnog kolničkog traka, a sam izlazak motocikla iz blagog zavoja ulijevo i početak ravne pregledne dionice ceste, navedeno vrijeme od 2.53 s i put od 45 m bočnog izmicanja MTC-a Yamaha, ukazuju da je vozač MTC-a Yamaha obavljao radnju pretjecanja OA Audi preko južnog kolničkog traka, kada je došlo do sudara.

U podnesku od 15. travnja 2025. god., tuženik navodi kako u slučajevima kada dolazi do više promjena brzine kretanja, a uzrokovanih kontaktima sa čvrstim objektima, pri čemu dolazi do transformacije energije, nije pravilno zbrajati duljine klizanja po površini, već utvrditi gubitak brzine u svakoj fazi. Time se mijenja i činjenično stanje, te dolazi do nerealnog prikaza inače nesporno utvrđenih okolnosti.

Naime, ne bi trebalo biti sporno da jednolično i pravocrtno klizanje po površini nije identično onome pri kojem dolazi do više promjena brzina i smjerova. Pri svakom kontaktu i promjeni smjera, dolazi do promjene brzine.

Tuženik inzistiranjem na izračunu svake faze samo zahtjeva matematički izračun svake faze kretanja motocikla tužitelja, a koja činjenica odgovara nesporno utvrđenom činjeničnom stanju.

Očitovanje vještaka kako koeficijent usporenja predstavlja realan koeficijent – nije provjerljiv, već predstavlja samo navod vještaka. Tuženik je u spis dostavio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka G.Dijanovića, a koji je primjerice uzeo 4 m/s2. I kako sada utvrditi koji je realan? Time što T kažu da su realni!?

Tuženik je suglasan sa razmišljanjem vještaka J.Šituma kako bi u predmetnom slučaju reakcija vozača motocikla otklonom volana ulijevo bila pogrešna, opasna te vodila u neizbježan sraz sa vozilom osiguranika tuženika.

Međutim, apostrofira se, kako do prometnih nesreća ne dolazi logičnim i pravilnim radnjama, već neopreznošću, lakomislenim smatranjem da neće doći do štetnih posljedica, neprimjerenim reakcijama i sI...

Tuženik ponavlja, kako nije "izmislio" ovakvu dinamiku nastanka nesreće, već kako ista proizlazi iz iskaza sudionika, a da logičnu, razumnu i očekivanu radnju otklonom volanom udesno, odmicanjem od sraza, nisu mogli napraviti jer su se sa te strane nalazili drugi motociklisti.

Tuženik ističe kako mu nije dostavljena nova skica u A3 formatu, niti je istu moguće preuzeti sa sustava e-spisa, pa se moli Naslovni sud istu dostaviti tuženiku.

Tuženik ističe kako nije točno da bi koeficijent usporenja od 6,5 m/s2 bio uobičajen, odnosno da motocikli ostvaruju manja usporenja u intenzivnom kočenju radi osiguranja stabilnosti bez zanošenja ili prevrtanja.

Tuženik razumije iskazano mišljenje vještaka, međutim, zanemaruje činjenicu manje mase motocikala, koeficijenta prijanjanja, te činjenicu suhog kolnika. U prilog svojim tvrdnjama tuženik navodi da je pribavio stručno-znanstveni dio rada, a prema kojem u okolnostima kočenja objema kočnicama usporenje iznosi čak i do 9,81 m/s2, a što je znatno više od ispod prosječnih 6,5 m/s2 koliko je ocijenio dipl.ing.J.Šitum.

Tuženik je suglasan za ocjenom vještaka kako je mogućnost međusobnog uočavanja znatno veća za tužitelja, obzirom da se kreće iza vozila osiguranika tuženika.

Svakako, uvažavajući i ovakvu dopunu nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing.J.Šituma, nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj već prije izlaza iz zavoja, poduzeo radnju pretjecanja preko središnje pune razdjelne crte, pretjecao kolonu vozila, te naposljetku nije poduzeo niti minimum radnje za izbjegavanja sraza (kočenje, otklonom volanom).

Opetovano se ističe kako prednost prolaska ne može proizlaziti iz protupravnosti, a posebno ne više protupravnih djela.

Tuženik se ne protivi da se u nastavku postupka izvede dokaz medicinskim vještačenjem.

Stalni sudski vještak dr. Danči Tripalo, spec. ortoped u vještvu od 06. ožujka 2026. godine, navodi da je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju, te ispis osobnog zdravstvenog kartona. Tužitelj je dana 25.05.2018. godine, imao prometnu nezgodu tako da je prilikom pada s motocikla zadobio slijedeće ozljede: otvorenu ranu u predjelu desne podlaktice, zatim otvorenu ranu u predjelu desnog koljena i desnog nožnog zgloba. Zadobio je prijelom u području baze donjeg članka petog prsta desne šake, zatim rupturu tetive četvrtog prsta desne šake, zatim luksaciju desnog ramena uz otrgnuće velikog obrtača. Zatim prijelom 3 rebra desno, te prijelom u području križne kosti, čašice i desne sjedne kosti.

Isti dan je napravljena operacija opisanih rana, tako da je napravljena opsežna toaleta opisanih rana, te je isti dan i napravljena repozicija desnog ramena, te obrada rana u području četvrtog prsta kada je napravljena obrada tetive, te je napravljena i privremeno ukočenje zgloba petog prsta sa kišnerovom žicom, a tada je postavljena i mobilizacija za šaku i rane. Ostali prijelomi na zdjelici, čašici i sjednoj kosti su liječeni konzervativno.

U bolnici je bio do 08.06.2018., a nakon toga je redovito odlazio na kontrole i previjanje rana. Priloženi su kontrolni nalazi iz kojih vidi da su šavovi otklonjeni 26.06.2018., a da je 24.06.2018. skinuta i mobilizacija sa prstiju i da su skinute izvađene kišnerove žice. Nakon toga je tužitelj odlazio na kontrolne preglede fizijatra gdje vidim da je uredno obavljao fizikalnu terapiju ramena i fizikalnu terapiju prstiju. Tijekom liječenja su opisani pokreti u području ramena i u području četvrtog i petog prsta gdje vidim da je zaostala kontraktura, tj. umanjena pokretljivost u području desnog ramena i u području desne šake.

Mišljenja je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teže tjelesne ozljede, tako da je umanjenje životnih aktivnosti za zdjelicu ostalo takvo da će ulagati pojačane napore kod dužeg stajanja, te svih težih tjelesnih radova u iznosu od 12%. Što se tiče ramena umanjenje će iznositi 10% zbog ograničene pokretljivosti ramena, što će se očitovati kod svih težih tjelesnih radova i pogotovo radova sa podignutom rukom i kod nošenja težeg tereta sa desnom rukom. Isto tako će ulagati napore kod težih radova sa desnom šakom i kod preciznih radova jer neće u potpunosti moći stisnuti ruku, te će kod toga ulagati napore od 2%, a zbog prijeloma 3 rebra, umanjenje životnih aktivnosti će iznositi 3%. Sve zajedno zbog preklapanja tegoba s desnom rukom će iznositi 25%.

Bolove jakog intenziteta je trpio 3 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta još 6 tjedana.

Tuđa njega i pomoć je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice 1 mjesec 2 h dnevno, i još 2 mjeseca 1 sat dnevno.

Naruženje zbog ožiljaka u području gdje su bile otvorene rane na desnoj nozi, te zbog ožiljaka u području desne šake koji su vidljivi kroz cijelu godinu pogotovo na desnoj šaci, spada u naruženje lakog stupnja.

Završetak liječenja je bio 6 mjeseci nakon ozljede.

Sudski vještak dr. Sanja Batina, pok. Ante, spec. psihijatar, u vještvu od 06. ožujka 2026. godine navodi da uvidom u dokumentaciju iz spisa doznaje da je tužitelj CB dana 25.05.2018. godine, nastradao u saobraćajnoj nesreći kao vozač motorkotača na način kako je opisano u tužbenom zahtjevu, te tom prigodom zadobio ozljede o čijim težinama kao i o hologramu liječenja se upravo izjasnila vještakinja ortoped.

Pregledala je dostupnu medicinsku dokumentaciju i elektronički ispis osobnog zdravstvenog kartona u kojem ne nalazi da je prije ovog predmetnog štetnog događaja tužitelj imao problema s naslova njene specijalnosti.

Navodi da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute.

Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta koje je bio u trajanju od 4-5 dana, potom se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, a strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim vremenskim intervalima je bio u trajanju od 6-8 tjedana. Trajnih posljedica nema.

Navedeni ciklički sindromi izazvali su kod tužitelja povredu duševnog integriteta od lakog do srednjeg stupnja, napominje da je u konačnu procjenu stupnja povrede duševnog integriteta inkomponiran postotak koje je procijenio vještak ortoped.

Povreda duševnog integriteta se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, straha, potrebom za mirovanjem i operativnim zahvatom, potrebom za kontrolnim pregledima, zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći, te končano radi trajnog umanjenja općih životnih aktivnosti zbog ograničenja koja će tužitelj imati u budućem životu, a o kojima se upravo izjasnila vještakinja ortoped.

Tužitelj je trpio i povredu duševnog integriteta s osnova naruženja koje je u lakom stupnju, a estetske naravi te su poslije operativni ožiljci vidljivi kada mu je noga obnažena, a desna ruka je vidljiva stalno.

Ističe da je njeno vještvo koncipirano isključivo na povredu duševnog integriteta, a vezano za predmetni štetni događaj koji je tužitelj doživio.

Na upit pun. tuženika ima li potrebe da nalaz i mišljenje daje još neke druge specijalnosti, vještak navodi da u konkretnom slučaju nema takve potrebe.

U podnesku od 06. ožujka 2026. god., tuženik navodi da su imenovane vještakinje procijenile su kako bi tužitelj kao posljedicu predmetne prometne nesreće trpio bolove u intenzitetu i trajanju 3+14+42 dana, pripadajući strah različitog intenziteta i trajanja (1 min +4,5 + 14 dana + 42-56 dana), da mu je bila potrebna tuda njega i pomoć ukupno 120 sati (30x2 + 60x1 sat), kako je zaostala naruženost lakog stupnja, da je aktivno liječenje trajalo 6 mjeseci od nesreće te kako bi zaostale trajne posljedice od ukupno 25%.

U svrhu ekonomičnosti i ekspeditivnosti postupka, tuženik ističe kako nema većih primjedbi ni prigovora mišljenju imenovanih vještakinja dr. Tripalo i dr. Batina.

Tuženik također, u svrhu ekonomičnosti postupka čini nespornim cijenu sata nemedicinske tuđe njege i pomoći u iznosu od 4,50 eura sa kamatama od presuđenja, obzirom se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, a tužitelj nije angažirao pravne ili fizičke osobe, već su mu pomoć eventualno pružali najbliži članovi obitelji, odnosno medicinski nestručne osobe, u pogledu jednostavnih kućanskih, higijenskih potreba.

Tužitelj u podnesku od 09. ožujka 2026. god., navodi da neće prigovarati nalazima i mišljenjima sudskih vještaka medicinske struke, te je predložio na idućem raspravnom ročištu zaključiti raspravljanje.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Zapisnik o očevidu PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš br. 511-12-30-01-KU-70/18 od 25. svibnja 2018. god., Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-1856/2018 od 28. studenog 2018. god., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PU Splitsko dalmatinska, policijska postaja Omiš, od 25.05.2018. god., Zahtjev za mirno rješenje spora od 23.01.2020. godine, Službena zabilješka PU Splitsko dalmatinska, Policijska postaja Omiš br. 511-12-30-04-80-PN-51/18 od 25. svibnja 2018. god., Zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve (oštećenika) Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 28. studenog 2018. god., medicinsku dokumentaciju tužitelja, spis predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-1856/2018, spis predmeta PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš, Kl.211-05/24-01/452, Prometno vještačenje stalnog sudskog vještaka za promet, vozila i plovila, Goran Dijanović, mag. ing. traff., od 01.03.2023. god., Prometno-tehničko vještačenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila LB, dipl. ing. od 27. prosinca 2024. godine, Dopunu prometno-tehničkog vještačenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila, LB, dipl .ing. od 04. travnja 2025. godine, te izveo dokaz medicinskim vještačenjima od strane stalnih sudskih vještaka dr. Danči Tripalo, spec. ortoped i dr. Sanja Batina, spec. psihijatar na raspravnom ročištu održanom dana 06. ožujka 2026. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045 st. 1, da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Nadalje je u odredbama čl. 1100 st.1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja. Sporna je odštetna odgovornost tuženika za prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu tužitelju u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 25. svibnja 2018. god., u mjestu Sumpetar Jesenice na kolniku državne ceste D8 kod km stupa 16 + 100m, 18 dionice.

U odredbi čl. 1092 st. 1 u vezi sa čl. 1106 ZOO-a, propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

U priloženom Zapisniku o očevidu PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš br. 511-12-30-01-KU-70/18 od 25. svibnja 2018. god., između ostalog se navodi da je tužitelj kritične prigode upravljao motociklom marke i tipa "Yamaha TDM 900", reg. oznake i broja [registarska oznaka], krećući se iz smjera istoka u smjeru zapada, u koloni vozila, dolaskom na mjesto događaja koje se nalazi na izlasku iz blagog lijevog zavoja, uslijed ne držanja potrebnog razmaka od vozila iza kojeg se kreće, vozilom je prešao na južni kolnički trak i prednjim desnim bočnim dijelom udario u prednji lijevi bočni dio osobnog automobila marke i tipa ""Audi A4 1.9 TDI", reg. oznake i broja [registarska oznaka], a kojim je u istom smjeru upravljao DB, koji je prethodno otpočeo radnju skretanja u lijevo preko pune uzdužne crte.

Pregledom priloženog Rješenja Općinskog državnog odvjetništva br. K-DO- 1856/2018 od 28. studenog 2018. god., utvrđeno je da je na temelju čl. 206 c st. 1 t. 1. Zakona o kaznenom postupku (N.N. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, i 70/17), u svezi čl. 50 st. 1 t. 2 Kaznenog zakona (N.N. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, i 101/17) odbačena kaznena prijava P.U. Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš br. KU-70/18 od 25. rujna 2018., protiv tužitelja CB zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227 st. 2 u svezi st. 1 Kaznenog zakona.

U obrazloženju rješenja se navodi da je ispitan u svojstvu osumnjičenika, tužitelj CB naveo kako je kritične prigode upravljao svojim motociklom marke "Yamaha" i kretao se iz smjera Omiša u smjeru Splita, pa došavši do mjesta Sumpetar ulaskom u blagi zavoj je okrenuo glavu i pogledao iza sebe, a kada je vratio pogled ispred sebe, automobil koji se kretao ispred njega naglo je započeo sa skretanjem ulijevo preko pune linije, te ga nije uspio zaobići već je došlo do udara u automobil, pri čemu su on i putnica koja je bila na motociklu pali na tlo.

Ispitana u svojstvu svjedoka IB je navela da se predmetne prigode prevozila na motociklu "Yamaha" kojim je upravljao njezin dečko CB. Kada su došli do mjesta Sumpetar u jednom trenutku osvrnula se oko sebe, te uočila s njihove desne strane 2 skutera, kao i iza njih također 2 skutera, dok se ispred nalazio jedan automobil. Kretali su se brzinom od maksimalno 50 km/h kada su prošli kroz jedan blagi lijevi zavoj koji je već na izlasku iz Sumpetra, pred njima se otvorio pravac, CB je zatrubio i ona je instinktivno pogledala ispred sebe kada je uočila da ovaj automobil koji se kretao ispred njih naglo skreće ulijevo. CB ga je pokušao zaobići s lijeve strane budući su se njima s desne nalazili skuteri, ali u tome nije uspio već su udarili motociklom u prednji lijevi kraj ovog automobila, pri čemu su odbačeni preko automobila, a zaustavili su se na jednom manjem proširenju iznad plaže.

Nadalje se u obrazloženju rješenja između ostalog, navodi da je odredbom čl. 50 st. 1 t. 2 Kaznenog zakona, propisno kako sud može osloboditi kazne počinitelja kada ga posljedica kaznenog djela počinjenog iz nehaja tako teško pogađa da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

Imajući u vidu ovu odredbu Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku u odredbi čl. 206 c st. 1 t. 1, daje mogućnost državnom odvjetniku, da osim kada mu je to dopušteno prema posebnom zakonu, može rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona iako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do 5 (pet) godina, ako je s obzirom na okolnosti vjerojatno da će u kaznenom predmetu okrivljenik biti oslobođen od kazne.

Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi osnovana sumnja da je osumnjičeni CB iz nehaja počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227 st. 2 u svezi st. 1 Kaznenog zakona.

Međutim u prometnoj nesreći teško tjelesno je ozlijeđen upravo osumnjičeni CB kao i njegova djevojka IB, dok nije bilo drugih ozlijeđenih osoba.

Općinsko državno odvjetništvo stoga zaključuje kako posljedice ovog kaznenog djela tako teško pogađaju tužitelja kao osumnjičenika, da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, a zbog kojih okolnosti je vjerojatno da će ga sud u kaznenom postupku osloboditi od kazne, pa je kaznenu prijavu na temelju čl. 206 c st. 1 t. 1 Zakona o kaznenom postupku u svezi čl. 50 st. 1 t. 2 Kaznenog zakona, trebalo odbaciti budući su ispunjene sve pretpostavke za primjenu načela svrhovitosti.

Slijedom navedenog, valja primijetiti da kritične prigode tužitelj motociklom pretječe dva skutera i vozilo osiguranika tuženika ispred sebe, na mjestu gdje je pretjecanje zabranjeno, odnosno prelaskom na južni kolnički trak preko pune središnje razdjelne crte, i krećući se pritom nedopuštenom brzinom od 65 km/h, dakle brzinom većom za 15 km/h od dopuštene na mjestu nezgode od 50 km/h. Nakon toga tužitelj pogrešno i opasno reagira na upravljač skretanjem ulijevo, dakle poduzima opasnu radnju koja vodi u gotovo siguran sudar sa vozilom osiguranika tuženika marke Audi koje skreće ulijevo ili u mogući sudar s vozilom koje je moglo doći iz suprotnog smjera. Naime, ovakva opasna reakcija tužitelja je kritične prigode uslijedila zacijelo stoga što u kritičnom momentu nije bio u mogućnosti vratiti se u svoj kolnički trak skrećući udesno jer se u tom trenutku u njegovom kolničkom traku nalaze dva skutera koje je tužitelj već otpočeo pretjecati. Pri tome nije održiv način nastanka predmetne nesreće na način da je tužitelj skretanjem ulijevo na južni kolnički trak izbjegavao nalet na vozilo osiguranika tuženika koje da bi ispred njegovog motocikla naglo skretalo također ulijevo i to baš preko južnog kolničkog traka, jer bi u tom slučaju da je skretanje vozila osiguranika tuženika bilo nakon naglog usporavanja, vjerojatno došlo do sudara između prednjeg dijela motocikla i stražnjeg ili stražnjeg lijevog dijela vozila osiguranika tuženika, a što se nije dogodilo, nego se dogodio sudar između prednjeg lijevog bočnog dijela automobila i prednjeg desnog bočnog dijela motocikla. Osim toga, ovaj sud prihvaća i navode tuženika u odnosu na činjenicu da je tužitelj kritične prigode započeo pretjecanje prije nago što je vozilo osiguranika tuženika započelo skretanje ulijevo preko pune razdjelne crte ceste, odnosno da je s motociklom prije prešao u južni (lijevi) kolnički trak ceste kojim je obavljao pretjecanje, i to kada ističe kako prednost prolaska južnim (lijevim) kolničkim trakom ceste ne može proizlaziti iz protupravnosti, a posebno ne nakon počinjenih više protupravnih djela.

S druge strane vozilo osiguranika tuženika kritične prigode poduzima radnju skretanjem ulijevo na mjestu gdje je skretanje vozilom u lijevo zabranjeno, odnosno prelaskom na južni kolnički trak preko pune središnje razdjelne crte, i pritom se zacijelo ne uvjerivši da ovu radnju vozilom može obaviti na siguran način ne ugrožavajući ostale sudionike u prometu, jer je u kritičnom momentu mogao vidjeti motocikl tužitelja u južnom (lijevom) kolničkom traku iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala, te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio tzv. mrtvi kut, i potom sačekati prolazak tužiteljevog motocikla, pa tek nakon toga obaviti radnju skretanjem vozila ulijevo na betonsko proširenje uz južni rub ceste.

Pri svemu tome, u konkretnom slučaju odista začuđuje činjenica da stručni punomoćnici stranaka tijekom postupka ne vide naprijed iznesena očigledna kršenja prometnih propisa od strane sudionika predmetne prometne nesreće koje zastupaju u predmetnom sporu, već vide isključivo kršenja prometnih propisa od strane onog drugog sudionika predmetne nesreće.

Slijedom navedenog, imajući u vidu citiranu odredbu čl. 1092 st. 1 u vezi sa čl. 1106 ZOO-a, ovaj sud cijeni da su tužitelj koji je kritične prigode upravljao motociklom marke Yamaha, i vozač DB koji je kritične prigode upravljao vozilom marke Audi osiguranim kod tuženika, u jednakoj mjeri pridonijeli nastanku predmetne prometne nesreće, a time i visini prouzročene štete, dakle, tužitelj u omjeru od 50 % i osiguranik tuženika u omjeru od 50 %.

U odredbi članka 230. st. 1 ZOO-a, propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Predmetna prometna nesreća se je dogodila dana 25. svibnja 2018. god., liječenje tužitelja nakon zadobivenih ozljeda u štetnom događaju je trajalo šest mjeseci, dok je predmetna tužba podnesna dana 27. ožujka 2020. god., dakle tijekom subjektivnog roka od tri godine od saznanja za štetu i štetnika, pa je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan.

Pri tome svakako valja naglasiti da je tužitelj zacijelo ovlašten preinačiti tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva nakon izmjene Orijentacionih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčana naknade neimovinske štete na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 05. ožujka 2020. god., dakle nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a kojoj preinaci tužbe se tuženik ne može protiviti, i to sukladno odredbi čl. 191 st. 2 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25).

Sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, a imajući u vidu težinu zadobivenih povreda i sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, naknada u iznosu od 300,00 Eur, fizičkih bolova srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, naknada u iznosu od 700,00 Eur, te fizičkih bolova slabog intenziteta u trajanju od 6 tjedana, naknada u iznosu od 3.000,00 Eur, odnosno ukupno uslijed svih oblika fizičkih bolova, novčana naknada u iznosu od 4.000,00 Eur.

Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, te opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica, životnu dob tužitelja (rođen **.**.1983..), ovaj sud je smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja uslijed duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od ukupno 25%, novčana naknada u iznosu od 5.000,00 Eur.

Obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, životnu dob tužitelja (rođen **.**.1983..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed duševnih bolova zbog vrlo uočljive naruženosti u lakom stupnju zbog ožiljaka u području desne šake, i ponekad uočljive naruženosti u lakom stupnju zbog ožiljaka na desnoj nozi, novčana naknada u iznosu od ukupno 2.000,00 Eur.

Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka dr. Sanja Batina spec. psihijatar, o pretrpljenom primarnom sekundarnom strahu, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja zbog pretrpljenog straha, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, novčana naknada u iznosu od 2.500,00 Eur. Tužitelju je prema mišljenju sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped trebala tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera u trajanju od 1 mjesec po 2 sata dnevno, još 2 mjeseca po 1 sata dnevno, dakle ukupno 120 sati. Imajući u vidu da potrebnu njegu i pomoć tužitelju nisu pružale za to osposobljene stručne osobe, već su mu pomoć i njegu pružali ukućani, protek vremena i inflatorna kretanja, a kod nepostojanja orijentacionih kriterija Vrhovnog suda RH za ovaj vid imovinske štete, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju valja kao sadašnju cijenu priznati iznos od 5,00 Eur po satu njege i pomoći nemedicinskog karaktera. Prema tome, imajući u vidu sadašnju cijenu usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od 5,00 Eur po satu njege i pomoći, ovaj sud cijeni da tužitelju za potrebnih 120 sati njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 600,00 Eur.

Tužitelj tijekom postupka nije priložio u spis dokaze na okolnost zatraženih troškova liječenja, pa ovaj sud imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja smatra primjernim kao zdravstveno osiguranoj osobi, priznati mu iz osnova troškova liječenja paušalni iznos od 200,00 Eur.

Slijedom svega navedenog, tužitelju je iz osnova pravične naknade za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli, priznata novčana naknada u iznosu od 4.000,00 Eur, uslijed duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, novčana naknada u iznosu od 5.000,00 Eur, uslijed duševnih bili zbog naruženosti, novčana naknada u iznosu od 2.000,00 Eur, te uslijed pretrpljenog straha, novčana naknada u iznosu od 2.500,00 Eur, dakle ukupno iznos od 13.500,00 Eur, te iz osnova naknade imovinske štete na ime troškova liječenja iznos od 200,00 Eur, i troškova tuđe njege i pomoći iznos od 600,00 Eur, dakle sveukupno iznos od 14.300,00 Eur.

Imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku predmetne prometne nesreće, a time i visini prouzročene štete u omjeru od 50 %, tužitelju je priznata novčana naknada u iznosu od 7.150,00 Eur, pa je tuženik obvezan da mu iz osnova pravične naknade za povredu prava osobnosti i imovinske štete isplati iznos od ukupno 7.150,00 Eur, s tim da su tužitelju na dosuđeni iznos od 6.850,00 Eur na ime pravične naknade za povredu prava osobnosti i troškova liječenja, priznate i zatražene zakonske zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe dana 27. ožujka 2020. god., pa do isplate, dok su mu na dosuđeni iznos od 300,00 Eur na ime troškova tuđe njege i pomoći, priznate zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja, pa do isplate, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti.

U odnosu na više zatraženo iz osnova naknade neimovinske i imovinske štete, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku. Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da je da su stranke imale približno jednake parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za troškove provedenih vještačenja, zastupanje po punomoćniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i sudske pristojbe sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23). Obzirom na približno jednak uspjeh stranaka u parnici imajući u vidu pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 24. travnja 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika