Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-238/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud dugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Mileta, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krajinović i partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-143/2023-110 od 27. siječnja 2026., dana 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika SI iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-143/2023-110 od 27. siječnja 2026. te se kao neosnovan odbija i zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje na način da mu prizna trošak zatražen troškovnikom sukladno uspjehu u postupku ili da ukine prvostupanjsko rješenje i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrdio je, pozivom na propisano čl. 37. i čl. 40. st. 5. ZPP-a te čl. 3. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 114/22.), da vrijednost predmeta spora dijela tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva utvrđenje, o čemu je odlučeno pod točkama I. do IV. izreke, iznosi za svaku točku odluke po 6.630,00 eura, a da vrijednost predmeta spora iz točke V. izreke, kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosi 21.425,74 eura, čime da vrijednost predmeta spora cijelog tužbenog zahtjeva iznosi 47.945,74 eura.

4.1. Dalje sud utvrđuje da vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva iz točke VII. izreke presude od 16. travnja 2024. iznosi 6.630,00 eura, čime da ukupna vrijednost predmeta spora tužbenog i protutužbenog zahtjeva iznosi 54.575,74 eura.

4.2. Sukladno tome:

- jer je tužitelj uspio u sporu s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da odluka o otkazu nije dopuštena, da nije dopuštena odluka kojim je odbijen zahtjev za zaštitu prava i za utvrđenje da radni odnos na temelju tih odluka nije prestao (točke I. do III. izreke), čija ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 19.890,00 eura (3 x 6.630,00 eura), a

- nije uspio u sporu s dijelom tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva sudski raskid i isplatu (točke IV. i V. izreke presude), čija ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 28.055,74 eura,

- dok tuženik nije uspio u sporu s protutužbenim zahtjevom, čija vrijednost predmeta spora iznosi 6.630,00 eura,

zaključuje, imajući na umu ukupnu vrijednost predmeta spora od 54.575,74 eura, da je tužitelj uspio u sporu s 49%, a tuženik s 51%, slijedom čega da su ispunjeni uvjeti da se odredi da svaka stranka snosi svoj trošak u skladu s čl. 154. st. 4. ZPP-a.

5. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona. Izvan toga, glede povreda navedenih u čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pobijano rješenje nije ispitivao jer se navodima žalbe ne obrazlaže koju bi drugu povredu i zašto sud, eventualno, počinio.

6. Nadalje, u pravu je žalitelj kada navodi da nije bilo mjesta svakom od zahtjeva o kojima je sud prvoga stupnja odlučivao određivati posebnu vrijednost predmeta spora. Zahtjevi kojima tužitelj traži utvrditi da odluka o otkazu nije dopuštena, kao niti odluka o zahtjevu za zaštitu prava i da radni odnos na temelju toga nije prestao, čine cjelinu pa vrijednost predmeta spora u tom dijelu, jer u tužbi nije drugačije naznačena, iznosi 6.630,00 eura, dok zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i u vezi s tim za naknadu štete čini drugu cjelinu čija je vrijednost predmeta spora jednaka vrijednosti novčanog zahtjeva i iznosi 21.425,74 eura. Time ukupna vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva iznosi 28.055,74 eura.

7. Glede pak protutužbenog vrijednost predmeta spora pravilno je utvrđena u iznosu od 6.630,00 eura.

8. Tužitelj je s tužbenim zahtjevom uspio u odnosu na zahtjev za utvrđenje da odluka o otkazu i odluka o zahtjevu za zaštitu prava nisu dopušteni i da radni odnos na temelju toga nije prestao (dakle uspio je u cijelosti u odnosu na vrijednost predmeta spora od 6.630,00 eura), dok ni osnovom ni visinom nije uspio u odnosu na zahtjev za sudski raskid i naknadu štete, čija vrijednost predmeta spora je iznosila 21.425,74 eura. Također tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na protutužbeni zahtjev čija vrijednost predmeta spora iznosi 6.630,00 eura.

9. Tuženik je pak glede tužbenog zahtjeva uspio i glede osnove i glede visine u odnosu na zahtjev za sudski raskid i naknadu štete, čija vrijednost predmeta spora je iznosila 21.425,74 eura, a nije uspio s protutužbenim zahtjevom, čija vrijednost predmeta spora iznosi 6.630,00 eura.

10. Slijedom navedenog je, od ukupne vrijednosti postupka, tužitelj uspio sa zahtjevom na utvrđenje čija vrijednost predmeta spora iznosi 6.630,00 eura i u odnosu na protutužbeni zahtjev iste vrijednosti predmeta spora, pa uspjeh tužitelja u ovom predmetu iznosi 38%, dok je u preostalom dijelu u postupku uspio tuženik (62%).

11. Međutim, kako iz navedenog proizlazi da postoji obveza tužitelja naknaditi tuženiku 24% troška nastalog mu vođenjem ovog parničnog postupka. (62% -38%, čl. 154. st. 2. ZPP-a), a žalbu je podnio samo tužitelj, to je na temelju čl. 380. točka 2. u vezi s čl. 374. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Sudac

Jadranka Matić