REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. Pn-1578/2021-75
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Saši Pavličiću Bekiću, odvjetniku u Zagrebu, II-tužitelja CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), [adresa], i III-tužiteljice KCĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2026. godine u prisutnosti I-tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika Ines Udženija, odvjetnice, II-tužitelja osobno i kao punomoćnika III-tuženice, te punomoćnika tuženika Željka Mičuge, odvjetnika, dana 23. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, isplatiti I-tužitelju KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tužitelju CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], i III-tužiteljici KCĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.195,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se zahtjev I-III tužitelja za isplatu iznosa od 1.406,37 eur.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti I-tužitelju iznos od 663,61 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2026. godine do isplate te iznos od 56,42 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2013. godine, do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se I-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 720,02 eur te sa zahtjevom da mu se na dosuđeni iznos od 663,61 Eur iz točke III izreke isplati zakonska zatezna kamata tekuća od 7. svibnja 2013. pa do 22. travnja 2026. godine.
V.. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur, u roku od 15 dana.
Osim troška medicinskog vještačenja, svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je podnesena dana 31. prosinca 2015. godine I-tužitelj ŽC te II-tužiteljica CCĆ navode kako je I-tužitelj bio vlasnik osobnog automobila Fiat Punto reg. oznake [registarska oznaka] koji je uništen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. prosinca 2012. godine u Zagrebu na Ksaverskoj cesti između križanja sa Jandrićevom ulicom i Vojnog ordinarijata, dok je II-tužiteljica tom prilikom tim automobilom upravljala i u nezgodi bila ozlijeđena. Ističu kako je drugo vozilo koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nezgodi i to Audi S-70 reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika, a kako je za predmetnu prometnu nezgodu odgovoran vozač tog vozila. To iz razloga što se tužiteljica na dan štetnog događaja svojim vozilom kretala Ksaverskom cestom u smjeru sjevera lijevom kolničkom trakom te je vidjela na križanju s Jandrićevom ulicom ispred crvenog semafora za skretanje ulijevo kako stoji jedno vozilo, dok se iza tužiteljice kretalo još jedno vozilo, dok drugih vozila nije bilo, a desna kolnička traka je bila prazna. Navode kako je po dolasku do raskrižja bilo upaljeno zeleno svjetlo za kretanje ravno i ona je prošla križanje pored zaustavljenog vozila desnom kolničkom trakom i kada je u retrovizoru vidjela da su vozila u lijevoj traci započela skretanje ulijevo prema tramvajskoj pruzi, počela je svojim vozilom prelaziti na lijevi kolnik. U sekundi je vidjela iza sebe svjetla vozila koje se velikom brzinom približavao desnom trakom i osjetila je snažan udarac u stražnji dio vozila. U predmetnoj prometnoj nezgodi potpuno je oštećeno osobno vozilo kojim je upravljala te je ujedno II-tužiteljica pretrpjela znatnu imovinsku i neimovinsku štetu i to po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i za tuđu pomoć i njegu, a ujedno da joj je propao doček Nove godine sa noćenjem u Hotelu Tomislav dom na Sljemenu, te sedmodnevno zimovanje, zbog čega potražuje naknadu tako pretrpljene imovinske štete. Ujedno tužitelji ističu da su pretrpjeli i popratne troškove privatne rekonstrukcije, fotodokumentacije, odlazaka u Automehaniku Lopašićeva ulica, u Jadransko osiguranje, Allianz osiguranje, I. Postaju prometne policije, odlaske i pratnju na kontrolu u bolnicu u Draškovićevu, odlaske i pratnju na previjanje i preglede liječniku Runjaninova, odlaske po liječničke potvrde, lijekove i medicinske potrepštine, sastavljanje prigovora na zapisnik o očevidu, prigovor na dopis-odluku policije, prigovora na dopis-odluku Allianza, troškove taksija, javnog prijevoza, preslika i dr. 2. S obzirom je II-tužiteljica CCĆ tijekom postupka preminula, to je postupak nastavljen rješenjem od 12. svibnja 2021. godine sa njezinim nasljednicima i to KC, koji je ujedno i raniji I-tužitelj, II- tužiteljem CC, njezinim suprugom, te III-tužiteljicom EC, njezinom kćerkom.
3. I-III tužitelji su podneskom od 12. prosinca 2024. uredili tužbeni zahtjev u skladu sa važećom valutom u Republici Hrvatskoj, navodeći kako I-tužitelj na ime uništenog vozila potražuje isplatu iznosa od 1.327,23 eur, na ime troškova šlepanja i ležarine vozila iznos od 199,08 eur, na ime neimovinske štete zbog gubitka vozila iznos od 530,89 eur, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, te I do III-tužitelji potražuju iznos od 3.716,00 eur i to 2.289,01 eur na ime neimovinske štete povrede prava osobnosti, iznos od 265,45 eur na ime imovinske štete nestručne tuđe pomoći i njege, iznos od 530,89 eur na ime neimovinske štete zbog nerealiziranog dočeka Nove godine i zimovanja, te iznos od 530,89 eur na ime imovinske štete popratnih troškove, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši na taj iznos od 07. svibnja 2013. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.
4. I-III tužitelji su na ročištu 12. ožujka 2026. godine tako postavljeni tužbeni zahtjev umanjili za 30%, navodeći kako u tom omjeru priznaju doprinos ranije II- tužiteljice CCĆ nastanku štetnog događaja.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovu, tako i u visini.
6. Tuženik je podneskom od 06. lipnja 2016. godine učinio nespornim visinu štete na vozilu I-tužitelja, dok i nadalje osporava visinu štete II-tužiteljice.
7. Tuženik podneskom od 08. kolovoza 2025. godine navodi kako je prometnim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da je vozilo tužitelja radnjom prestrojavanja iz desne u lijevu prometnu traku presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika koje se kretalo lijevom prometnom trakom, pa je stoga tehnički neoprezna radnja prestrojavanja vozilom prednice tužitelja bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja.
8. U tijeku postupka izvršen je uvid u bilješke CC od 31.12.2012., 01.01.2013., 0.01.2013., 04.01.2013., 06.01.2013., 07.01.2013., 08.01.2013., 10.01.2013., 11.01.2013., 12.01.2013., 14.01.2013., 21.01.2013., 23.01.2013., 15.03.2013., 25.03.2013., 17.04.2013. i 24.04.2013. godine, račun od 30.12.2012. za benzin Eurosuper Glass Ina Langov trg-na 100,00 kn, rukom pisanu skicu lica mjesta od **.**.2012. CC i reg.brojevima nazočnih vozila [registarska oznaka] (Audi), [registarska oznaka] (HAK-Vučna služba) i 190-0-359 i 190-0-872 (poli.vozila), policijski zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za CCĆ od 31.12.2012., potvrdu MUP-a o privremenom zadržavanju reg. pločica od 31.12.2012., račun šlep službe HAK od 31.12.2012. na 450,00 kn, povijest bolesti Klinike za traumatologiju od 31.12.2012., bilješku CC od 31.12.2012., povijest bolesti Klinike za traumatologiju od 01.01.2013., bilješku CC od 01.01.2013., potvrdu Šlep prijevoznika "Lav nekretnine d.o.o." od 02.01.2013. na relaciji Mlinovi 8A-Automehanika Lopašićeva 12 na 400,00 kn, radni nalog Automehanika servisi d.d. od 02.01.2013., račun Z.U. ljekarne, Zagreb, Grškovićeva bb od 02.01.2013., dvije tramvajske karte od 02.01.2013. na iznos od 12+12, ukupno 24,00 kn, prijavu štete zahtjev za uslužnu procjenu Jadranskom osiguranju od 02.01.2013., potvrdu Jadranskog osiguranja o prijavi nastanka možebitnog osiguranja slučaja (br: 100-1382 9990 0020) od 02.01.2013., bilješke CC od 02.01.2013.,, 03.01.2013. i 04.01.2013., dopis 1. postaji prometne policije (br. P-5208/12) od 04.01.2013. sa privitkom: isječak iz Večernjeg lista od 04.01.2013. članak pod naslovom "policajci su krivo zapisali da je motorist bio pijan" i poštanskom potvrdom na 11,40 kn, fotografiju 1. (automobil čeka otvaranje semafora za ulijevo-privatni očevid CC i ŽC) od 06.01.2013., fotografiju 2.(automobil kreće ulijevo nakon otvaranja semafora za lijevo-privatni očevid CC i ŽC) od 06.01.2013., bilješku CC od 06.01.2013.: privatni očevid CC i ŽC, bilješku CC od 07.01.2013., isprave Jadranskog osiguranja br. 100-1382 9990 0020 od 08.01.2013 i to: a) prijava i zahtjev Jadranskom osiguranju od 02.01.2013., b) zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola od 31.12.2012., c) polica osiguranja Jadranskog osiguranja od 13.07.2012., d) izvid štete Jadranskog osiguranja br. 138299900020 od 03.01.2013., f) fotodokumentacija Jadranskog osiguranja sa izvid štete od 03.01.2013., g) vozačka dozvola CCĆ, h) Izjava KC, vlasnika vozila, od 02.01.2013., izvod iz brošure Allianz osiguranja od 08.01.2013., zahtjev za naknadu štete Allianz osiguranju (br: A00120/13/1) od 08.01.2013., izvod iz Audi magazina od 2/2012 sa cjenikom vozila posebno Audi S-7 3993 cm3 i 420 ks (na okolnost o kako snažnom autu se radi) od 08.01.2013., dio članka iz Jutarnjeg lista od 27.07.2006.o prometnoj nezgodi na Hvaru (na okolnost o vozaču) od 08.01.2013., dvije tramvajske karte na iznos od 12+12, ukupno 24,00 kn od 08.01.2013., bilješku CC od 08.01.2013., povijest bolesti Klinike za traumatologiju od 09.01.2013., račun Z.U. ljekarne, Zagreb, Grškovićeva bb na 63,89 kn od 09.01.2013., bilješku CC od 09.01.2013., dopis Allianza br. A-120/13 od 10.01.2013., bilješke CC od 10.01.2013., 11.01.2013., 12.01.2013. i 14.01.2013., dopis 1. postaji prometne policije (br. P-5208/12),sa poštanskom potvrdom na 11,40 kn od 14.01.2013., račune Gradske ljekarne Zagreb od 15.01.2013., račun Ljekarna Dragičević Zagreb od 16.01.2013., tramvajsku kartu od 16.01.2013., dopis Alliansa br. A-120/13 od 10.01.2013., račun Gradske ljekarne Zagreb od 18.01.2013., bilješku CC od 21.01.2013., dopis 1. postaji prometne policije (br. P- 5208/12) na ruke NC, pomoćnika načelnika za krim. obradu u cest. prometu, od 22.01.2013. sa poštanskom potvrdom, račun Gradske ljekarne od 22.01.2013., dopis 1. postaji prometne policije (br. P-5208/12) na ruke NC, pomoćnika načelnika za krim.obradu u cest.prometu od 23.01.2013. sa privitkom sa privitkom, bilješku CC od 23.01.2013., službenu zabilješku PU-izjava IC br: 511-9.44/3-P-5208/2012 (ĐC) od 28.01.2013., službenu zabilješku PU-izjava ŽCĆ br: 511-
19.44/3-P-5208/2012 (ĐC) od 28.01.2013., službenu zabilješku PU - izjava CCĆ br: 511-19.44/3-P-5208/2012 (ĐC) od 28.01.2013., dopis-obavijest 1. postaje prometne policije br. 511-19.44/3-P- 5208/2012 od 30.01.2013., taxi račun od 14.02.2013., dopis CFIIV Ivan Vučetić od 05.03.2013. sa pošt. potvrdom i privitkom: dvije fotografije sa privatne rekonstrukcije 06.01.2013., sa poštanskom potvrdom, račun Kopir biroa Balen Zagreb od 06.03.2013. za 2 preslike fotografije u boji, dopis 1. postaji prometne policije (br. P-5208/12) od 07.03.2013. sa privitkom: naš dopis CFIIV AC i dvije fotografije sa privatne rekonstrukcije 06.01.2013., sa pošt. potvrdom, bilješke CC od 15.03.2013. i 25.03.2013., liječničku potvrdu Dom zdravlja Runjaninova 4 (dr.JC) od 29.03.2013., zapisnik o očevidu br 511-19.44/3-P- 5208/2012 od 12.04.2013-sa skicom lica mjesta od 03.01.2013. i fotografskim elaboratom br 511-19.44/3-P-5208/2012 od **.**.2013.(TC), dopis- odgovor 1. postaje prometne policije od 16.04.2013., bilješku CC od 17.04.2013., optužni prijedlog 1. postaje prometne policije Prekršajnom sudu od 12.04.2013., potvrdu Allianza od 24.04.2013. o preuzimanju kopije dopisa Allianza stranci od 10.01.2013.sa dopisom Allianza od 10.01.2013., dopis Allianza od 10.01.2013.(iz kojeg je vidljivo da se zahtjev KC odbija jer je iz dokumentacije koja prileži spisu vidljivo da se prekršajni postupak pokreće protiv KC radi izazivanja prometne nezgode i da nema odgovornosti njihovog osiguranika), bilješku CC od 24.04.2013., dopis Jadranskog osiguranja od 26.04.2013., dopis-prigovor od 02.05.2013. na dopis-odgovor 1. postaje prometne policije od 16.04.2013., sa pošt.potvrdom, prigovor Alliansu od 03.05.2013. na dopis-odluku Allianza od 10.01.2013.sa pošt.potvrdom, dopis- očitovanje Jadranskom osiguranju od 03.05.2013. na dopis Jadranskog osig. od 26.04.2013., sa pošt.potvrdom, odštetni zahtjev Allianzu br. A00120/13/1 od 06.05.2013., dopis 1. postaje prometne policije od 10.05.2013., dopise Allianza od 15.05.2013., 17.05.2013., 27.06.2013., 28.06.2013. i 29.10.2013., raspravne zapisnike Prekršajnog suda od 17.09.2013. i 14.11.2013., podnesak Allianzu br. A00120/13/1 od 29.11.2013. sa poštanskom potvrdom i privitkom: a) dopis Jadranskog osig.br 100-1382 9990 0020 od 08.01.2013., b) prijava i zahtjev Jadranskom osiguranju od 02.01.2013., c) zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola od 31.12.2012., d) izvid štete Jadranskog osig.br 138299900020 od 03.01.2013., c) fotodokumentacija Jadranskog osig uranja sa izvid štete od 03.01.2013., d)vozačka dozvola CCĆ, e) Izjava KC, vlasnika vozila, od 02.01.2013., f) polica osiguranja Jadranskog osig. od 13.07.2012., račun HP za preporučenu pošiljku od 04.12.2013., podnesak Prekršajnom sudu od 06.02.2014., raspravne zapisnike Prekršajnog suda od 06.02.2014., podnesak Prekršajnom sudu od 07.02.2014., naredbu Prekršajnog suda od 19.09.2014. kojim određuje prometno vještačenje koje povjerava sudskoj vještakinji dipl.ing. Mirjani Bebić, raspravni zapisnik Prekršajnog suda od 23.10.2014., podneske Prekršajnom sudu od 24.10.2014., 30.10.2014. i 17.11.2014., dopis Prekršajnog suda od 19.11.2014. kojim dostavlja podnesak- očitovanje dipl.ing.Mirjane Bebić od 17.11.2014., očitovanje dipl.ing. Mirjane Bebić od 17.11.2014., dopis Alliansa br. A 120/13 od 29.01.2015., prvostupanjsku presudu Prekršajnog suda br. PpP-16736/13 od 26.02.2015., žalbe tužitelja protiv navedene presude, račun Kopir biroa Zagreb, Kaptol 11, od 24.03.2015., vjenčani list II-tužiteljice te rodni list I-tužitelja, dokumentaciju dostavljenu od strane MUP-a, PU Zagrebačke, I. Postaja prometne policije Zagreb i to zapisnik o očevidu, optužni prijedlog, skice mjesta događaja, službene zabilješke na ime CCĆ, IC, ECĆ, bolničke prijave na ime CCĆ, naloga za vještačenje, mišljenja vještaka sa zapisnikom o vještačenju, CD medij sa fotografijama predmetne prometne nezgode, izvršen je uvid u mišljenje vještaka sa zapisnikom o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 03. travnja 2013.g., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka SC, ČC, PC, izvršen je uvid u presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1766/15 od 24. siječnja 2017.g., proveden je dokaz saslušanjem ranije II-tužiteljice, te svjedoka IC i ECĆ, proveden je očevid na licu mjesta te prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Nevenu Erešu, izvršen je uvid u očitovanje stalnog sudskog vještaka ing. Nevena Ereša te je provedeno saslušanje istog vještaka, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, proveden je dokaz saslušanjem istog vještaka, provedeno je novo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću te je provedeno saslušanje navedenog vještaka.
9. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja koji se odnosio na pribavljanje daljnje dokumentacije od nadležnih tijela, obzirom je utvrđeno kako je sva tražena i potrebna dokumentacija pribavljena tijekom postupka.
10. Nadalje, sud nije prihvatio prijedlog sada II-tužitelja za provođenje dokaza njegovim saslušanjem, obzirom II-tužitelj nije bio očevidac predmetnog štetnog događaja niti bi se njegovim saslušanjem utvrdile odlučne činjenice za donošenje odluke.
11. U odnosu na dokazne prijedloge koje su tužitelji predložili podneskom od 16. studenog 2016. godine valja navesti kako su iste prijedloge tužitelji bez opravdanog razloga predložili nakon zaključenja prethodnog postupka, te stoga isti nisu uzeti u obzir.
12. Uz to valja navesti kako su tužitelji na ročištu održanom 12. ožujka 2026. godine naveli kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, čime se smatra da su od eventualno neprovedenih dokaznih prijedloga odustali.
13. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
14. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika pa sud na okolnosti koje nisu bile sporne nije provodio i cijenio posebne dokaze.
15. Nije sporno da je I-tužitelj vlasnik vozila koje je oštećeno u predmetnom štetnom događaju te nije sporna visina štete na vozilu.
16. Sporna je odgovornost za predmetni štetni događaj te osnovanost i visina štete.
17. Na temelju uvida u zapisnik o očevidu te dokumentacije pribavljene od strane MUP-a, PU Zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb, utvrđeno je da je dana 31. prosinca 2012. godine u 16,55 sati u Zagrebu, Ksaverska cesta kod stupa javne rasvjete broj 1584/064 došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali CCĆ kao vozačica vozila Fiat Punto reg. oznake [registarska oznaka] i IC kao vozač vozila Audi A7 reg. oznake [registarska oznaka], da je nakon provedenih radnji i izvida dana 12. travnja 2013. godine podnesen radi navedene prometne nezgode optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Zagrebu protiv CCĆ i protiv IC.
18. Presudom Prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. PpP-1672/13 od **.**.2015. CCĆ oglašena je krivom za počinjenje prekršaja iz čl. 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZOSPC), a IC za počinjenje prekršaja iz čl. 53. st. 1. ZOSPC-a.
19. Presudom Visokog prekršajnog suda br. Pž-1766/15 od 24. siječnja 2017. godine presuda je preinačena na način da se optužba protiv oba okrivljenika odbija.
20. Uvidom u rodne listove i vjenčani list utvrđeno je da su I i III-tužitelji djeca, a II-tužitelj suprug pok. CCĆ.
21. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka prometne struke te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Nevenu Erešu, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo kako je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila tužitelja, pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 170-175 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazilo se na lijevoj prometnoj traci udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 1,5 m, a neposredno prije traga zanašanja stražnjeg lijevog kotača vozila tužitelja označenog u skici policije brojkom 5. Brzina vozila tužitelja u trenutku sudara iznosila je oko 48 km/h, a vozila osiguranika tuženika oko 95 km/h. Provedena analiza pokazuje da je vozilo tužitelja radnjom prestrojavanja iz desne na lijevu prometnu traku presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika koje se kretalo lijevom prometnom trakom pa je stoga tehnički neoprezna radnja prestrojavanja vozila tužitelja bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Prvotužiteljica je kao vozač vozila tužitelja prije započinjanja radnje prestrojavanja iz desne na lijevu prometnu traku mogla uočiti vozilo osiguranika tuženika koje se kretalo lijevom prometnom trakom udaljeno od mjesta sudara oko 31,7 m pa da je odustala od radnje prestrojavanja i propustila vozilo osiguranika tuženika, do sudara ne bi došlo. U trenutku započinjanja radnje prestrojavanja vozila tužitelja vozilo osiguranika tuženika nalazilo se udaljeno od mjesta sudara oko 31,7 m pa da je osiguranik tuženika tada čak i reagirao kočenjem, ne bi uspio smanjiti svoju brzinu kretanja na brzinu kretanja vozila tužitelja i do sudara bi ipak došlo jer je na raspolaganju imao put od samo 31,7 m dok mu je za opisano smanjenje brzine bio potreban put od čak 56,5 m. Na raspoloživom putu od oko 31,7 m osiguranik tuženika bi pravovremenim kočenjem uspio smanjiti svoju brzinu kretanja na brzinu kretanja na brzinu kretanja vozila tužitelja i do sudara ne bi došlo da se kretao brzinom koja je manja od 71 km/h. Brzina kretanja vozila na mjestu štetnog događaja ograničena je općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h.
22. Stalni sudski vještak je u svom pisanom očitovanju naveo da udaljenost od semafora na ulasku u raskrižje Ksaverske ceste i Jandrićeve ulice do mjesta sudara iznosi oko 47 m, dok udaljenost od središnjeg dijela raskrižja Ksaverske ceste i Jandrićeve ulice do mjesta sudara iznosi oko 31 m. Iz iskaza svjedoka ECĆ sa rasprave od 09. ožujka 2018. godine u bitnome proizlazi da se vozilo osiguranika tuženika kretalo desnom prometnom trakom, dok se vozilo tužitelja uključivalo u promet sa sporedne ulice s njihove desne strane. Ovakva varijanta nastanka predmetnog štetnog događaja nije u skladu s utvrđenim sudarnim položajem i mjestom sudara pa je stoga u tehničkom smislu nije moguće prihvatiti, niti je na osnovi iste moguće raditi bilo kakve proračune udaljenosti, dok iz mog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da se neposredno prije i u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika kretalo lijevom prometnom trakom, a vozilo tužitelja se nalazio u radnji prestrojavanja iz desne na lijevu prometnu traku. Na pitanja i prigovore iz podneska tužitelja od 21. listopada 2021. godine navodi da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa, provedenog očevida na mjestu štetnog događaja te položaja i oblika zatečenih materijalnih tragova i nastalih oštećenja na oba vozila. Kako je u konkretnom slučaju bilo dovoljno materijalnih tragova da bi se utvrdila dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja, tako nije bilo potrebno analizirati iskaze sudionika i svjedoka. Provedena simulacija sudara na računalu uz korištenje zatečenih materijalnih tragova te nastalih oštećenja na oba vozila jasno i nedvojbeno je pokazala da je vozilo tužitelja radnjom prestrojavanja iz desne na lijevu prometnu traku presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika koje se kretalo lijevom prometnom trakom pa je stoga tehnički neoprezna radnja prestrojavanja vozila tužitelja bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Na pitanje ograničenja brzine sa rasprave od 05. studenog 2021. godine navodi da je iz zapisnika o očevidu jasno razvidno da je brzina kretanja vozila na mjestu štetnog događaja ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h, dok je prije raskrižja Ksaverske ceste i Jandrićeve ulice bila ograničena prometnim znakom na 40 km/h. Slijedom navedenog u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja kojega je dao u ovom predmetu.
23. U svom usmenom iskazu stalni sudski vještak navodi da je kod pisanja nalaza i mišljenja izradio na temelju stanja spisa te provedenog očevida na mjestu štetnog događaja dok se u svom pisanom očitovanju dodatno očitovao na podneske tužitelja te je u tom očitovanju praktički i odgovorio na sva postavljena pitanja iz navedenog podneska od 27. travnja 2022. te nema ništa novo za dodati. Ponavlja da je u konkretnom slučaju za utvrđivanje dinamike predmetnog štetnog događaja bilo dovoljno materijalnih tragova pa stoga nekakva analiza iskaza svjedoka kao takva nije bila potrebna, dok nekakvi drugačiji iskazi svjedoka u pravilu ne bi promijenili utvrđenu dinamiku koja se temelji na zatečenim materijalnim tragovima. Upravo utvrđeni materijalni tragovi kao i dinamika u tehničkom smislu isključuje mogućnost da se neposredno prije i u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika moglo nalaziti u radnji prestrojavanja iz desne na lijevu prometnu traku te stoga ja u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja u ovom predmetu. Dinamika je utvrđena na temelju položaja i oblika nastalih oštećenja na oba vozila te materijalni tragova na mjestu štetnog događaja, dok je simulacija sudara na računalu bio samo jedan pomoći alat kako bi se u konkretnom slučaju dobili brzine vozila u trenutku sudara. Osiguranik tuženika je morao vozilo prednika uočiti znatno ranije te u tom smislu taj dio iskaza nije tehnički prihvatljiv. Navodi da neposredno prije i u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika nije bilo u radnji skretanja u lijevo s desne prometne trake, a što je utvrdio temeljem svega već navedenog do sada, a to je upravo provedena analiza svih materijalnih tragova i oštećenja na vozilima. Na mjestu štetnog događaja kolnik je približno ravan i pregledan te je bio i dobro osvijetljen javnom rasvjetom pa je stoga i mogućnost uočavanja vozila kao takva bila dobra. U spisu nema bilo kakvih elemenata koji bi ukazivali na nekakvu nekontroliranu radnju osiguranika tuženika dok je brzina kretanja osiguranika tuženika svjesna posljedica namjere osiguranika tuženika. Iz kojeg razloga se on kretao takvom brzinom gdje je ograničenje 50 km/h ne može odgovoriti. Materijalni tragovi su opisani u zapisniku o očevidu policije koji se nalazi na listu 222 do 223 spisa kao i da su tamo opisana oštećenja te se fotografije oštećenih vozila nalaze na CD-u na listu 226 spisa. Ne postoje materijalni tragovi u ovom slučaju koji su nastali prije samog sudara. Obzirom na provedenu analizu i utvrđene brzine kretanja nije moguće da bi osiguranik tuženika nakon prolaska predmetnog raskrižja desnom prometnom trakom zbog nepoznatih vozila koja su imala namjeru skrenuti u lijevo uspio izvesti radnju prestrojavanja iz desne na lijevu prometnu traku te doći na utvrđeno mjesto sudara. Od kraja predmetnog raskrižja do mjesta sudara udaljenost od oko 15 m te na takvoj maloj udaljenosti pri ovoj brzini kretanja osiguranik tuženika nije mogao izvesti radnju prestrojavanja iz desne na lijevu prometnu traku.
24. S obzirom na brojne prigovore tužitelja sud je usvojio njihov prijedlog te je provedeno novo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika je s prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila tužitelja. U trenutku sudara vozilo tužitelja je bilo u radnji prestrojavanja iz desne u lijevu prometnu traku, djelomično prepriječeno preko lijeve prometne trake, dok se vozilo osiguranika tuženika u cijelosti nalazilo lijevoj prometnoj traci. Mjesto sudara se nalazilo u lijevoj prometnoj traci istočnog kolnika Ksaverske ceste, gledano u smjeru kretanja vozila, na oko 1,4 m od središnje linije kolnika i na početku traga zanašanja stražnjeg lijevog kotača vozila tužitelja. Brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara iznosila je oko 95,6 km/h, dok je sudarna brzina vozila tužitelja iznosila oko 48 km/h. Tehnički je moguće da su se vozila i prije sudara kretala ovim sudarnim brzinama. U trenutku kada je vozačica vozila tužitelja poduzela radnju prestrojavanja, vozilo osiguranika tuženika se nalazilo udaljeno oko 31,9 m od mjesta sudara. Ovom radnjom prestrojavanja, vozačica vozila tužitelja je presjekla put kretanja vozilu osiguraniku tuženika. Kako je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, vozačica vozila tužitelja je neposredno prije poduzimanja radnje prestrojavanja iz desne u lijevu prometnu traku mogla u lijevom bočnom retrovizoru vidjeti prednja svjetla vozila osiguranika tuženika u lijevoj prometnoj traci. Pa da je tada odustala od radnje prestrojavanja i propustila vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Tehničkim putem nije moguće utvrditi da li je i ako jeste u kojem trenutku vozačica vozila tužitelja svoju namjeru prestrojavanja najavila paljenjem lijevog pokazivača smjera. Ako je radnju prestrojavanja najavila pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera, tada je vozač vozila osiguranika tuženika zvučnim signalom trebao upozoriti vozačicu vozila tužitelja da se nalazi u lijevoj prometnoj traci. U tom bi slučaju vozačica vozila tužitelja odustajanjem od radnje prestrojavanja izbjegla ovaj štetni događaj. U trenutku kada je vozačica vozila tužitelja započela s radnjom prestrojavanja, vozilo osiguranika tuženika se nalazilo udaljeno oko 31,9 m od mjesta sudara. Na tom putu vozač vozila osiguranika tuženika bi radnjom intenzivnog kočenja uspio smanjiti brzinu kretanja svog vozila na brzinu kretanja vozila tužitelja, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 74,1 km/h. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, prema zapisniku o očevidu, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h. U predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala je totalna šteta, koja svedena na današnji dan iznosi oko 2.013,21 EUR.
25. Povodom prigovora tužitelja proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo da se prometni znak ograničenja brzine na 40 km/h prema dostavljenoj fotografiji nalazi ispred raskrižja nakon kojeg je došlo do predmetnog sudara. Kako znakovi ograničenja vrijede od mjesta postavljanja pa do prvog raskrižja, ograničenje brzine od 40 km/h nije vrijedilo na mjestu štetnog događaja, već opće ograničenje u naselju do 50 km/h. Što se tiče preglednosti tužitelj se poziva na fotografiju snimljenu 50-100 metara prije raskrižja. Kako se štetni događaj desio oko 46 m iza zaustavne linije raskrižja, preglednost na mjestu štetnog događaj puno bolje prikazuje slika 7 iz pisanog nalaza i mišljenja prema kojoj je, unatoč padanja snijega, vidljivo da se radi o preglednom dijelu kolnika. Tužitelj se poziva na iskaz svjedoka NCĆ, a koji tehnički nije prihvatljiv, kako je to opisano u nalazu i mišljenju. Naime, vozilo tužitelja se nije uključilo na istočni kolnik Ksaverske ceste iz sporedne ulice (prilaznog kolnika Vojnom ordinarijatu) kako iskazuje svjedok. U tom slučaju bi sudarni položaj vozila kao i mjesto sudara bili drugačiji od utvrđenih. Da bi se vozilo osiguranika tuženika prestrojilo iz desne u lijevu prometnu traku bez zanašanja, s obzirom na brzinu kretanja od oko 95,6 km/h, vozilu je bio potreban put od oko 78,2 m. Stoga je osiguranik tuženika radnju prestrojavanja trebao započeti najkasnije 32,2 m prije zaustavne linije raskrižja, a ne tek nakon raskrižja kako to iskazuje svjedok. Okolnost iz podneska da je prednica tužitelja u trenutku kada je započela skretati, da su je zabljesnula jaka svjetla u unutrašnjem retrovizoru, bi ukazivalo da se vozilo osiguranika tuženika barem djelomično kretalo u lijevoj prometnoj traci u tom trenutku. Policija prilikom očevida prije mjesta sudara nije pronašla tragove kotača od vozila koji bi ukazivao da je bilo koje vozilo prije štetnog događaja bilo u zanošenju. Činjenica je da je sudarna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila oko 95,6 km/h. Da se osiguranik tuženika kretao brzinom od oko 74,1 km/h i manjom, tada bi u trenutku poduzimanja radnje prestrojavanja vozila tužitelja radnjom kočenja uspio smanjiti brzinu kretanja svog vozila na brzinu kretanja vozila tužitelja čime bi predmetni štetni događaj bio izbjegnut.
26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ing. Berislava Šimunovića, obzirom je navedeno vještačenje provedeno na temelju relevantne dokumentacije u skladu sa utvrđenim materijalnim tragovima, stručno i jasno, te je stalni sudski vještak svojim usmenim očitovanjem argumentirano otklonio prigovore tužitelja.
27. Pri tome valja istaći kako su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ing. Berislava Šimunovića te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ing. Nevena Ereša u bitnom suglasni, te iz istih proizlaze isti zaključci vezani uz dinamiku nastanka štetnog događaja.
28. Stoga su neosnovani navodi i prigovori tužitelja o tome kako je dinamika nastanka štetnog događaja bila drugačija, jer su takve navode isključila oba provedena vještačenja koja su provedena na temelju materijalnih tragova i utvrđenja sa očevida te prema pravilima struke, a ne na temelju pretpostavki.
29. Imajući u vidu rezultate provedenog prometnog vještačenja proizlazi kako je do predmetnog štetnog događaja došlo na način da je vozilo osiguranika tuženika s prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila kojim je upravljala prednica tužitelja. U trenutku sudara vozilo tužitelja je bilo u radnji prestrojavanja iz desne u lijevu prometnu traku, djelomično prepriječeno preko lijeve prometne trake, dok se vozilo osiguranika tuženika u cijelosti nalazilo u lijevoj prometnoj traci. Brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara iznosila je oko 95,6 km/h, dok je sudarna brzina vozila tužitelja iznosila 48 km/h. U trenutku kada je prednica tužitelja poduzela radnju prestrojavanja, vozilo osiguranika tuženika se nalazilo udaljeno oko 31,9 metara od mjesta sudara, pa da je prije poduzimanja radnje prestrojavanja pogledala u bočni retrovizor, vidjela bi svjetla vozila osiguranika tuženika u lijevoj prometnoj traci jer je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan. Da je prednica tužitelja tada odustala od radnje prestrojavanja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Nadalje je utvrđeno kako bi vozač vozila osiguranika tuženika, koji se u trenutku započinjanja radnje prestrojavanja prednice tužitelja nalazio od nje udaljen 31,9 metara, na tom putu radnjom intenzivnog kočenja uspio smanjiti brzinu kretanja svog vozila na brzinu kretanja vozila tužitelja i time izbjegao ovaj štetni događaj da se kretao brzinom manjom od 74,1 km/h. Pri tome je utvrđeno da je na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja prema zapisniku o očevidu brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim pravilom od 50 km/h.
30. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka valja navesti kako iskazi svjedoka SC, ČC i PC nisu relevantni za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja, jer isti nisu bili sudionici istog niti njegovi neposredni očevici.
31. Što se tiče iskaza svjedoka ČC i PC, koji su kao djelatnici nadležne policijske postaje sudjelovali u sastavljanju zapisnika o očevidu i druge popratne dokumentacije, valja navesti kako iz njihovih iskaza kao relevantno proizlazi da je nemoguće da bi povodom iste prometne nezgode bila sačinjena dva zapisnika različitih sadržaja, a isto tako kako se službene bilješke koje sačinjavaju djelatnici ekipe za očevid koji obavljaju očevid ne čuvaju jer se ne radi o službenim dokumentima, već samo o smjernicama na temelju kojih se kasnije sastavlja zapisnik o očevidu. Moguće je da se u tijeku istrage saznaju nove činjenice, pa se mijenja i činjenični opis koji se unosi u zapisnik o očevidu.
32. Iskazi saslušane ranije tužiteljice CCĆ te svjedoka BC i ECĆ samo su djelomično prihvaćeni, jer isti nisu u skladu sa utvrđenom dinamikom iz nalaza i mišljenja vještaka, te nisu tehnički prihvatljivi. Tako nije prihvaćen navod ranije tužiteljice CCĆ da se vozilo koje ju je udarilo prije sudara kretalo u desnoj traci i da u lijevoj traci osim vozila koja su skretala u Jandrićevu ulicu nije bilo drugih vozila kada se započela prestrojavati iz desne u lijevu prometnu traku, jer dinamika utvrđena provedenim prometnim vještačenjem isključuje mogućnost da se neposredno prije i u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika moglo nalaziti u radnji prestrojavanja iz desne na lijevu prometnu traku već se kretalo lijevom prometnom trakom.
33. Također, nisu prihvaćeni iskazi svjedoka IC i ECĆ u dijelu u kojem su naveli da je drugo vozilo (vozilo kojim je upravljala prednica tužitelja) došlo iz sporedne ulice koja vodi s desne strane na glavnu na kojoj je i došlo do štetnog događaja, jer ni taj navod nije u skladu s utvrđenim sudarnim položajem i mjestom sudara niti tehnički moguć.
34. Iz razloga što nije u skladu s provedenim prometnim vještačenjem, nije prihvaćen niti iskaz svjedoka ECĆ u dijelu u kojem je naveo kako su se prije štetnog događaja kretali desnom prometnom trakom te se, pokušavajući izbjeći sudar, pokušali prestrojiti u lijevu prometnu traku.
35. Slijedom svega navedenog, a obzirom na utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja i postupanja oba sudionika istog, utvrđeno je da su oba tom prilikom prekršila prometna pravila i pridonijela njegovu nastanku.
36. Naime, prednica tužitelja je svojim neopreznim prestrojavanjem, čak i ako je svoju namjeru najavila, presjekla put kretanja vozila osiguranika tuženika, čime je postupila protivno tada važećem čl. 43. st. 2. ZOSPC-a.
37. Navod prednice tužitelja da nije vidjela vozilo osiguranika tuženika ukazuje da nije na odgovarajući način prije započinjanja radnje pretjecanja izvršila potrebne provjere. Da je prednica tužitelja pogledala u retrovizor vidjela bi osiguranika tuženika te bi odustajanjem od radnje prestrojavanja izbjegla bi nastanak ovog štetnog događaja.
38. Međutim, i osiguranik tuženika je svojim upravljanjem vozilom brzinom od 95,6 km/h na mjestu na kojem je dozvoljena brzina 50 km/h povrijedio odredbu čl. 53. st. 1. tada važećeg ZOSPC-a. Time je ujedno i doprinio nastanku štetnog događaja, jer je utvrđeno da je osiguranik tuženika mogao vidjeti prednicu tužitelja jer se radi o preglednoj i ravnoj ulici, a u trenutku kada je prednica tužitelja započela radnju prestrojavanja od nje je bio udaljen 31,9 metara. Da je tada započeo radnju intenzivnog kočenja, uspio bi smanjiti brzinu kretanja svog vozila na brzinu kretanja vozila tužitelja i time izbjegao štetni događaj da se kretao brzinom manjom od 74,1 km/h.
39. Dakle, osiguranik tuženika se kretao skoro dvostrukom brzinom od dopuštene brzine, što u uvjetima gradske vožnje i pri takvom ograničenju koje je propisano, predstavlja obijesnu vožnju.
40. Stoga je sud, cijeneći doprinos oba sudionika ovog štetnog događaja, a obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, utvrdio da je njihov doprinos u omjeru 50:50.
41. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužiteljima naknaditi 50% štete koju isti trpe iz ovog štetnog događaja, a temeljem odredbe čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 ,dalje: ZOO).
42. Prema odredbi čl. 19. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje ugled i čast.
43. Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
44. Prema odredbi čl. 1105. st. 2. ZOO-a tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu, te je stoga tražbina ranije tužiteljice prešla na I-III tužitelje kao njezine nasljednike.
45. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine štete provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo kako je pokojna prednica tužitelja CCĆ stradala u štetnom događaju kada je zadobila istegnuće mišića vratne kralješnice, uganuće lijevog gležanjskog zgloba, ogrebotine u podruju lijeve potkoljenice. Prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji pregledana je nakon štetnog događaja po kirurgu, učinila kontrolni pregled dan nakon štetnog događaja, te još jedan kontrolni pregled kirurga 09. siječnja 2013. godine, kada je učinjen i UZV lijevog gležanjskog zgloba. Dostavljena je liječnička potvrda liječnika obiteljske medicine gdje je navedeno kako je dolazila na ambulantnu obradu rane i previjanje u periodu pod 02. siječnja 2013.-04. ožujka 2013. – i to ukupno 11 puta. Liječenje je završeno, tj. stanje se stabiliziralo prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu - 04. ožujka 2013. godine, kada je zadnji puta bila na kontrolnim pregledu kod nadležnog liječnika, a što proizlazi iz navedene liječničke potvrde. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 28 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 6 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. U navedenom štetnom događaju pokojna prednica tužitelja CCĆ je zadobila istegnuće mišića vratne kralješnice, uganuće lijevog gležanjskog zgloba, te ogrebotine u podruju lijeve potkoljenice. Navedene ozljede dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 3% radi ozljede u području vratne kralješnice i lijevog gležanjskog zgloba. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir životna dob prednice tužitelja te degenerativne promjene vratnog segmenta kralješnice, vezane za životnu dub tužiteljice. Navedene degenerativne promjene niti ne moraju biti zabilježene u zdravstvenom kartonu te se navedena ocjena odnosi na predmetni štetni događaj. Degenerativnim procesom oštećena vratna kralješnica vulnerabilnija je na nova oštećenja. Također, na UZV lijevog gležnja utvrđena je parcijalno puknuće prednje fibulotalarne sveze, dakle sveze koja spaja lisnu i gležanjsku kost. Nakon predmetnog štetnog događaja bila je potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu, pratnja liječniku na previjanje i kontrole.
46. Povodom prigovora tuženika proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo kako se prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu procjene smanjenja životne aktivnosti, navodi da je ono cijenjeno uzimajući u obzir dostavljenu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Također je izvršen i uvid u liječničku potvrdu ordinacije Opće medicine na listu spisa 79., a koja također ukazuje na tijek liječenja prednice tužitelja. Ozljeda vratne kralješnice koju je prednica tužitelja prema medicinskoj dokumentaciji zadobila, nije zahtijevala daljnju dijagnostičku obradu u smislu EMNG uzimajući upravo težinu zadobivenog ozljeđivanja i procijenjeno je smanjenje životne aktivnosti. Prednica tužitelja učinila je ultrazvuk lijevog gležnja iz kojeg je vidljivo da je došlo do djelomičnog puknuća sveza, tj. ligamenata u lijevom gležanjskom zglobu. Prema tome, pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir medicinska dokumentacija, učinjene dijagnostičke pretrage, te životna dob prednice tužitelja, što je i obrazloženo u pisanom nalazu i mišljenju. Prednica tužitelja prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji nije upućena na fizikalnu terapiju, no međutim, postojali su elementi koji opravdavaju neupućivanje na fizikalnu terapiju jer prema liječničkoj potvrdi prednica tužitelja bila je na pregledima kod nadležnih liječnika zbog potrebe previjanja u vremenskom razdoblju od 2. siječnja 2013. do 4. svibnja 2013. godine ukupno 11 puta. Obzirom na postojeću ranu u području lijeve potkoljenice, upućivanje na fizikalnu terapiju tada nije bilo indicirano obzirom na primarno liječenje zadobivene rane u području lijeve potkoljenice.
47. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije te je stalni sudski vještak svojim usmenim očitovanjem otklonio prigovore tuženika.
48. Stoga su provedenim medicinskim vještačenjem na nedvojben način utvrđene posljedice štetnog događaja kod prednice tužitelja, kao i opseg istih.
49. Navedenim ozljedama koje su utvrđene od strane liječnika vještaka povrijeđeno je pravo osobnosti prednice tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužiteljima u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 1105. st. 2. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za neimovinsku štetu i temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacija više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, te tuđu pomoć i njegu i oni su u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade, budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.
50. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o utvrđenom intenzitetu i trajanju bolova, te neugodnostima tijekom liječenja u vidu pregleda kod liječnika različitih specijalnosti, postavljanja ovratnika, potkoljenične longete, hodanja uz štake, uzimanja analgetika, RTG, UZV obrada, ambulantne obrade rane i previjanja (11 puta), zatim o trajanju i intenzitetu pretrpljenog straha, a imajući u vidu i činjenicu nastanka štetnog događaja, odnosno da je prednica tužitelja stradala kao suvozač motornog vozila na koje je naletjelo drugo motorno vozilo, o duševnim bolima koje trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti zbog ozljede u području vratne kralježnice i lijevog gležanjskog zgloba, pri čemu su uzete u obzir i degenerativne promjene vratnog segmenta kralježnice. Nadalje je sud vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te je utvrđeno da bi prednici tužitelja pripadala pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 2.150,00 eur. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su mjerodavne za određivanje težine povrede prava osobnosti, utvrđeno je da je pravo osobnosti prednice tužitelja povrijeđeno u mjeri zbog koje bi joj pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu. Naime, cilj i svrha pravične novčane naknade je ublažiti osjećaj nelagode koju je tužitelj pretrpio i time makar djelomično smanjiti nastale štetne posljedice.
51. Tuđa pomoć bila je potrebna prednici tužitelja ukupno 60 sati tuđe nestručne pomoći.
52. Prednica tužitelja imala bi pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana od članova obitelji. Da je prednici tužitelja nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć koju su joj pružali članovi obitelji utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te iskaza prednice tužitelja. Stoga se ta naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a. Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 4,00 eur, te bi joj po tom osnovu pripadao iznos od 240,00 eur.
53. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da bi prednici tužitelja na ime naknade neimovinske štete pripadao iznos od 2.150,00 eur, a koji iznos je valjalo umanjiti za 50% doprinosa temeljem odredbe čl. 1092. ZOO-a, te je I-III tužiteljima s te osnove valjalo dosuditi 1.075,00 eur. Također je utvrđeno da bi joj s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu pripadao iznos od 240,00 eur, te je temeljem odredbe čl. 1092. ZOO-a valjalo navedeni iznos umanjiti za doprinos prednice tužitelja od 50%, te dosuditi iznos od 120,00 eur i odlučiti kao u izreci pod točkom I., a s preostalim dijelom tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.
54. I-III tužitelji su u cijelosti odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova zbog nerealiziranog dočeka Nove godine u zatraženom iznosu od 371,62 eur, te popratnih troškova u iznosu od 371,62 eur obzirom tužitelji nisu dokazali ni osnovanost ni visinu tih troškova.
55. Tužitelji tako nisu dokazali ni da bi doček Nove godine bio rezerviran ni plaćen, pa ni visinu istog zahtjeva, a niti da bi prednici tužitelja zbog uplaćenog skijanja nastali bilo kakvi troškovi, obzirom je na skijanje prema vlastitim navodima otišla.
56. Drugi popratni troškovi koje potražuju tužitelji nisu ni na koji način dokazani. Tako nije dokazano da su isti nastali, da bi bili opravdani a ni u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.
57. Stoga je zahtjev tužitelja koji se odnosi na nerealizirani doček Nove godine i skijanje te popratne troškove valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.
58. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
59. Kako su tužitelji zateznu kamatu zatražili od podnošenja odštetnog zahtjeva, od kada im ista i pripada, to su tužiteljima zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od navedenog dana i dosuđene.
60. Kako je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju oštećeno vozilo I- tužitelja na kojem je nastala totalna šteta te da visina te štete nije sporna i iznosi 1.327,23 eur, to je tuženik dužan I-tužitelju naknaditi 50% te štete u okviru svoje odgovornosti te je valjalo I-tužitelju dosuditi iznos od 663,61 eur, a s preostalim dijelom tog zahtjeva I-tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkama III i IV.
61. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova šlepanja i ležarine u iznosu od 139,36 eur, valja navesti da je uvidom u račun Hrvatskog autokluba od 31. prosinca 2012. godine utvrđeno da je I-tužitelj za prijevoz oštećenog vozila Fiat Punto platio iznos od tada 450,00 kn, što sada iznosi 59,73 eur. Nadalje je Vučnoj službi Lav nekretnine d.o.o. platio tada 400,00 kn, što sada iznosi 53,09 eur, za prijevoz istog vozila 09. siječnja 2013. godine.
62. Navedeni su troškovi bili opravdani i u vezi sa predmetnim štetnim događajem. Stoga je I-tužitelju valjalo dosuditi 50% navedenih iznosa, odnosno ukupno 56,42 eur, a s preostalim dijelom ga odbiti te odlučiti kao u izreci pod točkama III i IV.
63. Međutim, I-tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske štete za gubitak vozila niti je pobliže obrazložio na što se isti zahtjev odnosi. Naime, iz navoda I tužitelja nije jasno kako mu je zbog gubitka vozila povrijeđeno duševno zdravlje odnosno u čemu bi se ogledala povreda prava osobnosti te zašto bi isto opravdavalo dosudu pravične novčane naknade.
64. Stoga je u tom dijelu valjalo zahtjev I-tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom IV.
65. Na dosuđenu imovinsku štetu koja se odnosi na troškove prijevoza oštećenog vozila I-tužitelja pripada zatezna kamata od dospijeća tog zahtjeva (čl. 1086. ZOO) pa kako je istu zatražio od podnošenja odštetnog zahtjeva to mu je ista tako i dosuđena. Visinu štete na vozilu stalni sudski vještak je ocijenio kao totalnu i njezina visina je utvrđena upravo nalazom i mišljenjem vještaka pa tužitelju na navedeni iznos dosuđen u točci III izreke pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude u skladu s odredbom čl. 1089. ZOO-a. Stoga je I tužitelja s dijelom zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen u točci III. za razdoblje od 7. svibnja 2013. pa do 22. travnja 2026. godine valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom IV.
66. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Obzirom su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, a imajući u vidu sve okolnost konkretnog slučaja, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, time da je tuženik koji je osporavao osnovu zahtjeva u cijelosti dužan tužitelju naknaditi trošak medicinskog vještačenja koje je predujmio tužitelj kojem se taj trošak priznaje u cijelosti obzirom je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (Tako VSRH, Rev- 233/2024 od 14. veljače 2024.).
67. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom V.
U Zagrebu, 23. travnja 2026. godine
Sudac:
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Pun. I-tužitelja
2. II-tužitelju osobno i kao pun. III-tužiteljice
3. tuženiku po pun.
