Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1583/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja EH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po pun. Stjepku Medved, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, OIB 02535697732, zastupan po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 9. travnja 2026., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 9011494565 od 6. lipnja 2006. na iznos od 63.000 CHF s rokom otplate od 20 godina koji su sklopili tužitelj UH, OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 i to:

- članak 4. toč. 4.2. u dijelu „Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima“;

- članak 3. u dijelu „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate“;

- članak 7. toč. 7.2. koji glasi „… u iznosu od 63.000,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora…“, te „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora“;

- članak 12. toč. 12.9. koji glasi „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF“.

II. N a l a ž e s e tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, OIB: 02535697732, da tužitelju UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.036,27 € (pettisućatridesetšesteuraidvadesetsedamcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 02. rujna 2015. pa do isplate i koja stopa zatezne kamate se utvrđuje za period do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za period od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

3.451,26 € (tritisućečetristopedesetjedaneuroidvadesetšestcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja tj. 24. travnja 2026. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9011494565 dana 06.06.2006. na iznos od 63.000 CHF s rokom otplate od 20 godina. Kamata je bila ugovorena u čl. 4 Ugovora stopom od 4,25 % godišnje te je bila određena promjenjivost kamate stope, odn. mogućnost naknadne promjene visine kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Pored navedenog otplata cijelog kredita (glavnica i kamata) vezana je uz CHF putem tzv. "valutne klauzule". Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu od 4,25 % godišnje uslijed čega je došlo do velike razlike u ugovorenim kamatama za razliku od onih iznosa kamata predviđenih u početnom otplatnom planu kredita. Promjene kamatne stope tuženik je u više navrata mijenjao jednostranom odlukom, o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

1.1. Smatra da su navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) suprotni odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, ali i izvršenja navedenog ugovora (NN 79/07 i 125/07), a posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi je njihova ništetnost (čl. 102 ZZP).

1.2. Poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13, Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, Ustavnog suda RH br. U-III-2521/2015 te Vrhovnog suda RH br. Revt-575/16 i Rev-2245/17.

1.3. Prema odredbi čl. 138 a. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131.st.1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Stoga se navedene odluke odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, a dio odredbe čl. 4. predmetnog ugovora ima se smatrati ništetnim. S obzirom da se presuda Visokog trgovačkog suda kojom je promjena kamatne stope u potrošačkim ugovorima utvrđena ništetnom odnosi i na predmetni ugovorni odnos stranaka ovog postupka te za utuženo razdoblje potražuje razliku preplaćenog iznosa između jedine važeće kamatne stope, odn. ugovorene kamate i svake kamate mijenjane odlukom tuženika.

1.4. Smatra da su i odredbe ugovora o kreditu kojom su glavnica i kamate vezani uz CHF također ništetni. Zastara potraživanja uređena je presudom Vrhovnog suda RH br. Rev-2245/2017 od 20.03.2018.

1.5. Predmetni kredit je sukladno izmjenama i dopunama Zakon o potrošačkom kreditiranju konvertiran na način da je između stranaka sklopljen dodatak ugovora o kreditu kojim je isti kredit "pretvoren" u kredit s valutnom klauzulom u EUR, pa je utvrđena njegova preplata u iznosu koji će biti utvrđen po pribavi dokumentacije o konverziji predmetnog kredita za koji iznos je umanjen njegov ukupan dug po kreditu te je za navedeni iznos potrebno umanjiti njegovo potraživanje prema tuženiku po osnovi neosnovanog uvećanja otplatnih planova ovog kredita. Ističe kako ovom konverzijom nije u cijelosti ispravljena nepoštenost spornih odredbi ovoga kredita je mu je tuženik obračunao ponovno kamatu koja je promjenjiva i koja je viša od prvotno ugovorene, a kredit je ponovno vezan valutnom klauzulom, ovaj put uz EUR.

1.6. Navodi kako je rješenjem Vrhovnog suda RH br. Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019. utvrđeno postojanje pravnog interesa i korisnika konvertiranih kredita na podnošenje tužbe prema bankama te utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi se na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja ti korisnici smatraju da im pripadaju. Budući ovom tužbom postavlja i kondemnatoran zahtjev za isplatom razlike duga koji mu ovom konverzijom nije namiren u cijelosti, smatra da ima pravo u ovoj parnici zahtijevati ništetnost spornih ugovornih odredbi kredita te potraživati isplatu preplaćenih iznosa koji nisu namireni konverzijom, a koji iznosi će biti utvrđeni financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Poziva se i na presudu Suda Europske unije br. C-118/17.

1.7. Smatra kako ova konverzija nije od značaja za postavljeni tužbeni zahtjev jer se niti odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK), a niti samim dodatkom ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojim se ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i sama valutna klauzula, kao što se ne spominje ni na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi i posljedica te ništetnosti. Ovom konverzijom nisu sanirani razlozi ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi, a temeljem čl. 326.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO) ništetan ugovor ili njegov dio ne postaje valjan ni nakon što uzrok ništetnosti naknadno otpadne. Dodatkom ugovora o kreditu uredilo se samo pitanje preplaćenih kamata i porasta tečaja CHF u prethodno utuženom periodu, a do koje preplate je došlo uslijed nepoštenog postupanja tuženika koje je utvrđeno u postupku kolektivne tužbe. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev (list spisa 1-3) u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 27.11.2019. osporava osnov i visinu utuženog potraživanje te ističe da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te je dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istoga te je kreditni odnos između stranaka izmijenjen. Konverzija je izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Ističe kako je sklapanjem novog ugovora, prijašnji ugovor o kreditu prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Smatra da se pretplata priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Budući je potpisom dodatka ugovoru o kreditu neprijeporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate. Stoga tužbeni zahtjev kojim se traži isplata preplaćenih kamata po kreditu CHF je neosnovan u cijelosti jer niti navedenim Zakonom o potrošačkom kreditiranju a niti bilo kojim drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope te je navedenim zakonom korisnicima kredita kao dužnicima jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF.

2.1 Tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnim u cijelosti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom zapravo negira valutnu klauzulu kao i gospodarsku realnost. Valutna klauzula, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, nije "nečija špekulacija" već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša.

2.2. Ako je temeljem čl. 22. ZOO-a, valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati. Smatra kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. S obzirom na regulatorne propise HNB-a, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti.

2.3. Navodi da je tužitelj poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika te se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Stoga smatra da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora.

2.4. Volja ugovornih strana bila je ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu te je nesporno da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa te tu nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. Nesporna je činjenica da tuženik do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Tužitelj zahtijeva da se ugovor tretira kao da je sklopljen s fiksnim tečajem koji je vrijedio prema početnom otplatnom planu, što je u potpunosti neosnovano i protivno zakonu. Cilj zaštite prava potrošača ne može biti retroaktivno urediti poslovni odnos na način da je potrošač u povoljnijem položaju od onog u kojem bi bio da nije nastupio sporni slučaj. To nije "naknada štete" niti "stjecanje bez osnove" niti "restitucija" već se radi o potpuno pogrešnom tumačenju kako presude Visokog trgovačkog suda tako i presude Vrhovnog suda na isključivu štetu tuženika.

2.5. Nadalje navodi da su odredbe ugovora razumljive i jasne, da je tužitelj upoznat s mogućim promjenama i iznosima anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te da ju je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Osim toga, ističe prigovor zastare potraživanja i predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. Nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u podnesku od 13. studenog 2023. specificirao toč. III. tužbenog zahtjeva opisanu kao u izreci ove presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

4. Sud je presudom br. P-1205/2019-37 od 4. siječnja 2024. usvojio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a koju je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Osijeku pod br. Gž-310/2024-2 od 9. listopada 2024. potvrdio pod toč. I. izreke presude (ništetnost kamatne stope) te ukinuo pod toč. II. i III. izreke i vratio sudu na ponovno odlučivanje.

5. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva specificiranog u podnesku od 20. ožujka 2026. (list spisa 325-326) dok se tuženik i dalje protivio tužbi i specificiranom tužbenom zahtjevu.

6. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj 9011494565 dana 06.06.2006. na iznos od 63.000 CHF s rokom otplate od 20 godina;

- da je u toč. 4. Ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenjiva te da se ista mijenja sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,25 % godišnje;

- da je toč. 4.2. Ugovora određeno da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) i da je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da je čl.3. Ugovora određeno da se kamata obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate;

- da je toč. 12.9. propisano da potpisom Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF;

- da je sukladno toč. 7.2. Ugovora rok otplate kredita 240 mjeseca plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja;

- da je kredit odobren za kupnju stambenog objekta;

- da su stranke sklopile 11.12.2015. Dodatak ugovoru o kreditu br. 9011494565 temeljem ZID ZPK, konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR;

- da preplata na dan 30.09.2015. iznosi 2.866,76 €;

- da je kredit u otplati do 2026.

7. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne navedene predmetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzule CHF;

- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi a s obzirom da je između stranaka zaključen Dodatak ugovora o kreditu 11.12.2015.;

- da li je osnovan prigovor zastare potraživanja na strani tužitelja.

8. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

9. Tužitelj UH ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da je predmetni ugovor o kreditu zaključio s tuženikom u njihovoj poslovnici u [adresa]. Trebao mu je kredit za kupnju stana kao fizičke osobe, a u iznosu od 63.000 CHF. Pregovarao je s djelatnikom banke MH koji mu je ponudio kredit u CHF kao najpovoljniji, a nije mu tumačio rizike vezano za takvu vrstu kredita u odnosu na promjenjive kamatne stope i tečaj. Pribavio je dokumentaciju i popunio zahtjev za kredit, a kredit mu je odobren po uvjetima banke. Ugovor je nosio kod javnog bilježnika na ovjeru, a javni bilježnik mu je samo ovjerio potpis na ugovoru i nije mu tumačio rizike vezane za kredit i njegove odredbe. Nakon ovjere ugovore je vratio u banku i kredit je realiziran i utrošio ga je u cijelosti za kupnju stana. Početne rate kredita su mu bile oko 1.800,00 kn da bi se nakon kratkog vremena povećale za više od 1.000,00 kn po rati. Misli da ne bi ispunjavao uvjete za ostvarenje takvog kredita da mu je početna rata kredita trebala biti kao što je poslije bila povećana na iznos od oko 2.800,00 kn. Da je znao da će zbog promjene tečaja i kamatne stope rata toliko biti povećana, kredit ne bi niti dizao. Banka mu je dostavljala obavijesti vezano za promjene tečaja i kamatne stope i bio je jednom u Poslovnici u [adresa] i djelatnici su mu rekli da oni na to ne mogu utjecati i da to tako mora biti. 2015. sklopio je Dodatak ugovoru ali opet na isti način kao i glavni ugovor, pod uvjetima koje je odredila banka. Priznat mu je konverzijom određeni dio novca na ime uplaćenih rata, ali mu taj iznos nije isplaćen na ruke već je uračunat u sljedeće rate koje su mi bile umanjene u visini toga priznatog iznosa. Smatra da nije u cijelosti obeštećen, a kredit mora otplaćivati do 2026. Rata mu sada iznosi oko 2.000,00 kn preračunato u EUR. Stan isključivo koristi za svoju obitelj. U banci mi nitko nije rekao da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na EUR. U trenutku podizanja kredita nije mu bio poznat pojam promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a sada su mu poznati ti pojmovi jer se raspitivao vezano za njih. Naveo je da nije tražio pojašnjenje ugovora jer ga je samo zanimao iznos kredita i visina rate, a vjerovao je djelatnicima banke da je to najpovoljniji kredit.

10. Iz zaključka pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković, razvidno je da više plaćena razlika uslijed promjene visine kamatne stope iznosi 2.191,58 €, a tečajna razlika iznosi 4.506,89 € (razlika između više i manje plaćenih iznosa). Obračunata zakonska zatezna kamata na sve iznose (negativni iznos imaju i negativnu kamatu i prikazani su sa predznakom -) i izračunata zakonska zatezna kamata kao razlika između pozitivnih i negativnih iznosa je 1.204,56 €. U postupku Konverzije je priznata preplata u visini od 21.894,88 kn ili 2.866,76 €.

11. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje.

12. Tuženik u podnesku od 05.07.2023. osporava u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući ga bespredmetnim, pogrešnim i neupotrebljivim u ovom postupku jer je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015).

13. Sukladno uputi županijskog suda, vještakinja je napravila dopunu vještačenja 12. veljače 2026. u kojoj navodi da je konverzija u cijelosti računski točna i sačinjena temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i tuženik je u izračun uvrstio sve uplate koje se temeljem Zakona, poglavito čl. 19.c., odnose na izračun konverzije. Dodatkom Ugovora o kreditu utvrđena je nova nedospjela glavnica u čl. 3: ,,Ugovorne strane suglasno utvrđuju da nakon konverzije kredita iz članka prvog ovog Dodatka denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30.09.2015. godine iznosi 27.148,66 EUR-a." Vještakinja navodi da prema prvom otplatnom planu sa lista 202 spisa nedospjela glavnica na dan 30.09.2015. iznosi 40.340,15 CHF x 4,6194 kn=186.347,29 kn/24.732,54 € prema tečaju konverzije 7,53450. Razlika više utvrđene glavnice nakon provedene konverzije iznosi 2.416,12 €.

14. Sud je pismeni nalaz i mišljenje kao i dopunu nalazu vještakinje Dajane Vuković u cijelosti usvojio jer su isti zasnovani na materijalnoj dokumentaciji u spisu i po pravilima struke.

15. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

16. Po ocijeni suda, nije sporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).

17. Po stavu ovoga suda ovdje je sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.

18. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koja je neuk po tom pitanju.

19. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

19.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.

20. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

20.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

21. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) i to toč. 4.2., čl.3., toč. 7.2. i toč. 12.9. ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

22. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.

23. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. 04. 1993. , u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

25. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. Prema odredbama čl. 81. ZZP-a iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

28. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

29. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018.g. u čl. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012, od 04. 07. 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

30. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. 09. 2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14.06. 2018. br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

31. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.

32. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.

33. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.

34. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

35. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu, ali iz nalaza i mišljenja vještakinje razvidno je da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule.

36. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

37. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

38. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20). Osim toga, poziva se na odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 od 5.11.2024.

39. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao izreci ove presude.

40. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14.06.2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 11.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14.06.2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak.

41. Sud nije provodio dokaz saslušanjem osobnog bankara jer je tuženik na ročištu održanom 27.11.2023. odustao od tog dokaznog prijedloga, a nije saslušavao niti javnog bilježnika jer je tužitelj naveo da mu je on samo ovjerio potpis na ugovoru.

42. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st.1 i 2.ZOO.

43. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.

44. Tužitelju, koji je uspio u cijelosti u sporu, priznati su zahtijevani troškovi postupka u iznosu 3.451,26 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103,14 i 118/14 dalje Tarife), šest iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročištima održanim 25.11.2020., 28.1.2021., 01.02.2023., 03.11.2023., 27.11.2023. i 09.04.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 23.11.2020., 13.06.2023., 13.11.2023. i 30.03.2026. sve po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 600,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.400,00 €, iznosa od 398,17 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 53,09 € na ime sudske pristojbe na tužbu, a koji su u skladu s važećom Tarifom.

45. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 24. travnja 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika