REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9307/2021-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića br. 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženik, Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, [adresa], dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 24.643,14 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 19.11.2021. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st.2. i 8. ZOO-a, sve do isplate, u roku petnaest dana.“
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića br. 3, OIB: 84397956623 isplatiti tuženiku CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 19. studenoga 2021. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja ĆČ stradao u prometnoj nesreći 25. prosinca 1991. koju je prouzročio osiguranik tuženika TČ, a koji je i proglašen krivim presudom Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj K-91/92 od 4. studenoga 1992. Navodi i da je radi posljedica predmetnog štetnog događaja tuženiku priznao pravo na invalidsku mirovinu uslijed 50% ozljede na radu i 50% bolesti rješenjem broj IN- 53000 od 17. lipnja 1994., a rješenjem broj IN-53000 od 25. kolovoza 1994. priznato je i pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Nadalje, da daljnjom isplatom invalidske mirovine i isplaćene naknade za tjelesno oštećenje trpi štetu. Tako je u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2021. na ime mirovine ukupno isplaćen iznos od 49.286,27 kn, a budući je na invalidnost utjecala 50% ozljede na rad, to potražuje iznos od 24.643,14 kn, a koji iznos sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju predstavlja stvarnu štetu. Navodi da je na ime isplaćene naknade štete u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2021. isplatio iznos od 4.770,47 kn. Navodi da se dana 29. listopada 2021. obratio sa odštetnim zahtjevom tuženiku radi naknade štete koju trpi isplatom za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2021. na ime isplaćene mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, te da je tuženik podmirio iznos od 4.770,47 kn kao nesporan na ime isplaćene naknade za tjelesno oštećenje, dok je u pogledu isplaćenog iznosa mirovine otklonio zahtjev obrazloživši da je osiguranik tužitelja stekao uvjete za starosnu mirovinu te ne postoji obveza tuženika da i dalje podmiruje štetu kao posljedicu predmetnog štetnog događaja. Stoga tužitelj traži, na temelju članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, da mu tuženik isplati iznos od ukupno 3.270,71 EUR (24.643,14 kn) sa zateznim kamatama od 19. studenoga 2021. do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost osiguranika tuženika, ali da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što bi osiguranik tužitelja ĆČ ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu odnosno da bi napunio 65 godina života 4. srpnja 2017. Dakle, tužitelj bi navršenjem 65 godina svog osiguranika bio u obvezi isplaćivati svom osiguraniku starosnu mirovinu, čiji iznos bi bio veći od invalidske mirovine koju sada isplaćuje, a sliedom čega tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Ističe da se tuženik pogrešno poziva na odredbe članka 161. ZOMO kao lex specialis, te da se u konkretnom slučaju tj. na obračun štete koju bi trebalo isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja. S obzirom na to da je tužitelju u mirnom postupku isplatio razmjerni iznos invalidske mirovine za utuženo razdoblje u iznosu od 4.770,71 kn predložio je odbiti tužbeni zahtjev.
3. Sud je izveo dokaz čitanjem Zapisnika o uviđaju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagreb, Policijske stanice Vrbovec broj: Ku-316/91 (list 5- 7), presude Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj K-91/92-21 od 4. studenoga 1992. (list 9-15), rješenja Mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj IN-5553000 (list 22-35, 107-120), presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12006/02 od 20. prosinca 2006. (list 36-40, 95-99, 149-154), presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6478/07 od 20. svibnja 2008. (list 41-43, 100-101), podatke doznačenih mirovinskih primanja (list 45-56), odštetnog zahtjeva (list 57-59), obavijesti o likvidaciji (list 60), presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-416/2021 od 26. svibnja 2021. (list 70-73), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-385/2021 od 4. lipnja 2021. (list 74-77), spisa K-91/92, presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-800/2022 od 18. srpnja 2022. (list 128-131), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. (list 135-140), izračuna mirovine (list 168-172), nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 12. veljače 2024. (list 175-188).
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05,. 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine i novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2021. u iznosu od 3.270,71 EUR.
6. Između stranaka nije sporno da je ĆČ ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 25. prosinca 1991., niti da je vozilo koje je uzrokovalo predmetnu prometnu nesreću, a kojim je upravljao osiguranik tuženika TČ, u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.
7. Među strankama je sporno pravno pitanje primjene zakona, osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. Tužitelj svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Također, člankom 164. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
9. Odredbom članaka 27. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP), propisano je da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavak 2. istog članka propisuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine sukladno stavku 3. određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno st.avku4. odredbe stavka 1., 2. i 3. predmetnog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
10. Valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako primjerice Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.).
11. U slučaju izdataka učinjenih na ime mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavku 1. ZOOP-a te je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
12. Dakle, sukladno spomenutom članku 27. stavku 1. ZOOP-a tuženik je, kao društvo za osiguranje, obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (članak 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).
13. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa mirovine koju isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
14. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.
15. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću sa zadatkom vještaku utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine koja se isplaćuje i starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja.
16. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo da u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2021., nema razlika između isplaćenih invalidskih mirovina i iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina osiguranika tužitelja, odnosno iznosi pretpostavljenih starosnih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u predmetnom razdoblju, da nije došlo do predmetnog štetnog događaja, bili bi veći od isplaćenih invalidskih mirovina.
17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke. Isto tako, vještak Ručević je jasno i stručno otklonio prigovore koje je tužitelj imao na provedeno vještačenje.
18. Kako sud provedenim vještačenjem nije utvrdio postojanje štete u smislu odredbe članka 27. stavka 3 ZOOP-a, to je sud tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1.
ZPP-a te članka 155. ZPP-a.
20. Tako je tuženiku, budući da je uspio u ovoj parnici, priznat trošak za financijsko vještačenje u iznosu od 398,16 EUR. Dakle, tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 331,81 EUR.
21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 24. travnja 2026.
Sutkinja:
Helena Frigo Bomeštar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
