Poslovni broj: Us I-254/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice BLD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenicima Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić, odvjetnicima u Splitu, Kvaternikova 31, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, radi naplate carinskog duga na motorni brod, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-415-05/21-01/87, URBROJ:513-04- 25-3 od 16. prosinca 2025.godine.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/12-01/385, URBROJ:513-02-8005/16-21- 27 od 26. ožujka 2021. godine.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja isplati tužiteljici iznos od 2.500,00 eura na ime troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-415-05/21-01/87, URBROJ:513-04-25-3 od 16. prosinca 2025.godine tužiteljica je u bitnom navela: da se osporena rješenja temelje na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju a da nije pravilno proveden postupak utvrđivanja obveze s osnova carinskog duga. navodi da je utvrđeni carinski dug temeljen na propisima koji su prestali važiti pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji, pa da ne nadležna tijela nisu mogla pozivati na propise koji godinama ne važe, posebno stoga što se radi o za tužiteljicu nepovoljnijim propisima; da je tužiteljica već tijekom postupka isticala činjenicu da ona u studenom 2011. godine kada je postupak utvrđivanja carinskog duga započeo, pa ni 22. prosinca 2011. godine kada je carinski dug nastao, nije bila vlasnica predmetnog broda, što je u postupku dostavom važeće dokumentacije i dokazano. Radi navedenog da nije bilo osnova da se nju utvrdi obveznikom plaćanja carinskog duga, jer kako nije bila vlasnik predmetnog plovila ona nije plovilo ni izuzela ispod carinskog nadzora, što joj se stavlja na teret; da iz potvrde o registraciji – međunarodne dozvole za plovidbu izdane od strane Deutscher Motoryachtyerband e V od 14. listopada 2014. godine proizlazi da je vlasnik predmetnog plovila od 10. travnja 2007. godine do 22. travnja 2012. godine bio upisan BL; da je naknadno počevši od 23. travnja 2012. do 30. siječnja 2013. godine vlasnica bila tužiteljica, što znači da u vrijeme kada je provedena kontrola, temeljem koje je pokrenut postupak naplate carinskog duga, dana 21. prosinca 2011. godine da tužiteljica nije bila vlasnicom predmetnog plovila, već je ista vlasnicom postala 23. travnja 2012. godine. Slijedom navedenog da proizlazi da tužiteljica nije tijekom 2011. godine privremeno uvezla predmetno plovilo i ostavila ga na čuvanje u lučici PŠU Saldun Okrug Gornji tijekom studenog 2011. godine; da je točno da se navedeno plovilo zatečeno u lučici PŠU Saldun u [adresa] , ali ne da bi se izuzelo od carinskog nadzora, nego zbog kvara na motoru i radi popravka da čeka rezervne dijelove i popravak, da se radilo o višoj sili a ne o pokušaju izuzimanja plovila ispod carinskog nadzora. Slijedom navedenog da je postupak utvrđivanja carinske obveze u odnosu na tužiteljicu vođen nezakonito, pod pogrešnom pretpostavkom da je tužiteljica u prosincu 2011. godine bila vlasnicom predmetnog plovila i da je ona plovilo izuzela ispod carinskog nadzora; da je u vrijeme smještanja plovila u PŠU Saldun tužiteljica nije nastupala kao vlasnica plovila, već u ime tadašnjeg vlasnika plovila BL, njezinog supruga, njemačkog državljanina koji ne govori hrvatski jezik, pa da je od strane tijela koji su vodili postupak pogrešno protumačeno da tužiteljica govori u svoji ime, iako je govorila u ime svoga supruga koji je bio vlasnik; da dokaz vlasništva plovila nije izjava već upis vlasnika u plovidbenu dozvolu; da je plovilo naknadno uvezeno, da su na isto plaćena sva uvozna davanja i predmetno plovilo da sada plovi pod hrvatskom zastavom temeljem Dozvole za plovidbu od 16. travnja 2013. godine. Navodi da je je o predmetnoj stvari vodilo više postupaka pred sudovima, koje navodi. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, podredno da se ponište osporena rješenja i da se predmet vrati na ponovni postupak.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovana.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-415-05/21-01/87, URBROJ: 513-04-25-3 od 16. prosinca 2025.godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/12-01/385, URBROJ:513-02-8005/16-21-27 od 26. ožujka 2021. godine

Navedenim prvostupanjskim rješenjem donesenim u ponovljenom postupku, utvrđeno je da carinski dug za motorni brod Bavaria tip 27 sport, imena Delfin, zastave pripadnosti Njemačke, godine proizvodnje 2007., s motorom marke Volvo snage 186 kW, carinske vrijednosti 290.000,00 kn, nastao na dan 21. prosinca 2011. godine iznosi 153.808,44 kn (carina 23.200,00, posebni porez na plovila 16.792,00 kn, porez na dodanu vrijednost 75.898,13 kn i pripadajuće kamate 37.918,31 kn) te se napominje da navedeni iznos carinskog duga solidarni dužnici BLD (tužiteljica) i PŠU Saldun nisu dužni platiti jer je isti već naplaćen u cijelosti. Također se utvrđuje da je BLD (tužiteljica) za predmetno plovilo platila iznos od 18..170,05 kn po JCD 51020/640/4594 od 25. ožujka 2013. godine, a iznos od 85.492,32 kn po rješenju ex Carinarnice Split, KLASA:UP/I-415-02/12-01/385, URBROJ:513-02-5198/007-12-7 od 18. ožujka 2013. godine te da je PŠU Saldun, Okrug Gornji, Toć 4, za predmetno plovilo platilo iznos od 68.516,1 kn po rješenju ex Carinarnice Split, KLASA:UP/I-415-02/12-01/385, URBROJ:513-02-5198/007-12-7 od 18. ožujka 2013. godine. Nadalje je utvrđeno da se BLD vraća iznos od 26.551,91 kn (carina 4.552,55 kn, porez na dodanu vrijednost 13.617,50 kn i kamate 8.381,86) i da će se povrat navedenog iznosa izvršiti odmah po primitku originalnog primjerka rješenja sa klauzulom izvršnosti, te da se povrat neće izvršiti ukoliko imenovana ima nepodmirenih dugovanja. Također je određeno da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4.Na raspravi od dana 26. ožujka 2026. godine nije pristupio opunomoćenik tuženika iako je isti uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužiteljice je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznog prijedloga i tužbenog zahtjeva. Naveo je da se u konkretnom slučaju nije radilo o izuzimanju plovila od carinskog nadzora, već se radilo o tome da je zbog kvara plovilo ostavljeno u navedenoj lučici. Ponovio je da tužiteljica nije bila vlasnica plovila u sporno vrijeme, tako da ona i nije mogla izuzeti plovilo od carinskog nadzora. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25 % ili ukupno 2.500,00 eura.

Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog iznijet u tužbi da se sasluša tužiteljica jer je ocjenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja.

5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 16. prosinca 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev je osnovan.

7.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 26. ožujka 21. godine pravilno i zakonito tužiteljici kao solidarnom dužniku utvrđena obveza plaćanja uvoznog carinskog duga na označeno plovilo, odnosno da je je isto rješenje pravilno i zakonito.

Sporno je da li je tužiteljica osnovano tj. pravilno i zakonito utvrđena obveznikom uvoznog carinskog duga pa time i utvrđen uvozni carinski dug za predmetno plovilo koji bi nastao 21. prosinca 2011. godine, kada bi nadzorom bilo utvrđeno da je predmetno plovilo izuzeto ispod carinskog nadzora.

8.Prema stanju spisa proizlazi da je rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/12-01/385, URBROJ: 513-02-8005/16-21-27 od 26. ožujka 2021. godine donijeto u ponovljenom postupku a da se je u predmetnoj upravnoj stvari više puta vraćala na ponovni postupak i da postoji više sudskih odluka koje se navode u spisu.

Iz spisa proizlazi da je rješenjem ex Carinarnice Split, KLASA:UP/I-415-02/12- 01/385, URBROJ:513-02-5198/007-12-7 od 18. ožujka 2013. godine utvrđen carinski dug (carina, posebni porez na plovila, PDV-a i kamate) u ukupnom iznosu od 132.464,13 kn za predmetno plovilo, a s obzirom da utvrđeni carinski dug nije plaćen u paricijskom roku navedenom u istom rješenju već u postupku ovrhe, obračunate su i naplaćene od solidarnih dužnika i daljnje kamate u iznosu od 21.344,34 kn, te 200,00 kn troškova ovrhe.

Također je iz spisa vidljivo da je protiv označenog rješenja od 18. ožujka 2013. godine tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena rješenjem tuženika od 21. ožujka 2014. godine, protiv kojeg je tužiteljica tužbom pokrenula upravni spor u kojem je donijeta presuda broj: 6 UsIcar-10/19 od 12. prosinca 2019. godine kojom poništeno rješenje tuženika od 21. ožujka 2014. godine i vratilo predmet na ponovni postupak, te je u izvršenju navedene presude tuženik donio rješenje od 03. siječnja 2020. godine kojim je žalba tužiteljice uvažena i rješenje ex Carinarnice Split, KLASA:UP/I-415-02/12- 01/385, URBROJ:513-02-5198/007-12-7 od 18. ožujka 2013. godine poništeno i vraćeno na ponovni postupak. U ponovljenom postupku donijeto je predmetno prvostupanjsko rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/12-01/385, URBROJ:513-02-8005/16-21-27 od od 26. ožujka 2021. godine protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu a tuženik po istoj donio osporeno rješenje od 16. prosinca 2025. godine.

9.Člankom 49. Carinskog zakona ("Narodne novine", br. 78/99 do 54/13), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka carinskog duga, propisano je da roba koja je unesena u carinsko područje Republike Hrvatske podliježe mjerama carinskog nadzora od trenutka njezina ulaska i da takva roba podliježe carinskoj provjeri, te da strana roba ostaje pod carinskim nadzorom sve dok se njezin carinski status ne provjeri.

Člankom 295. stavak 2. Uredbe za provedbu Carinskog zakona ("Narodne novine", br. 161/03 do 29/11) koja je bila na snazi u vrijeme nastanka carinskog duga, propisano je da ako osoba koja1 je strano prijevozno sredstvo privremeno uvezla u hrvatsko carinsko područje, prije napuštanja carinskog područja iz opravdanih razloga ne izveze odnosno prijevozno sredstvo, obvezna je osobno ili putem punomoćnika osigurati privremeni smještaj odnosnog prijevoznog sredstva pod carinskim nadzorom, u prostorijama Hrvatskog auto-kluba ili drugom mjestu koje odredi ili odobri carinarnica. Prema članku 206. Carinskog zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka carinskog duga, propisano je da uvozni carinski dug nastaje izuzimanjem robe ispod carinskog nadzora, a da carinski dug nastaje u trenutku izuzimanja robe ispod carinskog nadzora, te je među ostalim propisano da dužnik po uvoznom carinskom dugu su: - osoba koja je izuzela robu ispod carinskog nadzora, - osobe koje su sudjelovale kod izuzimanja robe premda su prema okolnostima slučaja znale ili su morale znati da se radi o izuzimanju robe ispod carinskog nadzora.

10.Među strankama je sporno da li se u konkretnom slučaju radilo o izuzimanju predmetnog plovila ispod carinskog nadzora, na način da je po osnovu izuzimanja ispod carinskog nadzora dana 21. prosinca 2011. godine, kada bi nadzorom bilo utvrđeno da je predmetno plovilo izuzeto ispod carinskog nadzora, slijedom čega je sukladno članku 206. stavak 2. Carinskog zakona (koji je tada važio), da je nastao carinski dug za tužiteljicu i PŠU Saldun, kao solidarne dužnike, kako je utvrđeno osporenim rješenjima.

11.Navedeno se čini spornim obzirom na nesporne okolnosti zatjecanja predmetnog plovila u lučici PŠU Saldun, budući da iz očitovanja PŠU Saldun, dostavljenog Carinarnici Split dana 23. studenog 2012. godine proizlazi da je predmetno plovilo u lučici PŠU Saldun bilo smješteno radi kvara motora istog plovila. Isto tako iz očitovanja Servisera - društva Adriatic Industrijal Commerce d.o.o. iz Trogira, Put Dragulina 15, OIB:11683174116 od 16. studenog 2012. godine, proizlazi je krajem studenog 2011. godine izvršen pregled motora plovila i da je radi popravka motor trebalo izvaditi iz broda jer se je radilo o ozbiljnijim kvarovima na motoru, a da se je popravku pristupilo 09. travnja 2012. godine.

12.Kako iz navedenih očitovanja nespornim proizlazi da se radilo o većim oštećenjima motora predmetnog plovila koje je trebalo popraviti od strane servisera, jasno je da plovilo u kritično vrijeme 2011. godine kada je izvršen nadzor, nije bilo u plovnom stanju niti je imalo mogućnost napuštanja RH, radi čega se ne može raditi o izuzimanju ispod carinskog nadzora, već zadržavanju (smještanjem u lučicu PŠU Saldun zbog havarije motora na plovilu.

13.Među strankama je također sporno da je se u konkretnom slučaju tužiteljica radilo o izuzimanju predmetnog plovila ispod carinskog nadzora, i da li je pravilno utvrđeno da je dana 21. prosinca 2011. godine, sukladno članku 206. stavak 4. Carinskog zakona (koji je tada važio), nastao carinski dug za tužiteljicu i PŠU Saldun, kao solidarne dužnike, kako je utvrđeno osporenim rješenjima.

14.Sporno, je prvenstveno da li je tužiteljica (koja u kritičnom razdoblju 2011. godine nije bila vlasnica predmetnog plovila, već je vlasnik istog plovila bio njezin suprug- BL, njemački državljanin koji ne govori hrvatski jezik, tužiteljica pravno i faktički izvršila izuzimanje ispod carinskog nadzora, budući da ona u to vrijeme nije bila vlasnik plovila niti posjednik. Naime, iz potvrde o registraciji – međunarodne dozvole za plovidbu izdane od strane Deutscher Motoryachtyerband e V od 14. listopada 2014. godine proizlazi da je vlasnik predmetnog plovila od 10. travnja 2007. godine do 22. travnja 2012. godine bio upisan BL, dakle, u vrijeme nastanka uvoznog carinskog duga dana 21. prosinca 2011. godine tužiteljica nije bila vlasnik predmetnog plovila.

Za izuzimanje ispod carinskog nadzora potrebna stvarna namjera da se plovilo uveze u Republiku Hrvatsku, radi korištenja ili otuđenja. Kod tužiteljice prilikom smještanja predmetnog plovila u lučicu PŠU Saldun nije postojala svijest da plovilo izuzme ispod carinskog nadzora ("prikriveno uveze u RH-u") .

15.U očitovanju PŠU Saldun, dostavljenog Carinarnici Split dana 23. studenog 2012. godine priloženog spisu je navedeno da je predmetno plovilo vlasništvo BLD iz [adresa] (tužiteljice)koja je udata za njemačkog državljanina, da ista posjeduje stambenu kuću u [adresa] u [adresa], a da sa suprugom boravi u [adresa] veći dio godine. Navodi se da se predmetno plovilo privremeno drži na vezu u lučici PŠU Saldun u ljetnom periodu. Također se navodi da je predmetno plovilo 19. listopada 2011. godine izvađeno na prostor lukobrana u nakani popravka motora, te da je nakon izviđaja ovlaštenog servisera utvrđeno da popravak zahtjeva vađenje motora iz broda; da je vlasnik plovila otputovao iz RH-e a da će se radovi nastaviti slijedeće godine jer isto proizlazi iz dopisa servisera-društva Adriatic Industrijal Commerce d.o.o. iz Trogira, te da je popravak motora i njegovo vađenje iz plovila uslijedilo dana 09. travnja 2012. godine, a spuštanje u more da je bilo dana 02. lipnja 2012. godine. Uz navedeno očitovanje priloženo je očitovanje servisera-društva Adriatic Industrijal Commerce d.o.o. iz Trogira.

16.U očitovanju očitovanja Servisera - društva Adriatic Industrijal Commerce d.o.o. iz Trogira, Put Dragulina 15, OIB:11683174116 od 16. studenog 2012. godine, priloženog spisu, proizlazi je isto očitovanje dato na zahtjev PŠU Saldun. U istom očitovanju se navodi da je navedeno društvo ovlašteni serviser i Volvo tenta motora, te se navodi da su na pogonskom motoru [registarska oznaka]-B "Delfin" Bavaria 37, krajem studenog 2011. godine izvršili pregled motora plovila na poziv stranke te istu upozorili da motor treba izvaditi iz broda zbog popravke izmjenjivača, elektropokretača, hladnjaka ulja, a da je stranka rekla da će se javiti, tako da se je popravku motora pristupilo dana 09. travnja 2012. godine. Navedeni Serviser motora plovila je naveo da uz suglasnost vlasnika plovila može dostaviti i račune za materijal i obavljene radove na popravku motora plovila.

17.Predmetno plovilo koje je provedenim nadzorom od dana 21. prosinca 2011. godine zatečeno u navedenoj lučici nije moglo napustiti RH zbog havarije motora plovila tj. više sile/nepredviđenih okolnosti, na koju se tada nije moglo utjecati. Očitovanje Servisera-društva Adriatic Industrijal Commerce d.o.o. iz Trogira je ključni materijalni dokaz da se radilo o kvaru motora plovila zbog čega plovilo nije moglo napustiti RH.

Iz navedenog je vidljivo da se ne radi o izuzimanju plovila ispod carinskog nadzora jer nije postojala namjera izbjegavanja carinskog nadzora koko bi se plovilo koristilo u RH bez plaćanja uvoznih davanja (trajnog izbjegavanja plaćanja uvoznih obveza), u čemu je očitovanje Servisera-društva Adriatic Industrijal Commerce d.o.o. iz Trogira, ključni materijalni dokaz navedenog. Očitovanje navedenog servisera dokazuje da plovilo u predmetnu lučicu nije bilo smješteno radi korištenja ili skrivanja, već radi objektivne nemogućnosti da plovilo napusti zemlju (viša sila/nepredviđeni događaj). Svakako iz navedenog proizlazi da u vrijeme smještanja u lučicu nije postojala namjera i svijest da se plovilo izuzme ispod carinskog nadzora.

18.Činjenica je da tužiteljica nije bila vlasnik predmetnog plovila u kritično vrijeme 2011. godine, a ni posjednik niti je pravno imala pravo raspolaganja plovilom, jer iako se u očitovanju PŠU Saldun dostavljenom Carinarnici Split 23. studenog 2012. godine navodi da je tužiteljica vlasnik plovila, isto utvrđenje je netočno, budući da je tužiteljica u navedenoj situaciji bila samo pomoć u komunikaciji kod prevođenja prevoditelj (tehnička pomoć) vlasniku plovila tj. svome suprugu koji je njemački državljanin i ne govori hrvatski jezik.

19.Kako je člankom 206. Carinskog zakona među ostalim određeno da carinski dug za robu izuzetu od carinskog nadzora nastaje za: - osobu koja je izuzela robu, - osobe koje su sudjelovale u tom izuzimanju, a znale su (ili morale znati) da je roba pod carinskim nadzorom, u postupku je bilo potrebno dokazati da se radilo o izuzimanju ispod carinskog nadzora tj. dokazati namjeru da se plovilo izuzme ispod nadzora.

20.Sama činjenica da je u navedenom očitovanju PŠU Saldun tužiteljica navedena kao vlasnik plovila i osoba koja plovilo predaje u lučicu na čuvanje u situaciji kada je s njome i njezin suprug, vlasnik plovila koji ne govori hrvatski jezik, ne znači da je ona izvršila izuzimanje ispod carinskog nadzora, jer da bi tužiteljica izvršila izuzimanje ispod carinskog nadzora kao koja je izvršila izuzimanje ili kao osoba koja sudjeluje u izuzimanju (čl. 206. CZ), ona je znala (ili morale znati) da je roba pod carinskim nadzorom, što prema ukupnom stanju spisa se ne može zaključiti, budući da iz spisu priloženih materijalnih dokaza i to očitovanja PŠU Saldun i Servisera društva Adriatic Industrijal Commerce d.o.o. iz Trogira, nespornim proizlazi da plovilo nije smješteno u navedenu lučicu s namjerom izuzimanja ispod carinskog nadzora već zbog kvara motora plovila zbog kojeg kvara nije bilo u plovnom stanju.

Naime, iz naprijed navedenog očitovanja PŠU Saldun proizlazi da se navedeno plovilo redovito svake godine ostavlja na čuvanje tijekom ljetnih mjeseci. Međutim, u konkretnoj situacije u jesen 2011. godine zbog havarije (kvara) na motoru plovila plovilo nije bilo u plovnom stanju niti je moglo napustiti RH-u već je ostavljeno u lučici radi popravka motora plovila od servisera, koje je uslijedilo u travnju 2012. godine, a puštanje u more u lipnju 2012. godine. Slijedom navedenog ne radi se o izuzimanju od carinskog nadzora već zadržavanju u lučici PŠU Saldun jer je plovilo bilo nepokretno zbog više sile. Svakako, kvar motora te zamjena nekoliko važnih dijelova motora koje navodi serviser predstavlja višu silu na koju se nije moglo utjecati.

21.Spremnost servisera društva Adriatic Industrijal Commerce d.o.o. iz Trogira, iskazana u navedenom očitovanju, da po potrebi kao dokaz izvršenih popravaka na motoru plovila, dostavi račune za nabavljene dijelove i rad, potvrđuje da se rad o stvarno izvršenom popravku, odnosno da zbog navedenog nepredviđenog kvara motora plovila je plovilo bilo nepokretno, dakle da se radilo o havariji na plovilu kao posljedici više sile (nepredvidivom događaju na koji se nije moglo utjecati).

22.Kako iz navedenog proizlazi da je predmetno plovilo smješteno u navedenu lučicu radi kvara motora plovila i nemogućnosti plovidbe i da napusti RH-u, zbog navedenih objektivnih okolnosti više sile/nepredviđenog događaja, ne radi se izuzimanju plovila ispod carinskog nadzora, već smještaju radi otklanjanja kvara. Nesporno je da je povodom nastalog kvara na motoru plovila zbog čega plovilo nije bilo u plovnom stanju je vlasnik predmetnog plovila ili njegov opunomoćenik trebao o nastaloj situaciji, kvaru i nemogućnosti da napusti RH, obavijestiti carinarnicu, kako bi isti bili upoznati na nastalom situacijom i kako bi se plovilo stavilo pod carinski nadzor. Vlasnik plovila je propustio o kvaru motora plovila obavijestiti carinarnicu Međutim, propust vlasnika plovila da o havariji-kvaru na motoru plovila zbog kojeg plovilo nije imalo mogućnost plovidbe, obavijesti carinarnicu, ne znači automatski i uvoz plovila jer ako plovilo zbog kvara nije bilo sposobno za plovidbu, ono nije izuzeto ispod carinskog nadzora, odnosno izuzeto radi korištenja, nego je bilo stavljeno u lučicu u "nuždi". Stoga, za navedeni propust vlasnika plovila da prijavi kvar i nemogućnost plovidbe carinarnici, se eventualno moglo eventualno raditi o carinskom prekršaju za koji bi se odredila novčana kazna, jer se ne radi o izuzimanju.

23.Iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužiteljica naknadno stekla vlasništvo predmetnog plovila, da je plovilo legalno uvezeno u RH, da su na isto plaćena sva uvozna davanja i da predmetno plovilo sada plovi pod hrvatskom zastavom, temeljem Dozvole za plovidbu od 16. travnja 2013. godine, što ukazuje da tužiteljica nije u ranijem razdoblju imala svijest da predmetno plovilo izuzima ispod carinskog nadzora. Naplatom uvoznog carinskog duga od tužiteljice s osnova izuzimanja plovila ispod carinskog nadzora 20111. godine proizlazilo bi da se za istu robu dvaput naplaćuje uvozni dug (prvi put kroz "kazneni" dug iz 2011. godine a drugi put 2013. godine), kroz tužiteljičin legalan uvoz i registraciju plovila pod hrvatsku zastavu.

24.Sud ocjenjuje da je u postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje tj. odlučiti kao u izreci presude.

25.Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

Tužiteljica je uspjela u upravnom sporu, te joj su priznati troškovi koji se odnose na sastav tužbe i zastupanje po odvjetniku na održanom ročištu, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00, jer su isti opravdani.

U Splitu 23. travnja 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a).

DNA

- opunomoćenicima tužiteljice, Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić, odvjetnicima u Splitu, Kvaternikova 31,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.