REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: Povrv-489/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, OIB: 68419124305, iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupana po punomoćniku Đini Lukac Novaković odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Domagoju Ciku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključenje glavne i javne rasprave dana 12. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i tuženika osobno, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Račkog iz Svetog Ivana Zeline, poslovni broj, sudski predmet: Ovrv-5062/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-633/2025 od 24. travnja 2025., te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 125,00 Eur-a (sto dvadeset i pet eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Ivanu Račkom iz Svetog Ivana Zeline prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja.

2. Javni bilježnik Ivan Rački iz Svetog Ivana Zeline, donio je 24. travnja 2025. rješenje o ovrsi poslovni broj, sudski predmet: Ovrv-5062/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-633/2025, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-489/2025 od 22.kolovoza 2025. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik u bitnom navodi kako je dug namiren kroz naplatu za 6,7 i 8 mjesec 2024. Da je između tuženika i tužitelja uspostavljen poslovni odnos 2023. kada je ovršenik plaćao samo za 6,7 i 8 mjesec odnosno mjesec kad ljetuje van mjesta svog prebivališta. Da je bio svjestan da će tijekom 2024 biti drugačiji način plaćanja (uplatnice su dolazile i nakon 8 mj 2024) ne bi uopće ispunio zakonske uvjete za plaćanje hrt pristojbe 2023 kada je podmirio tri ljetna mjeseca kada provodi značajnije vrijeme u apartmanu. Dakle, da u tom slučaju uopće ni bi bilo pravne osnove da se ispostavljaju računi za 9 mj 2024. pa nadalje. Ovršenik smatra da ne postoji pravna osnova za plaćanje hrt pristojbe za razdoblje iz 2024. koji nije plaćao 2023. obzirom nije niti dobio upozorenje da će se ovako značajno mijenjati uvjeti plaćanja hrt pristojbe.

Prigovara i tijeku zakonskih zateznih kamata.

4. Podneskom od 8. rujna 2025. tužitelj u bitnom navodi da su prigovori tuženika neosnovani i paušalni i da su istaknuti s ciljem odugovlačenja naplate nespornog potraživanja tužitelja. Da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik tv prijemnika, te da potraživanje tužitelja nije platio. Da je tuženik utužen za pristojbu na adresi [adresa]. Da je čl. 34. st.1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji propisano da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, čl. 36.st.1. Zakona o HRT-u propisano je da osoba iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Kako tuženik nije izvršio odjavu prijemnika, to se isti i dalje u evidenciji tužitelja vodi obveznik plaćanja rtv pristojbe, prema tome da je isti u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja pristojbe. Da se njegovo potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga, a koji se smatra vjerodostojnom ispravom. Dostavlja vlastoručno potpisanu prijavu prijemnika od dana 25. srpnja 2023., a koja se odnosi na apartman tuženika u [adresa]. Da je dobrom voljom tužitelja omogućeno tuženiku da podmiruje pristojbu u samo tri ljetna mjeseca ali da ne postoji zakonska ili bilo kakva druga obveza da tužitelj naplaćuje pristojbu ovisno o korištenju prijemnika ili samo sezonski. Također da ne postoji izuzeće za plaćanje za mjesece izvan sezone niti je bitno faktično korištenje prijemnika. Pa s obzirom da je tuženik vlastoručno potpisao prijavu tužitelj ga je zaveo kao obveznika plaćanja pristojbe te utužio za razdoblje od 09-12 mj.2024. Stoga kako tuženik nije odjavio prijemnik ni platio tražbinu tužitelja tužitelj da osnovano potražuje naplatu dugovanog iznosa.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvidom i čitanjem u dokaze koji prileže spisu i to: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 8 spisa), prijava prijemnika (list 32 spisa), saldakonti (list 33 – 34 spisa), obveznik plaćanja rtv pristojbe (list 35 spisa), dopis (list 36 spisa), saslušan je tuženik na ročištu kod ovog suda 12. ožujka 2026. (list 46-48 spisa).

Nije proveden dokaz čitanjem dokumentacije tuženika predane na ročištu od 12. ožujka 2026. jer se u konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti te je tuženik prekludiran u pravu predlaganja novih dokaza u skladu sa odredbom čl. 461. a st.7. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP)

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti čl. 458. st. 1. ZPP-a budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

7. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te primjenom odredbi čl. 221.a ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

10. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za rtv pristojbu za mjesece rujan, listopad, studeni i prosinac 2024. u mjesečnom iznosu od 10,62 Eur-a, odnosno ukupno 42,48 Eur-a.

11. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Među strankama u postupku nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, kao ni pasivna legitimacija tuženika, a sporna je osnova tužbe.

13. Uvidom u prijavu prijemnika (list 32 spisa) utvrđeno je da je ista potpisana od strane tuženika 25. srpnja 2023. godine. Nadalje, da se ista odnosi na apartman u [adresa], utvrđeno je i da je u istoj pored rubrike TV naznačen 1, kao i da je naveden tablet, te 8.22, 06.-07.23.

14. Uvidom u evidenciju obveznika plaćanja rtv pristojbe (list 35 spisa) utvrđeno je da je tuženik na adresi [adresa] evidentiran kao obveznik rtv pristojbe od 25. srpnja 2023.

15. Iz iskaza saslušanog tuženika na ročištu kod ovog suda od 12. ožujka 2026. (list 46-48 spisa) u bitnom proizlazi da je jednog dana u njegovo dvorište u [adresa] došao djelatnik tužitelja i da je rekao da mora plaćati pristojbu tužitelju pa makar u apartmanu imao samo tablet kojim su se služila djeca dok su ljeti bila u tom apartmanu a pored čega navedeni tablet nije u njegovom vlasništvu. Na to da je pitao djelatnika tužitelja zašto mora plaćati pristojbu i za apartman u [adresa] u kojem njegova djeca borave samo tri mjeseca ljeti a s obzirom da pristojbu plaća u odnosu na nekretninu gdje mu je prebivalište i to tijekom cijele godine. Na to mu je djelatnik tužitelja rekao da mora plaćati pristojbu i za ovaj apartman u [adresa] makar tri mjeseca dok je njegova obitelj tamo. Kako nije želio da više dolazi da je na isto pristao, odnosno pristao je na plaćanje tužitelju samo za tri mjeseca godišnje dok je njegova obitelj u [adresa]. Misli da je to bilo 2023. godine i da je tada platio tužitelju za lipanj, srpanj i kolovoz a onda se iznenadio kada je tužitelj od njega početkom iduće godine pokušao naplatiti sve mjesece počevši od siječnja. Nakon toga on je tužitelju uputio mail a tužitelj mu je odgovorio da je to nemoguće odnosno da sustav ne prepoznaje takav način plaćanja. On isto smatra u potpunosti neosnovanim i neutemeljenim a kako je naveo jer je u godini prije platio kako je bilo dogovoreno samo tri mjeseca a tužitelj ga nikad nije ni tražio plaćanje za ostale mjesece do kraja te godine. Da i nadalje tužitelju plaća pristojbu za [adresa] tri mjeseca godišnje kako je bilo i dogovoreno dok pristojbu za mjesto svog prebivališta plaća svaki mjesec cijelu godinu. Njega tužitelj nikada nije obavijestio bilo usmeno bilo pisano o promjeni načina plaćanja za [adresa] odnosno zašto bi sada trebao plaćati za cijelu godinu niti mi je ostavio mogućnost da se u tom smislu očituje nego je samo počeo dobivati račune od početka 2024. godine. Da je znao da je plaćanje za [adresa] izvan ovih ljetnih mjeseci da nikada ne bi potpisano prijavu prijemnika tužitelju. Da djelatnik tužitelja nije ulazio u prostorije apartmana u [adresa] nego je s tuženikom samo kroz razgovor dogovoreno ovo plaćanje od tri mjeseca ljeti iz razloga što je isti bio jako uporan u svojim navodima kako mora platiti pristojbu i za [adresa]. Nadalje, da je tablet vlasništvo njegovih roditelja, a isti su u [adresa] koristila njegova djeca i to samo kada su u [adresa] na plaži dok u svim ostalim situacijama tablet koriste njegovi roditelji. Dakle, ostatak godine tablet se koristi od strane njegovih roditelja u mjestu njihovog prebivališta u [adresa]. Nadalje da djelatnik tužitelja nije zapisao serijski broj tableta u prijavi prijamnika, jer njega nije tražio taj tablet. Da u apartmanu nema signala za internet te ljeti kada dođe u apartman koristi prijenosni internet putem mobilnog uređaja. Da početkom 2024. godine kada je zaprimio uplatnice tužitelja nije odjavio tužitelju prijemnik, jer smatra da nije imao što odjavljivati obzirom da prijamnik nije njegov. Da je on potpisao prijavu prijamnika a koja prijava prileži listu 32 spisa, ali samo na tri mjeseca godišnje.

Iskaz saslušanog tuženika ovaj sud u cijelosti cijeni kao istinit, uvjerljiv i podudaran s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

16. Čl. 34. st.1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine br. 137/2010, 76/2012, 78/2016, 46/2017, 73/2017, 94/2018, 114/2022, 20/2023 dalje u tekstu Zakon o HRT-u) propisano da je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, čl. 36.st.1. Zakona o HRT-u propisano je da osoba iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi.

17. Iz stanja spisa i to uvidom u prijavu prijemnika i saslušanjem tuženika utvrđeno je da je tuženik potpisao prijavu prijemnika tužitelju za apartman u [adresa], ali po mišljenju ovog suda samo u odnosu na mjesece lipanj, srpanj i kolovoz tijekom godine. Isto proizlazi iz same prijave prijemnika od 25. srpnja 2023., kao i iskaza saslušanog tuženika.

18. Dakle, po mišljenju ovog suda tuženik je potpisom prijave prijemnika stupio u ugovorni odnos sa tužiteljem, a vezan za plaćanje pristojbe u odnosu na apartman u [adresa]. Da je tome tako, vidljivo je i iz same evidencije obveznika plaćanja rtv pristojbe iz koje je razvidno da je u odnosu na apartman u [adresa] tuženik evidentiran kao obveznik od 25. srpnja 2023.

19. Međutim potpisom navedene prijave tuženik je pristao na plaćanje pristojbe samo u ljetnim mjesecima, a isto je tako izričito i navedeno u samoj prijavi (kolovoz 2022., lipanj, srpanj 2023).

20. Dakle, djelatnik tužitelja je s tuženikom dogovorio plaćanje samo u ljetnim mjesecima, dok tužitelj nije dokazao suprotno, kao što nije dokazao ni da je tuženika obavijestio o promjenama, odnosno zašto je odjednom istom počeo ispostavljati račune za cijelu godinu, kada iz rezultata cijelog provedenog postupka proizlazi da je tuženiku ranije i naplatio samo te ljetne mjesece.

21. Pri tome se ističe da se ne uvažava prigovor tužitelja kako je isključivo njegova dobra volja bila da on tuženiku ranije nije naplatio cijelu godinu te da iz Zakona o HRT- u ne proizlazi mogućnost plaćanja samo u ljetnim mjesecima.

22. Tužitelj je s tuženikom ušao u pravni odnos temeljem potpisane prijave prijemnika, te u skladu sa uvjetima navedenim u toj prijavi i dogovorom sa tužiteljem. Tuženiku je u odnosu na 2023. i naplatio pristojbu samo onako kako je bilo navedeno u prijavi i kako je i dogovoreno i to za ljetne mjesece ( a što tužitelj ni ne spori u postupku), da bi za 2024. samoinicijativno odlučio da će tuženiku naplatiti pristojbu u odnosu na cijelu godinu, pri tome navodeći da je samo radi njegove dobre volje ranije tuženiku naplaćena pristojba za ljetne mjesece.

23. Dakle, iako je plaćanje obveze rtv pristojbe zakonska obveza, po mišljenju ovog suda među parničnim strankama ugovoren je način plaćanja te pristojbe. Tako je dogovoreno da će se pristojba za apartman u [adresa] plaćati samo u ljetnim mjesecima, te tužitelj nije ovlašten samoinicijativno promijeniti uvjete takvog dogovora ne ostavljajući tuženiku mogućost da na isto pristane. Takvo postupanje tužitelja je u cijelosti protivno načelu savjesnosti i poštenja propisanom odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO). Također, tužitelj nije dokazao da bi kasnije s tuženikom dogovorio neke druge uvjete naplate pristojbe od dogovorenih u srpnju 2023. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je tuženik dokazao da je plaćanje rtv pristojbe dogovoreno s tužiteljem samo za tri ljetna mjeseca, dok s druge strane tužitelj nije dokazao da tome ne bi bilo tako. Pri tome je irelevantno da Zakon o HRT-u ne predviđa mogućnost plaćanja samo u mjesecima izvan sezone, jer je tužitelj kao sudionik pravnog odnosa sa tuženikom dogovorio određene uvjete pa istog obvezuju i opće odredbe Zakona o obveznim odnosima.

24. S obzirom na prethodno navedeno, a kako se potraživanje tužitelja odnosi na mjesece rujan, listopad, studeni i prosinac 2024. godine u odnosu na koje mjesece nije dogovoreno plaćanje rtv pristojbe za apartman u [adresa], to tuženik nije u obvezi podmiriti navedenu tražbinu tužitelju, pa je u cijelosti trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i riješiti kao u izreci ove Presude.

25. Ostale dokaze u postupku sud nije posebno ocjenjivao jer isti nisu od utjecaja za drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

26. U pogledu troškova postupka, iste je u skladu sa odredbom čl. 154. st.1. ZPP-a u cijelosti trebalo priznati tuženiku zastupanom po punomoćniku koji je u postupku uspio. U skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/2023, 107/2025) istom je tako trebao priznati trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak Tbr. 7.9. u iznosu od 100,00 Eur-a uvećano za PDV 25% odnosno 125,00 Eur-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Dugo Selo, 23. travnja 2026.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog na sudsku pristojbu za presudu

- tuženiku