REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-989/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Grbavac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika JL, vlasnika obrta [obrt] prijevoz, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je odluka tuženika JL, vlasnika obrta [obrt] o raskidu ugovora o radu od 15. travnja 2025. nedopuštena te da radni odnos tužitelja VL kod tuženika JL, vlasnika obrta [obrt] nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku JL, vlasniku obrta [obrt] da tužitelja VL vrati na poslove montera stolarije, odnosno u nedostatku istih na druge odgovarajuće poslove, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku JL, vlasnika obrta [obrt] naknaditi tužitelju VL trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 25. ožujka 2025. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova montera stolarije. Sukladno sklopljenom ugovoru, tužitelj je sa radom započeo 1. travnja 2025. Dana 15. travnja 2025. tuženik je donio Odluku "Raskid ugovora o radu" i istu putem aplikacije WhatsApp dostavio tužitelju na njegov privatni broj mobitela. Na predmetnoj Odluci tuženika je naznačeno da se ugovor o radu raskida izvanredno te je tuženik naveo da radni odnos prestaje s 15. travnjem 2025. Protiv navedene odluke poslodavca tužitelj je 25. travnja 2025. uložio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, a na koji zahtjev tuženik u zakonom određenom roku nije dao odgovor. Odluka tuženika o raskidu ugovora o radu je nedopuštena i nezakonita jer nisu postojali opravdani razlozi za istu. Ugovor o radu sklopljen je i potpisan dobrovoljno između stranaka te kao takav proizvodi određene pravne učinke. Zakonom o radu decidirano je navedeno koji su razlozi za prestanak radnog odnosa, to je zatvoreni broj numerus clausus te nema drugih načina prestanka radnog odnosa. Radni odnos ne može prestati jednostranom odlukom poslodavca o raskidu ugovora o radu te je iz toga razloga predmetna odluka tuženika nedopuštena i nezakonita. Ova odluka je nezakonita jer nije u skladu sa odredbama Zakona o radu. Nije ispoštovana procedura propisana Zakonom, odluka nije dostavljena radniku sukladno odredbama Zakona, radniku nije bilo omogućeno da dostavi svoju obranu. Predmeta odluka ne sadrži niti razlog otkaza niti obrazloženje iste, a što je zakonski preduvjet za valjanost odluke o otkazu. Prije svega se postavlja pitanje da li je to odluka o raskidu ili odluka o otkazu, jer iz iste to ne proizlazi jasno. Predmetna odluka o otkazu ne sadrži sve potrebno što jedna odluka o otkazu mora sadržavati. Ako se radi o izvanrednom otkazu za isto mora postojati razlog, a u njoj nije navedeno koji bi to bio razlog. Osim toga, ista je donesena nakon što je radnik otišao na bolovanje, a o čemu je poslodavac bio obaviješten slijedom čega proizlazi da je odluka o raskidu ugovora o radu upravo donesena jer je radnik morao otići na bolovanje, a što je nedopustivo i u protivnosti sa zakonom. Tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o radu nije znao da će morati na operaciju, ista mu je indicirana 10. travnja 2025. kada je bio na pregledu, a za koji pregled se naručio prije godinu dana. Tuženik je kao njegov poslodavac bio upoznat sa činjenicom da tužitelja bole leđa duže vrijeme jer su o tome i razgovarali. Zaključno, odluka tuženika o raskidu ugovora o radu koja se, sukladno mišljenju tužitelja, ima smatrati otkazom ugovora o radu nedopuštena je iz više razloga, prije svega nije udovoljeno uvjetima koje propisuje Zakon o radu, a vezano uz naznaku vrste otkaza, nadalje nije ispoštivana procedura postupka prije otkazivanja propisana čl. 119. ZOR-a, nema obrazloženja, otkaznog roka odnosno odluka ne sadržava ništa od onoga što je propisano odredbama Zakona o radu.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu. Na pripremnom ročištu održanom 20. listopada 2025. tuženik je naveo da osporava tužbu jer je tužitelj bolestan i nije na razgovoru za posao rekao da je bolestan. Tužitelj je završio na bolovanju 4. prosinca 2024. i tužitelj nije donio doznake za bolovanje te je on morao otkazati sve klijente. Tužitelj mu je lagao i da je znao, ne bi ga niti zaposlio.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 25. ožujka 2025. (str. 6-7 spisa), odluke o raskidu ugovora o radu od 15. travnja 2024. (str. 8 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 25. travnja 2025. (str. tužitelja 10-11 spisa), potvrda o primitku i povratnica (str. 12-14 spisa), potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 15 spisa), medicinske dokumentacije (str. 16-17 spisa), WhatsApp poruke (str. 9 i 18 spisa) te je saslušan tužitelj VL (str. 24-25 spisa). Sud nije saslušao tuženika budući isti, iako uredno pozvan, dva puta se nije odazvao pozivu suda radi saslušanja kao stranke u postupku. Sud je također odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem supruge tužitelja kao svjedoka kao nepotreban.

4. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu temeljem članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR).

6. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

7. Tijekom postupka sud je utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik 25. ožujka 2025. sklopili ugovor o radu za obavljanje poslova montera stolarije, s početkom rada 1. travnja 2025.,

-da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu te da predmetna odluka nije obrazložena,

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava temeljem članka 133. stavka 1. ZR-a i tužbu temeljem članka 133. stavka 2. ZR-a.

8. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Zakon o radu, kao specijalni propis koji uređuje prestanak radnog odnosa, ne poznaje institut „raskida ugovora o radu" kao samostalan način jednostranog prestanka radnog odnosa na inicijativu poslodavca. Jedini odgovarajući pravni institut za jednostrani prestanak radnog odnosa bez otkaznog roka jest izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu navedene odredbe. Imajući u vidu da je tuženikova odluka sadržajno usmjerena na trenutačni i jednostrani prestanak radnog odnosa tužitelja bez poštivanja otkaznog roka, ovaj sud utvrđuje da se predmetna odluka o raskidu ugovora o radu ima smatrati izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu Zakona o radu.

9. Odredbom članka 120. stavka 2. ZR-a propisana je obveza poslodavca da otkaz obrazloži u pisanom obliku, dok stavak 1. iste odredbe propisuje da otkaz mora biti u pisanom obliku, a stavak 3. da mora biti dostavljen osobi kojoj se otkazuje. Obveza obrazloženja nije samo formalna pretpostavka već ima materijalnopravnu svrhu, a to je da radniku mora biti poznato koji mu se povrede obveza stavljaju na teret kako bi mogao učinkovito ostvariti sudsku zaštitu iz članka 133. ZR-a, a sudu mora biti omogućeno ispitivanje osnovanosti i opravdanosti razloga na kojima se otkaz temelji. U konkretnom predmetu, kako tuženikova odluka ne sadrži obrazloženje, ista je donesena u suprotnosti s prisilnom propisima što, samo po sebi, dovodi do nedopuštenosti odluke o otkazu.

10. Na pripremnom ročištu koje je održano 20. listopada 2025. tuženik je kao razloge za otkazivanje ugovora o radu iznio okolnosti koje se ne nalaze u sadržaju sporne odluke o izvanrednom otkazu. Naime, tuženik je naveo da je tužitelj bolestan, da pri sklapanju ugovora o radu nije obavijestio tuženika o svojoj bolesti te da ga je time doveo u zabludu. Međutim, u sudskom postupku u kojemu radnik ostvaruje zaštitu prava povrijeđenih odlukom poslodavca o otkazu ugovora o radu, poslodavac se ne može s uspjehom pozivati na razloge koje ta odluka o otkazu ne sadrži, niti sud može svoju odluku o opravdanosti otkaza temeljiti na bilo kojim drugim razlozima osim onih koje je poslodavac naveo u samoj odluci (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-408/2024). Stoga su svi navodi tuženika izneseni na pripremnom ročištu od 20. listopada 2025. koji se odnose na razloge otkazivanja ugovora o radu tužitelju pravno irelevantni i ovaj ih sud nije uzeo u obzir pri ocjeni dopuštenosti predmetnog izvanrednog otkaza ugovora o radu.

11. Odredbom članka 119. stavka 2. ZR-a propisano je da je poslodavac, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Iz provedenog postupka utvrđeno je da tuženik tužitelju, prije donošenja sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije, ni na koji način, omogućio iznošenje obrane. Tuženik u ovom postupku nije niti tvrdio, a niti dokazao, da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti koje bi opravdavale propuštanje tuženika da tužitelju omogući iznošenje obrane. Slijedom navedenog, sporna odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena je i iz tog razloga.

12. Tijekom postupka saslušan je tužitelj VL koji je u svom iskazu naveo da je 1. travnja 2025. počeo raditi kod tuženika na radnom mjestu montera namještaja te da je u trenutku zasnivanja radnog odnosa imao bolove u kralježnici koje je osjećao već godinu i pol prije zaposlenja kod tuženika, s kojim bolovima je radio i kod ranijih poslodavaca. Tužitelj je naveo da u trenutku zasnivanja radnog odnosa nije znao da će morati ići na operaciju, te da ga je njegova liječnica šest do sedam mjeseci prije zaposlenja naručila na prvi pregled kod neurokirurga. Taj pregled obavljen je 10. travnja 2025., a tuženik mu je omogućio odlazak na isti. Na pregledu mu je neurokirurg priopćio da mora pristupiti operaciji jer bi u protivnom završio u invalidskim kolicima, nakon čega je tužitelj idući dan tuženiku predočio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i obavijestio ga o potrebi hitne operacije. Tužitelju je bolovanje otvoreno s 15. travnja 2025., a istoga dana mu je tuženik dostavio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu putem aplikacije WhatsApp. Tužitelj je naveo da odluka o otkazu nije bila obrazložena te da ga je tuženik, kada je počeo raditi, prijavio na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a odjavio s 15. travnja 2025. U tjednu koji je uslijedio nakon primitka odluke o otkazu tužitelj je obavio sve pretrage potrebne za operaciju, a operiran je krajem travnja 2025.

13. Sud vjeruje iskazu tužitelja jer je životan i logičan. Tužitelj je svoje navode iznio jasno i dosljedno, a isti su u bitnome potvrđeni i dokumentacijom priloženom u spis. Sud je iskaz cijenio isključivo u dijelu koji se odnosi na okolnosti donošenja i dostave odluke o otkazu ugovora o radu. Navode tužitelja koji se odnose na njegovu bolest, operaciju i tijeku liječenja sud nije cijenio niti je iste uzimao u obzir pri donošenju odluke u ovom predmetu, budući da sporna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne sadržava nikakve otkazne razloge, pa u situaciji u kojoj otkazni razlozi nisu ni navedeni, nije moguće niti potrebno ocjenjivati je li tužiteljevo zdravstveno stanje moglo ili nije moglo predstavljati opravdani razlog za otkazivanje.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je mišljenja da je sporna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena iz više međusobno neovisnih i kumulativnih razloga. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne sadrži nikakve otkazne razloge i u njoj nije naveden činjenični supstrat iz kojeg bi bilo vidljivo zbog koje je osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili koje je druge osobito važne činjenice tužitelju otkazan ugovor o radu, čime nije ispunjen formalnopravni uvjet dopuštenosti izvanrednog otkaza propisan odredbom članka 116. stavka 1. ZR-a. Nadalje, tuženik tužitelju prije donošenja predmetne odluke nije, na bilo koji način, omogućio iznošenje obrane, a u ovom postupku nije dokazao niti tvrdio da su postojale okolnosti koje bi, u smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a, opravdavale propuštanje te zakonske obveze, što predstavlja samostalan razlog nedopuštenosti otkaza. Također, razlozi za otkazivanje ugovora o radu koje je tuženik iznio na pripremnom ročištu od 20. listopada 2025. nisu predmet ocjene ovoga suda, budući da poslodavac u sudskom postupku ne može s uspjehom isticati razloge za otkaz koji nisu bili navedeni u samoj odluci o otkazu. Čak i kada bi odluka o otkazu sadržavala razloge koje je tuženik naknadno iznio u postupku, valja reći da privremena nenazočnost radnika na radu zbog bolesti nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sukladno članku 117. stavku 1. ZR-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

15. Na temelju odredbe članka 124. stavka 1. ZR-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

16. Ostali izvedeni dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

17. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na članku 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troška. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2 Tarife), što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 625,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

18. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

19. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno članku 328. stavku 2. ZPP-a.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku