REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-583/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB: 25132169807 , za posebne usluge, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 238,90 eur, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-131/2025 od 13. studenog 2025., 24. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u dijelu točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-131/2025 od 13. studenog 2025., kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 372,22 eur sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
II. Djelomično se uvažava tuženikova žalba, preinačuje odluka o trošku sadržana u dijelu točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-131/2025 od 13. studenog 2025., u dijelu u kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 137,50 eur s pripadajućom kamatom i rješava:
Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 137,50 eur s pripadajućom kamatom kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 138,27 eur, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 125,00 eur tuženikov zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Točkom III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-131/2025 od 13. studenog 2025., naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 509,72 eur sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Protiv te točke tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je prvostupanjski sud tužitelju odmjerio parnične troškove pogrešnom primjenom materijalnog prava, odnosno na temelju pogrešnog iznosa vrijednosti predmeta spora, te da VPS treba odrediti prema kondemnatornom zahtjevu u iznosu od 238,90 eur. Poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odluke županijskih sudova. Nadalje navodi kako tužitelju ne pripada trošak u punom iznosu za pristup na ročište 28. listopada 2025. na kojem se nije raspravljalo, te za sastav podneska 5. ožujka 2025 jer se ne radi o obrazloženom podnesku. Smatra da su i pristojbe previsoko određene. Predlaže rješenje o trošku preinačiti sukladno vrijednosti predmeta spora. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 263,27 eur.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući odluku u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Žalbeni navod da je prvostupanjski sud tužitelju odmjerio parnične troškove pogrešnom primjenom materijalnog prava, odnosno na temelju pogrešnog iznosa vrijednosti predmeta spora je osnovan.
7. Prvostupanjski sud zaključuje da su u konkretnom slučaju predmet spora objektivno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe (točka 1. tužbenog zahtjeva) i isplatu točno određenog novčanog iznosa (točka 2. tužbenog zahtjeva) i da svaki skladu s citiranim odredbama članka 35. i članka 37. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, ima svoju zasebnu vrijednost predmeta spora jer se radi o dva samostalna glavna tužbena zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi: 1) glavnom deklaratornom tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe i 2) glavnom kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu točno određenog novčanog iznosa.
8. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj se, u slučaju kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu i kada se zapravo radi o tzv. deklaratornom preambulu (prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva), vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti zahtjeva za isplatu (poslovni broj Rev-1264/2007., Rev-349/2020) dakle, ovdje, prema iznosu od 238,90 eur (25 bodova), a ne prema iznosu od 477,80 eur. To posredno proizlazi i iz odredaba članka 35. i članka 40. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku koje je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i prilikom donošenja odluke u pobijanom dijelu.
9. Po ocijeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 238,90 eur (25 bodova) pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: OT) tužitelju je priznat slijedeći trošak:
- za sastav podneska - tužbe u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 7. t. 1. OT)
- za sastav obrazloženog podneska od 5. ožujka 2025. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT),
- trošak zastupanja na ročištima 15. srpnja 2025. i 28. listopada 2025. u iznosu od 50,00 eur za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. OT),
- trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9. t . 3. OT),
- trošak PDV-a 25% 62,50 eur ukupno 312,50 eur.
Tužitelju pripada pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,18 eur i za presudu u iznosu od 26,54 eur, sve u skladu s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), sveukupno 372,22 eur. Stoga je valjalo potvrditi točku III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 372,22 eur, dok je za više dosuđeni trošak u iznosu od 137,50 eur, valjalo preinačiti odluku suda i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
10. Žalbeni navodi da tužitelju ne pripada trošak u punom iznosu za pristup na ročište 28. listopada 2025. na kojem se suprotno navodima raspravljalo i da podnesak od 5. ožujka 2025. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu nije obrazloženi podnesak nisu osnovani.
11. Tuženiku koji je uspio djelomično sa svojom žalbom dosuđen je trošak žalbenog postupka u iznosu od 138,27 eur (VPS 238,90 eur), dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 150,00 eur njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.
12. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a.
Zagreb, 24. travnja 2026.
Sudac
Tatjana Kujundžić Novak
