REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-2214/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o. Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri u Zagrebu, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d. Zagreb, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja u iznosu od 6.971,82 eura sa zateznim kamatama koje teku, i to:

- na iznos 8,02 eura od 6. lipnja 2006. do isplate,

- na iznos 8,02 eura od 6. srpnja 2006. do isplate,

- na iznos 8,02 eura od 4. kolovoza 2006. do isplate,

- na iznos 8,02 eura od 5. rujna 2006. do isplate,

- na iznos 8,02 eura od 4. listopada 2006. do isplate,

- na iznos 8,02 eura od 3. studenog 2006. do isplate,

- na iznos 8,02 eura od 5. prosinca 2006. do isplate,

- na iznos 8,02 eura od 4. siječnja 2007. do isplate,

- na iznos 23,41 eura od 24. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos 14,16 eura od 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos 18,55 eura od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos 11,95 eura od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos 9,43 eura od 30. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos 12,55 eura od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos 7,82 eura od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos 8,81 eura od 28. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos 11,06 eura od 2. listopada 2008. do isplate,

- na iznos 35,91 eura od 30. listopada 2008. do isplate,

- na iznos 18,67 eura od 28. studenog 2008. do isplate,

- na iznos 48,12 eura od 30. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos 50,22 eura od 30. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos 58,60 eura od 25. veljače 2009. do isplate,

- na iznos 52,04 eura od 2. travnja 2009. do isplate,

- na iznos 51,58 eura od 4. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos 62,59 eura od 2. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos 58,03 eura od 2. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos 59,62 eura od 3. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos 63,01 eura od 2. rujna 2009. do isplate,

- na iznos 61,08 eura od 2. listopada 2009. do isplate,

- na iznos 59,20 eura od 2. studenog 2009. do isplate,

- na iznos 63,52 eura od 2. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos 67,60 eura od 4. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos 71,91 eura od 2. veljače 2010. do isplate,

- na iznos 70,78 eura od 2. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos 78,03 eura od 2. travnja 2010. do isplate,

- na iznos 76,16 eura od 3. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos 79,80 eura od 2. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos 87,84 eura od 2. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos 5.515,61 eura od 31. srpnja 2010. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke.

II. Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina u iznosu od 416,46 eura sa zateznim kamatama i to:

- na iznos 5,94 eura od 28. veljače 2007. do isplate,

- na iznos 5,11 eura od 30. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos 8,84 eura od 30. travnja 2007. do isplate,

- na iznos 11,34 eura od 31. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos 12,57 eura od 29. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos 11,55 eura od 31. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos 10,29 eura od 31. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos 13,78 eura od 28. rujna 2007. do isplate,

- na iznos 14,52 eura od 31. listopada 2007. do isplate,

-na iznos 11,55 eura od 30. studenog 2007. do isplate,

- na iznos 12,79 eura od 31. prosinca 2007. do isplate

-na iznos 248,71 eura od 02. rujna 2009. do isplate,

- na iznos 49,47 eura od 27. rujna 2010. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke.

III. Prebijaju se tražbina tužitelja iz stavka I. izreke s tražbinom tuženika iz stavka II. izreke do iznosa od 416,46 eura.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od :

- 5,94 eura od 6. lipnja 2006. do 27. veljače 2007.,

- 5,11 eura od 6. srpnja 2006. do 29. ožujka 2007.,

- 8,02 eura od 4. kolovoza 2006. do 29. travnja 2007.,

- 8,02 eura od 5. rujna 2006. do 30. svibnja 2007.,

- 8,02 eura od 4. listopada 2006. do 28. lipnja 2007.,

- 8,02 eura od 3. studenog 2006. do 30. srpnja 2007.,

- 8,02 eura od 5. prosinca 2006. do 30. kolovoza 2007.,

- 8,02 eura od 4. siječnja 2007. do 27. rujna 2007.,

- 5.515,61 eura od 31. srpnja 2010. do 26. rujna 2010., i to do 31. prosinca 2007. po stopi prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena , u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.555,36 eura sa zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos 2,08 eura od 6. lipnja 2006. do isplate,

- na iznos od 2,91 eura od 6. srpnja 2006. do isplate,

- na iznos od 8,96 eura od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos 9,43 eura od 30. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos 12,55 eura od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos 7,82 eura od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos 8,81 eura od 28. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos 11,06 eura od 2. listopada 2008. do isplate,

- na iznos 35,91 eura od 30. listopada 2008. do isplate,

- na iznos 18,67 eura od 28. studenog 2008. do isplate,

- na iznos 48,12 eura od 30. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos 50,22 eura od 30. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos 58,60 eura od 25. veljače 2009. do isplate,

- na iznos 52,04 eura od 2. travnja 2009. do isplate,

- na iznos 51,58 eura od 4. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos 62,59 eura od 2. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos 58,03 eura od 2. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos 59,62 eura od 3. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos 65,70 eura od 4. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos 71,91 eura od 2. veljače 2010. do isplate,

- na iznos 70,78 eura od 2. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos 78,03 eura od 2. travnja 2010. do isplate,

- na iznos 76,16 eura od 3. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos 79,80 eura od 2. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos 87,84 eura od 2. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos 5.466,14 eura od 27. rujna 2010. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje du lje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 416,46 eura sa zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 5,94 eura od 28. veljače 2007. do isplate,

- na iznos od 5,11 eura od 30. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 8,02 eura od 30. travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 8,02 eura od 31. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 8,02 eura od 29. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 8,02 eura od 31. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos od 8,02 eura od 31. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 8,02 eura od 2. siječnja 2007. do isplate,

- na iznos 23,41 eura od 2. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos 14,16 eura od 2. veljače 2008. do isplate,

- na iznos 18,55 eura od 2. ožujka 2008. do isplate,

. na iznos od 2,99 eura od 2. travnja 2008. do isplate

- na iznos 63,01 eura od 2. rujna 2009. do isplate,

- na iznos 61,08 eura od 2. listopada 2009. do isplate,

- na iznos 59,20 eura od 2. studenog 2009. do isplate,

- na iznos 63,52 eura od 2. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 1,90 eura od 2. siječnja 2010. do isplate,

-na iznos od 49,47 eura od 27. rujna 2010. do isplate, te za zatezne kamate koje teku i to:

- na iznos od 2,08 eura od 2. lipnja 2006. do 5. lipnja 2006. ,

- na iznos od 2,91 eura od 2. srpnja 2006. do 5. srpnja 2006.,

- na iznos od 8,96 eura od 2. travnja 2008. do 29. travnja 2008.,

- na iznos 9,43 eura od 2. svibnja 2008. do 29. svibnja 2008.,

- na iznos 12,55 eura od 2. lipnja 2008. do 29. lipnja 2008.,

- na iznos 7,82 eura od 2. srpnja 2008. do 30. srpnja 2008.,

- na iznos 8,81 eura od 2. kolovoza 2008. do 27. kolovoza 2008.,

- na iznos 11,06 eura od 2. rujna 2008. do 1. listopada 2008.,

- na iznos 35,91 eura od 2. listopada 2008. do 29. listopada 2008.,

- na iznos 18,67 eura od 2. studenog 2008. do 27. studenog 2008.,

- na iznos 48,12 eura od 2. prosinca 2008. do 29. prosinca 2008.,

- na iznos 50,22 eura od 2. siječnja 2009. do 29. siječnja 2009.,

- na iznos 58,60 eura od 2. veljače 2009. do 24. veljače 2009. ,

- na iznos 51,58 eura od 2. svibnja 2009. do 3. svibnja 2009.,

- na iznos 59,62 eura na 2. kolovoza 2009.,

- na iznos 65,70 eura od 2. siječnja 2010. do 3. siječnja 2010.,

- na iznos 76,16 eura na 2. svibnja 2010. , do 31. prosinca 2007. po stopi prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, kao neosnovan.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 729,33 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2006. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, kao neosnovan.

VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.653,30 eura sa zateznim kamatama koja teku od 23. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IX. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 23. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelju tužbi navodi kako je dana 18. travnja 2006. korisnik kredita FČ, zaključio s prednikom tuženika, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 5140030250-64000080525/2006 (dalje u tekstu: Ugovor). Dana 11. srpnja 2016. tuženik je promijenio naziv tvrtke sa Hypo Alpe-Adria-bank d.d. na ime Addiko Bank d.d., što tužitelj dokazuje povijesnim izvatkom iz sudskog registra.

Korisnik kredita sklopio je s tužiteljem Ugovor o cesiji kojim je na tužitelja prenesena (cedirana) tražbina korisnika kredita a radi se o tražbini preplaćenih iznosa nastalih kao posljedica nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, ovo sve vezano za nevaljanost ugovo rne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj je o obavljenoj cesiji izvijestio tuženika. Temeljem navedenog Ugovora tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

Kako je tražbina prenesena na tužitelja, tužitelj potražuje preplaćene iznose po kreditnoj partiji korisnika kredita po osnovi utvrđene nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF. Zbog aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK početni anuitet po zaključenom Ugovoru ubrzo je porastao do te mjere da je u jednom trenutku iznosio znatno viši iznos koji je u potpunoj disproporciji od početnog anuiteta. Vezano za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, navedene presude, budući je u istima utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača – korisnika kredita i od strane ovdje tuženika, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, a glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju (ovo sve obzirom na zaključeni ugovor o cesiji) vratiti iznose koji je isti preplatio uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne preplaćene iznose računajući od svake pojedine izvršene preplate pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ističe prigovor zastare, nedostatka aktivne legitimacije, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe kako tužitelj nema status potrošača. U dijelu odgovora na tužbu tuženik je isticao prigovore navodeći kako je predmetni ugovor konvertiran međutim na ročištu 24. travnja 2024. navodi kako isti nije konvertiran a koja činjenica naposlijetku obzirom na dalje provedene dokaze nije niti sporna, pa se stoga u tom dijelu opsežne tvrdnje iz odgovora na tubu izostavljaju.

Navodi kako bi u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedine odredbe isključivo korisnik kredita imao pravo potraživati povrat temeljem takvih odredbe, a ne i treće strane. Kako se odnos između korisnika kredita i banke vrednuje i štiti u okviru zasebnih i kogentnih pozitivnih propisa, to tuženik smatra da je riječ o tražbini koja se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga te sklopljeni Ugovor o cesiji ne proizvodi pravne učinke. Nepostojanje pravnog interesa za podnošenje kondemnatorne tužbe. Ističe prigovor zastare.

Navodi kako činjenica pravomoćnosti presuda iz Kolektivnog spora ne znači automatski ipso iure da su odredbe Osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. U kolektivnom sporu se nije odlučivalo o valjanosti odredaba osnovnog ugovora. Potrošač koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo mora ustati sa samostalnom tužbom radi ostvarenja subjektivnog prava za koji smatra da mu pripada. Iz toga se nameće zaključak kako su dva postupka, onaj iz kolektivne zaštite i onaj koji pokreće individualni potrošač, neovisni i autonomni postupci u smislu pravnih učinaka koje proizvode rezultati tih postupaka. Slijedom toga, prilikom ocjene ništetnosti odredaba osnovnog ugovora potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti ovog konkretnog predmeta koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora.

Ugovaranjem valutne klauzule u Osnovnom ugovoru tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.

3. Na pripremnom ročištu dana 24. travnja 2024. tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja po osnovi negativnih razlika a koji iznos je po provedenom vještačenju specificirao te naveo kako stavlja u prijeboj iznos od 416,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je pobliže naznačio u podnesku od 7. siječnja 2026.

4. Tužitelj je osporio postojanje tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja te je istaknuo prigovor zastare.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ovjereni ugovor o kreditu br. 5140030250-64000080525/2006. (list 6-15 spisa), dopis upućen tuženiku predmeta: obavijest o ustupu tražbine od 7. lipnja 2023. (list 27 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od 7. lipnja 2023. (list 28-32 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku predmeta: Obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od 7. lipnja 2023. (list 33 spisa), prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, s konačnim prijedlogom zakona iz rujna 2015. (list 86-107 spisa), novinski članak iz Večernjeg lista, 9. srpnja 2005., 10. stranica, A4, Evid. broj 2784149 (list 108 spisa), novinski članak iz Slobodne Dalmacije, 25. kolovoza 2006., 1. stranica, A3, Evid. broj 3364800, (1. i 2 dio) (list 111- 112 spisa), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. (list 113-124 spisa), Bičlten HNB-a broj 176, statistički pregled, financijska tržišta (list 124-128 spisa), opći uvjeti za poslovanje s građanima Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. (list 129-134 spisa), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. (list 135-144 spisa), novinski članak iz Večernjeg lista večernje izdanje (Dalmacija), 25. kolovoza 2006., 1. stranica, A3, Evid. broj 3364510 (1. i 2. dio) (list 152-153 spisa), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. (list 157-160 spisa), presliku članka prof. dr. sc. ČČ i doc. dr. sc. NČ, „Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse“, Pravo i porezi, br. 3/19 (list 161-169 spisa), ovjerena izjava FČV (list 170-174 spisa), stručni članak autora mr. sc. ŽČ, dipl. iur., „Učinak konverzije kredita denominiranih u CHF i onih u kunama s valutnom klauzulom u CHF kroz sudsku praksu“, Pravo i porezi, br. 5/19 (list 205-213 spisa), stručni članak autora mr. sc. ŽČ, dipl. iur., „Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli“, Pravo i porezi, br. 9/18 (list 214-226 spisa), preslika Biltena o bankama br. 12 HNB-a iz kolovoza 2006, str. 1-12 (list 302-397 spisa), članak objavljen u mediju 24sata pod naslovom „HNB: Krediti vezani uz franak su visokorizični“ dana 26. kolovoza 2006. (list 420 spis), stručni članak autora ZČ i AČ, „Inflacija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: usporedba stanja, uzroci nastanka i izgledi za rješenja“, UDK 336.748.12, 332.12 (list 421 -436 spisa), Članak objavljen u mediju Slobodna Dalmacija pod naslovom „Franak može naplatiti danak“ objavljen dana 18. srpnja 2005. (list 437 spisa), Članak objavljen u mediju Novi List pod naslovom „NE UZIMAJTE KREDITE U ŠVICARSKIM FRANCIMA“ objavljen dana 20. srpnja 2005. (list 443 spisa), godišnje izvješće Narodne banke Hrvatske iz 1992. godine (list 444-563 spisa), Članak „Kretanje tečaja CHF i EUR – uz koju valutu vezati kredit?“, HYPO Times br. 8, XII/05 (list 564 -565 spisa), Članak „Stambeni krediti uz valutnu klauzulu EUR ili CHF?“, HYPO Times br. 7, VI/05 (list 566-572 spisa), Ugovor o kreditu broj 53929255 od 15. studenog 2021. sklopljen između ovdje tuženika i FČ (list 610-621 spisa), specifikacija uplata broj ugovora: 64000080525 broj partije: 0025380901 (list 622-623 spisa), specifikacija uplata broj ugovora: 50025-02-64000080525 broj partije: 0025305023 (list 624-627 spisa), specifikacija isplate kredita (list 628 spisa), Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu broj ugovora: 64000080525 broj partije:

25380901 od 10. travnja 2019. (list 630 spisa), Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu broj ugovora: 50025-02-64000080525 broj partije: 25305023 od 10. travnja 2019. (list 632 spisa), otplatni plan za iznos kredita 65.000,00 CHF (list 634- 641 spisa), otplatni plan za iznos kredita 41.363,43 eura (list 642-645 spisa), obavijest o dospijeću prvog anuiteta od 30. srpnja 2010. (list 646 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ljupka Omazića od 17. rujna 2024. (list 668-671 spisa), realizirani otplatni plan (list 687-691 spisa), iskaz svjedoka FČ (list 696-698 spisa), usmeni iskaz Ljupka Omazića (list 701-703 spisa).

6. Tužitelj je podneskom od 9. travnja 2024. odredio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu iznosa od 7.701,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2006. do isplate, a nakon provedenog vještačenja specificirao je tužbeni zahtjev podneskom od 30. rujna 2024. te potražuje iznos od 6.971,84 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže naznačeno u navedenom podnesku. Tuženik je u podnesku od 9. listopada 2024. naveo kako se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva . Dakle u smislu odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem , stoga kako tuženik nije pristao na isto valjalo je i o tom dijelu zahtjeva odlučiti te je isti odbijen kako je i odlučeno pod točkom VII. izreke.

7. Na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim kao i tuženikov prigovor radi prijeboja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 5140030250- 64000080525/2006 od 18. travnja 2006. koja tražbina (povrata stečenog bez osnove ) je ustupljena od strane korisnika kredita , FČ, tužitelju.

9. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnova, visina te zastara predmetnog potraživanja. Sporno je i postoji li tražbina tuženika prema tužitelju koja je istaknuta radi prebijanja u ovoj parnici, te je li ista zastarjela.

10. Predmetni Ugovor o kreditu broj: 5140030250-64000080525/2006 (dalje: Ugovor o kreditu) sklopljen je 18. travnja 2006. između FČ i Slavonske banke d.d., dakle između potrošača (u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03)) i pravne osobe kojim je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 65.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kao stambeni kredit za dovršenje kuće.

11. Nadalje između stranka nije sporno da je pravni sljednik Slavonske banke d.d. Hypo-Alpe-Adria- Bank d.d., a kojeg je pak pravni sljednik ovdje tuženik što je također utvrđeno i uvidom u sudski registar.

12. FČ je kao ustupitelj sa društvom Druga fundacija SPV d.o.o., kao primateljem, sklopio 7. lipnja 2023. Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine prema kojem ustupitelj ustupa primatelju sve svoje tražbine prema Slavonskoj banci d.d. (predniku tuženika ) navedene u čl. 1. toga ugovora, kao i ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojala prema tuženiku a temeljile bi se ili bi proizlazile iz Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima (čl. 2.).

Činidba koja je predmet navedenog ustupa je odrediva, jer bez obzira na to što nije naveden konkretan novčani iznos sam ugovor sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Stoga je takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi.

Ugovor o ustupu sklopljen je u sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Kako je predmetna tražbina novčana stoga ista nije niti strogo osobne naravi te se po naravi ne protivi ustupu.

Prema odredbi čl. 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dakle identitet tražbine ustupom nije promijenjen pa stoga novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. Prema tome, novčana tražbina koja proizlazi iz ništetnosti (dijela) potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati. Također navedeno podrazumijeva kako se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača.

Obzirom na navedeno nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

13. U pogledu istaknutog prigovora zastare relevantno je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., jer je ista u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine,

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13. lipnja 2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14. lipnja 2018. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

Slijedom navedenog u konkretnom slučaju istaknuti prigovor zastare nije osnovan, jer zastara u konkretnom slučaju počinje teći od 14. lipnja 2018. (obzirom na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli) a tužba je podnesena 14. lipnja 2023., dakle unutar zastarnog roka u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

14. U konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017.) kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), kojima je, između ostalog, utvrđeno:

- da je petotuženik Hypo-Alpe-Adria- Bank d.d. (kojeg je pravni sljednik ovdje tuženik Addiko banka d.d.; stoga dalje: tuženik) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09 dalje u tekstu ZZP/07.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i

- da je tuženik u razdoblju 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Nadalje valja napomenuti kako je upravo na temelju Ugovora o ustupu i prethodno navedenih utvrđenja kojima je ovaj sud vezan, razvidno da tužitelj ima pravni interes za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u konkretnom slučaju, a zahtjev za isplatu može postaviti i bez prethodnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti. Dakle deklaratorni zahtjev može biti prethodno pitanje za kondemnatorni, ali nije uvjet za njegovo postojanje.

16. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP -a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

17. Prema čl. 138.a ZZP/07 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

19. Prema tome, zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni ugovor o kreditu koji su sklopili FČ i Slavonska banka d.d. (pravni prednik tuženika). Taj ugovor o kreditu sklopljen je 18. travnja 2006.., dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je također utvrđeno i u ovom predmetu na temelju iskaza svjedoka FČ, te je isto dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

20. Dakle tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedoka FČ te iz njegovog iskaza u bitnom proizlazi kako je tijekom 2006. kod Slavonske banke podigao namjenski kredit za dogradnju i izgradnju kuće, a kredit mi je bio potreban da dovrši kuću u kojoj živi i dan danas sa svojom obitelji. U banci su mu kao najpovoljniji ponudili kredit u valuti CHF i to je tada bilo oko 65.000,00 CHF. Bankarska službenica mu je izradila izračun i za ugovor u EUR i za CHF sa otplatnim razdobljem od 20 godina te je u svakom slučaju ugovor u valuti CHF bio povoljniji. Pitao je bankarsku službenicu ima li kakva "kvaka" te mu je ista odgovorila da nema nikakve "kvake" nego jednostavno da imaju višak novaca u opticaju švicaraca i potrebno je iste plasirati te je stoga taj kredit kao takav i najpovoljniji. Nije mogao pregovarati oko uvjeta kredita i zasmetala ga je naknada za prijevremenu otplatu, kao i to što ni je mogao sklopiti ugovor sa fiksnom kamatnom stopom nego isključivo s promjenjivom. Dakle, bila je riječ o situaciji "uzmi ili ostavi". Također, od strane bankarskog službenika ni je upozoren da HNB štiti tečaj kune u odnosu na EUR, a da ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, odnosno, nije također bio niti upozoren na bilo kakve specifične rizike porasta vrijednosti švicarskog franka. Početna rata je iznosila oko 1.900,00 kuna da bi potom dosegla iznos od oko 2.500,00 kuna. Kada je vidio da je rata počela nekontrolirano rasti otišao je u banku te je tražio da mu promjene ugovor i da mu odobre fiksnu kamatnu stopu, no međutim, isti su njegov zahtjev odbili. Potom je sa bankom sklopio novi ugovor u EUR-ima kojim je zatvorio onaj prvi kredit i podigao novi. Sa bankarskim službenikom nije razgovarao uopće što podrazumijeva promjenjiva kamatna stopa niti valuta, nego su isključivo razgovarali o troškovima koje sam bio u obvezi platiti, kao što je procjena nekretnine koja se stavlja kao osiguranje i slično.

Sud je prihvatio iskaz svjedoka FČ vjerodostojnim obzirom je isti logičan, životan i uvjerljiv. Dakle iz iskaza svjedoka a niti izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao FČ, kao korisnika kredita, o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR. Također iz njegovog iskaza je utvrđeno da je kredit podigao za dovršetak nekretnine u kojoj živi sa svojom obitelji, dakle riječ je potrošačkom ugovoru o kreditu.

21. Nadalje sud je izvršio uvid i u dostavljeni pisani iskaz svjedokinje ČČV (dostavljen uz odgovor na tužbu u smislu odredbe čl. 492. c ZPP -a) zaposlenice tuženika , te iz istoga proizlazi kako je tuženik u razdoblju od lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. između ostalih proizvoda imao u ponudi proizvod (ugovor o kreditu) kojim se vrijednost ugovoren obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti CHF, te u tom razdoblju nije bilo većih oscilacija tečaja CHF. U tom razdoblju ona je bila zaposlena na radnom mjestu menadžera za poslovanje sa građanstvom od 1. siječn ja 2004. do 1. siječnja 2008. Navodi kako ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF i ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom EUR nisu bili istovrsni proizvodi budući je za ugovore sa valutnom klauzulom CHF bila niža kamatna stopa i to iz razloga jer je banka plaćala manju kamatu svojim izvorima financiranja za pozajmljivanje CHF. Stoga je banka u tom razdoblju i mogla ponuditi takve ugovore. Ističe kako u tom razdoblju niti ona osobno a niti banka nisu očekivali niti mogli predvidjeti rast tečaja CHF u odnosu na kunu nakon 2009. godine, a monetarna politika HNB-a je tada bila da štiti tečaj kune u odnosu na valutu euro . Navodi kako je educirala sve zaposlenike banke koji su neposredno sudjelovali kod pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu s CHF valutnom klauzulom na način da im je objašnjavala kako funkcionira valutna klauzula , rizik koji proizlazi iz takvog ugovaranja u smislu rasta ali i pada tečaja, pritom ih je uputila da isto moraju pojasniti i klijentima.

Naime iz iskaza zaposlenice tuženika razvidno je da ista nije imala saznanja o konkretnom slučaju odnosno ista nije sudjelovala u sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te stoga njezin iskaz sud nije posebno cijenio jer isti nije odlučan za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari.

22. Kako je visina predmetnog potraživanja između stranaka bila sporna to je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje te je istim utvrđena visina preplaćenih anuiteta s osnove valutne klauzule u odnosu na iznos anuiteta koji bi se plaćali da se od početka otplate primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita.

Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da potraživanje tužitelja od tuženika predstavlja razliku između stvarno plaćenih anuiteta u iznosu od 403.511,34 kn (stupac 8) i anuiteta prema otplatnom planu (list 634-641 spisa) u iznosu od 354.119,98 kn (stupac 6.) obračunatih po tečaju važećem na dan isplate kredita 21. travnja 2006. godine prema kojem tečaju je kredit isplaćen predniku tužitelju, a navedena razlika iznosi 6.555,36 eura / 49.391,36 kn. (stupac 10. i 9.) Nadalje iz vještačenja je utvrđeno da je prednik tužitelja svojom otplatom predmetnog kredita pretplatio, u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita, iznos od 6.555,36 eura / 49.391,36 kn, a navedeni iznos sastoji se od pojedinih iznosa prikazanih u stupcu 10. u kunama, a u stupcu 9. u eurima. Dakle iz ukupnog iznosa od 6.971,82 eura oduzete su negativne razlike od 416,46 eura.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti detaljan, izrađen u skladu s pravilima struke te je isti dodatno i usmeno argumentiran i obrazložen na ročištu 4. studenog 2024.

24. Dakle provedenim vještačenjem utvrđeno je da je ukupan iznos preplata, ako se u obzir uzme rast anuiteta zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita, iskazano u nalazu i mišljenju vještaka po pojedinim mjesečnim uplatama, iznosi 6.971,82 eura. Ako se u obzir uzmu i iznosi koje je prednik tužitelja manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, u ukupnom iznosu od 416,46 eura, također iskazano u nalazu i mišljenju vještaka po pojedinim mjesečnim manjim uplatama, ukupno je više plaćen iznos od 6.555,36 eura.

25. Ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO - a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stoga je posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

26. Nadalje u konkretnom slučaju nije riječ o zabrani manjeg značaj pa da se u tom slučaju ništetnost i ne može isticati u smislu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a jer je i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno da korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

27. Stoga, prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iz toga proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene stoga na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne i to od dana izvršenih plaćanja, koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Naime tuženik se kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Kako je tužitelj u dijelu kamata zahtjev postavio suprotno prethodno navedenom (potražuje istu od dospijeća umjesto od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta) to je za razliku kamata zatraženih prije izvršenog plaćanja odbijen kako je i odlučeno pod točkom VI. izreke. Stopa zateznih kamata na tužiteljevo potraživanje određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

28. Dakle, budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Nema mjesta primjeni odredbe čl. 1112. st. 1. ZOO-a jer ne proizlazi da bi korisnik kredita plaćanje izvršio znajući da nije dužan platiti .Stoga, na temelju odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF i to u iznosu od 6.555,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

29. Nadalje, obzirom na istaknuti prigovor radi prijeboja razvidno je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku po osnovi povrata iznosa od 6.971,82 eura plaćenog temeljem ništetne valutne klauzule, te da isto tako postoji tražbina tuženika prema tužitelju po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika u iznosu od 416,46 eura, koja je istaknuta u ovoj parnici radi prebijanja.

30. Negativne tečajne razlike su po svom sadržaju tražbina tuženika za ispunjenje ugovorne obveze plaćanja anuiteta kredita prema početnom tečaju za CHF koji se ima primijeniti budući da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna.

31. Pretpostavke prijeboja su uzajamnost tražbina, zamjenjivost tražbina (da obje glase na nova ili druge zamjenjive stvari istog roda i kakvoće) i njihovo dospijeće (čl. 195. ZOO-a). Dakle, pretpostavke prijeboja se stječu u trenutku kada se međusobne tražbine ''sretnu'', dakle, kada obje dospiju (čl. 195. i čl. 196. st. 2. ZOO - a).

32. Prema odredbi čl. 199. st. 1. i 3. ZOO-a dužnik ustupljene tražbine može prebiti primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju, osim ako je bez ograde izjavio primatelju da pristaje na ustup tražbine. U konkretnom slučaju tuženik nije izjavio da pristaje na ustup tražbine, slijedom čega može tužitelju staviti u prijeboj tražbinu po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika koju ima prema ustupitelju (korisniku kredita).

Naime, tužitelj je tražbinu prema tuženiku stekao Ugovorom o cesiji sklopljenim s korisnikom kredita pa je prema tome tužitelj primatelj tražbine a korisnik kredita ustupitelj tražbine, a tuženik dužnik ustupljene tražbine.

33. S obzirom da su tuženikove tražbine istaknute prigovorom radi prebijanja dospjele do zaključno 26. rujna 2010. (posljednji anuitet manje plaćen posljedično na pad tečaja), a tuženik je, kako proizlazi iz prijamnog štambilja na tužiteljevoj obavijesti, o ustupu obavješten 14. lipnja 2023., to je ispunjena i pretpostavka za prijeboj s ustupljenom tražbinom, iz citirane odredbe čl. 199. st. 1. ZOO-a. Konačno, neosnovan je tužiteljev prigovor zastare tražbine istaknute radi prebijanja. Naime, u skladu s odredbom čl. 198. st. 1. ZOO-a, dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja. U trenutku kada su se ispunile pretpostavke prijeboja tražbina koje su predmet spora, iz odredbe čl. 195. st. 1. ZOO-a, dakle kada su se ove tražbine susrele po dospijeću, tuženikova protutražbina nije još bila zastarjela.

34. U pogledu uračunavanja ispunjenja povodom prigovora radi prebijanja, valja napomenuti kako kod prebijanja koje vrši sud povodom prigovora radi prebijanja nema mjesta uračunavanju iz odredbe čl. 172. ZOO-a, već tužitelj, ako je njegova tražbina starija (prije dospjela), nakon prijeboja ima pravo na zatezne kamate na tražbinu koja je prestala od početka tijeka tih zateznih kamata do dospijeća druge tražbine (susreta tražbina – prestanak tužiteljeve tražbine prijebojem). Ako je pak tuženikova tražbina starija, na prebijeni dio tražbine tuženik nema pravo na dosuđivanje zateznih kamata jer je tražbinu istaknuo koristeći se procesnim prigovorom radi prebijanja.

U konkretnom slučaju, s obzirom da je u prvim anuitetima tečaj bio viši od početnog, tužitelju zbog razlike prema više plaćenom pripada pravo na zatezne kamate.

35. Dakle slijedom svega navedenog, utvrđeno je da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 6.971,82 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršenog plaćanja po stopi mjerodavnoj za ostale odnose, zatim da postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u iznosu od 416,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže naznačeno u točki II. izreke, , a potom je izvršen prijeboj ovih tražbina za iznos od 416,46 eura. Potom je tužitelju, nakon izvršenog prijeboja, dosuđen iznos od 6.555,36 eura dakle pojedini iznosi više plaćenog svakog pojedinog anuiteta zbog rasta tečaja, iskazani u nalazu i mišljenju vještaka kao i zakonske zatezne kamate na prebijene iznose do dana kada su se tražbine susrele, dok je u prebijenom dijelu tužiteljev zahtjev odbijen te je odlučeno kao pod točkama III., IV. ,V. VI. izreke . Nadalje tužitelj je odbijen i za kamate zatražene prije dana izvršenih plaćanja (točka VI. izreke) kao i za dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je tužitelj smanjio, odnosno povukao tužbeni zahtjev a kojem se tuženik protivio te je stoga odlučeno kao pod točkom VII. Izreke.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je uspio sa 92,5% zahtjeva (u odnosu na osnovu uspio sa 100% a u odnosu na visinu 85,5 % a aritmetička sredina iznosi 92,5 %) stoga tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi te je stoga tužitelju trošak odmjeren u cijelosti u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 9. travnja 2024. i 30. rujna 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištiu 24. travnja 2024. iznos od 100,00 eura (Tbr.9/2 Tarife), za trošak zastupanja na ročištima 24. svibnja 2024., 5. lipnja 2025.,

4. studenog 2025. i 20 veljače 2025 u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 1.875,00 eura.

Tužitelj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 114,15 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19) te čl. 2. ZPP-a, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, troškovi pristupa za svjedoka (iznos od 200,00 eura sukladno rješenju od 5. lipnja 2025.) te je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 2.653,30 eura, sa zakonskim zateznima kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a , kako je i odlučeno pod točkom VIII. izreke ove presude.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 15. svibnja 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, kao i trošak zatražen preko iznosa koji tužitelju pripada sukladno Tarifi, te je stoga odlučeno kao pod točkom IX. izreke.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.