REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-220/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 24. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1517/2024 od 5. ožujka 2025. i odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 da tuženiku JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 1.076,62 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da mu se na teret državnog proračuna nadoknadi trošak delegacije u iznosu od 887,66 eura.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja od 28. prosinca 2024. javni bilježnik Željka Picukarić iz Zagreba je 5. ožujka 2025. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1517/2024 kojim je na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga na dan 12. prosinca 2024. određena ovrha radi naplate iznosa od 3.016,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1,52 eura od 11. srpnja 2024. do isplate, na iznos od 3,99 eura od 11. srpnja 2024. do isplate, na iznos od 1.613,41 eura od 25. srpnja 2024. do isplate, na iznos od 96,57 eura od 23. ožujka 2024. do isplate, na iznos od 321,96 eura od 25. rujna 2024. do isplate, na iznos od 342,32 eura od 26. studenog 2024. do isplate, na iznos od 311,98 eura od 24. listopada 2024. do isplate, na iznos od 1,33 eura od 25. kolovoza 2024. do isplate, na iznos od 321,96 eura od 25. kolovoza 2024. do isplate i na iznos od 1,33 eura od 24. listopada 2024. do isplate te radi nastalih troškova postupka u iznosu od 275,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Nakon podnošenja prigovora ovaj spor se vodi kod Općinskog suda u Sesvetama na temelju rješenja predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Su-198/2025-3 od 4. travnja 2025.

3. Povodom tuženikovog prigovora na to rješenje o ovrsi ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-220/2025 od 11. rujna 2025. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik u prigovoru osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da ništa ne duguje tužitelju, ističe prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije.

5. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj u podnesku od 7. listopada 2025. osporava navode prigovora i pojašnjava da je on opskrbljivač električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto broj 0182333479 na adresi [adresa] na kojem je kao kupac evidentiran tuženik. Dodaje da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine u 2/4 dijela i to 15. suvlasnički dio: 600/10000 Etažno vlasništvo (E-15) Lokal br. 1 u podrumu površine 26,66 m[2] , lokal br. 1 u prizemlju površine 34,83 m , lokal br. 1 na galeriji površine 34,84 m , ukupno 96,33 m , u nacrtu etažiranja označeno ljubičastom bojom na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga prema čl. 84 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) i prema čl. 35 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/20) ima obvezu podmiriti dugovanja na tom mjernom mjestu. Dodaje i da se potrošačem električne energije smatraju svi korisnici koji preuzimaju električnu energiju iz elektroenergetskog sustava HEP-a koja im se isporučuje na temelju pisanog ugovora ili ugovora o pristupanju. Ističe i da je tužitelj kao stvarni potrošač odnosno krajnji kupac u smislu čl. 42 st. 2 u vezi s čl. 3 Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21, 83/23, 17/25 – dalje: ZTEE) dužan podmiriti utuženo potraživanje te da suvlasnici solidarno odgovaraju za obveze nastale u vezi s korištenjem stana pa je tužitelj ovlašten tražiti ispunjenje cijele obveze od bilo kojeg suvlasnika, a navodi i da tuženik nije izjavio prigovor protiv utuženih računa. Tužitelj dodaje da je utužena glavnica djelomično stornirana za iznos od 977,59 eura pa specificira tužbeni zahtjev tako da traži da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održi na snazi za iznos od 2.038,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 96,57 eura od 23. ožujka 2024. do isplate, na iznos od 1.613,41 eura od 25. srpnja 2024. do isplate i na iznos od 321,96 eura od 25. kolovoza 2024. do isplate dok se ukida u dijelu kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 977,59 eura. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

6. Punomoćnica tuženika je taj podnesak zaprimila 28. listopada 2025. i u podnesku od 12. studenog 2025. tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, osporava navode tog tužiteljevom podneska i ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Tužitelj je na ročištu 26. studenog 2025. naveo da je tuženik kod njega evidentiran kao krajnji korisnik od 1. prosinca 2020., a tuženik je na ročištu 17. ožujka 2026. dodao da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio vlasnik nekretnine u utuženom razdoblju i da nije dokazao da između stranaka postoji dužničko vjerovnički odnos ni koja je pravna osnova da je tuženik evidentiran kao korisnik. Dodaje i da su računi jednostrane isprave iz čl. 8 Zakona o računovodstvu i da tužitelj nije dokazao da je pružio uslugu u smislu čl. 47 Zakona o zaštiti potrošača. Ističe i da je na računima navedena netočna adresa tuženika i da ih nije zaprimio te da knjigovodstvena kartica nije dokaz da je tuženik bilo što podmirio.

7. Tužitelj je u podnesku od 7. listopada 2025. smanjio tužbeni zahtjev pa kako je to smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz članka 193 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) za njega je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Tuženik je u roku od 15 dana iz čl. 193 st. 2 ZPP-a otkad mu je dostavljen taj podnesak izjavio da ne pristaje na, u ovom slučaju djelomično povlačenje pa tužitelj ne može smanjiti svoj tužbeni zahtjev kako je to naveo u podnesku od 7. listopada 2025. i sud u ovom predmetu odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva kako je on postavljen u tužbi, odnosno ovršnom prijedlogu.

8. Sud je od predloženih dokaza pročitao isprave u spisu i to : izvod iz poslovnih knjiga (str. 11, 12), izvadak iz zemljišne knjige (str. 45, 46), račune s obračunom potrošnje (str. 47-54, 56-61), karticu kupca (str. 55) i dopis HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. (str. 67). Tuženik nije saslušan jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

9. Među strankama su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna i aktivna legitimacija te je li nastupila zastara.

10. Iz utuženih računa proizlazi da se oni odnose na naknadu za opskrbu električnom energijom i korištenje mreže, a HEP Elektra d.o.o. je jedan od opskrbljivača električnom energijom u Republici Hrvatskoj tako da je on aktivno legitimiran naplaćivati naknadu za električnu energiju kojom je opskrbio korisnike te usluge.

11. Prema čl. 40 st. 3 t. 38 ZTEE-a korisnik mreže je fizička ili pravna osoba koja je s operatorom sustava sklopila ugovor o korištenju mreže u svrhu preuzimanja električne energije iz prijenosne mreže ili distribucijske mreže dok je krajnji kupac prema čl. 40 st. 3 t. 40 ZTEE-a kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu. Tužitelj tvrdi da se utuženo potraživanje odnosi na potrošnju električne energije za nekretninu u [adresa] i da je tuženik kao suvlasnik te nekretnine i krajnji kupac dužan podmiriti utuženo potraživanje. Na traženje tužitelja sud je od HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. zatražio dokumentaciju o ugovornom odnosu između tužitelja i tuženika u odnosu na predmetnu nekretninu, a iz njihovog dopisa (str. 67) proizlazi da ne raspolažu takvom dokumentacijom. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da postoji obveznopravni odnos prema kojem bi tuženik kao krajnji kupac bio dužan njemu plaćati naknadu za isporučenu električnu energiju. Računi koje je tužitelj dostavio u spis, a koji su jednostrana isprava koju je izdao tužitelj, nisu dokaz postojanja takvog odnosa već se to dokazuje ispravom o pravnom poslu kojeg su stranke sklopili što u ovom predmetu, kako je to već navedeno, ne postoji. U čl. 84 st. 2 ZV-a propisano je da suvlasnik duguje davateljima usluge naknade zbog trošenja električne energije kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u vezi s uporabom nekog posebnog dijela nekretnine nije neka druga osoba, no obveza krajnjeg korisnika da plati tu naknadu ne može se temeljiti samo na tome je li on vlasnik ili suvlasnik predmetne nekretnine jer tužitelj mora dokazati da postoji ugovorni odnos na temelju kojeg bi on bio ovlašten korisniku svojih usluga izdavati račune za isporučene usluge koje bi korisnik njegove usluge bio dužan platiti.

12. Teret dokaza da između stranaka postoji obveznopravni odnos prema kojem bi tuženik bio dužan tužitelju plaćati naknadu za isporučenu električnu energiju je na tužitelju pa kako on to nije dokazao, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije i sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Tuženik je uspio u sporu pa prema čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka koji je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 17. ožujka 2026. Njegov trošak obuhvaća sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 76,62 eura te nagradu za zastupanje koja se sastoji od nagrade za sastav prigovor protiv rješenja o ovrsi 200,00 eura prema Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za sastav obrazloženog podneska od 11. studenog 2025. 200,00 eura prema Tbr. 8/1 OT i za zastupanje na dva ročišta 26. studenog 2025. i 17. ožujka 2026. po 200,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT i tome treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 200,00 eura. Ukupni trošak tuženika iznosi 1.076,62 eura pa je tužitelju naloženo da mu namiri trošak u tom iznosu.

14. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podneska od 6. listopada 2025. jer za dostavu potvrde o uplati pristojbe nije bilo potrebno sastavljanje podneska. Zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu presude nije priznata jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na eOglasnoj ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a. Nije mu priznat ni trošak pristojbe na rješenje o pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura jer je taj trošak skrivio sam tuženik time što nije pravovremeno platio pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi pa je sud morao donositi rješenje o pristojbi iz čl. 28 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

15. Tuženik je zatražio i naknadu troškova od Republike Hrvatske u skladu s čl. 11 Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24, 136/25 – dalje. ZS) tako što za oba ročišta potražuje trošak prijevoza u visini željezničke karte u iznosu od po 5,06 eura i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja prema Tbr. 39 OT za po sedam sati za svako ročište u iznosu od po 350,00 eura te potražuje 25 % PDV-a i na trošak karte i trošak izbivanja iz pisarnice što ukupno iznosi 887,66 eura.

16. Kao što je već navedeno u točki 2. ovog obrazloženja , ovaj je predmet ustupljen s Općinskog građanskog suda u Zagrebu na Općinski sud u Sesvetama na temelju rješenja predsjednika Županijskog suda u Zagrebu i tada prema čl. 11 st. 2 ZS-a punomoćnici stranaka imaju pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu za troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata . Prema čl. 11 st. 5 ZS-a trošak izazvan delegacijom spisa će se isplatiti na teret državnog proračuna u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Pisarnica punomoćnice tuženika je u Zagrebu, a sjedište Općinskog suda u Sesvetama gdje su održana ročišta je također u Zagrebu jer je gradska četvrt Sesvete dio Grada Zagreba tako da za putovanje na ročišta punomoćnica tuženica nije napustila grad u kojem se nalazi njen odvjetnički ured. Stoga, budući da se Općinski građanski sud u Zagrebu i Općinski sud u Sesvetama kojem je predmet ustupljen nalaze u istom gradu, na oko 12 ili 13 km međusobne udaljenosti (podaci s Google Maps) , prema ocjeni ovog suda troškovi putovanja i izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja do Općinskog suda u Sesvetama nisu veći od onih koje bi tuženik imao da se postupak vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pa je u točki III izreke odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 887,66 eura na teret državnog proračuna kao neosnovan.

U Sesvetama 24. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Krešimir Ćurković

2. odvjetnica Jasna Matičević