Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-848/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u ovršnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, protiv protivnice osiguranja CZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčanog potraživanja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-959/2025-4 od 23. listopada 2025., 24. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba predlagateljice osiguranja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-959/2025-4 od 23. listopada 2025.

II. Zahtjev predlagateljice osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog za osiguranje novčanog potraživanja prisilnim zasnivanjem založnog prava na pravu stanovanja na nekretninama: 4. Suvlasnički dio: 967/47730 kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Pula-Pola da po primitku ovog rješenja izvrši zabilježbu odbijenog prijedloga na nekretninama iz točke I. izreke rješenja.

III. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.“

2. Ovo rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija predlagateljica osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava dakle razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., dalje u tekstu ZPP), koji propis se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje u tekstu OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

2.1. U žalbi iznosi svoj stav da je u smislu odredbe čl. 290. st. 1. u vezi s odredbom čl. 81. st. 4. OZ-a moguće upisati prisilnu hipoteku i na pravu plodouživanja jer da pravo plodouživanja može biti predmet ovrhe.

2.2. Pritom se poziva i na odredbu čl. 215. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV) kojim je propisano da plodove poslužne stvari stječe uporabovnik kad ih na temelju ovlasti koje mu daje njegovo pravo uporabe ubere za svoje potrebe, a isto vrijedi i za sve ostale koristi od stvari (st.1.) , a što vrijedi i za najamnine, zakupnine, kamate i druge prihode koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa - civilni plodovi (st. 2.).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, čije se odredbe temeljem čl. 21. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju u ovršnom postupku i postupku osiguranja, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka predviđenih čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje predlagateljica osiguranja , budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, slijedom čega se isto može ispitati.

7. Naime, u svom prijedlogu za osiguranje predlagateljica osiguranja je predlagala da prvostupanjski sud odredi osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na pravu plodouživanja, uporabe i stanovanja protivnice osiguranja na nekretninama upisanim u z.k.u.br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz prijedlog da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini odnosno pravu smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu odnosno pravo kasnije stekla.

8. Stoga je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno zaključio prvostupanjski sud da nema zakonskih uvjeta da bi se moglo udovoljiti predmetnom prijedlogu za osiguranje.

9. Naime, u predmetnom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je osobna služnost u korist protivnice osiguranja, dok je odredbom čl. 202. ZV-a propisana neotuđivost i nenasljedivost osobnih služnosti, odnosno da se osobne služnosti ne mogu prenositi s ovlaštenika na drugu osobu (uz iznimku ako su izričito osnovane i za ovlaštenikove nasljednike, pri čemu se smrću nasljednika beziznimno gase). Obzirom da se radi o pravima koja se ne mogu prenositi s ovlaštenika (protivnika osiguranja) na drugu osobu, ista i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne mogu biti predmet osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini radi buduće naplate novčane tražbine.

10. Vezano uz žalbene razloge predlagateljice osiguranja, potrebno je istaći da je odredbom čl. 203. st. 1. ZV-a propisano je da je pravo plodouživanja osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo.

10.1. Odredbom čl. 81. st. 4. OZ-a propisano je da ako je glede neke nekretnine ili njezina idealnoga dijela osnovano pravo plodouživanja, ono može biti samostalni predmet ovrhe, s time da ovršenik može namiriti svoju tražbinu iz plodova koje to pravo daje na temelju nekoga pravnoga odnosa (najamnina, zakupnina), glede čega se na odgovarajući način primjenjuju pravila Zakona o ovrsi na pravima. Odredbom čl. 239. st. 1. OZ-a propisana je nadležnost suda za ovrhu na drugim imovinskim odnosno materijalnim pravima, između ostalog i na plodouživanju, a odredbom čl. 240. OZ-a propisano je da se ovrha na pravima iz čl. 239. toga Zakona provodi pljenidbom toga prava te njegovim unovčenjem u skladu s odredbama o prodaji pokretnina. Nadalje, odredbom čl. 138. st. 1. OZ-a propisano je da se pljenidba pokretnina obavlja sastavljanjem pljenidbenoga popisa.

11. Stoga cijeneći prednje navedene odredbe, protivno žalbenim navodima, pravilno ukazuje u obrazloženju prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini jer temeljem čl. 296. OZ-a protivnik osiguranja mora biti upisan kao vlasnik ili suvlasnik nekretnine koja je predmet osiguranja, kako bi se založno pravo moglo zasnovati na način propisan u čl. 297. st. 1. OZ-a, a to znači uknjižbom.

12. S obzirom na navedeno, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

13. Zahtjev predlagateljice osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan obzirom da ista nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a).

Osijek, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Jasna Bratek