REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P Ob-816/2024-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ani Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na području grada [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku u OD Jelavić i partneri iz Zagreba, protiv tuženog GE, OIB [osobni identifikacijski broj], Portalo 16, 52100 Vodnjan, zastupanog po punomoćniku Nataliji Weiss, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], i VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici HE, pravnici i djelatnici Centra za posebno skrbništvo, radi razvoda braka, odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanja, nakon glavne i tajne rasprave održane u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, a u odsutnosti posebne skrbnice maloljetne djece i Hrvatskog zavoda za socijalni rad Pula-Pola, 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Razvodi se brak sklopljen 22. lipnja 2013. u Grgurevićima, koja činjenica sklapanja braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Sibinj za godinu 2013 . pod rednim brojem 00021 između:
ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1994.
i
GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1994.
II./ Zajednička djeca stranaka, mlt. FE, rođen **.**.2013. , OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. VE, rođena **.**.2018., OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovat će s majkom ŽE, na adresi prebivališta majke.
III./ Majka ŽE u potpunosti će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. FE i mlt. VE.
IV./ Zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa mlt. FE i mlt. VE s ocem GE za vrijeme dok su na snazi mjere opreza zabrane približavanja tužiteljici ŽE i maloljetnom FE i maloljetnoj VE određene Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kzd-19/24 od 6. lipnja 2024. Po prestanku mjera opreza određenih Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kzd-19/24 od 6. lipnja 2024. maloljetni FE i maloljetna VE ostvarivat će osobne odnose s tuženikom i ocem GE pod nadzorom stručne osobe imenovane od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pula-Pola, dva puta mjesečno, svaki prvi i treći petak u mjesecu, u trajanju po tri sata, u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Pula-Pola. Mjera nadzora određuje se u trajanju do šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje stručnu osobu - voditelja nadzora.
V./ Nalaže se ocu GE doprinositi za uzdržavanje mlt. FE u iznosu od 264,00 eura mjesečno, a za mlt. VE u iznosu od 264,00 eura mjesečno počevši od 9. srpnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće svakog 15- og u mjesecu za tekući mjesec zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na tekući račun majke i zz djeteta ŽE, IBAN: [broj bankovnog računa].
VI./ Svaka stranka snosit će svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 9. srpnja 2024. podnijela tužbu radi razvoda braka u kojoj su rođena djeca koja su još uvijek maloljetna, te donošenje odluke o roditeljskoj skrbi, načinu ostvarivanja osobnih odnosa i uzdržavanju, u kojoj, kao i tijekom postupka u bitnom navodi da su tužiteljica i ovdje tuženik sklopili brak 22. lipnja 2013., a koja činjenica sklapanja braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Sibinj za godinu 2013 pod rednim brojem 00021. Tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika da je rođeno dvoje zajedničke djece i to mlt. FE, rođen **.**.2013., a koja činjenica rođenja je upisana u maticu rođenih matičnog područja [adresa], za godinu 2013 pod rednim brojem 0122 , i mlt. VE, rođena **.**.2018., a koja činjenica rođenja je upisana u maticu rođenih matičnog područja Pula-Pola, za godinu 2018 pod rednim brojem 00787. Tužiteljica ističe da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, zbog čega nastavak bračne zajednice nije moguć, a faktična bračna zajednica stranaka je prestala zbog višegodišnjeg i viševrsnog nasilja od strane tuženika i to na štetu tužiteljice i štetu mlt. djece, a od kojeg se nasilja tužiteljica s mlt. djecom sklonila u sklonište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja Autonomne ženske kuće Zagreb, gdje aktualno borave. Nasilničko ponašanje tuženika, tužiteljica među ostalim povezuje i s ovisnošću o alkoholu – kojeg je često konzumirao. Tužiteljica ističe kako joj je tuženik prijetio da će ju ubiti, vrijeđao ju govoreći joj da je „kurva“, „glupa“, da nije normalna, psovao joj, branio joj je da radi, kontrolirao joj mobitel te je stavio kameru u stan kako bi mogao pratiti njene kretnje. Tužiteljica ističe kako je tuženika prijavila zbog nasilja počinjenog 2017.g. kada je u prisutnosti mlt. FE razbijao stvari po stanu, te prijetio kako će sve ubiti, a nakon što je tužiteljica s mlt. FE otišla u sobu kako bi ga zaštitila, tuženik da je razvalio vrata. Nadalje, tužiteljica navodi kako je tuženik bio fizički nasilan prema njoj početkom 2021. kada joj je pijan psovao i vikao na nju, naguravao se s njom, te uzeo nož i prijetio joj da će ju ubiti nakon čega ju je lupio šakom u bradu.
Tužiteljica također navodi kako je tuženik sve u prisutnosti mlt. djece, kontinuirano vrijeđao tužiteljicu, vikao na nju, razbijao stvari po stanu, te tužiteljicu napadao da ga vara kako bi započeo svađu. Prema navodima tužiteljice, tuženik je bio psihički i fizički nasilan i prema mlt. djeci, pa tako tužiteljica ističe kako je tuženik naročito bio nasilan prema mlt. FE, na način da mu je davao šamare, prijetio mu je da će ga, zbog loših rezultata u školi, istjerati van iz stana da živi na ulici, te da mu je jednom prilikom rekao da spremi svoje stvari i da ide van iz stana. Prema navodima tužiteljice, tuženik je 2021. g. bio fizički nasilan prema mlt. FE i mlt. VE kada je nasrnuo na mlt. FE, uhvatio ga za uši i podigao, a mlt. VE uhvatio za maj icu i bacio na krevet. Tužiteljica ističe kako je posljednje nasilno ponašanje tuženika uslijedilo 8. prosinca 2023.g. kada je tuženik, pijan, nakon što je tužiteljica odlučila otići iz stana, zapriječio joj put te počeo vikati na nju govoreći cit. „jebem ti ja mamu sada ćeš ići gola iz stana“ te počeo kidati majicu s nje. Nakon čega ju je odgurnuo u dnevni boravak te ju počeo gušiti za vrat. Potom ju je vezao lisicama govoreći joj da će ju zavezati i ubijati njenu djecu, a da će tužiteljica gledati dok se oni pate, a kada ubije djecu, ubit će nju pa sebe, a zbog kojeg je nasilja tužiteljica bila na obradi hitne pomoći. Tužiteljica nadalje ističe da je protiv tuženika aktualno u tijeku kazneni postupak zbog počinjenja više kaznenih djela na štetu tužiteljice i zajedničke mlt. djece i to tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ; prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ; nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ te povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ, a da je 2. veljače 2024. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola protiv tuženika podignulo optužnicu broj: KOz-DO-17/2024-1, a koja je optužnica u cijelosti potvrđena rješenjem Općinskog suda u Puli od dana 22. veljače 2024. godine posl. br. Kovm-33/24.
Tuženik se do 9. lipnja 2024.g. nalazio u istražnom zatvoru u [adresa], obzirom mu je rješenjem posl.br. Kzd-19/24- od 6. lipnja 2024.g. ukinut istražni zatvor te su mu određene mjere opreza zabrane približavanja na 400 metara i zabrane
uspostavljanja ili održavanja veze te zabrane uhođenja ili uznemiravanja prema tužiteljici i zajedničkoj mlt. djeci. Nakon prestanka faktične bračne zajednice stranaka, tužiteljica je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenula postupak radi privremene mjere, odluke o tome s kojim će roditeljem mlt. djeca stanovati, ostvarivanju osobnih odnosa i uzdržavanju mlt. djece. Općinski građanski sud u Zagrebu je 23. svibnja 2024.g. donio rješenje o privremenoj mjeri posl.br. R1 Ob- 239/2024-29 kojim je određeno je da će mlt. djeca FE i VE stanovati s majkom, ovdje tužiteljicom, a da će se osobni odnosi mlt. djece s ocem, nakon izlaska tuženika iz zatvora, održavati dva puta mjesečno u trajanju od jednog sata uz nadzor stručne osobe. Također, rješenjem je određen i iznos kojim je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. djece. U navedenom predmetu ovdje tužitelj je u očitovanju na prijedlog od 22. svibnja 2024. u bitnom naveo kako je trenutno lišen slobode i da se nalazi u pritvoru Remetinec temeljem rješenja o produljenju pritvora još dva mjeseca. Osporava osnovanosti navoda u prijedlogu. Priznaje da su postojali problemi u bračnom odnosu stranaka, ali ističe kako nije točno da je protivnik osiguranja samo problematičnog ponašanja već je to i predlagateljica. Nadalje, navodi da je do sukoba vjerojatno dolazilo i radi drugačijih odgojnih metoda, međutim protivnik osiguranja da nije ulazio u sukobe i konflikte, već je uglavnom šutio na verbalne ispade predlagateljice. S time u vezi upućuje na iskaze predlagateljice dane u okviru kaznenog postupka, da ju je šutnja supruga činila ljutom radi čega bi vikala i vrijeđala, a da ga je jednom prilikom i ošamarila dok je držao dijete u ruci. Ističe kako su navodi predlagateljice u prijedlogu kako je u interesu zajedničke djece da ne viđaju vlastitog oca, protivni dječjim pravima prema kojima imaju pravo na oba roditelja. Protivnik osiguranja je inače provodio dosta vremena s djecom jer ih je čuvao dok je predlagateljica radila noću te su djeca emotivno vezana za protivnika osiguranja. Događaj na koji predlagateljica upire da je jedan izolirani slučaj koji ne može karakterizirati protivnika osiguranja kao osobu sklonu agresiji jer potrebno je sagledati cjelokupan odnos stranaka kako bi se moglo ocjenjivati postoje li zaista okolnosti na strani protivnika osiguranja da mu se odredi zabrana viđanja vlastite djece. Čak i da postoje određene smetnje u izvršavanju roditeljske uloge postoje blaže mjere predviđene Obiteljskim zakonom (''NN'' broj 103/15, 98/19,47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ)koje se mogu odrediti radi poboljšanja odnosa i roditeljske uloge. S obzirom na izneseno predlaže da se saslušaju stranke neposredno na istoj raspravi jer protivnik osiguranja koji je lišen slobode nije u jednakom položaju kao i predlagateljica osiguranja. Također, predlaže da nadležni Zavod za socijalni rad napravi obradu obje stranke te da se mldb. Ž sasluša po psihologu te da se po potrebi odredi nadzor roditeljske skrbi predlagateljici koja očito ima problema. Tužiteljica ističe kako je obavijestila sud o novim okolnostima koje su nastupile nakon donošenja rješenja o privremenoj mjeri posl. br. R1 Ob- 239/2024-29 od dana 23. svibnja 2024.g., odnosno, da je tuženik pušten iz istražnog zatvora te da su mu određene mjere opreza prema mlt. djeci i tužiteljici. S obzirom na navedeno, tužiteljica je predložila sudu da izmjeni rješenje o privremenoj mjeri u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djecom, odnosno predložila zabranu ostvarivanja osobnih odnosa obzirom se isti ne mogu odvijati zbog mjera opreza izrečenih tuženiku koje su aktualno na snazi. Tužiteljica ističe kako vodi brigu oko svih fizičkih, emotivnih i materijalnih potreba mlt. djece, a što namjerava i dalje činiti. S obzirom na cjelokupno nasilničko ponašanje tuženika, osobito imajući u vidu njegovo nasilničko ponašanje prema i u prisutnosti mlt. djece, tužiteljica smatra da je u najboljem interesu djece da i nadalje stanuju s njome jer im je potrebno stabilno i sigurno okruženje, a u odnosu
na osobne odnose mlt. djece s tuženikom, tužiteljica ističe da se isti zasad ne mogu odvijati obzirom na mjere opreza koje su na snazi, a zbog čega predlaže zabranu ostvarivanja osobnih odnosa. Tužiteljica upućuje na članak 31. Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kojim je propisano da pri određivanju prava na viđanje djece, u obzir moraju biti uzete pojave nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te da ostvarivanje prava na viđanje djece ne smije ugrožavati prava i sigurnost žrtve ili djece. U tom smislu, tužiteljica ističe da se u konkretnom slučaju ne radi samo o partnerskom nasilju, već i o ugrožavajućem postupanju tuženika prema djeci, zbog čega smatra da je nužno odrediti zabranu ostvarivanja osobnih odnosa, sve kako bi se zaštitila sigurnost djece. Tužiteljica nadalje ističe da je člankom 105. stavak 3. Obiteljskog zakona propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, time da je člankom 416. stavak 3. Obiteljskog zakona propisano da spremnost za suradnju nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasilja. Tužiteljica ističe kako je zbog proživljenog nasilja u strahu od tuženika obzirom je protiv tuženika u ti jeku kazneni postupak, u kojim okolnostima nije razumno očekivati da će stranke tijekom sudskog postupka postići sporazum, a osobito ne da će po okončanju sudskog postupka ostvariti suradnju koju podrazumijeva zajednička roditeljska skrb. Stoga, tužiteljica smatra da je iz cjelokupnog nasilničkog ponašanja tuženika razvidno da tuženik ne prepoznaje potrebe djece te da nije sposoban svoje ponašanje usmjeriti ka zaštiti dobrobiti djece, zbog čega je potrebno tužiteljici omogućiti da u odnosu na djecu ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb. Tužiteljica na ročištu od 24. ožujka 2026. specificiranim tužbenim zahtjevom predlaže da tuženik za uzdržavanje mlt. FE doprinosi iznosom od 264,00 eura mjesečno, a za mlt. VE iznosom od 264,00 eura mjesečno, a koji iznosi prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 49/24) predstavljaju minimalne iznose obzirom na dob mlt. djece.
2. U odgovoru na tužbu od 8. listopada 2024. i tijekom postupka, tuženik u bitnom navodi da se ne protivi razvodu braka s tužiteljicom te ne spori da su poremećeni odnosi između njega i tužiteljice međutim ne njegovom krivnjom već isključivo krivnjom tužiteljice. Protivi se zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s djecom te da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad djecom. Tuženik o osporava navode tužiteljice da je bračna zajednica prestala zbog višegodišnjeg i viševrsnog nasilja od strane tuženika prema tužiteljici i mlt. FE i mlt. VE. Ističe kako je tužiteljica u svom iskazu pred Centrom za socijalnu skrb u predmetu koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob- 239/2024 iskazala da je tuženika prijavila jednom 2017., te ponovno u prosincu 2023. jer je „mislila da će se promijeniti“. Tuženik ističe da je potpuno životno nelogično da netko čak sedam godina od dana prve prijave za navodno nasilje čeka da se druga osoba promijeni, a ne navodeći kakve je promjene očekivala. Tuženik opovrgava navode tužiteljice da je ovisnik o alkoholu što je potpuno netočno pogotovo imajući u vidu činjenicu kako se tuženik nalazio u istražnom zatvoru u Zatvoru u Puli šest mjeseci te da je isti ovisan o alkoholu zasigurno bi već tamo bio uključen u programe liječenja od alkohola u sklopu zatvorskog sustava jer inače ne bi izdržao toliko dugo vremena u zatvoru u kojem nije dozvoljena nikakva konzumacija alkohola te bi zasigurno imao apstinencijske krize. Nadalje, tužiteljica uporno tvrdi kako je tuženik bio nasilan prema mlt. FE i mlt. VE i kako su isti vidjeli kako je tuženik nasilan prema tužiteljici što je potpuno netočno što pogotovo dokazuje iskaz djece pred posebnim skrbnikom u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 239/2024 u kojem su mlt. FE i mlt. VE naveli da su samo jednom prilikom vidjeli kako je tuženik povukao tužiteljicu za majicu dok drugom nasilju nisu svjedočili. Tuženik ističe kako se tužiteljica uporno poziva na kazneni postupak protiv tuženika koji se vodi pred Općinskom sudom u Puli- Pola pod brojem: Kzd-19/24 iako je kazneni postupak još uvijek u tijeku i još uvijek nije dokazana krivnja tuženika za počinjenje bilo kakvog kaznenog djela iako je člankom 3. Zakona o kaznenom postupku propisano da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Također, rješenje Općinskog kaznenog suda u Puli-Pola poslovni broj Kzd-19/24 od dana 23.05.2024. godine na koje se tužiteljica poziva i na temelju kojeg želi tuženiku potpuno onemogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. FE i mlt. VE kao i oduzeti istome roditeljsku skrb je privremeno i predstavlja blažu mjeru kojom je zamijenjen istražni zatvor. Tuženik ističe kako su nejasni navodi tužiteljice da ona vodi brigu oko svih fizičkih, emotivnih i materijalnih potreba djece pogotovo imajući u vidu da je ista u sigurnoj kući te da je tuženik onemogućen voditi bilo kakvu brigu o djeci što je redovito i činio dok je živio s mlt djecom. Tuženik ističe kako redovno i u potpunosti uplaćuje uzdržavanje za mlt. VE i mlt. FE. Tuženik ističe kako tužiteljica potpuno ignorira i činjenicu da je u predmetu koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj R1 Ob- 239/2024 iz podneska Centra za posebno skrbništvo, podružnica Rijeka od dana 06.03.2024. godine razvidno da je mlt. VE iskazala kako bi oca odnosno protustranku trebala viđati više od dva puta mjesečno (rukama pokazuje deset puta) dok je mlt. FE iskazao da je u redu da oca odnosno protustranku viđa dva puta mjesečno no nije precizirao koliko sati iz čega je razvidno da tužiteljica iz svojih osobnih razloga potpuno zanemaruje dobrobit i najbolji interes i želje mlt. djece, te pokušava prisilno lišiti mlt. djecu očinske ljubavi i brige, a da je prema saznanju tuženika, jedini razlog zašto tužiteljica želi dobiti samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. djecom, da djeci promijeni prebivalište van granica [adresa] na koji način bi ostvarila svoj osobni interes, a ne interes mlt. djece, iako joj je dobro poznato da svaka promjena životne sredine mlt djeci u ovoj životnoj dobi predstavlja stres i traumu jer se odvaja od svoje obitelji, prijatelja i svih drugih osoba sa kojima imaju neraskidive veze. Tužeik upućuje da je za pravilan psihofizički razvoj djece potreban kontakt djeteta i s jednim i s drugim roditeljem. Zbog toga, uskraćivanje drugom roditelju da kontakt ira s mlt. djetetom od strane roditelja kojem je dijete povjereno ne može biti u najboljem interesu djeteta, a da je ostvarivanje osobnih odnosa sa ocem sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda i Obiteljskom zakonu, pravo djece i u najboljem interesu djece, a posebno da je za uzrast mlt. FE i mlt. VE neophodno da izgrade i ojačaju njihov odnos sa ocem te od istog pokušaju napraviti odnos pun razumijevanja i ljubavi što bi u svakom slučaju pomoglo mlt. FE i mlt. VE da odras taju u zdravom i sretnom okruženju bez bilo kakvih psihičkih poteškoća i konflikata, a što su i sami mlt. FE i lt. VE izjavili. Tuženik posebno ističe kako je bio spreman za sporazum u ovom postupku na način da djeca žive s majkom, a da tuženik ostvaruje osobne odnose s djecom prema dogovoru stranaka te da novci koje bi tužitelj dao za vođenje ovog postupka budu uplaćeni na račun m lt. FE i VE međutim tužiteljica je to izričito odbila. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže da Naslovni sud donese odluku kojom se razvodi brak zaključen između tužiteljice i tuženika, dok u preostalom dijelu donese odluku kojom se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija, a sve uz obavezu tužiteljice da tuženiku nadoknadi troškove postupka.
3. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pula-Pola ( u daljnjem tekstu Zavod) od 27. rujna 2024. maloljetnoj djeci stranaka radi zaštite njihovih prava i interesa u ovom postupku, imenovana je posebna skrbnica, HE, magistrica prava i djelatnica Centra za posebno skrbništvo.
4. Tijekom postupka sud je pribavio mišljenje nadležnog Zavoda te je izvršio je uvid u svu dostavljenu dokumentaciju. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022,
155/2023,146/25), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan te je odlučeno kao u izreci presude.
5. Iz očitovanja posebne skrbnice od 13. veljače 2025. ( list 72-73 spisa) u bitnom proizlazi da je posebna skrbnica suglasna s provođenjem postupka i izvođenjem dokaza predloženih po tužiteljici i tuženiku. Posebna skrbnica je navela sadržaj razgovora s mlt djecom, te ista, obzirom na pribavljene podatke, posebice činjenicu da su djeca nazočila nasilju oca prema majci kao i osobno doživljavala fizičko i psihičko nasilje (mlt FE) smatra potrebnim provesti psihologijsku obradu mlt djece po sudskom psihologu kao i psihologijsku obradu oba roditelja po psihologu nadležnog zavoda za socijalni rad, radi utvrđivanja okolnosti potrebnih za donošenje odluke o ostvarivanju osobnih odnosa mlt djece s ocem. Obavještava Sud da je za potrebe pribavljanja mišljenja mlt djece u smislu članka 360. ObZ-a od strane Autonomne ženske kuće Zagreb obaviještena da bi, obzirom je u postupku privremene mjere (predmet OGS Zagreb posl.br. R1 Ob-239/2024) pribavljeno mišljenje mlt FE i VE, ponovni razgovor s mlt djecom bio za njih retraumatizirajući, slijedom čega nastavno u bitnome izlaže sadržaj prvog razgovora s djecom od 06. ožujka 2024. Mlt Leon je u cijelosti razumio značenje sudskog postupka kao i pravo na izražavanje mišljenja, dok mlt VE obzirom na kronološku dob isto nije u mogućnosti shvatiti. Djeca su se uspješno prilagodila novoj okolini, mlt FE pohađanju osnovne škole, a mlt VE je tada još uvijek čekala na početak pohađanja vrtića. Djeca navode da su ranije s mamom i tatom živjeli u [adresa], da su u siječnju 2024. došli s mamom živjeti u [adresa]. U Zagrebu im je dobro, a u [adresa] im je znalo biti loše jer su se mama i tata stalno svađali, čuli su kako tata tuče mamu. Nikada to nisu vidjeli jer bi tata uvijek zatvorio vrata, no mlt VE je jednom vidjela kako tata povlači mamu za majicu. Mlt Leon navodi da je tata i njega tukao, uvijek je vikao na njega, mlt FE misli da tata puno više voli sestru jer nju nikada nije tukao, sestru je tata uvijek mazio. U vezi škole mlt FE je uvijek pomagala mama, tata bi vikao i govorio mu ružne riječi. Kada su bili bolesni liječniku ih je vodila mama, a mama je odlazila i na informacije mlt FE u školu. Oboje djece verbaliziraju svoju želju živjeti s mamom, mlt FE prihvaća mogućnost da tatu viđa dva puta mjesečno uz prisutnost neke druge odrasle osobe, mlt VE bi više puta voljela viđati tatu no također joj je u redu da s njom bude još neka odrasla osoba. Navode da im je u Sigurnoj kući dobro i da se druže s drugom djecom. Posebna skrbnica je suglasna s provođenjem postupka i izvođenjem dokaza predloženih po tužiteljici i tuženiku. Oboje djece verbaliziraju svoju želju živjeti s mamom, mlt FE prihvaća mogućnost da tatu viđa dva puta mjesečno uz prisutnost neke druge odrasle osobe, mlt VE bi više puta voljela viđati tatu no također joj je u redu da s njom bude još neka odrasla osoba. Navode da im je u Sigurnoj kući dobro i da se druže s drugom djecom.
6. Iz prijedloga i mišljenja Zavoda, od 27. veljače 2025. a koji prijedlog i mišljenje je sačinjen na temelju uvida u postojeću dokumentaciju područnog ureda, te informacija dobivenih od drugih nadležnih institucija te razgovora sa strankama, proizlazi da je LE rođen **.**.1994. u [adresa]. Završio je osnovnu školu i jedan razred srednje škole za zanimanje kuhar, međutim napustio je školovanje i zaposlio se kao pomoćni zidar u [adresa], gdje je došao u potrazi za poslom. Završio je tečaj za fasadera, a zaposlen je u Cito gradnji u Vodnjanu te ima oko 7 godina radog staža. GE navodi da je između njega i supruge 10. studenog 2017. došlo do fizičkog naguravanja, ali da nije bilo nasilja i da sve događalo pred maloljetnim FE. Supruga, ovdje tužiteljica je pozvala policiju i on je proveo vikend u pritvoru. Od strane ODO-a određene mu je kazna u trajanju od 6 mjeseci do godinu dana zatvora koja je preinačena u Savjetovanje pri Obiteljskom centru kod psihologinje ĐE, a jedanput mjesečno mora odlaziti u Probacijski ured. GE je u Zavodu naveo da su sada odnosi njega i supruge u redu te da zajednički vode brigu o sinu. ŽE rođena je **.**.1994. u [adresa], po zanimanju je prodavačica. Zaposlena je na neodređeno vrijeme kao prodavačica u trgovini Ultra u [adresa], ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 1200,00 eura. ŽE je Zavodu navela da je GE prvi put prijavila za nasilje 2017. kad je bila trudna s VE, a da je istu prijavu povukla jer je mislila da će se ovdje tuženik promijeniti. ŽE je u Zavod pristupila 15. prosinca 2023. na poziv Zavoda, a sve na traženje Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola gdje je navela da ju je LE prije dvije godine istukao, da je prijetio njoj, njezinoj sestri i šogoru koji su živjeli stan do njihovog i da su svemu svjedočila djeca. ŽE je navela da su djeca bila jako preplašena, a da je najviše vidio FE koji je od malena ''svemu'' svjedočio . ŽE je u Zavodu navela da GE ima problema s alkoholom, te da se većina fizičkog i psihičkog nasilja događa kad je GE pijan, te da je isti bio nasilan i prema djeci, a više prema maloljetnom FE. ŽE je navela da je GE bio ok kad je išao na savjetovanje, oko godinu dana, a da ju je počeo provjeravati na način da je postavio kameru u stan te da ju prati s kim razgovara na mobitel. ŽE je u Zavodu opisala događaj iz prosinca 2023., kada ju je GE fizički napao istovremeno joj prijeteći i vrijeđajući je, a da su svemu svjedočila djeca dok ju nije odveo u sobu. Uslijed fizičkog napada da je zadobila ozljede u vidu podljeva, masnice na obrazu za koju se ne sjeća kako ju je zadobila, te da je idući dan otišla na policiju, nakon čega je GE uhićen. Zbog straha za djecu i sebe ŽE je zatražila smještaj u sigurnu kuću gdje je upoznata da je dužna zaštiti sebe i djecu od nasilnog ponašanja , te da svako nasilje mora prijaviti policiji. Zatražila je u policiji da se GE odredi mjera opreza- zabrane približavanja prema njoj i djeci. ŽE je navela da GE pije svakodnevno, da je fizički bio nasilan samo prema FE, da je ona ta koja je oduvijek vodila brigu o djeci, oko Leonove škole, oko zdravlja , prehrane, a da bi GE samo vozio kćer u vrtić. GE da nikad nije išao FE na informacije, na roditeljski sastanak, da je ona ta koja zbog bolesti djece uvijek uzimala bolovanje. Smatra da je u najboljem interesu djece da ista nastave stanovati s njom, da u odnosu na iste ima samostalnu roditeljsku skrb, a u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa smatra da se isti trebaju održavati u kontroliranim uvjetima i pod nadzorom stručne osobe, dva puta mjesečno u trajanju od jednog sata, sve dok se LE ne podvrgne liječenju od ovisnosti o alkoholu te isto ne završi pozitivnom ocjenom. U Zavod je 10. travnja 2024. pristupio LE u pratnji pravosudnih policajaca, jer se isti tada nalazio u istražnom zatvoru zbog kaznenih postupaka koji su protiv njega u tijeku zbog kaznenog djela protiv života i tijela- tjelesnom ozljedom iz članka 117. st.1 i 2. Kaznenog zakona, jednog kaznenog dijela protiv osobne slobode- prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona, te tri kaznena djela protiv braka djece i obitelji i to jednog kaznenog dijela nasiljem u obitelji iz članka 179. Kaznenog zakona i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona. GE je u zavodu tada izjavio da želi zajedničku roditeljsku skrb nad djecom, a da djeca žive s majkom. Naveo je kako želi da ga djeca viđaju svaki drugi vikend te pola praznika. Predložio je za oba djeteta plaćati 350,00 eura. Bio je suglasan da se privremenom mjerom odredi da se susreti njega i djece odrede uz nadzor stručne osobe dva puta mjesečno u trajanju od dva sata. Želi imati komunikaciju s ŽE, ovdje tužiteljicom vezanu uz djecu, navodi da nije fizički bio nasilan prema sinu, spominje svađe s ŽE, te da nije konzumirao alkohol svakodnevno. Ističe kako su on i ŽE imali svađa i nesuglasnica, kojima su uzrok bile različiti pristupi u odgoju djece. Zavod navodi da je privremenom mjerom poslovi broj R1 Ob-239/2024 od 23. svibnja 2024. određeno da će maloljetna djeca stranaka stanovati s majkom a da će se osobni odnosi maloljetne djece s ocem odvijati po izlasku oca iz zatvora dva puta mjesečno uz trajanju od jedan sad uz nadzor stručne osobe. Privremenom mjerom je naloženo GE doprinositi za uzdržavanje djece od 203,15 eura za mlt. FE, a za mlt. VE 172,67 eura. ŽE se žalila na predmetno rješenje o privremenoj mjeri, a GE je s danom 9. lipnja 2024. ukinut istražni zatvor ali ima mjeru opreza prema maloljetnoj ŽE i mlt djeci najdulje do izvršnosti presude. Istim mjerama je GE određeno da se ne smije približavati ŽE, mlt djeci na razdaljinu bližu od 400 metara, uspostavljati ili održavati s istima izravne ili neizravne veze te ih uhoditi ili uznemiravati. Odlukom Gž Ob-51/2024 potvrđeno je rješenje poslovni broj R1 Ob-239/2024. Psiholog nadležnog Zavoda je sačinio i psihologijsku obradu za ŽE iz kojeg mišljenja u bitnom proizlazi da je ista urednog psihičkog statusa, da je motivirana i usredotočena na svakodnevnu i samostalnu brigu o djeci, te egzistencijalne sadržaje. Na temelju rezultata dobivenih testovnom psihološkom obradom kod ŽE nisu nađena odstupanja u psihološkom profilu koja bi je onemogućavala u ulozi roditelja ili ukazivala na narušene roditeljske kompetencije. Psiholog Zavoda je zaključio da je ŽE odgovoran i kompetentan roditelj, da na primjeren i kvalitetan način vodi brigu o maloljetnoj djeci, usklađeno s njihovim razvojnim i emocionalnim potrebama. Iz psihologijskog nalaza i mišljenja za GE sačinjenog na temelju rezultata psihologijskih testova i intervjua i cjelokupnog opažanja ponašanja tijekom provođenog ispitivanja , psiholog Zavoda je zaključio da je LE ne izražava elemente psihopatološke ličnosti niti psihopatoloških odstupanja. Vidljivo je iz skala koje m jere tendenciju ispitanika da se pokazuje u pretjerano pozitivnom svjetlu kod G, što može značiti da LE zaista sebe i percipira pozitivno. Psiholog Zavoda je naveo da rezultati testiranja za GE ne iznenađuju, posebice kad se uzme u obzir svrhu testiranja. Isti govore u prilog tome da je GE društvena osoba, a istovremeno da je oprezan i pažljiv koje osobine psiholog navodi da su pozitivne kad se govori o odgoju djece. Iz intervjua s GE psiholog je stekao dojam da je isti slabije upućen u živote djece, da slabije vodi brigu o djeci i slabije je uključen u odgoj svoje djece. Piholog smatra da LE treba poraditi na svojim roditeljskim kompetencijama posebice jer je glede djece davao generalne i nespecifične odgovore. Primjerice LE nije znao dati ime niti jednog od prijatelja svoje djece. Preporučeno mu je pohađati roditeljske radionice kako bi usvojio roditeljske kompetencije, te se uključiti u psihoterapiju kako bi osnažio pozitivne osobine koje je kod sebe isticao.
7. Rješenjem ovog suda od 9. travnja 2025., prijedlog i mišljenje Zavoda od 27. veljače 2025. dostavljeno je strankama po punomoćnicima i posebnoj skrbnici na očitovanje. Posebna skrbnica se podneskom od 23. travnja 2025. očitovala kako je suglasna s mišljenjem HZSR Područni ured Pula da otac mlt djece, LE, treba poraditi na svojim roditeljskim kompetencijama te s preporukom da pohađa roditeljske radionice i da se uključi u psihoterapiju. Nije imala primjedbi na mišljenje nadležnog područnog ureda da je majka djece, ŽE, odgovoran i kompetentan roditelj, da na primjeren i kvalitetan način vodi brigu o mlt djeci, usklađeno s njihovim razvojnim i emocionalnim potrebama, a da iz dostavljenih podnesaka proizlazi da se roditelji mlt djece nisu usuglasili o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, dok su se u bitnome usuglasili o načinu ostvarivanja osobnih odnosa mlt djece s ocem – dva puta mjesečno po sat vremena pod nadzorom stručne osobe, što je u suglasju i sa izraženim mišljenjem mlt FE i mlt VE. Posebna skrbnica predlaže da, imajući u vidu da u dostavljenim podnescima HZSR Područni ured Pula nije iznio svoje zaključno mišljenje i prijedlog, se pozove Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pula, na dostavu prijedloga i mišljenja u pogledu načina ostvarivanja roditeljske skrbi obzirom na utvrđeni visoki stupanj nasilja prema članovima uže obitelji te istovremeno utvrđene manjkavosti u ostvarivanju roditeljskih dužnosti kod oca mlt djece kao i na podnošenje prijedloga o načinu ostvarivanja osobnih odnosa mlt djece s roditeljem s kojim djeca neće stanovati. Tužiteljica u svom očitovanju na prijedlog i mišljenje Zavoda iz veljače 2025. ističe kako nema primjedbe u odnosu na zaključak HZSR kako je tužiteljica odgovoran i kompetentan roditelj, da na primjeren u kvalitetan način vodi brigu o mlt. djeci, usklađeno s njihovim razvojnim i emocionalnim potrebama, a da tuženik treba poraditi na svojim roditeljskim kompetencijama, pohađati roditeljske radionice kako bi usvojio roditeljske kompetencije te uključiti se u psihoterapiju. Tužiteljica smatra da utvrđenja u mišljenju i prijedlogu HZSR-a jasno ukazuju da je nužno donijeti odluku na način na koji to tužiteljica predlaže, odnosno smatra da iz mišljenja i prijedloga proizlazi da je u najboljem interesu djece da i nadalje stanuju s njome, obzirom je razvidno kako je tužiteljica brižna majka koja vodi brigu o svim potrebama mlt. djece, a djeci je potrebno stabilno i sigurno okruženje, posebice imajući na umu nasilničko ponašanje tuženika prema i u prisutnosti mlt. djece. U odnosu na zabranu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece s tuženikom, tužiteljica ističe kako se ne može donijeti odluka kojom bi se odredili osobni odnosi tuženika s mlt. djecom obzirom su tuženiku i dalje na snazi mjere opreza zabrane približavanja na 400 metara i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze te zabrane uhođenja ili uznemiravanja prema tužiteljici i zajedničkoj mlt. djeci, te da je protiv tuženika u tijeku kazneni postupak zbog počinjenja više kaznenih djela na štetu tužiteljice i mlt. djece, te da je protiv tuženika pokrenut još jedan kazneni postupak zbog počinjenja više kaznenih djela na štetu tužiteljice i zajedničke mlt. djece, i to kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11 te nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2.KZ/11, a da se u navedenom kaznenom postupku provode izvidi. Tužiteljica naglašava da se u konkretnom slučaju ne radi samo o partnerskom nasilju, već i o ugrožavajućem postupanju tuženika prema djeci, zbog čega je nužno odrediti zabranu ostvarivanja osobnih odnosa, sve kako bi se zaštitila sigurnost djece. Pritom tužiteljica napominje kako od prestanka faktične bračne zajednice tuženik nije ni na koji način radio na svojim roditeljskim kapacitetima, na koju obvezu tuženika upućuje HZSR, a što je nužno za uopće razmatrati mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa. U odnosu na ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi, tužiteljica ističe kako tuženik i nakon provedenog vremena u istražnom zatvoru nije popravio vlastito ponašanje niti je radio na poboljšanju roditeljskih kompetencija. Isto tako, razvidno je i kako tuženik ne prepoznaje potrebe djece, nije dostatnih roditeljskih kapaciteta, te nema samokritičan uvid u vlastito ponašanje, iako je protiv njega u tijeku kazneni postupak zbog počinjenja više kaznenih djela na štetu tužiteljice i mlt. djece.
Tuženik se također očitovao na prijedlog i mišljenje Zavoda podneskom od 30. travnja 2025. ističući da je Zavod prilikom izrade mišljenja potpunosti zanemario činjenicu da tuženik nije imao kontakt sa svojom djecom čak godinu i dva mjeseca, a vezano za tuženikove roditeljske kompetencije. Tuženik upućuje da je mišljenje Zavoda paušalno kada navode da tuženik daje neodređene odgovore glede podataka o djeci, kad je isti u Zavodu naveo kad su ista prohodala, rekla prve riječi, što ih zanima u životu. Tuženik smatra da iz razgovora sa stručnim timom Zavoda upravo proizlazi da je isti bio uključen u život, rast i razvoj svoje djece. Tuženik upućuje na činjenicu da u zaključku i psihologijskom nalazu za istog nisu nađene sklonosti istog ka nasilnom postupanju, konzumiranju alkohola niti da isti posjeduje bilo kakve elemente psihopatološke ličnosti. Tuženik predlaže da Zavod dopuni mišljenje i prijedlog, odnosno da obrazloži svoj zaključak, da dostavi testove koji su provedeni za GE te da obrazloži zašto ti isti testovi nisu provedeni za ŽE.
8. Zavod se podneskom od 20. svibnja 2025. očitovao na navode stranaka ističući u prvom redu zakonsku nemogućnost dostavljanja za spis testovnih materijala, interpretaciju kojih smiju vršiti isključivo ovlaštene osobe. Zavod PU Pula-Pola je naglasio da je testiranje za GE sačinjeno po stručnim djelatnicima Zavoda PU Pula-Pola, a da je su djelatnici Zavoda PU Zagreb sačinili to isto zamolbenim putem za ŽE. Svi upitnici da su u formi samoprocjene, a koji ispitaniku omogućuju da se prikaže na način koji će mu pogodovati s obzirom na svrhu testiranja, slijedom čega se cjenjenu odgovorima pristupa s oprezom. Cilj obrade GE je bila procjena roditeljskih kompetencija a ne sklonost nasilnom ponašanju. Zavod naglašava da se ne može zanemariti činjenica da LE za vrijeme trajanja zatvorske kazne, a kasnije i izrečene mjere opreza prema ŽE i maloljetnoj djeci nije s istima bio u mogućnosti ostvarivati kontakt, no da Zavod ostaje u procjeni istog o njegovoj neupućenosti u razvojne potrebe djece , jer je isti dao općenite i nespecifične odgovore, u prvom redu za mlt FE, ne navodeći koje su Leonove snažne strane, opravdavajući neuključenost u brizi o higijeni i učenju time da je često bio odsutan i radio. Stručni tim Zavoda je u konačnom prijedlogu i mišljenju predložio da maloljetna djeca stranaka nastave živjeti na adresi s majkom, a s ocem da ostvaruju kontakte pod nadzorom i to dva puta mjesečno u trajanju od 3 sata, od trenutka kada mjere opreza GE prema maloljetnoj djeci prestanu biti na snazi. Zavod je ostao kod mišljenja da tuženik ima prostora unaprijediti roditeljske kompetencije te je uputno da se isti javi u savjetovalište i na roditeljske radionice.
9. Sud je konačni prijedlog i mišljenje dostavio strankama i posebnoj skrbnici na očitovanje. Tužiteljica je podneskom od 23. lipnja 2025. u bitnom istaknula da se odluka donosi temeljem stanja spisa, odnosno okolnosti koje aktualno postoje u trenutku donošenja odluke, a da su prema tuženiku izrečene mjere opreza zabrane približavanja i uspostave bilo kakvih odnosa s tužiteljicom i maloljetnom djecom, za koje je mjere je neizvjesno do kada će trajati jer i dalje postoji iteracijska opasost, te s tim u vezi ne postoji mogućnost određivanja bilo kakvih odnosa kako to predlaže Zavod, osim zabrane istih, jer se odluka ne može donositi pro futuro. Tužiteljica ističe da se Zavod nije očitovao na zahtjev iste o samostalnoj roditeljskoj skrbi. Posebna skrbnica nije imala primjedbi na prijedlog i mišljenje Zavoda od 20. svibnja 2025. Tuženik je u podnesku od 2. srpnja 2025. prigovorio nalazu i mišljenju Zavoda od 20. svibnja 2025. u bitnom ističući da takav prijedlog ostvarivanja osobnih odnosa s djecom nije u najboljem interesu istih te da dovodi do otuđenja djece od roditelja s kojim dijete ne živi.
10. Zavod se na traženje ovog suda očitovao 12. studenog 2025. s mišljenjem i prijedlogom da majka ŽE ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb obzirom na cjelokupnu obiteljsku situaciju i da je utvrđeno da ista ima dobre roditeljske kompetencije za isto. Isti prijedlog je strankama i posebnoj skrbnici dostavljen na očitovanje. Posebna skrbnica se očitovala kako nema primjedbi na prijedlog Zavoda da se tužiteljici dodjeli samostalna roditeljska skrb u odnosu na maloljetnu djecu stranaka.
11. Tužiteljica saslušana u svojstvu stranke na ročištu od 24. ožujka 2026. u bitnom navodi kako ustraje u tužbenom zahtjevu glede roditeljske skrbi i načina ostvarivanja osobnih odnosa tuženika sa mlt. djecom budući su tuženiku izrečene mjere opreza zabrane približavanja prema njoj i mlt. djeci, kao i mjera zabrane uspostave izravne i neizravne veze sa njom, te smatra da nisu ispunjeni uvjeti da tuženik ostvaruje osobne odnose s mlt. djecom niti pod nadzorom kako to predlaže HZSR. Slijedom navedenog ustraje u zahtjevu za samostalnom roditeljskom skrbi, ponajviše zbog činjenice naprijed navedenog kaznenog postupka tuženik i ona nemaju nikakvu komunikaciju, ona je zabranjena od strane suda, ne zna kako bi se u slučaju potrebne suglasnosti od strane tuženika, a s obzirom na postojeću zabranu, ista mogla pribaviti a naglašava da je za vrijeme trajanja bračne zajednice isključivo ona vodila brigu o svim sadržajima roditeljske skrbi vezano za mlt. djecu. Mlt. FE je sada šesti razred, a mlt. VE prvi razred, oboje djece su zdravi i u tom smislu nemaju povećane potrebe. Mjesečno joj za mlt. djecu za hranu i higijenu ode oko 300 eura mjesečno po djetetu, ima troškove vezano za školske obaveze, školski pribor, odjeća, obuća, 200 eura po djetetu, a za izvanškolsku aktivnost mlt. VE ide na ritmičku gimnastiku, članarina je 50 eura. Polugodišnje za svako di jete dodatno izdvaja 30 eura za školske izlete, fotografiranja. U radnom je odnosu, 1.500 eura mjesečno. Tuženik plaća alimentaciju, ali smatra da su se potrebe djece povećale. Za odjeću 200 – 300 eura po djetetu. Djeca idu i na rođendane, i to je potrebno 20 – 30 eura po rođendanu. Najam stana plaća 700 eura, režije ju izađu oko 160 eura. Mlt. FE ima mobitel, 20 eura mjesečno rata. Mlt. VE ide u školski boravak 30 eura mjesečno. Mlt. FE daje svaki dan 5 eura za džeparac. Smatra da je u najboljem interesu djece da se zabrane osobni odnosi s ocem jer se po njezinu mišljenu djeca s obzirom na prethodne događaje boje. Mlt. FE je pred Županijskim sudom bio pozvan u svojstvu oštećenika svjedoka i bio je jako prestrašen i uznemiren. Smatra da ostvarivanje osobnih odnosa s ocem pa čak i pod nadzorom ne bi bilo za djecu dobro i misli da nisu spremni još za to. Vezano za spomenuti novi kazneni postupak radi se o događajima od početka bračne zajednice. Kaznene postupke aktualne je pokrenula tek sada jer je bila u strahu, mislila je da nema izlaza i da će tako morati živjeti kako je živjela.
Na upit punomoćnice tuženog s obzirom na iskaz da je ona u potpunosti ona brinula o mlt. djeci je li točno da je tuženi platio vrtić 27. listopada 2021. godine u iznosu 1.437,00 kuna. Tužiteljica navodi da nije sigurna da je uplatio navedeni iznos. Tužiteljica naglašava da se i dalje boji tuženika, te ne želi da djeca imaju komunikaciju s njime.
12. Tuženik, saslušan na istom ročištu u svojstvu stranke, u bitnom predlaže da se odredi ostvarivanje osobnih odnosa njega i mlt. djece uz nadzor dok traje mjera zabrane približavanja. Mjera približavanja određena kako prema tužiteljici tako i prema mlt. djeci. U istražnom zatvoru je zbog kaznenog djela počinjenih na štetu tužiteljice i mlt. djece proveo šest mjeseci. Zaposlen je 1.000,00 eura primanja u Cito d.o.o., drugih izvora prihoda nema. Zaposlen je puno radno vrijeme, ali ponedjeljkom izostaje s posla jer se mora javljati u policiju. Samoinicijativno se prijavio u roditeljsku radionicu u [adresa], prema dogovoru odlazi tamo, svaki drugi tjedan, može dostaviti sudu dokaz. Ide na individualne radionice. Smatra da tužiteljica odgovorno brine o djeci, zadnji puta je vidio djecu prije dvije godine i dva mjeseca. Smatra da je u interesu da ga djeca počnu viđati, prijatelj je sreo tužiteljičine roditelje i prenio mi da su rekli da me mlt. VE želi vidjeti, dok mlt. FE malo manje. Ima automobil Škodu Fabia iz 2023. godine, podstanar je i plaća 200 eura plus režije 120 eura. Sudjeluje u alimentaciji. Eventualno bi mogao plaćati 400 eura za uzdržavanje ali više od toga ne. Rijetko radi u fušu. Ima problema sa sinusima i bolom u rebrima. U roditeljsku radionicu se uključio u veljači ove godine, bio je do sada dva puta. Ne zna kako se zove gospođa s kojom razgovara. Priča s voditeljicom radionice o djeci kako treba s njima postupati. Smatra da je dobro za djecu da se počnu viđati sa njim, iako je svjestan da mu je izrečena mjera zabrane približavanja. Nije suglasan da se tužiteljici dodjeli samostalna roditeljska skrb, smatra da radi dobrobiti djece tužiteljica i on trebaju imati komunikaciju.
13. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, te da ne postoji mogućnost obnove bračne zajednice stranaka, slijedom čega je donesena odluka o razvodu braka između stranaka, kao pod točkom I. izreke presude. Nadalje, među stranaka nije sporno da maloljetna djeca istih stanuju s majkom, a da ne ostvaruju osobne odnose s ocem, te da je rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj Kovm-33/24 od 22. veljače 2023. potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj KOz-DO-17/24 od 2. veljače 2024. protiv ovdje tuženika GE zbog počinjenja jednog kaznenog djela protiv života i tijela i to tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ; kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ; nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ te povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Nesporno je utvrđeno da je rješenjem Općinskog sud u Puli-Pola broj KzD -19/24 GE ukinut istražni zatvor, te je istom određena mjera opreza kao samostalna mjera zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze te zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe i to prema ovdje tužiteljici te prema maloljetnoj djeci stranaka. Među strankama je nesporno utvrđeno da je predmetna mjera bila na snazi u trenutku zaključenja glavne rasprave u ovom postupku. Nesporno je utvrđeno da tuženik doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece u minimalnom iznosu.
Ono što je u ovom postupku sporno je odluka o roditeljskoj skrbi, način ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne djece s ocem i visina uzdržavanja.
14. Okolnosti koje su relevantne za razvod braka određene su u čl. 51. Obiteljskog zakona ( ''Narodne novine'' broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ) koji propisuje da će sud brak razvesti ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. Dakle razlozi za razvod braka su fakultativno navedeni, odnosno ne moraju se kumulativno ispuniti svi navedeni razlozi, pa je u konkretnom slučaju za razvod braka stranaka sudu dovoljna već i činjenica da su odnosi teško i trajno poremećeni i da je od prestanka bračne zajednice proteklo više od godine dana, a obje stranke su suglasne da se brak razvede.
Slijedom navedenog odlučeno je na način preciziran u točci I. izreke ove presude.
15. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obz-a navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. U konkretnom stranke su suglasne da maloljetna djeca stranaka stanuju s majkom. Nadalje, odredbom članka 123. stavka 1. Obiteljskog zakona sud može u odluci iz članka 413. stavka 1. Zakona iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. U smislu stavka 2. istog članka kada donosi odluku iz stavka 1. tog članka, sud je dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane. U konkretnom slučaju, upravo ovakvo ograničenje osobnih odnosa oca i djece zahtjeva upravo interes te iste mlt. djece, a radi postojanja osnovane sumnje, budući je protiv tuženika potvrđena optužnica te osnova sumnje prelazi u viši stupanj izvjesnosti da je otac zaista i počinio kaznena djela koja mu se stavlja na teret, a na štetu djece, slijedom čega, dok se kazneni postupak ne okonča, i dok su mjere opreza na snazi, nije opravdano niti u interesu mlt. djece da se susreti oca i djece odvijaju u bilo kojem obliku pa čak niti uz nadzor dok traju iste mjere, jer bi određivanje tih istih odnosa i njihovim održavanjem isto bilo u koliziji s mjerom koja je trenutno važeća i donesena na temelju pozitivnih propisa Republike Hrvatske. Mjera koju je donio Općinski kazneni sud u Puli-Pola je donesena upravo da bi se otklonila opasnost da otac ostvarivanjem osobnih odnosa s djecom počini i novo djelo na štetu mlt. djece. Odlučujući o ograničenju osobnih odnosa, odnosno susreta oca i djece, ovaj sud je osnovom mišljenja Zavoda, ali i mišljenja posebne skrbnice, utvrdio da nije u interesu mlt. djece da se osobni odnosi oca i mlt. djece odvijaju dok traje zabrana mjere približavanja, ali isto tako sud je utvrdio da je u interesu djece odrediti da će se susreti i viđanja maloljetne djece s ocem odvijati pod nadzorom stručne osobe i u ograničenom obimu od tri sata, dva puta mjesečno, kako to predlaže Zavod i s čime se složila posebna skrbnica maloljetne djece. Sud upućuje na činjenicu da su i maloljetna djeca stranaka u razgovoru pred posebnom skrbnicom navela kako prihvaćaju mogućnost viđati oca dva puta mjesečno uz prisutnost neke druge odrasle osobe (list 73 spisa), a da su stranke u postupku koji je prethodio donošenju Rješenja o privremenoj mjeri poslovni broj R1 Ob-239/2024 (list 76-77 spisa) saslušane pred stručnim timom Zavoda gdje tužiteljica u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne djece s ocem predložila da se isti održavaju u kontroliranim uvjetima i pod nadzorom stručne osobe, dva puta mjesečno u trajanju od jednog sata. Iako je tužiteljica u svom iskazu pred ovim sudom iskazala bojazan za djecu, te s tim u vezi ustraje u zahtjevu da se tuženiku zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnom djecom na neodređeno vrijeme jer nije izvjesno do kad će trajati kazneni postupak protiv istog, sud je uvažio zahtjev tužiteljice vodeći se najboljim interesom maloljetne djece kao primarnim ciljem ovog postupka sve u skladu s odredbom članka 5. Obz. U svakom postupku, pa tako i u ovom, koji se tiče osobnih prava djeteta, konkretno maloljetnog FE i maloljetne VE, dobrobit djeteta predstavlja primarno načelo koje ima prednost pred pravom roditelja na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. U konkretnom pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom prestaje ili se ograničava ako isto nije u najboljem interesu tog istog djeteta, što je sud utvrdio da nije dok traju mjere opreza koje su u trenutku donošenja ove presude i dalje na snazi. Narav mjera opreza jest da su iste privremenog karaktera, odnosno da traju dok za ist ima postoji potreba, tj. Tužiteljica je u pravu kada upućuje na neizvjesnost duljine njihova trajanja, ali prema stavu ovog suda ne postoji uporište u zakonu za donošenje odluke predviđene Obiteljskim zakonom, a djecu su zaštićena zabranom ostvarivanja odnosa s ocem dok je mjera predviđena Zakonom o kaznenom postupku aktualna. Sud je sukladno članku 123. Obiteljskog zakona ispitao postoji li mogućnost donošenja blažih mjera za što je utvrdio da osim zabrane ne postoji jer nije moguće istovremeno poštovati mjeru opreza i ostvarivati osobne odnose jer i uz osobu koja vrši nadzor prisutan bi bio i otac. Sud je napose vodio računa o načelu razmjernosti, odnosno da je zabrana vremenski i sadržajno ograničena, te da čim mjere prestanu da će se odnosi uspostaviti u obliku koji je , prema mišljenju ovog suda u najboljem interesu djeteta, pod nadzorom stručne osobe. Zabrana ostvarivanja osobnih odnosa dok traju mjere opreza izrečene tuženiku proizlazi iz objektivne nemogućnosti sigurnog ostvarivanja kontakata djece i oca u uvjetima dok postoji utvrđena razina rizika za sankcioniranje od strane nadležnog tijela koji vodi kazneni postupak. Sud pri tom naglašava da zabrana ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne djece s ocem, ne predstavlja sankciju za tuženika, nego je riječ o obiteljskopravnoj mjeri koja je donesena radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, a ista je određena na temelju stanja iz spisa, saslušanja stranaka te uzevši u obzir odredbu članka 131 Obz-a na temelju koje je utvrđeno da prava i dobrobit djece ugrožena. Prigovor tužiteljice nalazu i mišljenju Zavoda da je neizvjesno do kad će trajati mjere opreza pa da se s tim u vezi ne može donositi odluku s obzirom na buduće, neizvjesno vrijeme, sud ne nalazi opravdanim nego ocjenjuje prijedlog i mišljenje zavoda stručnim i objektivnim jer se upravo ovakvim načinom određivanja osobnih odnosa djece s ocem po prestanku mjera opreza, ta ista djeca ''pokrivaju'' odnosno čim prestanu mjere opreza ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne djece pod nadzorom postaje automatski aktualno te nema potrebe za pokretanjem novog postupka, čime se otklanja mogućnost pravne nesigurnost za djecu, što je sud, donoseći ovakvu odluku, vodeći se dobrobiti djece, nastojao izbjeći. Sukladno odredbi članka 124. Obz sud može odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad, te je sud dužan odrediti vrijeme i mjesto ostvarivanja osobnih odnosa koji moraju biti primjereni djetetu, a s istim je suglasna i posebna skrbnica maloljetne djece. Određivanjem osobnih odnosa mlt. djece s ocem osigurava se pravo mlt. djece iz čl. 120. OBZ, s druge strane sud smatra da ograničavanjem istih i određivanjem nadzora nad izvršavanjem takvih susreta se štite interesi mlt. djece odnosno sprječava eventualno ponavljanje radnji oca na štetu mlt. djece, ali se i pruža potpora i stručni savjeti ocu prilikom izvršavanja roditeljske skrbi. U konačnici sud ističe da iz dokaza provedenih u prvostupanjskom sudu nije vidljivo da bi se blažom mjerom mogla ispuniti svrha ovakvog ograničenja (a to je zaštita prava i interesa mlt. djece), odnosno iz do sada provedenih dokaza je vidljivo da je takva mjera nužna, a kako bi se zaštitila mlt. djeca, odnosno spriječile ponavljanje štetnih radnji oca na štetu mlt. djece. Stoga su osobini odnosi oca i mlt. djece u vidu susreta i druženja određeni u ograničenom opsegu od dva puta mjesečno po tri sata.
16. Slijedom svega iznesenog, a na temelju članka 413. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 123., 124 Obz, a u skladu s prijedlogom Zavoda s kojim je suglasna i posebna skrbnica maloljetne djece, a uvažavajući temeljno načelo iz članka 5. Obz sud je odlučio zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa djece s tuženikom za period dok su na snazi mjere opreza, te odrediti po prestanku tih mjera ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom kako je to pobliže opisano u izreci ove presude.
17. Nadalje, ddredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima djece stranaka i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine). Nadalje, a u odnosu na iskazivanja stranaka, zaključeno je da je trenutno u interesu maloljetne djece da majka, ovdje tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb s obzirom na to da ne surađuje s tuženikom oko ničega, tuženiku ima izrečene mjere uspostave bilo kakve izravne i neizravne komunikacije s tužiteljicom, te također, tužiteljica je roditelj koji sama od prestanka zajednice adekvatno brine o svim potrebama djece u odnosu na školu i zdravlje. Sud se pri donošenju odluke o samostalnoj skrbi napose vodio odredbom članka 416 Obz-a kojom je propisano da je sud dužan uzeti u obzir postojanje obiteljskog nasilja pri odlučivanju o roditeljskoj skrbi, a da pri tom spremnost roditelja na suradnju s drugim roditeljem, na što je upućivao tuženiku u svom iskazu nije relevantna u slučajevima obiteljskog nasilja. Tuženik je radi izrečenih mjera opreza faktički onemogućen komunicirati s majkom radi donošenja zajedničkih odluka, a zajednička roditeljska skrb upravo podrazumijeva suradnju roditelja sukladno odredbi članka 110. Obz-a. Povjeravanje samostalne roditeljske skrbi majci u konkretnom slučaju, prema mišljenju ovog suda predstavlja blaži i razmjerniji odgovor kad se uzme u obzir odredbu članka 171 točke 2. Obz-a kojom je propisano da se roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb ako je dijete bilo izloženo nasilju. Sud je uzeo u obzir pri donošenju odluke da su djeca niske kronološke dobi.
18. Pri tome se dodaje da roditeljska skrb obuhvaća odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i drugo, od čega nije utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava prethodno spomenuto, dok je tuženik odsutan zbog nastale situacije i narušenih odnosa i uglavnom skrb o djeci je preuzela tužiteljica. Slijedom citiranih odredbi, ovaj sud je mišljenja da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao u čemu se sastoji njegova suradnja i briga oko dobrobiti djece niti da surađuje s tužiteljicom oko navedenoga, a imajući u vidu da su između tužiteljice i njega očigledno teško poremećeni odnosi zbog čega tužiteljica ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti njegovu suglasnost u odnosu na pojedine hitne sadržaje roditeljske skrbi za djecu.
19.Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir svu dokumentaciju koja prileži spisu uključujući i očitovanja stranaka. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.). Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koj i ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.). Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.
Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica kao majka, zaposlena, zdrava bez obveze drugih osoba za uzdržavati osim djece, dok je tuženik zdrav i radno sposoban, također bez obveze uzdržavanja drugih osoba osim djece, a sve detaljno obrazloženo temeljem dokumentacije koja prileži spisu. Osim toga, iz priložene dokumentacije proizlazi da je tuženik sada zaposlen na puno radno vrijeme, da je zaposlen kao zidar, te da je je po svom iskazu u mogućnosti plaćati najviše 400,00 eura za oba djeteta. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da djeca imaju uobičajene potrebe djece njihove dobi.
Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona, a prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu. Imajući u vidu potrebe djece, te mogućnosti oca, činjenicu da je isti relativno mlad i zdrav, jer nije dostavio u spis nikakvu medicinsku dokumentaciju iz koje bi bilo utvrđeno suprotno, utvrđeno je da je osnovan zahtjev da tuženik doprinosi za uzdržavanje svakog u mjesečnom iznosu od 264,00 EUR počevši od podnošenja tužbe pa nadalje jer su u tom trenutku bile poznate sve činjenice, a uplatom putem računa majke.
S obzirom na potrebe djece odnosno da je navedeni iznos u skladu s mjesečnim potrebama i dobi djece te da je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete od 7 do 12 godina plaćati 20 % prosječne plaće odnosno 264,00 eura (slovima: dvjestošezdesetčetiri eura) kao minimalni iznos, a tuženik osim djeteta nema drugih osoba za uzdržavanje.
Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da je tuženik zaposlen, zdrav i radno sposoban, da ima mogućnost pronaći i dodatne izvore prihoda, bez obveze uzdržavanja drugih osoba, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. točka 2. i st. 3. Obiteljskog zakona, sud je naložio tuženiku da za uzdržavanje svakog maloljetnog djeteta plaća iznos od 264,00 eura.
Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu ponovo tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona. Prema odredbi čl. 29. st. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) odlučeno je o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja.
20. Sud je o troškovima postupka odlučio sukladno odredbi čl. 366. ObZ -a, vodeći računa o okolnostima slučaja te kako niti jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, odnosno odlučeno je kao pod točkom VI. presude.
S u d a c:
Ana Vuković
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA :
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun
¸
3. Posebnoj skrbnici
4.HZSR, Područni ured Pula-Pola
5. Matičnom uredu vjenčanih i Matičnom uredu rođenih po pravomoćnosti
