Poslovni broj: Us I-69/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, Split, Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja a u odsutnosti tuženika odnosno opunomoćenika tuženika, dana 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/24-01/1326, Urbroj: 522-4/1-1-1-24- 6 od 26. studenog 2024.

II.Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Zadar, Klasa: UP/I-562-01/23- 01/326, Urbroj: 2198-21-01-01/5-24-4 od 04. srpnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/24-01/1326, Urbroj: 522-4/1-1-1-24- 6 od 26. studenog 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, [adresa], Klasa: UP/I-562- 01/23-01/326, Urbroj: 2198-21-01-01/5-24-4 od 04. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je točkom 1. izreke odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1957., za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma i priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Točkom 2. izreke određeno je da ostaje na snazi rješenje tog upravnog odjela, Klasa: UP/I-562- 01/22-01/73, Urbroj: 2198-21-01-01/5-22-6 od 04. studenog 2022.

3.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija osporavano drugostupanjsko rješenje navodeći da nalaz Žalbenog liječničkog vijeća nije mogao poslužiti kao valjan dokaz za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja jer da medicinska dokumentacija u spisu dovodi u razumnu sumnju pravilnost tog mišljenja. Smatra da nije nesumnjivo utvrđeno da ne postoje medicinske indikacije koje ukazuju na postojanje oštećenja sluha kao izravne posljedice na ratne traume (eksplozija minskoeksplozivnog sredstva u 1991. godini) odnosno kako ne postoje medicinske indikacije pogoršanja funkcije sluha isključivo zbog ratne traume a ne zbog, kako navode, degenerativnih promjena zbog starosne dobi. Ističe da klinička medicinska slika iz devedesetih godina (prije svega audiološki nalazi) pokazuju bitno oštećenje sluha koje da nije postojalo do događanja iz 1991. godine. Mišljenje vještaka da ne koindicira sa kliničkom medicinskom slikom. Ističe da je osobito značajno da mišljenje vještaka u revizijskom postupku ne koindicira sa mišljenjem vještaka prvog stupnja gdje je utvrđeno „Došlo je do pogoršanja sluha nakon akustične traume te se ocjenjuje T 182 30% stalno:“ Naglašava se da je oštećenje organizma nakon traumatičnog događaja iz 1991. godine ocijenjeno tako da uzrokuje posljedice - status N VIII skupine, 40% oštećenja organizma. U medicinskom kontekstu mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća da se ne može bezuvjetno prihvatiti kao isključivo vjerodostojno odnosno prihvatljivo. Članovi Žalbenog vijeća da nisu otorinolaringolozi te da na temelju pretpostavki starenja, nasljeđa, prehrane, dijabetesa donose zaključak. Smatra da je ključno medicinsko pitanje može li se trauma sluha odnosno početno štećenje sluha dogoditi s vremenskom odgodom a na koje pitanje da isključivo može odgovoriti doktor medicine specijalist za uho, grlo i nos. Iz navoda tužbe je zaključiti da tužitelj predlaže da se osporavano drugostupanjsko rješenje, koje je priložio uz tužbu, poništi.

4.Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na mjerodavne odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19, 84/21, 156/25 – dalje ZHBDR), Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 118/2021- dalje Pravilnik) kao i na nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Klasa: UP/II-562-02/54-01/1326, Urbroj: 522-4/5-Ž-24-5 od 14. studenog 2024. te prigovore tužitelja smatra neosnovanim. Smatra naime, u bitnome, da prigovori tužitelja nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari a sve to imajući u vidu i činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima. Nalaz i mišljenje da je sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te da je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog osporavano drugostupanjsko rješenje smatra pravilnim i zakonitim te predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

5.Generalni opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu se u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 02. veljače 2025. u bitnome pridružuje navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu.

6.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tuženik odnosno opunomoćenik istoga na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, te kako svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika odnosno opunomoćenika istog.

8.Tužitelj je na raspravi naveo da ostaje pri navodima tužbe, a posebno ustraje u prigovoru na sastav Liječničkih vijeća u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o smetnjama sluha. Ukazuje i na neprimjeren rad drugostupanjskog tijela vještačenja navodeći da se u konkretnom slučaju nije radilo o pravom neposrednom pregledu te da ni medicinska dokumentacija nije u dostatnoj mjeri proučena. Naveo je i da nema drugih dokaznih prijedloga, predložio je da se rasprava zaključi, da se prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje poništi te predmet vrati na ponovni postupak.

9.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

12.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja.

13.Prema članku 12. stavak 1. ZHBDR hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog, između ostalog, bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14.Odredbom članka 179. stavka 1. točke f) ZHBDR-a propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovog Zakona.

15.Odredbom članka 180. stavak 1.h) ZHBDR-a je propisano da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se slijedećim: medicinska dokumentacijom da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

16.Odredbom članka 181. stavak 1. ZHBDR propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. Zakona.

17.Odredbom članka 182. stavci 1. i 3. ZHBDR-a određeno je da nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku daje prvostupanjsko liječničko vijeće sastavljeno od triju liječnika specijalista, a da nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku, povodom žalbe izjavljene na prvostupanjsko rješenje koja se odnosi na nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku, daje drugostupanjsko liječničko vijeće sastavljeno od pet liječnika specijalista (žalbeno vijeće). Stavkom 4. istog članka je propisano da predsjednike i članove liječničkih vijeća iz stavaka 1. - 3. ovoga članka imenuje odlukom ministar i određuje sjedište i područje rada vijeća.

18.Odredbom članka 183. stavak 1. ZHBDR-a određeno je da sastav liječničkih vijeća iz citiranog članka 182. ovisi o vrsti stradavanja, ranjavanju, ozljedi ili bolesti. Isto je propisano i člankom 12. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj: 118/21., dalje: Pravilnik).

19.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno: te među strankama nije sporno:

-da je rješenjem prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-562-01/22-01/73, Urbroj:

2198-21-01-01/5-22-6 od 4. studenog 2022. tužitelj priznat hrvatskim ratnim vojnim invalidom iz Domovinskog rata VIII skupine s 40% oštećenja organizma uslijed ranjavanja i psihičke bolesti PTSP, temeljem nalaza i mišljenja Revizijskog liječničkog vijeća od 25. listopada 2022., uz pripadajuća prava, počevši od 01. veljače 2022., za stalno;

-da je tužitelj dana 20. listopada 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma zbog pogoršanja zdravstvenog stanja temeljem oštećenja sluha i bolesti PTSP;

-da je prvostupanjsko tijelo postupajući po zahtjevu tužitelja pribavilo nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog vijeća od 21. ožujka 2024. kojim je (bez neposrednog pregleda tužitelja, uz njegovu suglasnost) nakon uvida u cjelokupno dokumentaciju u spisu u točki 1. ocijenilo da postoji oštećenje organizma sukladno DLP od 11. veljače 2008 - stanje nakon tupe ozljede kralježnice 30%, stalno, Akustična trauma - oštećenje sluha po R 64,56% T 182C 30% stalno, te u točki 2. nalaza oštećenje organizma temeljem bolesti: RLV 25. listopada 2022. PTSP T 238 b 20% stalno, odnosno da oštećenje organizma iznosi 50% stalno;

-da je u postupku revizije, Revizijsko liječničko vijeće donijelo nalaz i mišljenje od 04. lipnja 2024. kojim je utvrdilo u točki 1. da postoji oštećenje organizma 30% stalno na osnovu ozljede kralježnice i manje od 20% na osnovu oštećenja sluha po NIM DLP br. 2074/08 od 11. veljače 2008 te u točki 2. oštećenje temeljem bolesti PTSP-a 20% stalno na osnovu NIM DLP od 25. svibnja 2022. te da oštećenje organizma iznosi 40%, stalno;

-da je slijedom utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskim rješenjem od 4. srpnja 2024. zahtjev tužitelja za utvrđivanje novog postotka organizma odbijen uz obrazloženje da nadležno liječničko vijeće svojim nalazom i mišljenjem nije utvrdilo promjene u postotku oštećenja organizma u odnosu na prethodnu ocjenu, odnosno utvrdilo je da nema pogoršanja oštećenja organizma temeljem oštećenja sluha i bolesti PTSP te da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 12. stavak 1. točka c) ZHBDR-a;

-da je tužitelj na prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu, povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća od 14. studenog 2024., koje je nakon neposrednog pregleda tužitelja i na temelju medicinske dokumentacije utvrdilo da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja stanja s osnove oštećenja sluha koje iznosi manje od 20%, da oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP iznosi 20%, po osnovi ozljede kralježnice 30%, za stalno, a što sveukupno iznosi 40% za stalno;

-da je na osnovu navedenih utvrđenja osporavanim drugostupanjskim rješenjem žalba tužitelja odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

20.Tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora u bitnome smatra da u sastavu liječničkih vijeća u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku nije bio liječnik otorinolaringolog slijedom čega da nije na nedvojben način utvrđeno da ne postoje medicinske indikacije pogoršanja funkcije sluha isključivo zbog ratne traume.

21.Ovaj sud navedeni prigovor tužitelja smatra osnovanim.

22.Naime, iz gore navedenih nalaza i mišljenja nije vidljiv točan sastav prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja, odnosno vidljivo je da su u sastavu tijela vještačenja sudjelovali doktori medicine, bez navođenja specijalnosti. Spisu ne prileži ni odluka iz članka 182. stavak 4. ZHBDR-a.

23. Dakle, iz navedenih činjenica se ne može utvrditi jesu li u sastavu liječničkih vijeća sudjelovali specijalisti ovisno o tegobama hrvatskog branitelja kako to propisuje citirana odredba članka 183. stavak 1. ZHBDR-a i članak 12. Pravilnika, a tužitelj izričito osporava da je u sastavu liječničkih vijeća sudjelovao liječnik otorinolaringolog. U konkretnom slučaju je, prema stavu ovog suda, u postupku vještačenja svakako trebao sudjelovati specijalist iz područja otorinolaringologije obzirom da se procjenjuje i da li je kod tužitelja došlo do pogoršanja sluha koje je u vezi sa sudjelovanjem istog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

24.Slijedom navedenoga, osporavana rješenja se za sada ne mogu ocijeniti zakonitim. Stoga je na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, valjalo poništiti te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak odnosno odlučiti kao u izreci ove presude. U ponovnom postupku potrebno je, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a, provesti novo vještačenje od strane liječničkog vijeća koje treba biti valjano sastavljeno od stručnjaka prema potrebi vještačenja, odnosno doktora medicine specijaliste za otorinolaringologiju, nakon čega će tijelo biti u mogućnosti donijeti novo rješenje u kojem će u cijelosti obrazložiti i navesti razloge za donošenje takve odluke te, ako ponovno utvrdi da ne postoji uzročno-posljedična veza između sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i pojave bolesti po osnovi kojih je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje postotka oštećenja organizma, navest će jasne razloge na temelju kojih i čega je utvrdio, imajući u vidu odredbu članak 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.). U slučaju da tužitelj ponovo izjavi žalbu, tada i u drugostupanjskom postupku vještačenja treba izvršiti osobni pregled tužitelja te u sastavu žalbenog liječničkog vijeća treba sudjelovati stručnjak prema potrebi vještačenja odnosno liječnik otorinolaringolog.

U Splitu, 23. travnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DNA:

-tužitelju,

-opunomoćeniku tuženika,

-tuženiku vratiti spis upravnog tijela,

-u spis.