REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-2052/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja FŠ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika ŠŠ, Su-198/2023, dana 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., da tužitelju JŠ na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.385,23 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 117,99 EUR od 16. prosinca 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,14 EUR od 16. siječnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,24 EUR od 16. veljače 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 105,43 EUR od 16. ožujka 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,69 EUR od 16. travnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,86 EUR od 16. svibnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,38 EUR od 16. lipnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,39 EUR od 16. srpnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 116,37 EUR od 16. kolovoza 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,19 EUR od 16. rujna 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 117,13 EUR od 16. listopada 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,37 EUR od 16. studenog 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 122,36 EUR od 16. prosinca 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,33 EUR od 16. siječnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,85 EUR od 16. veljače 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 104,87 EUR od 16. ožujka 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,60 EUR od 16. travnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 110,07 EUR od 16. svibnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 116,19 EUR od 16. lipnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 115,75 EUR od 16. srpnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 108,13 EUR od 16. kolovoza 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 121,05 EUR od 16. rujna 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 116,36 EUR od 16. listopada 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 110,23 EUR od 16. studenog 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 116,22 EUR od 16. prosinca 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 116,24 EUR od 16. siječnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,44 EUR od 16. veljače 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 110,42 EUR od 16. ožujka 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 43,00 EUR od 16. travnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da plati trošak parničnog postupka od 812,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od 24.4.2026. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu kontrolora karata s koeficijentom složenosti 2,00, dok je kod tuženika sistematizirano i radno mjesto kontrolora karata II s višim koeficijentom. Ističe da radnici na tim radnim mjestima obavljaju iste poslove jednake složenosti, ali da je tužitelju isplaćivana niža plaća, zbog čega smatra da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike. Slijedom navedenog potražuje razliku plaće i pripadajućih primitaka za razdoblje od studenog 2020. do ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 3.385,23 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da je tužitelj radio na radnom mjestu kontrolora karata do prestanka radnog odnosa u svibnju 2023., te da su koeficijenti složenosti poslova za radna mjesta kontrolora karata uređeni pravilnikom tuženika. Ističe da tužba nije dovoljno određena u pogledu razdoblja i visine potraživanja, da tužitelj ne može potraživati razliku plaće nakon prestanka radnog odnosa, te prigovara zastari potraživanja. Predlaže odbacivanje, odnosno podredno odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka RŠ i GŠ te tužitelja kao stranke u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, i to između obračunatog koeficijenta složenosti poslova 2,00 i 2,10 te koeficijenta 2,20, za koji tužitelj smatra da mu pripada.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika te da je u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu od 29. ožujka 1996. s pripadajućim dodacima, kao i Ugovora o radu od 6. travnja 2023., pri čemu mu je plaća bila obračunavana prema koeficijentima složenosti poslova 2,00 i 2,10, dok je radni odnos prestao 18. svibnja 2023. Nadalje, nije sporno da su Pravilnikom o organizaciji radnih mjesta tuženika sistematizirana radna mjesta kontrolor karata I s koeficijentom 2,00 i kontrolor karata II s koeficijentom 2,10, odnosno da su za navedena radna mjesta propisani različiti koeficijenti složenosti poslova. Također nije sporno da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću prema navedenim koeficijentima, što proizlazi iz dostavljenih isplatnih lista. Nakon što je tuženik dostavio izračun razlike plaće za slučaj primjene koeficijenta 2,20, a koji je tužitelj prihvatio i prema njemu precizirao tužbeni zahtjev, među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.385,23 eura.

7. Sporno je jesu li poslovi radnog mjesta kontrolora karata I i kontrolora karata II kod tuženika u naravi jednaki poslovi u smislu Zakona o radu, odnosno ima li tužitelj pravo na jednaku plaću za jednak rad te, posljedično, na isplatu razlike plaće između primijenjenih koeficijenata i koeficijenta 2,20 za utuženo razdoblje.

8. Svjedok ĐŠ iskazao je da je zaposlen kod tuženika od 2016. godine na radnom mjestu kontrolora karata u javnom gradskom prijevozu. Naveo je da obavlja iste poslove kao i tužitelj, bez razlika u sadržaju i složenosti rada. U utuženom razdoblju imao je koeficijent složenosti poslova 2,20. Ujedno je izjavio da su u tom razdoblju radili u timovima, najčešće po troje radnika, te da je s tužiteljem povremeno bio raspoređen u isti tim.

9. Svjedok GŠ iskazao je da je kod tuženika zaposlen od 1989. godine, te da radi kao kontrolor karata – koordinator u javnom gradskom prijevozu. Naveo je da su poslovi koje obavlja isti kao i poslovi tužitelja, bez bitnih razlika u njihovoj naravi i složenosti. U utuženom razdoblju imao je koeficijent složenosti poslova 2,40. Također je naveo da su radili u timovima te da je s tužiteljem povremeno bio raspoređen u isti tim.

10. Tužitelj JŠ iskazao je da je kod tuženika zaposlen od 1987. godine na radnom mjestu kontrolora karata u javnom gradskom prijevozu. Naveo je da obavlja iste poslove kao i saslušani svjedoci, bez razlika u sadržaju rada, te da je tako bilo i u utuženom razdoblju. U tom razdoblju njegova je plaća bila obračunavana prema koeficijentu složenosti poslova 2,00.

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja ocijenio vjerodostojnima, životnima i međusobno suglasnima, budući da su isti u bitnome podudarni u pogledu odlučnih činjenica, a njihova uvjerljivost nije dovedena u pitanje tijekom postupka.

12. Iz navedenih iskaza proizlazi da su tužitelj i usporedni radnici kod tuženika u utuženom razdoblju obavljali iste poslove kontrolora karata, bez razlika u sadržaju, opsegu i složenosti rada, pri čemu su bili raspoređivani u iste radne timove i obavljali poslove pod jednakim uvjetima. Unatoč tome, za obavljanje takvih poslova primjenjivani su različiti koeficijenti složenosti poslova, što je za posljedicu imalo i različitu visinu plaće.

13. Prema odredbi čl. 91. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću za jednak rad i rad jednake vrijednosti, pri čemu se takvim radom smatra rad iste ili slične naravi i složenosti koji se obavlja u istim ili usporedivim uvjetima. Navedeno načelo primjenjuje se na sve radnike koji obavljaju jednake poslove, neovisno o nazivu radnog mjesta, što proizlazi i iz sudske prakse.

14. Sukladno čl. 91. st. 4. istog Zakona, ništetne su odredbe ugovora o radu koje su protivne navedenom načelu, pa su u konkretnom slučaju ništetne i odredbe kojima je tužitelju utvrđen niži koeficijent. Naime, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i radnici koji su ostvarivali plaću prema koeficijentu 2,20, zbog čega mu pripada pravo na isplatu razlike plaće u punom utvrđenom iznosu. Svako suprotno postupanje predstavljalo bi povredu načela jednakog postupanja prema radnicima.

15. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o jednakom radu u smislu Zakona o radu, zbog čega je tuženik bio dužan tužitelju isplaćivati jednaku osnovnu plaću kao i drugim radnicima koji su obavljali isti posao. Kako je nesporno da tužitelju u utuženom razdoblju nije bila isplaćivana plaća u visini koja odgovara koeficijentu 2,20, već prema nižim koeficijentima, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan.

16. Sud nije prihvatio prigovor tuženika o neurednosti tužbe. Naime, tužitelj je tijekom postupka, nakon dostave izračuna tuženika, precizirao tužbeni zahtjev u pogledu razdoblja i visine potraživanja, čime su otklonjeni eventualni nedostaci tužbe, pa je ista podobna za meritorno odlučivanje.

17. Nadalje, sud nije prihvatio ni prigovor zastare. Naime, tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanja iz radnog odnosa koja zastarijevaju u petogodišnjem zastarnom roku. Budući da je tužba podnesena 5. studenoga 2025., a tužitelj potražuje razliku plaće za razdoblje od studenoga 2020. do ožujka 2023., proizlazi da su sva utužena potraživanja obuhvaćena navedenim zastarnim rokom. Slijedom toga, prigovor zastare nije osnovan.

18. U odnosu na navode tuženika da tužitelj ne može potraživati razliku plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa, sud ističe da tužitelj niti ne potražuje takvu razliku, već je tužbeni zahtjev ograničen na razdoblje trajanja radnog odnosa. Slijedom svega navedenog, prigovori tuženika ocijenjeni su neosnovanima.

19. Slijedom provedenog dokaznog postupka, utvrđenog činjeničnog stanja te pravilne primjene materijalnog prava, sud je zaključio da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove jednake naravi i složenosti kao i usporedni radnici, a za koje mu nije bila isplaćivana odgovarajuća plaća. Time je tuženik postupio protivno načelu jednake plaće za jednak rad, zbog čega tužitelju pripada pravo na isplatu razlike plaće u utvrđenom iznosu.

20. Stoga je sud tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim te odlučio kao u izreci ove presude.

21. Sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) tuženik je dužan platiti zatezne kamate na dosuđeni iznos, koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, odnosno od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate (čl. 92. st. 4. ZR-a). Zatezne kamate ne dosuđuju se na dio koji se odnosi na porez na dohodak i prirez, budući da ta obveza dospijeva tek isplatom plaće, slijedom čega na te iznose ne teku zatezne kamate.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa su troškovi dosuđeni tužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.138/23), prema vrijednosti predmeta spora od 3.385,23 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr.7/1), zastupanja na ročištima od 18. veljače 2026. i 15. travnja 2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr.9/1), te sastava podneska od 19. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8/4), uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 812,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 30. prosinca 2025., budući da se radi o podnesku kojim se dopunjuje tužba, pa je to dužan sam snositi, niti mu je priznat trošak objave presude, jer isti nije nastao.

23. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku