REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kžzd-13/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene PB, zbog dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2., a u vezi sa člankom 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Koz-DO-80/24, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-145/2024-65 od 12. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-145/2024 od 12. studenog 2024., optuženica PB proglašena je krivom da je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece- povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. Kaznenog zakona, a u vezi članka 51. KZ/11.

1.1. Za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta CB prvostupanjski sud je optuženoj PB na temelju članka 177. stavak 2. u vezi s člankom 48. stavkom 2. KZ/11 i člankom 49. stavkom 1. točka 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta MB na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11 u vezi s člankom 48. stavkom 2. KZ/11 i člankom 49. stavkom 1. točka 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optužena PB osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.3. Na temelju članka 56. stavak 1. i 4. KZ/11 prema optuženoj PB izrečena je uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optužena u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.4. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj PB u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 9. studenog 2023. do 10. studenog 2023., kao i vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. listopada 2024. do 12. studenog 2024.

1.5. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 4. KZ/11 optuženoj PB izrečena je posebna obveza nastavka liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju. Posebna obveza može trajati 4 (četiri) godine.

1.6. Na temelju članka 56. KZ/11 i članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ako optuženica ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11 a iako optuženica u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 4. KZ/11. Ako se utvrdi da optuženica posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 4. KZ/11 nije izvršila iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima ili ju osloboditi obveze ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.

1.7. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optužena PB oslobođena je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08, a koji se odnose na troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 488,42 eura i od 212,36 eura, dok je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 dužna podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti pobijane presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP-a) i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka (članak 471. stavak 2. ZKP-a). OKDO smatra da izrečena kazna nije pravilno određena i da je preblaga, jer sud nije uzeo u obzir sve otegotne okolnosti, nego je previše naglasio olakotne, poput priznanja i kajanja okrivljene. U žalbi se ističe da je okrivljena prema djeci pokazala ozbiljnu agresiju, prijetnje i nasilje, što upućuje na visok stupanj kriminalne volje i opasnosti od ponavljanja djela. Također se navodi kako sud nije uzeo u obzir niti jačinu povrede zaštićenog dobra niti stupanj povrede dužnosti opružene kao majke koja je kaznena djela počinila na štetu vlastite djece te samim time sud nije dovoljno cijenio činjenicu da je okrivljena već kršila ranije mjere i da njezina obećanja o promjeni ponašanja nisu vjerodostojna. Naglašava se da nisu postojali uvjeti za ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma te da je sud pogrešno zaključio kako nema otegotnih okolnosti. Žalitelj smatra da bi kazna trebala biti stroža kako bi odgovarala težini djela i zaštitila djecu. Osim toga, odluku o troškovima kaznenog postupka smatra neopravdanom te da je sud optuženoj trebao naložiti snošenje svih troškova kaznenog postupka koje je ista sama uzrokovala počinivši kaznena djela. Slijedom svega navedenog predlaže da viši sud preinači prvostupanjsku odluku o kazni na način da se optuženoj utvrde pojedinačne i izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju te da joj se naloži plaćanje svih troškova kaznenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nije osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti, nego je previše naglasio olakotne, odnosno da je podcijenio otegotne okolnosti. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odluke o kaznenoj sankciji primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje su od značaja za donošenje odluke o kazni.

5.1. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženoj pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu optuženoj osnovano utvrdio kao olakotne okolnosti iskreno priznanje počinjenog djela, pokajanje zbog svog ponašanja i obećanje da se navedena djela više neće ponoviti, njezinu raniju neosuđivanost te je kao naročito olakotnu okolnost cijenio da se optuženica zbog svojih psihičkih problema samoinicijativno uključila na liječenje kod psihijatra te da je optužena zbog utvrđenih psihičkih poteškoća bila u inkriminirano vrijeme smanjeno ubrojiva, dok otegotnih okolnosti na strani optužene nije utvrdio.

5.2. Neosnovano žalitelj ističe otegotnim činjenicu da je optužena kao majka kaznena djela počinila na štetu vlastite djece, jer se to ne može uzeti kao otegotna okolnost budući da je to obilježje kaznenog djela za koje je optužena proglašena krivom. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud otegotnom trebao cijeniti činjenicu da je optužena kršila mjere opreza zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa djecom te zabrane približavanja djeci iako je obećala da to neće činiti, jer je utvrđeno da je u vrijeme počinjenja djela konkretno tog 8.studenog 2023.optužena bila smanjeno ubrojiva zbog psihičkih teškoća.

6. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene olakotne okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno prema optuženoj primijenio odredbe članka 48.i 49.KZ/11 o ublažavanju kazne te optuženoj za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 10 mjeseci, te je cijeneći ukupnost kaznenih djela i osobine ličnosti optužene ,na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 izrekao joj jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te na temelju članka 56. stavka 1. i 4. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom sa rokom kušnje od četiri godine. Tako izrečena kazna je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, pa strože kažnjavanje, za koje se zalaže državno odvjetništvo, nije osnovano. Osnovano prvostupanjski sud smatra, prije svega uzimajući u obzir olakotne okolnosti da za postizanje svrhe kažnjavanju nije nužno izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora, jer je optužena do sada bila neosuđivana osoba koja se ponašala u skladu sa društvenim normama, a ovaj je događaj bio eksces u njezinu ponašanju, zbog čega je optuženici izrekao uvjetnu osudu uz duži rok provjeravanja, a kroz koje vrijeme će se trajnije utjecati na ponašanje optuženice te joj omogućiti uključivanje u društvo. Uzimajući u obzir i provedeno vještačenje gdje je kod optužene prisutna simptomatologija anksiozno depresivnog poremećaja te elementi poremećaja osobnosti te uzimajući u obzir da optuženica pokazuje suglasnost u daljnjem liječenju ovakva izrečena uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom uz obvezu nastavka liječenja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju odgovara težini učinjenog kaznenog djela, kao i stupnju kaznene odgovornosti optuženice. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se izrečenom uvjetnom osudom uz zaštitni nadzor i posebnu obvezu može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, te da će sve navedeno dovoljno djelovati na optuženicu da shvati neprimjerenost i kažnjivost svojeg ponašanja kao i utjecati kako na optuženicu tako i na druge da ne čine ovakva i slična djela te da shvate neprimjerenost činjenja kaznenih djela te da se s ovom kaznom izriče primjerena društvena osuda za počinjena kaznena djela.

6.1. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

7. Žalba zbog odluke o troškovima postupka nije osnovana. Ispitujući odluku o troškovima kaznenog postupka ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 148.stavak 6. ZKP/08 te optuženicu oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145.stavak 2.točka 1.ZKP/08, a koji se odnose na troškove psihijatrijskog vještačenja, dok je optuženicu obvezao podmiriti troškove kaznenog postupka na ime paušalne svote. Obzirom da je optuženica trenutno na porodiljnom dopustu i prima malu naknadu, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

8. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.

Požega, 24. travnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Damir Ronko