REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-307/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NR, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19 i 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-677/2022-6 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uvjetnoj osudi, na način da se optuženi NR za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženi NR zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađom, opisano po članku 228. stavak 1. KZ/11 i na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te se kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi NR obvezan je naknaditi štetu oštećenom trgovačkom društvu "Jukić- dam" d.o.o. prouzročenu počinjenjem kaznenog djela i to u iznosu od 360,21 eura.

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 naloženo je optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka čija će se visina sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08 utvrditi posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati i preinači prvostupanjska presuda na način da se optuženom NR izrekne bezuvjetna kazna zatvora, a podredno da se presuda ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Premda državni odvjetnik uvodno najavljuje žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, taj žalbeni razlog posebno ne obrazlaže, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se istom pobija odluka o uvjetnoj osudi.

6.1. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi postojale povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je našao da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog odluke o uvjetnoj osudi državni odvjetnik smatra kako nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude iz razloga jer je optuženik predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja više presuda (presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-88/21, Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-2069/18, K-2102/20 i K-196/19) pa je nejasan stav prvostupanjskog suda da se izrečenom sankcijom može postići svrha kažnjavanja. Ističe nadalje da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, posebice priznanje i kajanje, koji su po žalitelju neistiniti i usmjereni otklanjanju kaznene odgovornosti, a u cilju izricanja blaže sankcije, jer da je optuženiku iskreno stalo tada bi barem djelomično pokušao naknaditi preostalu štetu oštećeniku, znajući da je postavljen imovinsko pravni zahtjev. Nadalje, smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu ustrajnosti optuženika u protupravnom postupanju, njegovu agresivnost, iznimno visoku količinu kriminalne volje kao i činjenicu kako je riječ o ustaljenom načinu ponašanja optuženika koji svoje financijske potrebe zadovoljava činjenjem kaznenih djela, a napose s obzirom na činjenicu da očito brojne ranije osude nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga s pozitivnim propisima i društvenim normama.

8. Ovaj sud drugog stupnja prihvaća po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje su od utjecaja za odmjeravanje kazne u ovom slučaju. Premda žalitelj u žalbi ističe da nisu cijenjene određene okolnosti, ukazuje se žalitelju da ništa ne upućuje na to da bi se agresivnost (ništa ne upućuje ni u čemu bi se manifestirala ta agresivnost) imala smatrati otegotnom okolnošću, niti išta upućuje da bi na strani optuženika postojala iznimno visoka količina kriminalne volje, a ništa ne upućuje niti na ustrajnost okrivljenika u protupravnom postupanju za inkriminirano kazneno djelo. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio optuženikovo ponašanje prije inkriminiranog kaznenog djela, odnosno podcijenio je otegotnu okolnost njegove dosadašnje osuđivanosti. Prema izvatku iz kaznene evidencije optuženik je od 2019. godine do 2021. godine osuđen u četiri navrata za kaznena djela protiv imovine – krađa, te su mu izricane uvjetne kazne zatvora, dakle za istovrsno kazneno djelo bio je prethodno osuđivan na uvjetne osude, koje osude očigledno nisu polučile svoju svrhu, štoviše, kazneno djelo za koje je sada osuđen počinio je u vremenu provjeravanja po prethodnim osudama, odnosno u činjenje ovog kaznenog djela upustio se premda je znao da su protiv njega vođeni kazneni postupci za istovrsna kaznena djela koji su okončani uvjetnim osudama, a što samo upućuje na zaključak da je olako shvatio posljedice uvjetne osude i postupanje protivno pravilima uvjetne osude. Stoga opravdano državni odvjetnik ukazuje na višestruku optuženikovu osuđivanost za istovrsna kaznena djela zbog čega su, prema mišljenju ovog suda drugog stupnja, ispunjeni uvjeti za izricanje strože kazne, odnosno nije bilo mjesta za izricanje upozorenja uz prijetnju kaznom, tj. uvjetnoj osudi, zbog čega je žalbu državnog odvjetnika valjalo prihvatiti.

9. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo je radi ostvarivanja ciljeva generalne i specijalne prevencije u smislu članka 41. KZ/11 optuženiku izreći strožu kaznu.

10. Kako je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni osnovana, te kako preispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08, nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je presuditi kao u izreci na temelju članka 486. ZKP/08.

Slavonski Brod, 24. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić