REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kžzd-28/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika SD, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KOz- DO-87/21, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-77/2021-51 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-77/2021-51 od 18. travnja 2025., optuženik SD temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP-a oslobođen je optužbe da ne provodi odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece-neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano i kažnjivo u članku 173. stavak 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP-a). ODO smatra da sud pogrešno zaključio kako u konkretnom slučaju nije bilo dostatnih dokaza u prilog optužbe i da je slijedom toga optuženik oslobođen optužbe, iako iz iskaza majke djeteta kao i svjedokinje proizlazi drukčiji zaključak. Smatraju da je optuženi nije poštovao odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, poduzeo je sve da maloljetnoj djevojčici iskrivi realnu sliku njezine majke te nije poduzeo niti jednu radnju posredstvom za to nadležnih službi da pomogne djetetu izgraditi kvalitetan odnos s majkom. Svakoj inicijativi Centra pristupio je samo formalno pozitivno, no kao što je iz materijalnih podataka vidljivo ni u čemu nije ustrajao i sve bi nakon dva mjeseca prekinuo, niti je na tretmane u Dječji dom „Tić“ Rijeka djevojčicu odvozio. Iz svega navedenog je vidljivo da je djevojčica uključena u roditeljski konflikt i izložena informacijama o sudskom postupku neprimjerenima za svoju dob. Smatraju da je optuženik svjesno i namjerno opstruirao provođenje sudske odluke za zaštitu dobrobiti djeteta time što je maloljetnoj kćeri iskrivio sliku o njezinoj majci. Slijedom svega navedenog predlažu da viši sud uvaži žalbene razloge i pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima tako da se optuženika proglasi krivim i izrekne primjerenu kaznenu sankciju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu žalitelj kad tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Upravo je suprotno mišljenje ovog drugostupanjskog vijeća, jer žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke.
6.1.Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako u činjeničnom opisu optužbe nije navedena niti jedna konkretna radnja kojom je optuženik kao otac spriječio ili onemogućio provođenje susreta majke i djeteta već je samo paušalno navedeno da unutar utuženog razdoblja optuženik nije omogućavao susrete majke sa kćeri kako je to određeno sudskom odlukom. Pored toga iz iskaza svih ispitanih svjedoka i obrane optuženika je nesporno utvrđeno da se susreti majke i kćeri nisu odvijali sukladno sudskoj odluci, iz razloga što maloljetna S nije željela susrete s majkom, ali to se ne može pripisati u namjerno ponašanje optuženika. Situacija se u međuvremenu popravila i S odlazi kod majke, ali samo onoliko koliko ona hoće i kada hoće. Osim toga i sama oštećena je u svom iskazu navela kako S nije htjela ići na susrete s njom, a pretpostavlja da je to zato što je bila pod utjecajem oca, navodeći kako joj je S najviše zamjerila što joj nije rekla za svoje vjenčanje i da će dobiti sestru i što je oštećena svjedočila u vezi prometne nesreće. Kad je pitala optuženika zašto S ne želi ići k njoj on joj je rekao da ne zna i da joj on ne brani. Oštećena je to prijavljivala Centru za socijalni rad, oni su radili izvide, a kad ih je zatražila da dijete boravi kod nje dok je optuženik bio u zatvoru, iz Centra su joj rekli da je bolje da bude kod optuženikove majke. Prema tome i u vrijeme dok je optuženik bio u istražnom zatvoru, sudska odluka o susretima i druženjima se nije provodila. U vezi događaja od 16.veljače 2020.nije sa sigurnošću utvrđeno da mlt. S nije bila kod kuće kad je oštećena došla po nju a u telefonskom razgovoru joj nije htjela reći gdje se nalazi također nije utvrđeno da je tako bilo i da je za to odgovoran optuženik, jer optuženik događaj poriče, njegov iskaz potvrđuje svjedok ND, dok se oštećena ne sjeća što je taj dan bilo. Isto tako u točkama 11.do 14. obrazloženja presude navedena su izvješća Centra za socijalnu skrb Opatija u kojima je detaljno opisana kronologija u vezi neodržavanja susreta i druženja mlt. S i majke ,a iz tih izvješća ne proizlazi da optuženik namjerno nije provodio sudsku odluku ,već da je optuženik prihvaćao inicijative Centra ,da su postojali problemi oko viđanja djeteta s majkom jer je dijete to odbijalo, da je S razgovarala s majkom kad bi ona došla ispred kuće optuženika ili pred školu, ali nije htjela ići kod majke kući i nije se htjela viđati s njom. Iz tih izvješća proizlazi kako obrada u Dječjem domu Tić nije provedena zbog korone 2020. i zbog dislociranosti te loših autobusnih linija tako da mjera stručne pomoći i savjetovanja roditeljima nije provedena jer nije nađena ni osoba koja bi tu mjeru provodila.
6.2.Suprotno žalbenim navodima, u pravu je prvostupanjski sud kad navodi kako iz provedenih dokaza nije sa sigurnošću utvrdio da optuženik s namjerom nije provodio odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud onemogućavajući susrete i druženja majke i kćeri. Stoga se i ovaj drugostupanjski sud slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda kako nema dokaza da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 173.stavak 1.KZ/11 te je opravdano primijenio načelo "in dubio pro reo" te na temelju članka 453.točka 3. ZKP/08, optuženika oslobodio od optužbe. Za svoju odluku prvostupanjski sud je naveo jasne i dovoljne razloge u točkama 27.do 29.1.obrazloženja presude, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, stoga je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.
Požega, 24. travnja 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Damir Ronko
