REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kžzd-22/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog GĆ, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona i dr. (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika GĆ po branitelju Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kzd-58/2022-28 od 22. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika GĆ odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-58/2022-28 od 22. siječnja 2025., optuženik GĆ proglašen je krivim da je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to pod točkom 1. - kazneno djelo iz članka 179a Kaznenog zakona, pod točkom 2. - dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona, a pod točkom 3. izreke pobijane presude kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona.
1.1. Na temelju odredbe članka 179a uz primjenu odredbe članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. , za kaznena djela iz članka 177. stavak 2. uz primjenu odredbe članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 počinjena na štetu djeteta AĆ i na štetu djeteta BĆ utvrđene su mu kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, te na temelju odredbe članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. Kaznenog zakona optuženik GĆ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.2. Na temelju članka 56. stavak 1. Kaznenog zakona prema optuženiku ŠĆ izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1-8 ZKP/08 optuženi GĆ dužan je platiti trošak kaznenog postupka na ime paušala od 50,00 eura u roku od 15 dana pravomoćnosti pobijane presude, te trošak oštećenoj ČĆ iz [adresa], u iznosu od 2.703,50 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakona i bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio iskaz oštećenice iako je pun proturječnosti i nelogičnosti općenitih tvrdnji te nije potvrđen drugim dokazima. Motivacija oštećenice kao što su narušeni odnosi, nova veza jasno ukazuju na instrumentalizaciju ovog kaznenog postupka radi ostvarivanja koristi u obiteljskim odnosima. Navodi da je optuženik osuđen na temelju iskaza oštećenice kao i iskaza njezinih prijateljica i majke koje nemaju neposrednih saznanja već samo po tome što im je oštećenica rekla te smatra da nema nikakvih kontroliranih dokaza. Nadalje navodi kako optuženik nikada nije kazneno niti prekršajno kažnjavan, te uredno podmiruje svoje obveze glede uzdržavanja, pa samim time to sve upućuje da se ne radi o nekakvom nasilniku. Smatra da sud olako prelazi preko činjenice da je prijava oštećenice uslijedila nakon što je oštećenica sustavno kroz duži period onemogućavala optuženiku kontakt s djecom, što je nesporna činjenica koja proizlazi iz navoda i djelatnika Centra za socijalnu skrb te nekoliko emailova koje je upućivao CZSS da mu se taj kontakt omogući, na što mu je predloženo od CZSS da pokrene i ovršni postupak i podnese kaznenu prijavu protiv oštećenice zbog onemogućavanja kontakata s djecom. U porukama koje su dostavljene optuženik se odnosio neprimjereno, ali bez ikakvih prijetnji. Smatra da ako sud malo više analizira te poruke može se primijetiti da su izrezane, parcijalne i nema odgovora na te poruke iako je oštećenica u stvarnosti uzvraćala poruke s pogrdnim riječima i uvredama. Smatra da je sud povrijedio i okrivljenikovo pravo na obranu te je sud odbio ključne dokazne prijedloge da se utvrdi kad je oštećenica prvi puta prijavila nasilje, da se prikažu spisi Centra o roditeljskim odnosima te da se pribave sve prijave optuženika protiv oštećenice te je sud time povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje. Uvredljive poruke su izrečene u emotivno napetom kontekstu konflikta oko roditeljskih prava koja se jednom roditelju onemogućuje od strane drugog roditelja. Po iskazu djelatnika Centra, pa i nalaz psihologa upućuju na to da je optuženi brižan otac koji se koristio pravnim sredstvima kako bi ostvario svoja roditeljska prava. Slijedom svega navedenog predlaže da viši sud preinači prvostupanjsku odluku te da se optuženika oslobodi optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će se provesti dokazi predloženi od strane obrane.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj. Neosnovano žalitelj ističe kako mu je povrijeđeno pravo na obranu i pravo na pravično suđenje time što je sud odbio dokazne prijedloge obrane, i tako počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 3.ZKP/08, jer odbijanje dokaznih prijedloga obrane nije utjecalo niti je moglo utjecati na presudu. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno iz materijalne dokumentacije i iskaza svjedoka, a da su predloženi dokazi usmjereni na odugovlačenje postupka.
6. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Neosnovano žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud tijekom postupka svoj zaključak o krivnji temeljio na jednostranim izjavama oštećenice, majke i prijateljice oštećenice iz kojih proizlazi da je oštećenica bila u izvanbračnoj zajednici sa optuženikom s kojim ima dvoje djece, te je nakon učestalih prijetnji kao i nasilničkog ponašanja prema njoj i djeci zajedno s njihovo dvoje djece iselila iz zajedničkog stana i otišla kod svojih roditelja, na što je njegovo ponašanje postalo još gore, posebno u vrijeme koje djeca s njim provode nasamo. Svjedoci ZĆ, GĆM i VĆ koji su bili djelatnica HZZSR su potvrdili da su u mjesecu kolovozu 2021. pisali prijavu policiji da je optuženi prijetio oštećenici ČĆ. Prijetnje su bile izrečene preko SMS poruka, ali nisu ulazili u odnose bivših partnera. Nadalje u svom iskazu je i psihologica GĆM istaknula da je upoznata sa situacijom između optuženika i oštećene navodeći kako su uvijek bili pojačani konflikti krajem godine u vrijeme blagdana. Svjedokinje EĆ i KĆ, djelatnice HZZSR su potvrdile da je bilo nesuglasica između roditelja o načinu održavanja susreta i druženja s djecom i da je bila izrečena mjera stručne pomoći i potpore zbog narušenih odnosa između optuženika i bivše supruge. Svjedok ĆĆ koja je dugogodišnja prijateljica oštećenice koja je izjavila da joj se oštećenica znala povjeriti te joj je ispričala kako joj je optuženik tijekom neke svađe rekao da više ne može i da će prvo ubiti nju pa sebe, što je proizlazilo da je optuženik znao biti fizički nasilan. Iskaz oštećene je potvrdila i svjedok JĆ koja je čula kako je preko mobitela optuženik prijetio oštećenoj da će ubiti nju pa sebe i koja je navela da su joj se djeca žalila da im otac govori ružne riječi. Iskaze ovih svjedoka potvrđuje i kopija SMS poruka iz komunikacije između optuženika i oštećenice te proizlazi da se optuženik neprikladno obraćao oštećenici ČĆ uvredljivim riječima navedenim u točkama 1.i 2.izreke pobijane presude. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaze naprijed navedenih svjedoka koji su logini i međusobno sukladni bez proturječnosti, a otklonio obranu optuženika koji poriče počinjenje djela koja su mu stavljena na teret pravdajući se emocionalnom napetošću u sukobu oko roditeljskih prava, no djelomično priznaje neke događaje- da je u šali govorio sinu da je konj i mamlaz nogom ga lupio u stražnjicu, da je sa oštećenom bilo međusobnog vrijeđanja, ali ne i da joj je prijetio. Sve navedeno upućuje na zaključak kako nije u pravu žalitelj kad tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Zbog svega navedenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a nije osnovana ni zbog povrede kaznenog zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona te optuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenih djela iz članka 179a KZ/11,dva kaznena djela iz članka 177.stavak 2.KZ/11 i članka 139.stavak 3.KZ/11.Za svoju odluku prvostupanjski sud je naveo detaljne i dostatne razloge u točkama 18.do 23.pobijane presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, sukladno članku 478.ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu cijenio kao olakotne okolnosti na strani optuženika koji do sada nije osuđivan i do sada ponašao u skladu sa zakonom te je brižan otac dvoje mlt djece, a nakon ovih događaja do danas uredno kontaktira sa djecom i oštećenicom. Ove okolnosti sud je cijenio kao osobito olakotne te optuženiku za kaznena djela iz članka 179a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i za dva kaznena djela iz članka 177.stavak 2.KZ/11 počinjena na štetu djece AĆ i BĆ utvrđene su mu kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, primjenjujući institut ublažavanja kazne, ,a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Imajući u vidu optuženikovu ličnost i težinu kao i broj kaznenih djela na temelju članka 51. Kaznenog zakona optuženik GĆ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Opravdano je prvostupanjski sud našao da za ostvarenje svrhe kažnjavanja prema optuženiku nije nužno izvršiti kaznu zatvora na koju je osuđen te je optuženiku izrekao uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od tri godine , ocjenjujući da će ova uvjetna osuda pozitivno utjecati na optuženika da više neće činiti kaznena djela i na sve druge da ne čine djela, odnosno da se navedenom kaznom u dovoljnoj mjeri izriče društvena osuda zbog počinjenih djela Ova uvjetna osuda je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svemu primjerena kako stupnju krivnje optuženika, tako i okolnostima počinjenja kaznenih djela te se izricanjem iste opravdano može očekivati ostvarenje generalne i specijalne prevencije iz članka 41. KZ/11.
9. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 24. travnja 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Damir Ronko
