REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-330/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice EE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, Medulićeva 9, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1109, URBROJ: 443-02-05-12-25-7 od 19. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/1109, URBROJ: 443-02-05-12-25-7 od 19. veljače 2025. utvrđeno je da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/1109, URBROJ: 443-02-05-12-24-5 od 5. veljače 2024., kojim je tužiteljici naloženo da u roku od 15 dana ukloni u tom rješenju opisane građevine, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 26. veljače 2024. (t. 1.), te da tužiteljica nije postupila po istome i uklonila sporne građevine (t. 2.), pa se određuje da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe strojno i ručno s početkom uklanjanja od 17. ožujka 2025. (t. 3.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (t. 4. -5.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi ne osporava da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno te da su građevine izgrađene bez prethodno ishođene pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole. Međutim, tužiteljica ističe da je protiv rješenja o uklanjanju pokrenula upravn i spor, te nastavno ističe prigovore glede zakonitosti tog rješenja, navodeći da je rješenje doneseno temeljem nepravilne primjene propisa i nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužiteljica navodi da nije utvrđeno kada su sporne građevine izgrađene i tko ih je izgradio, te ističe da ona nije investitor i nije pasivno legitimirana jer je postala vlasnik u veljači 2023., pa je rješenje trebalo donijeti u odnosu na prethodnu vlasnicu. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je u trenutku stjecanja vlasništva bila savjesna i poštena, a zabilježba o nepostojanju uporabne dozvole ne znači da ne postoji građevinska dozvola ili da nije pokrenut postupak legalizacije. Kao prigovor ističe i da nisu pribavljeni prostorni planovi Općine Ližnjan od 2000. godine nadalje kako bi se utvrdilo je li se nekretnina nalazila u građevinskom području u trenutku početka gradnje i je li za radove bila potrebna dozvola. Tužiteljica također navodi da nije dostavljen nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke za utvrđivanje lokacije i zemljišno-knjižne i katastarske identifikacije nekretnine, pa nije dokazano da je građevina izgrađena upravo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe i da nije postupljeno po čl. 42. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno da nije utvrđeno je li zgrada vidljiva na DOF5/2011 ili evidentirana do 21. lipnja 2011. godine. Navodi da tužiteljica ima informaciju da je za spornu građevinu podnesen zahtjev za legalizaciju, što bi, ako se ishodi, učinilo sporno rješenje neosnovanim. Tužiteljica tvrdi da su upravna tijela povrijedila načelo materijalne istine i načelo saslušanja stranke iz Zakona o općem upravnom postupku jer nisu utvrdili relevantne činjenice i nisu omogućili stranci izjašnjavanje. Konačno, rješenje je, prema tužiteljici, protivno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže da Sud poništi pobijano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja, pri čemu ističe da je rješenje o uklanjanju donijeto upravo u odnosu na tužiteljicu, koja se u postupku prije donošenja tog rješenja izjasnila kao vlasnica. Navodi da nikada nije podnesen zahtjev za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju u smislu čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 9. travnja 2026., i to na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje ZUS), u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje svoj izostanak nisu opravdale, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (saslušanje tužiteljice, saslušanje svjedokinje LE, pribava informacija od Općine Ližnjan, očevid s građevinskim i geodetskim vještačenjem, pribava uvjerenja DOF 5/11 ili dr.), kako iz razloga što su predmetni dokazi predloženi radi utvrđivanja okolnosti koje su od utjecaja na zakonitost rješenja o uklanjanju (a ne pobijanog rješenja), kao i držeći da su sve pravno relevantne okolnosti pravilno i potpuno utvrđene u postupku.

6. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362- 02/24-02/1109, URBROJ: 443-02-05-12-24-5 od 5. veljače 2024. tužiteljici naloženo da u roku od 15 dana ukloni u tom rješenju opisane građevine, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole.

8. Tužiteljica ne osporava da je navedeno rješenje postalo izvršno 26. veljače 2024., te da nije postupila po istome, naime nije uklonila sporne građevine niti ishodila odobrenje za gradnju.

9. Tužiteljica ističe navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju (vrijeme građenje, prostorni planovi, potreba ishodovanja građevinske dozvole, investitor/vlasnik, lokacija građevine, povreda prava na sudjelovanje), pri čemu osobito ističe da ona nije pasivno legitimirana jer da je vlasnicom postala tek u veljači 2023., kao i da je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju .

10. Međutim, navedeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

11. Naime, predmet ovoga spora jest ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju, te se u ovome sporu (primjenom odredbe čl. 3. st. 1. tč. 1. ZUS-a te analognom primjenom odredbe čl. 139. st. 4. Zakon o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) ne mogu s uspjehom isticati niti ispitivati navodi i argumenti vezani uz zakonitost nekog drugog upravnog akta, pa tako ni rješenja o uklanjanju, već samo navodi vezani uz vrijeme, mjesto i način izvršenja.

12. Navode vezane uz zakonitost rješenja o uklanjanju tužiteljica je mogla isticati u upravnom sporu koji je mogla pokrenuti protiv tog rješenja, a što je tužiteljica međutim propustila učiniti, budući da takav spor nije nikada pokrenula, pa stoga rješenje o uklanjanju ima svojstvo pravomoćnosti.

13. Nastavno, neosnovani su i navodi tužiteljice glede pogrešne pasivne legitimacije, naime navodi da je ista pogrešno označena kao obveznik uklanjanja. Naime, sukladno čl. 134. ZUP-a, izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika. Budući je predmetnim rješenjem o uklanjanju upravo tužiteljici naložena obveza uklanjanja bespravno izgrađenih građevina, to je i pobijano rješenje o izvršenju pravilno donijeto u odnosu na tužiteljicu kao izvršenika.

14. Zaključno, na zakonitost pobijanog rješenja tuženika nije od utjecaja ni eventualno podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

15. Naime, sukladno čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: Zakon o postupanju) građevinski inspektor prekinut će na zahtjev stranke postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju da postupak legalizacije završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, po pravomoćnosti tog rješenja postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će obustaviti. Iz navedene odredbe slijedi da se prekid izvršenja ne određuje po službenoj dužnosti, već isključivo na temelju zahtjeva stranke uz koji su podneseni zakonom propisani dokazi. Budući da tužiteljica niti ne tvrdi da je takav zahtjev podnijela, to nije bilo zapreke da se pristupi izvršenju izvršnog rješenja o uklanjanju.

16. Također, za predmetni postupak nisu relevantni ni navodi tužiteljice koji se odnose na osnovanost (eventualno) podnesenog zahtjeva za ozakonjenje (vidljivost građevine na snimci DOF 5/2011, potpunost dokumentacije), budući da se ne radi o pravno relevantnim činjenicama o kojima ovisi zakonitost rješenja o izvršenju.

17. Naime, budući da nije sporno da tužiteljica do donošenja pobijanog rješenja nije postupila po izvršnom rješenju o uklanjanju, kojim je tužiteljici naloženo uklanjanje građevina bespravno izgrađenih izvan građevinskog područja, niti je ishodila akt za gradnju, to je pravilno i zakonito na temelju čl. 114. u svezi čl. 115. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23), pobijanim rješenjem određeno da će se izvršenje provesti putem treće osobe .

18. Slijedom navedenog, budući se pobijano rješenje temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni materijalnog prava, sve u okviru zakonito provedenog postupka, pri čemu tužiteljica nije niti obrazložila na koji bi način bila povrijeđena njena Ustavom i Konvencijom zajamčena prava, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 23. travnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, Medulićeva 9

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8