REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1110/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da tužiteljici TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 625,18 eura sa zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućim:

-na iznos od 18,97 eura od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 19,35 eura od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 19,35 eura od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 19,35 eura od dana 16.04.2020.godine,

-na iznos od 19,35 eura od dana 16.05.2020.godine,

-na iznos od 19,62 eura od dana 16.06.2020.godine,

-na iznos od 23,41 eura od dana 16.07.2020.godine,

-na iznos od 20,94 eura od dana 16.08.2020.godine,

-na iznos od 19,91 eura od dana 16.09.2020.godine,

-na iznos od 19,45 eura od dana 16.10.2020.godine,

-na iznos od 19,53 eura od dana 16.11.2020.godine,

-na iznos od 23,73 eura od dana 16.12.2020.godine,

-na iznos od 19,45 eura od dana 16.01.2021.godine,

-na iznos od 20,51 eura od dana 16.04.2021.godine,

-na iznos od 20,27 eura od dana 16.05.2021.godine,

-na iznos od 14,66 eura od dana 16.03.2023.godine,

-na iznos od 24,29 eura od dana 16.04.2023.godine,

-na iznos od 23,08 eura od dana 16.05.2023.godine,

-na iznos od 26,36 eura od dana 16.06.2023.godine,

-na iznos od 25,88 eura od dana 16.07.2023.godine,

-na iznos od 25,88 eura od dana 16.08.2023.godine,

-na iznos od 26,80 eura od dana 16.09.2023.godine,

-na iznos od 26,01 eura od dana 16.10.2023.godine,

-na iznos od 27,14 eura od dana 16.11.2023.godine,

-na iznos od 25,52 eura od dana 16.12.2023.godine,

-na iznos od 19,42 eura od dana 16.01.2024.godine,

-na iznos od 27,19 eura od dana 16.02.2024.godine,

-na iznos od 29,75 eura od dana 16.03.2024.godine,

pa do isplate i to od dospijeća do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika u Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju (dalje: Zavod) na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva. Navodi da je od prosinca 2019. do siječnja 2024. radila na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada kao glavna sestra u Zavodu, obavljajući poslove hitne službe, odnosno primanja i bavljenja hitnim pacijentima, u sklopu Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu jer pacijenti u slučaju hitnog i akutnog psihijatrijskog stanja ili dijagnoze u Zavod, budući da kod tuženika nije organiziran objedinjeni hitni bolnički prijem za djelatnost hitne psihijatrije, mogu pristupiti u ambulantu bez uputnice i bez prethodne narudžbe, na koje poslove ju je tuženik rasporedio pa je ostvarila pravo na uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada po članku 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Smatra da ima pravo na isplatu razlike plaće s osnove dodatka za posebne uvjete rada koji joj je priznat i obračunat (19%) i dodatka od 23% na temelju članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Ističe da tuženik predmetni dodatak isplaćuje liječnicima psihijatrima, specijalistima s užom specijalizacijom iz psihoterapije, specijalistima psihijatrima s užom specijalizacijom iz socijalne psihoterapije. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 16. veljače 2026. predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 625,18 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to specificirano u citiranom podnesku te naknadu troška ovog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva . Navodi da tužiteljica u utuženom razdoblju nije obavljala poslove medicinske sestre u zavodima za hitnu medicinu jer unutar Objedinjenog h itnog bolničkog prijema (OHBP) nema ambulante za hitna psihijatrijska stanja, niti Zavod za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju u svom sastavu ima takav odjel. Zavod za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju u formalnom nazivu sadrži riječ „hitna“, ali na navedenom Zavodu ne obavljaju se poslovi hitne medicine. Imajući u vidu navedeno, u konkretnom se slučaju ima primijeniti Zaključak broj 93.b, sa 24. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 15. lipnja 2022. godine koji glasi: „Zdravstveni radnik na psihijatriji ostvaruje pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 19%.“, pa su stoga neosnovani navodi tužiteljice da ima pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 23%. Dakle, tuženik je u utuženom razdoblju tužiteljici obračunao i isplatio uvećanje osnovne plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada u postotku na koji ona ima pravo temeljem važećih propisa, a to je postotak od 19%. Posljedično navedenom, tuženik je ujedno u utuženom razdoblju tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Tuženik ističe i prigovor prekluzije budući se tužiteljica prije podnošenja tužbe nije u zakonskom roku obratila tuženiku sa Zahtjevom za zaštitu prava protiv rješenja tuženika kojim je tužiteljici utvrđeno pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada od 19%. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu (list 8 spisa), Rješenje od 17.7.2019. (list 9 spisa), platne liste (list 10-30 spisa), zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (list 31-32 spisa), ispis sa službene web stranice tuženika (list 38 spisa), Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, platne liste, evidencije rada (list 49-754 spisa), izračun tuženika (list 782 spisa), saslušane su svjedokinje VE (list 755-756 spisa), RE i tužiteljice (list 765-766 spisa) i svjedokinje IE (list 770-771 spisa), te su uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedokinja CE i ĐE iz predmeta ovog suda Pr- 1112/2024 (list 773-779 spisa),

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Na ročištu 1.4.2026. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada (razlika između obračunatih i isplaćenih 19% te 23%) u razdoblju od prosinca 2019. do veljače 2024. u ukupnom iznosu od 625,18 eura pa se radi o sporu male vrijednosti.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika u Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva te da joj je tuženik u predmetnom razdoblju obračunavao i isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 19%.

8. Sporno je da li tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini od 23%.

9. Prema čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17; dalje: ZR) propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. citiranog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Budući da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju radnika iz radnog odnosa, to ovaj sud smatra da tužiteljica nije bila dužna prije podnošenja ove tužbe obratiti se tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava. Stoga neosnovano tuženik ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe.

10. Prema čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 29/18; dalje: KU), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, a da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

11. Prema čl. 55. KU propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Navedenim člankom propisan je popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. U popisu pod točkom 2. određena su radna mjesta II, III i IV vrste te je određeno da pravo na dodatak na plaću ima zdravstveni radnik gdje hitni prijem nije ustrojen kao objedinjeni hitni bolnički prijem i to u iznosu od 20%.

12. Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 92/19, dalje: Dodatak II. KU) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnom mjestu, između ostalog, zdravstvenog radnika na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem pripada pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 23%, a zdravstvenom radniku koji radi na psihijatriji dodatak od 19%.

13. Uvidom u ispis s internetske stranice tuženika (list 38 spisa) utvrđeno je da kod tuženika Objedinjeni hitni bolnički prijem djeluje kao centralni hitni prijem koji objedinjuje sve medicinske specijalnosti osim hitne psihijatrije i hitne pedijatrije.

14. Tužiteljica TE je izjavila da radi kao medicinska sestra u Zavodu za hitna i krizna stanja s Nacionalnim centrom za psihotraumu. Dio radnog vremena radi u dnevnoj bolnici, a to je možda otprilike pola radnog vremena, te je jedan dio vremena na šalteru u Zavodu za krizna stanja, ali vrijeme provedeno tamo ovisi o potrebama. Dolazi u kontakt sa hitnim pacijentima ako radi na šalteru i ako takav pacijent dođe na šalter u Centru za krizna stanja. Tada se na šalteru radi trijaža, te ako liječnik ocijeni da je pacijent hitan, tada ga prati u hitan psihijatrijski prijem u drugoj zgradi, te to traje oko 10-15 minuta, a radi se o pacijentima koji su opasni za sebe i okolinu. Pacijenti dolaze često bez uputnice, te svaki dan dođe barem 1 takav pacijent.

15. Svjedokinja VE je izjavila da radi kao glavna sestra sa tužiteljicom, na Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psiho traumu. Tužiteljica radi na prijemnom šalteru i u dnevnoj bolnici, odnosno više vremena radi u dnevnoj bolnici. Imaju posebno šalter za krizne i za hitne pacijente, te su hitni pacijenti odvojeni i dolaze na drugo mjesto, a tužiteljica radi sa kriznim pacijentima, a to su žrtve nasilja, koji su pretrpjeli neki akutni stres, npr. zbog mobinga, pljačke, žalovanje zbog bliske osobe i sl., te oni dolaze bez uputnice i razgovaraju sa psihijatrom te se nakon toga određuje da li eventualno idu u dnevnu bolnicu ili individualno nastavljaju tretman kod tog psihijatra. Kod tuženika postoji objedinjeni hitni bolnički prijem gdje se primaju hitni pacijenti, a to su oni pacijenti koji se moraju odmah zbrinuti jer su opasni za okolinu te tamo rade dva liječnika psihijatra jer tamo uvijek mora biti netko dežuran, ali je to odvojeno od kriznih pacijenata te tužiteljica tamo ne radi. Tužiteljica kada radi na šalteru, zaprima pacijente i radi trijažu te tada ona procjenjuje da li se radi o kriznom ili o hitnom pacijentu pa ako se radi o hitnom pacijentu, onda ga ona mora smiriti i dalje sa tehničarom ili liječnikom otpratiti na objedinjeni hitni prijem gdje se liječe hitni slučajevi. I akutni i hitni pacijenti se primaju bez uputnice. Na Zavodu za hitna i krizna stanja na kojem radi tužiteljica, radi se samo o administrativnom nazivu tog Zavoda, ali se na istom nikada nisu liječili hitni pacijenti već su oni u Zavodu za kliničku psihijatriju.

16. Svjedokinja RE je izjavila da radi kao medicinska sestra na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumu, te tužiteljica radi na istom Zavodu, ali ona radi dio vremena u dnevnoj bolnici, te prema potrebi zamjenjuje kolegice na godišnjem i bolovanju u Centru za krizna stanja, te radi i druge poslove. Tužiteljica radi u Centru za krizna stanja, a to je poliklinika, dok se hitni prijem obavlja Objedinjenom hitnom prijemu. U Centar za krizna stanja dolaze pacijenti u kriznom stanju koji su imali akutnu reakciju na stres, te također hitni pacijenti koji su suicidalni ili opasni za sebe ili okolinu. Hitne pacijente odvode u OHP u drugu zgradu, te ih tamo ostavljaju, a to praćenje u drugu zgradu može trajati oko 10-15 min, ovisno o tome koliko je pokretan. Hitni pacijenti nekada dolaze u Centar za krizna stanja, a nekada u Objedinjeni hitni primjer. U Centar za krizna stanja neki dan dođe 5 h itnih pacijenata, a nekih dana ih uopće nema. U Centru za krizna stanja rade 3 medicinske sestre, te one dolaze u kontakt sa hitnim pacijentima kada rade na šalteru i kada takav pacijent dođe na šalter, te sa takvim pacijentom moraju razgovarati i utvrditi što mu je, te obično zove dežurnog liječnika, pa ako isti smatra da je pacijent hitan, tada ga odvodi na Objedinjeni hitni prijem i tamo ga ostavlja, a ako liječnik ocijeni da nije hitni, tada liječnik odlučuje da li će sa istim porazgovara i primiti ga ili ga poslati kući.

17. Svjedokinja IE je izjavila da je u mirovini, ali je do 1.9.2025. radila kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, a tamo je radila i tužiteljica kao medicinska sestra. Medicinske sestre na ovoj klinici dio vremena rade na šalteru gdje vrše trijažu, te tamo može doć i bilo tko sa ceste bez uputnice, te može biti u lošem stanju, a dio vremena rade u dnevnoj bolnici, te su tamo svi pacijenti koji su zaprimljeni, a među njima može biti i hitni pacijent koj i je zaprimljen na šalter. Ona također vodi spor protiv tuženika zbog iste stvari, a sve su to pokrenule iz razloga što liječnici koji rade sa njima već 5 godina imaju veći dodatak za posebne uvjete rad i to 23%, a one 19%. Pacijente koje zaprime na trijaži, nakon toga prate do dežurnog liječnika. Tako su prošle godine imali pacijenta na trijaži koji je bio agresivan i prijetio pištoljem, te ga niti nisu mogli otpratiti liječniku, već je došla interventna policija. Kod tuženika postoji objedinjeni hitni bolnički prijem koji je posebna jedinica, dok je njihova psihijatrija posebna jedinica, te kod njih na psihijatriji postoji ovaj šalter za trijažu. Pacijenti mogu sami doći na OHBP, te ih oni zatim šalju kod njihovog liječnika koji se nalazi u sobi koja se nalazi u susjedstvu OHBP-a, a ne kod njih. Krizni pacijent je onaj koji je u stanju šoka i stresa npr. osoba koja pregazi pješaka, dok je hitan pacijent onaj koji je npr. u stanju psihoze, agresivan, ima osnovnu psihičku bolest i sl. Kod njih svakodnevno dolaze hitni pacijenti, ali je nepredvidivo koji je to broj, te imaju veći broj hitnih pacijenata kada su neka politička i društvena događanja, pa se stanje branitelja pogorša.

18. Svjedokinja ĐE je izjavila da radi u Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju koji je u sklopu tuženika. U razdoblju od prosinca 2019. pa do ljeta 2024. u navedenom Zavodu je postojao hitni prijem na koji su pacijenti dolazili u pravili s akutnom reakcijom na stres zbog određenog događaja i to bez uputnice. Ti pacijenti bi sami odlučivali hoće li se na hitni prijem javiti u Zavodu ili otići na OHP koji je organiziran kod tuženika. Radile su trijažu pacijenta koji bi se javili na hitni prijem s obzirom na to radi li se o pacijentu s akutnom reakcijom na stres zbog nekog događaja ili o pacijentu s kroničnom psihijatrijskom bolesti. Potonji bi se pacijenti u pravilu javljali na OHP. U razgovoru s tim pacijentima su utvrđivale jesu li pacijenti suicidalni, jesu li opasni, mogu li sami otići u drugu zgradu, a često su ih i pratile u te druge zgrade. Postoji dežurni liječnik psihijatar koji se nalazi na objedinjenom hitnom prijemu.

19. Svjedokinja JE je izjavila da radi u Klinici za psihijatriju, Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju. U tom Zavodu je uvijek bio slučaj da pacijenti uvijek dolaze bez uputnice te ih primaju i pregledavaju. Nakon što pacijent dođe, s njim razgovaraju, obavljaju trijažu pri čemu procjenjuju spada li taj pacijent u njihov Centar, potom slijedi pregled liječnika u njihovom Zavodu koji odlučuje hoće li se pacijent primiti na objedinjeni hitni prijem ili otpusti ti. Dežurni liječnik psihijatar nije cijelo vrijeme prisutan na objedinjenom hitnom prijemu već radi po bolnici. Pacijenti se mogu javiti i na objedinjeni hitni prijem tuženika, ali se pacijenti javljaju i u Centar za hitna stanja kamo ih upućuju liječnici opće prakse.

20. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i saslušanih svjedokinja u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni. Tako je sud Iz iskaza tužiteljice i svjedokinja VE, ĐE, IE, CE i RE, utvrdio da je tužiteljica zaposlena kod tuženika u Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva, te tužiteljica dio radnog vremena radi u dnevnoj bolnici, a dio radnog vremena radi na prijemnom šalteru u Zavodu za krizna stanja. Nadalje, sud je utvrdio da kod tuženika postoji Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP) gdje se primaju hitni pacijenti, a to su oni pacijenti koji se moraju odmah zbrinuti jer su opasni za okolinu te tamo rade dva liječnika psihijatra jer tamo uvijek mora biti netko dežuran, ali je to odvojeno od kriznih pacijenata, te tužiteljica tamo nije radila. U Zavod za hitna i krizna stanja dolaze pacijenti u kriznom stanju koji su imali akutnu reakciju na stres npr. zbog mobinga, pljačke, žalovanje zbog bliske osobe i sl., ali tu također ponekad dolaze i hitni pacijenti koji su suicidalni ili opasni za sebe ili okolinu. Tužiteljica kada radi na šalteru (kao i druge svjedokinje-medicinske sestre), zaprima pacijente i radi trijažu te tada ona procjenjuje da li se radi o kriznom ili o hitnom pacijentu pa ako se radi o hitnom pacijentu, onda ga ona sama ili sa tehničarom ili liječnikom otpratiti na objedinjeni hitni prijem u drugoj zgradi gdje se liječe hitni slučajevi. Na Zavodu za hitna i krizna stanja, na kojem radi tužiteljica, radi se samo o administrativnom nazivu tog Zavoda, ali se na istom nikada nisu liječili hitni pacijenti već su oni u Zavodu za kliničku psihijatriju. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje IE u dijelu da se kod njih na Zavodu u dnevnoj bolnici liječe hitni pacijenti jer je to u suprotnosti sa iskazima ostalih svjedoka i tužiteljice.

21. Dakle, ovaj sud je utvrdio da kod tuženika postoji Objedinjeni hitni bolnički prijem koji djeluje kao centralni hitni prijem koji objedinjuje sve medicinske specijalnosti osim hitne psihijatrije i hitne pedijatrije (kako je to navedeno na internetskoj stranici tuženik), ali isti u stvarnosti tj. u praksi prima i hitne psihijatrijske pacijente. Tužiteljica je tijekom utuženog razdoblja dio radnog vremena radila u dnevnoj bolnici, a dio radnog vremena na šalteru, a sve u Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju, te se u Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju ne obrađuju hitni pacijenti, nego ako oni tamo dođu, tada ih nakon trijaže treba otpratiti na objedinjeni hitni prijem u drugoj zgradi gdje se liječe hitni slučajevi. Slijedom navedenog, tužiteljica je ponekad kada je radila na šalteru, dolazila u kontakt sa hitnim pacijentom koji je došao na šalter, ali se takav pacijent nije obrađivao na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju, gdje je tužiteljica radila, već se je isti otpratio na objedinjeni hitni prijem gdje se liječe hitni slučajevi.

22. Prema Zaključku broj 33. s 20. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 3. ožujka 2015. dano je slijedeće tumačenje: „Zdravstveni radnik koji radi u hitnoj psihijatrijskoj ambulanti za potrebe hitnog prijema pacijenata ima pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 23%“. Međutim, u konkretnom slučaju, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica nije radila u hitnoj psihijatrijskoj ambulanti, već je samo dio radnog vremena radila na šalteru gdje je ponekad došao hitni pacijent, ali se isti nije obrađivao na Zavodi gdje je tužiteljica radila, već se je isti prepravio na objedinjeni hitni prijem u drugu zgradu gdje se lijeće hitni pacijenti, a gdje tužiteljica nije radila.

23. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1019/2025 od 10. veljače 2026. zauzeto je slijedeće pravno stajalište: „Zdravstveni radnici (laboratorijski tehničari) koji uz poslove na odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom obavljaju poslove u funkciji hitnog prijema ili ne rade puno radno vrijeme na hitnom prijemu (u bolnicama gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem) nemaju pravo na uvećani dodatak na plaću od 20% (odnosno od 1. rujna 2019. 23%) te na uvećani koeficijent na plaću od 1,067%.“ Iako se navedena odluka Vrhovnog suda RH odnosu na drugu vrstu radnika, radi se o sličnoj pravnoj stvari, u kojoj je utvrđeno da zdravstveni koji ne rade puno radno vrijeme na hitnom prijemu (u bolnicama gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem) nemaju pravo na uvećani dodatak na plaću od 1. rujna 2019. 23%.

24. Tužiteljica je podneskom od 16.2.2026. uredila tužbeni zahtjev tako da zahtijeva ukupni iznos od 625,18 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, a koja visina je u skladu sa izračunom tuženika.

25. Međutim, po ocjeni ovog suda, tužiteljica nije radila na radnom mjestu zdravstveni radnik u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, kojem radniku prema KU pripada dodatak od 23%, već je radila na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju. Okolnost što je tužiteljica radila na Zavodu gdje su im dolazili i hitni i krizni pacijenti te su po trijaži hitne pacijente trebali otpratiti na Objedinjeni hitni bolnički prijem, ne utječe na tužiteljičino pravo na dodatak na plaću jer pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 23% imaju samo oni zdravstveni radnici koji su zaposleni na hitnom prijemu te su stoga izloženi povećanom riziku. Naime, tužiteljica nije zaposlena neposredno na hitnom prijemu, što je različito u odnosu na poslove koje obavljaju zdravstveni radnici koji su zaposleni neposredno na hitnom prijemu. Dakle, kako je tuženik tužiteljici ispravno isplatio dodatak za posebne uvjete rada od 19%, te kako tužiteljica nema pravo na navedeni dodatak od 23%, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

26. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. travnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. spis