Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-101/2025-10

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC FAŽANA d.o.o., Fažana, 43. istarske divizije 12, OIB: 35173387563, zastupanog po punomoćnici Sonji Bulić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika BV, vlasnika obrta za prijevoz [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Šefiki Lazarin, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, izvan ročišta, 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Švegović iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv- 27413/2022 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-1185/2022 (javnobilježnički predmet), od 30. siječnja 2023., te se utvrđuje da je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 125,00 eura (sto dvadeset pet eura), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 125,00 eura pa do zatraženih 139,99 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predmetnom tužbom, odnosno inicijalno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, zahtijevao od tuženika isplatu novčanog iznosa od 66,36 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 09. studenog 2021. pa do isplate i troškovima ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a na temelju vjerodostojne isprave, Računa br.: 11792/PP05/5, od 31. listopada 2021., te je javni bilježnik Vesna Švegović iz Rijeke, 30. siječnja 2023. izdala Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-27413/2022 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-1185/2022 (javnobilježnički predmet), kojim je tuženiku naložena isplata navedenog novčanog iznosa glavnice i troškova postupka u iznosu od 62,21 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Pravodobnim prigovorom protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, navedenom u točki 1. obrazloženja ove odluke, tuženik je osporio osnov i visinu utuženog potraživanja, navodeći da je tuženik vlasnik autobusa registarske oznake [registarska oznaka] koji je 23. listopada 2021. bio parkiran na prostoru u Fažani, iza Plodina, koji prostor je otvoren, nije ograđen, bez rampe, te nije označen linijskim oznakama. Na navedenom prostoru da se nalazi obavijesna ploča da se parkiranje naplaćuje svaki dan od 09,00 sati do 18,00 sati u periodu od 01. srpnja do 31. kolovoza. Tuženik dalje navodi da je 23. listopada 2021. na jedan – jedan i pol sat parkirao autobus na navedenom prostoru, te da je predmetni račun ispostavljen suprotno obavijesnoj ploči koja je postavljena na tom prostoru. Predlaže pobijano rješenje o ovrsi ukinuti i nakon provedenog postupka odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene troškove postupka.

3. Sada pravomoćnim Rješenjem ovog suda, poslovni broj: Povrv-101/2025-3, od 16. svibnja 2025., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi opisano u točki 1. obrazloženja ove odluke, u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve provedene radnje i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 02. lipnja 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ustrajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva i u bitnom navodeći kako je tužitelj tuženiku izdao dnevnu parkirnu kartu za parkiranje autobusa 23. listopada 2021. na „Uređenom parkiralištu iza poslovno trgovačkog centra Plodine Fažana na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“, temeljem Odluke o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na području Općine Fažana od 13. veljače 2019. Tužitelj dalje navodi da je na predmetnom parkiralištu postavljen znak iz kojeg da je jasno vidljivo da je parkiranje autobusa na tom parkiralištu zabranjeno pa da se ograničenje perioda naplate ne odnosi na autobuse. Za autobuse je prethodno spomenutom Odlukom predviđeno isključivo parkiralište „Ispred bivše tvornice Badel“. Slijedom navedenog, tuženiku da je izdan račun koji do danas nije platio, a za razliku od tuženika, vlasnici ostalih autobusa koji su na istom parkiralištu istog dana dobili dnevnu parkirnu kartu, istu da su uredno platili.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod osporavanja osnova i visine tužbenog zahtjeva tužitelja, dodatno podneskom od 03. srpnja 2025. ističući prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, navedenim podneskom tuženik je, pozivajući se na odredbu članka 2. i 10. Općih uvjeta o korištenju parkirališnog prostora u Općini Fažana, broj 03/18, od 30. travnja 2018., te na odredbu članka 12. Odluke o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na području Općine Fažana, istaknuo kako korisnik parkirališta sukladno istim propisima jest isključivo fizička osoba, a ne obrt ili trgovačko društvo. Osporavajući da je tužitelj tuženiku izdao dnevnu parkirnu kartu za parkiranje autobusa 23. listopada 2021., tuženik je opetovano istaknuo kako je na predmetnom parkiralištu 23. listopada 2021. bila istaknuta tabla s oznakom: "01.07. - 31.08 Svaki dan/Every day 09-18h, 20kn dan/day" i prekriženi autobus bijelom trakom, što da upućuje na to kako se izvan perioda ljetne sezone parkiralište ne naplaćuje, a niti je predviđena naplata autobusima. Pozivajući se na odredbu članka 7. Odluke o organizaciji naplate, dalje ističe da predmetni parking nije imao označena parkirna mjesta, rampu, niti da je bio ograđen pa da, kako tužitelj svoju obvezu nije izvršio, a kako je izvršenje njegovih obveza bitan sastojak ugovora, to da je isti ugovor po samom zakonu raskinut. Tuženik podredno ističe i da je tužitelj svojim oznakama razdoblja i vremena kada se vrši naplata parkinga te nejasnim signalizacijama doveo korisnike parkinga, uključujući i tuženika, u zabludu, koja je sukladno članku 280. Zakona o obveznim odnosima, bitna, te svojim daljnjim postupanjem, postupao prijevarno sukladno odredbi članka 284. Zakona o obveznim odnosima. Navodni djelatnik koji je zaposlen kod tužitelja, a koji da se pojavio na predmetnom parkiralištu predmetnog dana, da je došao u osobnom vozilu bez oznaka, da nije bio u uniformi niti da je imao iskaznicu ili bilo koji drugi službeni dokument, a na tuženikovo traženje da mu se predstavi i pokaže valjane isprave, da isto nije učinio već da je pozvana policija koja da je istoga obavijestila da je dužan predočiti valjane isprave. Račun temeljem kojeg je iniciran ovosudni postupak da nije uručen niti dostavljen tuženiku, a da je izdan 8 dana nakon što se tuženik nalazio na predmetnom parkingu. Osporavajući vjerodostojnost podataka navedenih u predmetnom računu, tuženik ističe kako isti nema sve potrebne podatke koji su propisani odredbom članka 10. Odluke o organizaciji naplate, te da tužitelj nije postupio sukladno Općim uvjetima i Odlukama koje je dostavio uz podnesak od 02. lipnja 2025. Tužitelj da je naknadno izdao navedeni račun s opisom "cjelodnevna za autobuse", u iznosu od 500,00 HRK, a da je na predmetnom parkiralištu cijena za cijeli dan u ljetnom periodu 2021. iznosila 20,00 HRK, te da navedeno parkiralište sukladno istaknutoj tabli, nije namijenjeno za autobuse u ljetnom periodu, a ne kada se tuženik s autobusom nalazio na tom parkingu. Istaknuta tabla na predmetnom parkiralištu da nije na jasan i nedvosmislen način informirala korisnike parkinga o obvezama, te da se radi o zavaravajućoj praksi tužitelja. Ukoliko na predmetnom parkiralištu čak i u vrijeme izvan ljetne sezone nije bilo dopušteno parkiranje autobusa, tuženika da je na to trebalo upozoriti i tražiti da vozač preseli autobus na drugo parkiralište, a u slučaju da se u predmetno vrijeme i vršila naplata parkinga, da tuženik ne bi imao razloga ne platiti parking za 1 – 1,5 sati koliko se izdržao na parkiralištu. Računima koje tužitelj prilaže podnesku od 02. lipnja 2025., da je izdana parkirna karta na iznos od 33,00 eura, a ne za iznos koji se tereti tuženik. Pozivajući se na odredbu članka 31., članka 32. stavka 4. i članka 33. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača, te na odredbu članka 12. Odluke o organizaciji naplate, tuženik predlaže provođenje usmene rasprave i predloženih dokaza, te po provedenom postupku, odbijanje tužbenog zahtjeva, uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi troškove ovršnog i parničnog postupka.

6. Podneskom od 26. ožujka 2026., tužitelj je povukao tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari.

7. Ovosudnim rješenjem od 27. ožujka 2026., kojega je tuženik, zajedno s podneskom tužitelja opisanim u točki 6. obrazloženja ove odluke, po punomoćnici primio 07. travnja 2026., tuženik je pozvan u roku od 15 dana očitovati se pristaje li na povlačenje tužbe, sve u smislu odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.-dalje: ZPP).

8. Podneskom od 10. travnja 2026. tuženik se suglasio s povlačenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari, te postavio zahtjev za naknadu troškova ovog postupka, prema dostavljenom troškovniku.

9. Sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a, tužba se može povući i kasnije u tijeku prvostupanjskog parničnog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, odnosno ako se tuženik u roku od 15 dana od primitka obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje, dok je stavkom 9. istog članka propisano kako se povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti. Slijedom navedenog, obzirom je tužitelj u cijelosti povukao tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, na koje povlačenje tužbe je tuženik pristao, to je primjenom odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 456. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

10.1. Tuženiku je trošak zastupanja priznat prema postavljenom zahtjevu, a sukladno vrijednosti predmeta spora, za radnje sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi i sastava dvaju podnesaka i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, sukladno Tarifnom broju 7. točki 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.-dalje: Tarifa), u visini od 50 bodova, što primjenom vrijednosti jednog boda od 2,00 eura, sukladno Tarifnom broju 54. Tarife, iznosi 100,00 eura, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25%, sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 25,00 eura.

10.2. Paricijski rok određen je u skladu sa člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 457. ZPP-a, od 15 dana.

10.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja, te je tuženiku na ime ukupnih troškova ovog postupka dosuđen novčani iznos od 125,00 eura.

11. Tuženiku nije priznat preostali dio zahtjeva za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 125,00 eura pa do zatraženih 139,99 eura iz razloga što je Tarifnim brojem 7. točkom 9. Tarife propisano da odvjetniku za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tarifnog broja 7. točke 1., ukoliko točkama 2. do 8. Tarifnog broja 7. nije za pojedine postupke i sporove drugačije određeno, pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Obzirom je vrijednost konkretnog predmeta spora manja od 100,00 eura, odnosno obzirom da ista iznosi 66,36 eura, to tuženiku sukladno navedenome pripada isključivo jednokratna nagrada, a ne naknada za svaku pojedinu radnju.

11.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kako u točki III. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 23. travnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćnici