REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-277/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TE, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika TE izjavljenoj po branitelju Duji Duplančić, odvjetniku iz Splita, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-184/2018-18 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog TE kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim optuženi TE zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teška krađa u pokušaju, označeno u članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1., sve u svezi članka 34. KZ/11, počinjenja kaznenog djela krađe – opisano u članku 228. stavak 1. KZ/11 i počinjenja kaznenog djela teške krađe, opisano po članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, sve u svezi sa člankom 51. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa mu je za kazneno djelo teške krađe u pokušaju, opisano i označeno pod točkom l. izreke presude, temeljem članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. u svezi s člankom 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo krađe, opisano i označeno pod točkom ll. izreke presude na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo teške krađe, opisano i označeno pod točkom lll. izreke presude, temeljem odredbe članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i na temelju članka 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se dio jedinstvene kazne na koju je optuženi osuđen u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti dok se preostali dio jedinstvene kazne u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeno trgovačko društvo Braća Pivac d.o.o. Vrgorac sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 optuženi TE dužan je naknaditi troškove u ukupnom iznosu od 587,55 eura od čega iznos od 387,55 eura predstavlja trošak biološkog vještačenja, a iznos od 200,00 eura paušalnu svotu.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi TE po branitelju Duji Duplančić, odvjetniku iz Splita, zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se prema optuženom primjeni uvjetna osuda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, jer je prvostupanjski sud određujući vrstu i mjeru kazni, pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje su utjecale na odluku da kazna bude lakša ili teža.
6.1. Optuženik predlaže da mu se izrekne uvjetna osuda, umjesto djelomične uvjetne osude, jer bi i takva sankcija polučila svoju svrhu, jer u međuvremenu kako je od počinjenja predmetnih kaznenih djela prošlo 8 godina, optuženik je promijenio način života, zaposlio se u Njemačkoj i ostvarivao uredne prihode te se dobrovoljno javio po pozivu na izdržavanje kazne zatvora, stoga smatra da nije svrsishodno i oportuno primijeniti bezuvjetnu zatvorsku kaznu. Upravo spomenute okolnosti na strani optuženika po žalitelju su trebale biti vrednovane kao olakotne okolnosti koje uz, po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti (iskreno priznanje, iskazano kajanje, činjenicu da su predmeti vraćeni oštećenicima i činjenicu da se optuženik u posljednje vrijeme nije pojavljivao kao počinitelj istovrsnih ili drugih kaznenih djela) bi opravdale da se optuženiku odredi najniža moguća zapriječena kazna zatvora, te izrekne uvjetna osuda.
6.2. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, prvostupanjski je sud optuženiku pravilno utvrdio olakotne okolnosti, dok mu je kao otegotno cijenio njegovu dosadašnju višekratnu kaznenu osuđivanost zbog istih kaznenih djela te način i težinu počinjenih kaznenih djela, koje okolnosti je u svemu pravilno vrednovao.
6.3. Nakon takve ocjene i vrednovanja navedenih okolnosti, razvidno je da je prvostupanjski sud uz to uzeo u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i okolnosti u kojima je optuženik živio prije i poslije počinjenja predmetnih kaznenih djela, pa polazeći od stupnja njegove krivnje i pogibeljnosti djela, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je optuženiku utvrdio za svako od počinjenih kaznenih djela počinjenih u stjecaju kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo teške krađe u pokušaju, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo krađe i kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo teške krađe, koje kazne zatvora su bliže zakonskom minimumu, pa vodeći računa o počiniteljevoj ličnosti i počinjenim kaznenim djelima i njihovoj ukupnosti, pravilno ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a zatim na temelju članka 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju 7 (sedam) mjeseci izvršiti dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
6.4. Pri tome prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće nadalje činiti kaznena djela, zbog čega mu je opravdano izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, očito uvažavajući činjenicu da se, kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, optuženik unazad 8 godina nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, a što bi bilo u skladu s navodima njegove obrane da je sredio život, da radi u Njemačkoj i ne čini kaznena djela.
6.5. Kod takvog stanja stvari nije bilo osnove za izricanje uvjetne osude.
7. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 24. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
