REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Pr-102/2023-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima u OD Vukić & partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika Opće bolnice Zadar, OIB: 11854878552, Zadar, ul. Bože Peričića 5, zastupane po ravnatelju HZ, dr. med., a ovaj po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korljan i Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Zadar, Zadar, Bože Peričića 5, OIB: 11854878552, da tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.537,90 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 139,82 EUR od 16.04.2019. godine do isplate,

- na iznos od 107,13 EUR od 16.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 71,58 EUR od 16.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 31,82 EUR od 16.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 183,33 EUR od 16.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 121,55 EUR od 16.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 231,50 EUR od 16.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 140,91 EUR od 16.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 301,43 EUR od 16.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 69,05 EUR od 16.01.2020. godine do isplate,

- na iznos od 276,91 EUR od 16.02.2020. godine do isplate,

- na iznos od 498,24 EUR od 16.03.2020. godine do isplate,

- na iznos od 364,63 EUR od 16.04.2020. godine do isplate,

koje teku od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u iznosima bruto plaće.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od 1.550,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 01. listopada 2008. godine do danas neprekidno zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu: radno mjesto I. vrste - Liječnik specijalist, uži specijalist, Odjel za vaskularnu kirurgiju. U navedenom razdoblju da je plaća tužiteljice regulirana, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 - dalje: KU/13, NN 29/18 – dalje KU/18) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12-dalje TKU/12, NN 24/17 – dalje: TKU/17). Odredbe čl. 86 ZR/09, kao i čl. 94. ZR da propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 odredbom čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanim u navedenim člancima KU-a, tužitelj kao liječnik specijalist, uži specijalist po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25 %. Tužiteljica dodatno ističe da je Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji se primjenjuje od 1. rujna 2019. godine, izmijenjena odredba članka 55. KU/18 na način da je došlo do uvećanja dodatka za posebne uvjete rada s 25% u odnosu na radno mjesto tužiteljice. KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., da propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR/14 u čl. 81., da propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivn im ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl. 59. st. 1., kao i TKU/17 u čl. 58. st. 1., da propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužiteljica nadalje navodi da ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno kako slijedi: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodaci za radni staž u zdravstvu, dodaci za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Nadalje, da iz niti jedne od prednje citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno prednje navedenoj odredbi da uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. To je i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Ukazuje Naslovu ukazuje i to kako je dana 5. svibnja 2020. godine potpisan Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. godine, a kojim je određeno da se: "Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni suk ladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju." Tuženik navedene dodatke da nije isplaćivao na prekovremeni rad ovdje tužiteljice, već samo na redovno radno vrijeme, a na opisan su način postupali su i drugi javni poslodavci u zdravstvu RH, obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv . centralizirani obračun plaća. Tužiteljica je konstantno radila prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama, pa samim time niti obračunati kao uvećanje osnovne plaće. Obzirom da tuženik nije tužiteljici isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, da je samim time tužiteljica uskraćena za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Na isti je način da je tužiteljici uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju. Nadalje kao što je već iznijeto, da tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prednje navedenim točkama. Takvu praksu da su imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća, pa se stoga pred sudovima u RH vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća. Nadalje da je sudska praksa o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstveni stav, dajući za pravo radnicima koji potražuju sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Tužiteljica ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019.g, zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremeno radu, zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Takav stav da je zauzeo Vrhovni sud RH u i presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.: Gž R- 105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-427/18. Obzirom tužiteljica ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sama mogla precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju joj tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tuženika. Neovisno o tome platne liste, koje za poslodavce u zdravstvu izdaje tzv. sustav Centraliziranog obračuna plaća, su tako složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki radnik uskraćen. Tužiteljica je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, ovlaštena dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom iznijetog, tužiteljica podnosi tzv. stupnjevitu tužbu sukladno čl. 186. b Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis sve obračune plaća tužiteljice te evidenciju radnog vremena tužiteljice za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 31. ožujka 2020. godine, kao i izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada tužiteljice u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci iz t. II. ove tužbe koji se tužiteljici imaju obračunati i na sate prekovremenog rada tužiteljice u razdoblju od 01. siječnja 2019. godine do 31. ožujka 2020. godine. Tužiteljica predlaže da se po pribavi navedenih podataka i isprava od tuženika, provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi provjere tih podataka i utvrđenja visine neisplaćenih plaća tuženiku za svaki mjesec u razdoblju od 01. siječnja 2019. godine do 31. ožujka 2020. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, obzirom je u cijelosti ispunio sve svoje obveze koje je, sukladno Ugovoru o radu i relevantnom Kolektivnom ugovoru, ali i zakonskim odredbama imao prema tužiteljici unutar utuženog vremenskog razdoblja. Navodi tužiteljici da joj tuženik nije obračunao i adekvatno isplatio sate prekovremenog rada u cijelosti su netočni i paušalni. Navodi da je upravo suprotno nego što se to navodi u povjesnici tužbe, tuženik je pravilno vodio evidenciju prekovremenih sati za svakog radnika ponaosob, pa i za tužiteljicu, te je u skladu s takvom evidencijom isplaćivao plaću i sve prekovremene sate ostvarene bilo tokom radnog ili neradnog dana. Da je tužiteljica doista bila kontinuirano zakidana za svoja prava kroz ovo vrijeme koliko radi kod tuženika, bilo bi u najmanju ruku životno i logično za očekivati da će ista barem jednom uložiti kakav prigovor ili predstavku sebi nadređenim osobama, odnosno za to nadležnim službama tuženika. Ipak, do dana podnošenja predmetne tužbe tužiteljica ni jednom prigodom nije dala do znanja da se na bilo koji način smatra oštećenom od strane tuženika. Tuženik ističe i prigovor zastare. Nadalje, ističe da nema mjesta tumačenju relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora na način kako to smatra tužiteljica i svojevoljnom multipliciranju dodataka po raznim osnovama za vrijeme prekovremenog rada, a što je razvidno prije svega iz sudske prakse i to iz odluka Županijskog suda u Osijeku: - rješenje od 13. studenog 2014. godine, posl. broj: Gž- 4458/2013-2, - rješenje od 18. svibnja 2015. godine, posl. broj: Gž-161/2014-2, - presudu od 27. kolovoza 2015. godine, posl. broj: Gž-2209/2014-2, - presudu od 28. travnja 2016. godine, posl. broj: Gž R-211/2016-2, te - rješenje od 20. veljače 2017. godine, posl. broj: Gž R-209/2016-2. Također, tuženik se poziva i na pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. ĐZ od 28. ožujka 2018. g., o pitanju načina obračuna i isplate uvećanja plaća u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Obzirom da je prof. ĐZ navedenim pisanim mišljenjem doista argumentirano i okolnosno elaborirao pravnu materiju koja predstavlja svojevrsno pravno pitanje, to tuženik smatra da tamo izneseni stav treba biti adekvatno primijenjen i u konkretnom parničnom predmetu. Tako prof. ĐZ u zaključku navedenog pravnog mišljenja, između ostaloga, navodi i sljedeće: „Ovim pravnim mišljenjem potvrđujem razvidno i nedvojbeno, kako se svi dodaci i uvećanja plaće iz kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine obračunavaju na osnovnu plaću. Ovo stoga što postoji izričito uređenje, suglasnosti volja stranaka Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine glede smisla i domašaja ugovornih odredaba o dodacima i uvećanjima plaće te načinu obračuna i isplate istih. Postoje, nadalje, usuglašena obvezujuća tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine koja, također, sve dodatke i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću, i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Stoga se može zaključiti kako bi svako drugačije tumačenje ili primjena ovih odredbi o dodacima i uvećanjima na plaću bilo nevaljano i nepravo, protivno volji ugovornih strana Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine.“ Tuženik se u cijelosti priklanja ovakvom stavu prof. ĐZ, iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti kako je tužiteljičina teza o pitanju uvećanja plaća promašena te suprotna pozitivnim materijalnopravnim propisima, kolektivnom ugovoru i tumačenjima zajedničkog povjerenstva. Obzirom je riječ o sporu čiji će ishod (baš kao i drugi istovjetni radno-pravni sporovi koji se po tužbama drugih djelatnika tuženika vode protiv tuženika) imati dalekosežne posljedice ne samo u odnosu na tuženika već i na cjelokupni nacionalni zdravstveni i financijski sustav, tuženik predlaže da sud pozove Republiku Hrvatsku, zastupanu po Građansko-upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, da stupi u predmetnu parnicu na mjesto umješača na strani tuženika. Slijedom navedenoga, predlaže se sudu odbiti tužbu u cijelosti, a tužiteljici naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Sukladno prijedlogu tuženika sud je o otpočetoj parnici obavijesti treću osobu Republiku Hrvatsku po ODO GUO Zadar, no ista je odbila intervenirati u ovu parnicu.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu i to: platne liste (l.s. 9-37, 57-58, 74-75), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s dodatcima (l.s. 38- 39, 40-41, 42-44, 45-46), evidencija o radnom vremenu (l.s. 77-91), nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljana (l.s. 97-102).

5. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja zaposlenika tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist, uži specijalist u tuženikovom odjelu za vaskularnu kirurgiju za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2019. do ožujka 2020., koja razlika plaće se odnosi na dodatke za posebne (otežane) uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata obračunate na ostvarene prekovremene sate rada, te razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen u utuženom razdoblju kod tuženika, a što proizlazi i iz platnih lista tužitelja, te da je istom za njegov rad isplaćivana plaća.

8. Među strankama je sporno je li tuženik pravilno obračunavao naknadu plaće u utuženom razdoblju.

9. Prema članku 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 24/17. dalje: TKU/17.) plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću, dok je člankom 53. definirano uvećanje plaće. Ovi članci odgovaraju člancima 51. i 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12. dalje: TKU/12). Prema članku 58. stavku 1. TKU/17 ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije nego je započeo bolovanje. Ovaj članak odgovara članku 59. stavku 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12 – dalje: TKU/12.).

10. U čl. 47. KU ("Narodne novine" br. 143/13. dalje KU/13.) i 45. KU ("Narodne novine" br. 29/18. dalje KU/18.) definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

11. Na temelju čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14. i 127/17. dalje: ZR/14.) odnosno čl. 47. KU/13., čl. 34. st. 2. KU/18., kao i čl. 51. TKU/12., čl. 58. TKU/17. i čl. 58. TKU/17. radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana. Nadalje, na 17. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 13. listopada 2014. donesen je zaključak broj 116 koji glasi: Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora izračunava se sukladno Zaključku broj 63 s 12. sjednice Povjerenstva. Ako je to za radnika povoljnije poslodavac mu izračunava prosječnu mjesečnu bruto plaću koja čini zbroj bruto plaća isplaćenih radniku u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor. Dijeljenjem toga iznosa s brojem tri dobiva se prosječna mjesečna plaća. Iznos prosječne mjesečne plaće dijeli se s redovitim mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor te množi s brojem sati koje je radnik proveo na godišnjem odmoru.

12. Prema odredbi iz čl. 59. a. Dodatka I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15.), koja se primjenjuje od 1. listopada 2015., kao i odredbom čl. 58. KU -a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18.), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 1. rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a ("Narodne novine" br. 92/19.), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi).

13. Prema čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. ZR/14. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

14. Na okolnost je li tuženik pogrešno isplatio i obračunao naknade plaće proveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ivanu Buljanu.

15. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljana od 19. studenoga 2025. sud je utvrdio da tužitelju u razdoblju od siječnja 2019. do ožujka 2020. nisu obračunate niti isplaćeni traženi dodaci na plaću za otežane uvjete rada, kao ni za liječnički dodatak, a posljedično nisu pravilno isplaćeni naknada za godišnji odmor i bolovanje (sve sukladno zahtjevu tužitelja) i to u ukupnom iznosu od 2.537,90 EUR.

16. Tužitelj i tuženik nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljana.

17. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ivana Buljana od 19. studenoga 2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev.

18. Sud je cijenio stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljana jer se radi o sudskom vještaku koji tu dužnost obavlja više godina, a nema nikakvih okolnosti zbog kojih bi sud sumnjao u stručnost i objektivnost istog.

19. Zbog navedenog ovaj sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev osnovan jer tužitelju nisu isplaćeni dodaci i naknade koje joj pripadaju sukladno navedenim odredbama ZR-a, KU/13 i KU/18, te TKU/12 i TKU/17 i to u ukupnom iznosu od 2.537,90 EUR za razdoblje od siječnja 2019. do ožujka 2020, kako glasi u točki I. izreke presude.

20. S obzirom na prigovor zastare za istaknuti je da se najstarije potraživanje tužitelja odnosi na ožujak 2019. s dospijećem 16. travnja 2019., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 12. listopada 2023., dakle, unutar propisanog zastarnog roka od 5 godina, slijedom čega prigovor zastare tuženika nije osnovan.

21. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje ZOO.) te je tužitelju dosuđena zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos koji teče od dospijeća pa do isplate, a temeljem čl. 52. st. 1. TKU/12 i čl. 92. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14). No, u odnosu na zatražene iznose zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu ovaj sud ističe da u skladu s čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. - dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14.

- dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. Zakona i čl. 11., 12., 15. toga Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom, primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

22. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom utužene razlike plaće, što znači da do trenutka isplate nisu ni dospjeli na naplatu pa na njih ne teku ni zatezne kamate. Stoga je djelomično zahtjev tužitelja, a di jelu u kojem potražuje i zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na bruto dosuđene iznose, odbijen kao neosnovan.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 5. i članku 155. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), s obzirom da je tužiteljica nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom svoga zahtjeva (u odnosu na zatezne kamata ne iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak).

24. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1.) – 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 17. listopada 2024. (Tbr. 8. toč. 1.)

– 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 23. rujna 2025. (Tbr. 9. toč. 1.) – 200,00 EUR, trošak sastav podneska od 2. ožujka 2026. (Tbr. 8. toč. 1.) – 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 6. ožujka 2026. (Tbr. 9. toč. 1.) – 200,00 EUR, što iznosi 1.000,00 EUR uvećano za PDV-a iznosi 1.250,00 EUR, uvećano za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR što sveukupno iznosi 1.550,00 EUR. Odbijen je tužitelj za trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2024., 17. listopada 2024., 16. prosinca 2024., 24. siječnja 2025, 13. svibnja 2025. i 9. lipnja 2025., jer se ne radi o nužnom trošku u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a.

U Zadru 23. travnja 2026.

Sudski savjetnik

Sudac

Matej Zurak

Marko Baraka

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoć.,

2. Tuženiku po punomoć.