9 Povrv-115/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Tereziji Goreta, u pravnoj stvari tužitelja RIVA SUNCA d.o.o., OIB 94337362035, Šibenik, Obala hrvatske mornarice 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Crnogaća, odvjetnik iz Šibenika, protiv tuženika PINK WING PRODUCTION d.o.o., OIB 55940041502, Zagreb, Ulica Tadije Smičiklasa 18, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 24. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi bilježnika LEP iz [adresa], poslovni broj Ovrv-24351/2023 od dana 19.05.2023. godine, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.815,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana dospjelosti ovršenikove obveze pa do isplate, i to od dana 06. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od dana 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR počevši od dana dospjelosti ovršenikove obveze pa do isplate, i to od dana 20. svibnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Dužan je tuženik u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, u iznosu od 1.021,15 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 7. travnja 2023. godine podnio prijedlog za ovrhu za naplatu tražbine na temelju vjerodostojne isprave izvoda otvorenih stavki od 31. prosinca 2022. u iznosu 3.815,32 eura / 28.746,53 kuna, te naknadu troškova postupka u iznosu od 273,75 eura / 2.062,57 kuna općenito na imovini dužnika/tuženika.

Tuženik je na navedeno rješenje pravovremeno uložio prigovor dana 1. lipnja 2023. godine navodeći da pobija rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. Prvenstveno je naveo da ističe prigovor dvostruke litispedencije, osporava osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelj, sada tužitelja, te ističe kako nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju, slijedom čega su potraživanja koja su navedena u pobijanom rješenju u cijelosti neosnovana. Nadalje je naveo da je ovrhovoditelj protiv ovršenika radi isplate istog iznosa po istoj osnovi kod Trgovačkog suda u Zadru pokrenuo parnični postupak koji se vodio pod posl. br. P-171/2022, a u kojem je dana 10.2.2023. godine doneseno rješenje posl. br. P-171/2022 kojim je tužba odbačena kao nedopuštena. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu povodom koje je kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pokrenut žalbeni postupak koji se vodi pod posl. br. Pž-1632/2023, a u kojem do danas nije donesena odluka. Odredbom čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) propisano je da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.

Nadalje je tuženik naveo da obzirom da postupak po tužbi ovdje ovrhovoditelja kao tužitelja protiv ovdje ovršenika kao tuženika koji se vodi radi isplate istog iznosa po istoj osnovi nije pravomoćno okončan, to je pokretanjem ovršnog postupka nastala situacija u kojoj o istoj stvari i među istim osobama teku dva odvojena postupka što je protivno citiranoj odredbi ZPP-a. Iz citirane odredbe proizlazi da se najprije mora okončati ranije pokrenuti postupak da bi se mogao eventualno pokrenuti kasniji postupak o istoj stvari i među istim strankama (ukoliko u ranije postupku nije donesena odluka o meritumu) što znači da prednost ima ranije pokrenuti postupak, dok se pismeno (tužba, prijedlog i sl.) kojim se pokreće kasniji postupak ima odbaciti. Obzirom na navedeno, ne postoje zakonske pretpostavke za vođenje ovog postupka slijedom čega je prijedlog za ovrhu potrebno odbaciti kao nedopušten i ukoliko nadležni sud podneseni prijedlog za ovrhu ocijeni dopuštenim, ovršenik u cijelosti osporava pobijano rješenje i prijedlog kao neosnovane.

Također je tuženik naveo da je sa tužiteljem sklopio dana 23.11.2021. godine Ugovor, te da je na stranici 2. Ugovora utvrđeno da ukupan iznos rezervacije cijelog hotela u razdoblju 17. -19.6.2022. godine iznosi 102.270,00 kn na bazi usluge noćenja s doručkom u dvokrevetnoj sobi koju će koristiti jedna osoba. Nastavno, da je navedeno da se dodatno naplaćuje smještaj druge osobe u dvokrevetnu sobu, i to 75,00 kn po danu, parking 75,00 kn po danu za jedno vozilo te 11,00 kn dnevno po osobi na ime boravišnih pristojbi. Osim toga, da je utvrđeno da su sve ostale usluge van osnovne usluge noćenja s doručkom. Dakle, da se ovršenikova (tuženikova) obveza sastoji isključivo u plaćanju iznosa od 102.270,00 kn od čega je ovršenik podmirio iznos od 90.000,00 kn, a što ovrhovoditelj ne spori, dok je preostali iznos od 12.270,00 kn nesporno dužan platiti, ali je plaćanje tog dijela obveze odgođeno do razrješenja spora u vezi s iznosima koje ovrhovoditelj neosnovano potražuje preko ugovorenog iznosa. O odgodi plaćanja navedenog iznosa od 12.270,00 kn ovršenik je obavijestio ovrhovoditelja e-mailom od 19.8.2022. godine.

Tuženik je naveo da, obzirom da nikada nije osporio niti doveo u pitanje da je tužitelju dužan platiti preostali iznos od 12.270,00 kn, to tužitelj nije niti imao razloga pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja tog dijela iznosa, odnosno isti niti nema pravni interes za vođenje ovog postupka u odnosu na taj iznos. Nasuprot tome, da tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu zahtjeva koji premašuje navedeni iznos od 12.270,00 kn do iznosa od 28.746,53 kn. Naveo je da je izričito ugovoreno da visina ovršenikove obveze iznosi 102.270,00 kn, a da Ugovor ne sadrži niti jednu odredbu iz koje bi eventualno proizlazile daljnje novčane obveze tuženika, odnosno odredbu kojom bi tužitelj preuzeo obvezu pružanja dodatnih usluga tuženiku izuzev onih navedenih u Ugovoru, a tuženik obvezu snošenja troškova tih usluga. Tužitelj u tužbi povodom koje je pokretnu navedeni parnični postupak posl. br. P -171/2022 potvrđuje navedeno uz dodatak da se troškovi za ostale usluge pružene po nalogu tuženika naplaćuju dodatno pa po toj osnovi potražuje daljnji iznos od 16.476,53 kn. Tuženik da tužitelju nikada nije dao nalog za poduzimanje dodatnih usluga koje bi prouzročile nastanak daljnjih novčanih obveza na strani tuženika. Sve usluge navedene u Ugovoru tužitelj je pružio te tuženik ne osporava svoju obvezu da podmiri troškove istih po ugovorenoj cijeni, ali za druge usluge koje bi tužitelj navodno pružio tuženiku nije postojao nalog niti bilo kakva druga inicijativa tuženika stoga je pokušaj njihovog naplaćivanja od tuženika u cijelosti neutemeljen i neopravdan. Iz izvoda otvorenih stavki od 31.12.2022. godine na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku nije niti vidljivo na što bi se odnosio predmetni iznos od 16.476,53 kn koji tužitelj neosnovano potražuje od tuženika.

Nadalje je tuženik naveo da dodatne troškove nije nikada niti odobrio, već ih je osporio putem e-maila te je izvršio povrat izdanog računa tužitelju. Da troškovi koje je tužitelj obračunao tuženiku preko iznosa ugovorene cijene nisu bili dogovoreni niti su nastali tuženikovom inicijativom potvrđuje izjava samog tužitelja iz e -maila od 15.7.2022. godine koja glasi: "Nadamo se vašem razumijevanju i prihvaćanju ovih stavki (…)". Tuženik da navedeno nije nikada prihvatio. Tuženik je naveo da je iz navedenog jasno vidljivo da tuženik takve troškove nije niti uzrokovao svojim nalogom niti ih je naknadno odobrio što nedvojbeno ukazuje na neosnovanost tužiteljeva potraživanja. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio pobijano rješenje o ovrsi staviti izvan snage, nakon provedenog postupka odbaciti zahtjev tužitelja, podredno odbiti ga uz naknadu troškova postupka tuženiku.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem izvoda otvorenih stavki od 31.12.2022., potvrde o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava, tužbe od 23.9.2022., rješenja Trgovačkog suda u Zadru posl. br. P-171/2023 od 10.2.2023. i potvrde pravomoćnosti od 1.3.2023., izvatka iz e-Predmeta za predmet Pž-1632/2023 Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Ugovora od 23.11.2021., e -mail korespondencija, fakture br. 252-001010-216 od 28.6.2022., izvoda otvorenih stavki od 31.8.2022., potvrde o predaji prijedloga za ovrhu sudu putem sustava e-Ovrhe, izvatka iz sudskog registra od 20.2.2026.

Odbija se prijedlog punomoćnika tužitelja za saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka te saslušanje svjedokinje IEP, te svjedoka LE predloženog od strane punomoćnika tuženika, kao suvišno, te bi isto, po ocjeni ovog suda, predstavljalo odugovlačenje ovog postupka, a sve obzirom na dokaze koji prileže spisu te vodeći računa da se radi o trgovačkom sporu u kojem sporu je potpisan ugovor dana 23. studenog 2021. godine.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Neosnovan je prigovor dvostruke litispedencije istaknut od strane tuženika, naime, pregledom tužbe od 23.9.2022., rješenja Trgovačkog suda u Zadru posl. br. P-171/2023 od 10.2.2023. i potvrde pravomoćnosti od 1.3.2023., izvatka iz e - Predmeta za predmet Pž-1632/2023 Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, potvrde o predaji prijedloga za ovrhu sudu putem sustava e-Ovrhe, jasno stoji da je navedenim rješenjem odbačena tužba kao nedopuštena , to stoga, jasno proizlazi da između stranaka je samo ova parnica po navedenom pravnom osnovu i za utuženi iznos.

Pregledom Ugovora od 23.11.2021. jasno proizlazi da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o pružanju usluge na način da su stranke ugovorile da će tuženik koristiti usluge hotela te je definirana cijena usluge za razdoblje od 17. do 19. lipnja 2022. godine u iznosu od 102.270,00 kuna te da se usluge korištenja doplate za dvokrevetnu sobu, parkinga, boravišne pristojbe i sve ostale usluge, osim noćenja s doručkom u dvokrevetnoj sobi dodatno naplaćuju. Kako su gosti tuženika nesporno koristili i dodatne usluge, i za te usluge tužitelj izdao utuženi račun koji prileži spisu (boravišne pristojbe, parking, najam dvorane, no show i hip – hrana – aperitiv bar) jasno proizlazi da tužiteljevo potraživanje se odnosi na te usluge koje ugovor nije pokrivao i za koje usluge se na jasan i nedvojben način navelo da ne uključuju u iznos od 102.270,00 kuna te da će se dodatno naplatiti, što proizlazi iz fakture br. 252-001010-216 od 28.6.2022.

Kako tuženik do zaključenja rasprave nije platio utuženi iznos, a kako je došlo do zakašnjenja u plaćanju, to stoga, tužitelju pripada sukladno odredbi članka 29. ZOO-a i zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom st. 2. istog članka ZOO na način kako je to i specificirano u izreci.

Slijedom svega naprijed navedenog, temeljem članka 590. ZOO -a valjalo je održati platni nalog na snazi i odlučiti kao u točki I. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te uspjeh u parnici sukladno Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknad i troškova za rad odvjetnika („Narodne novine„ broj 142/12) priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 5. prosinca 2023. i 16. veljače 2026., svako u iznosu od 250,00 eura, trošak odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura, za zastupanje na ročištu od 31. ožujka 2026. u iznosu od 250,00 eura, što daje ukupni iznos od 1.000,00 eura.

Ujedno je tužitelju sukladno Tbr. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine„ broj 26/03, 125/11) priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 21,15 eura.

Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi na presudu, budući isti nije specificirao navedeni iznos, slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.021,15 eura, kako je to odlučeno u točci II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 24. travnja 2026. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka odluke (čl. 467. st. 3. i 4. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH u Zagrebu.

DN-a:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika