Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-254/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv I. tuženika ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II. tužene KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Lovri Matišiću, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji, 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi I. tuženiku ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II. tuženoj KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.400,75 eura (slovima: dvije tisuće četiristo eura sedamdeset pet centi), u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I. i II tuženika za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki III. izreke rješenja.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 26. srpnja 2022. navodi da temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku, br. P-186/15-60 od 14. ožujka 2018., odnosno rješenja o ispravku presude, br. P-186/15-66 od 20. travnja 2018., djelomično potvrđene presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku, br. Gž- 1000/18-3 od 24. veljače 2022., te temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, br. Ovr-1226/18 od 13. rujna 2018. i rješenja Općinskog suda u Zadru, br. Ovr-131/19 od 22. veljače 2019. ima tražbinu prema II. tuženici: u iznosu od 438.192,23 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2015. do isplate; u iznosu od 11.807,77 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2015. do isplate; na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 114.687,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2018. do isplate; na ime troškova žalbenog postupka 1.562,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2022. do isplate; na ime troškova postupka osiguranja u iznosu od 9.732,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2018. do isplate te na ime troškova postupka osiguranja u iznosu od 10.982,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2019. do isplate. Budući je tužiteljica u odnosu na navedenu predmetnu tražbinu, putem FINA-e uspjela naplatiti iznos od 3.221,51 kn, dok je u preostalom dijelu utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava ovršenice, ovdje II. tuženice, to je tužiteljica podnijela sudu prijedlog za ovrhu 4. svibnja 2022., radi određivanja ovrhe na nekretnini tada u vlasništvu II. tuženice upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 4. suvlasnički dio, 1/4 etažnog vlasništva (E-3) koji predstavlja stan u prizemlju i potkrovlju zgrade, koji se sastoji od: ostave, kupaonice i dnevnog boravka u prizemlju, unutarnjeg stubišta koje se proteže iz prizemlja u potkrovlje, te hodnika, kupaonice i tri sobe u potkrovlju građevine, ukupne površine 63,60 m2, te 5. suvlasnički dio, 1/4 etažnog vlasništva (E-4) koji predstavlja stan u prizemlju i potkrovlju zgrade, koji se sastoji od: lođe, dnevnog boravka s kuhinjom i kupaonice u prizemlju, unutarnjeg stubišta koje se proteže iz prizemlja u potkrovlje, te hodnika, kupaonice i dvije sobe i lođe u potkrovlju građevine, ukupne površine 46,24 m2, te je Sud donio rješenje o ovrsi, br. Ovr-466/22 8. lipnja 2022. II. tuženica je temeljem Ugovora o darovanju, br. OV-5519/2022, ovjeren kod javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića, 26. svibnja 2022., darovala svoj suvlasnički dio označen kao 5. suvlasnički dio, 1/4 etažnog vlasništva (E-4), upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], I. tuženiku ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te je na taj način ostala bez imovine iz koje bi se mogla naplatiti tražbina koju tužiteljica ima prema njoj. Predmetni Ugovor o darovanju proveden je u zemljišnoj knjizi prije nego što je Općinski sud u Zadru donio rješenje o ovrsi, te uslijed toga, II. tuženica kao ovršenica prestala je biti vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe, te je ZK odjel Općinskog suda u Zadru odbio provesti zabilježbu ovrhe na istoj nekretnini, jer u trenutku kada je ovršni sud dostavio rješenje o ovrsi ZK odjelu, II. tuženica zbog navedenog darovanja više nije bila vlasnik nekretnine. Budući je postupanjem tuženika došlo do oštećenja tužiteljice kao vjerovnika jer nakon prijenosa 5. suvlasničkog dijela, 1/4 etažnog vlasništva (E-4) na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženica nema imovine iz koje bi se naplatila tražbina, tužiteljica u smislu članka 66., članka 67. stavka 3. i članka 69. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima predlaže da sud donese presudu:

„Prijenos prava vlasništva temeljem Ugovora o darovanju sklopljen između II. tuženice KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tuženika ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na 5. suvlasničkom dijelu, 1/4 etažnog vlasništva (E- 4), II. tuženice na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji predstavlja stan u prizemlju i potkrovlju zgrade, koji se sastoji od: lođe, dnevnog boravka s kuhinjom i kupaonice u prizemlju, unutarnjeg stubišta koje se proteže iz prizemlja u potkrovlje, te hodnika, kupaonice i dvije sobe i lođe u potkrovlju građevine, ukupne površine 46,24 m2, gubi učinak prema tužiteljici PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi namirenja tražbine tužiteljice; u iznosu od 438.192,23 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2015. do isplate; u iznosu od 11.807,77 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2015. do isplate; na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 114.687,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2018. do isplate; na ime troškova žalbenog postupka 1.562,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2022. do isplate; na ime troškova postupka osiguranja u iznosu od 9.732,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2018. do isplate te na ime troškova postupka osiguranja u iznosu od 10.982,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2019. do isplate.

I. tuženik ČZ dužan je trpjeti namirenje tražbine tužiteljice iz vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio, 1/4 etažno vlasništvo (E-4) u roku od 15 dana.

Tuženici su dužni solidarno naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana.“

2. I. i II. tuženi u odgovoru na tužbu ističu da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani te ih osporavaju u cijelosti, kako u visini tako i u pravnoj osnovi. I. tuženik osporava postojanje bilo kakvog dugovanja prema tužiteljici, te postojanje eventualne činjenice da tužiteljica radi darovanja predmetne nekretnine ne može naplatiti svoju tražbinu. Tužiteljica navodi da je putem FINA-e naplatila iznos od 3.221,50 kn, dok je u preostalom djelu utvrđena nemogućnost osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava ovdje II. tuženice. Navedeni navod tužiteljice nije točan. Naime, postupajući po podnesenom zahtjevu za naplatu na temelju pravomoćne presude posl.br. P-186/15, FINA svaki mjesec s računa II. tuženice, kao korisnice mirovine, uskraćuje odgovarajući novčani iznos. Imajući u vidu da se radi o stalnom mjesečnom prihodu - mirovini II. tuženice, tužiteljica će i u budućnosti moći naplaćivati svoje potraživanje do konačnog namirenja. Unatoč mjesečnoj naplati svojeg potraživanja tužiteljica je pokrenula i ovršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod posl.br. Ovr-466/2022, u kojem postupku je doneseno rješenje o ovrsi 8. lipnja 2022. Protiv rješenja o ovrsi podnesena je pravovremena žalba o kojoj odlučuje Županijski sud u Varaždinu, pod posl.br. Gž Ovr-405/2022. Kako bi se moglo pristupiti zaštiti subjektivnog prava tužiteljice kao vjerovnika, potrebno je da budu ispunjene materijalno-pravne pretpostavke poduzete od strane tuženika kao dužnika na štetu vjerovnika, a to su: a) dospjelost tražbine za isplatu, b) insolventnost dužnika, c) pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, d) postojanje oštećenja vjerovnika. Tužiteljica navodi da je postupanje tuženika dovelo do oštećenja tužiteljice kao vjerovnika jer je izvršen prijenos suvlasničkog djela (E-4) na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i da zbog toga II. tuženica nema imovine iz koje bi se naplatila. Tuženici se protive ovakvom navodu i ističu da poduzetom radnjom nije učinjeno oštećenje vjerovnika, ovdje tužiteljice. Temeljem rješenja o ovrsi posl.br. OVR-131/2019 od 22. rujna 2019., tužiteljica je za suvlasnički dio 5. (E-4) ishodila predbilježbu založnog prava radi osiguranja namirenja novčane tražbine. Članak 24. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisuje da se u teretovnicu upisuju stvarna prava kojima je opterećeno zemljišnoknjižno tijelo ili idealni dio nekoga suvlasnika, kao i prava stečena na ovim pravima, pravo nazadkupa, prvokupa, najma i zakupa te ona ograničenja raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom kojima je podvrgnut svagdašnji vlasnik opterećenoga dobra. Upravo postojanje predbilježbe založnog prava daje ovlast tužiteljici kao založnom vjerovniku da svoju tražbinu, ukoliko joj o dospijeću ne bude ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga – suvlasničkog dijela (E-4) bez obzira čiji on bio. Stoga tužiteljica za podnošenje ove tužbe nema pravni interes budući namirenje svoje tražbine može ostvariti na svrsishodniji način, u već pokrenutom ovršnom postupku i to iz vrijednosti zaloga. Predlažu sudu odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tužiteljici da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka.

3. Na ročištu 1. veljače 2024. stranke su suglasno predložile prekid postupka, zbog mogućeg namirenja potraživanja tužiteljice kroz ovršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem Ovr-466/22, odnosno kroz isplatu dijela dugovanja od strane II. tužene. Stoga je na raspravnom zapisniku donijeto rješenje kojim je prekinut postupak u ovoj pravnoj stvari.

4. U podnesku od 1. listopada 2024. tužiteljica je navela da je za vrijeme trajanja ovrhe pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem Ovr-466/22, te ovog postupka tuženica namirila tražbinu isplatom tužiteljice u ukupnom iznosu od 127.500,00 Eura, te je došlo do obustave predmetne ovrhe. Tužiteljica više nema pravnog interesa za tužbu u ovoj pravnoj stvari, jer je namirila tražbinu nakon podnošenja tužbe u ovom postupku, pa stoga povlači tužbu i tužbeni zahtjev radi pobijanja pravnih radnji radi oštećenja vjerovnika, jer ista više nije potrebna. Zahtijeva da sud temeljem odredbe članka 193. u svezi članka 158. stavka 2. ZPP-a naloži tuženicima da joj naknade troškove postupka.

5. U podnesku od 19. ožujka 2025. tuženici navode da se povlačenju tužbe – ne protive, ali se protive priznavanju troška postupka tužiteljici. Naime, tužiteljica od početka nije imala interes za vođenje ovog postupka obzirom je njeno potraživanje bilo osigurano u ovršnom postupku i mogla se naplatiti u ovršnom postupku. Zbog navedenog tuženici smatraju da tužiteljica nema pravo na troškove ovog postupka i protive se da joj budu priznati, već da oni imaju to pravo. Stoga potražuju trošak ovog postupka kako slijedi:

1. Sastav odgovora na tužbu, 26. listopada 2022. (OT Tbr. 8. t. 1.) 1.164,00 Eur Uvećanje 10% (OT Tbr. 40. t. 1.) 116,40 Eur

2. Zastupanje na ročištu, 1. veljače 2024. (OT Tbr. 9. t. 1.) 1.164,00 Eur Uvećanje 10% (OT Tbr. 40. t. 1.) 116,40 Eur

3. Podnesak, 11. listopada 2024. (OT Tbr. 8. t. 1.) 1.164,00 Eur

Uvećanje 10% (OT Tbr. 40. t. 1.) 116,40 Eur

4. Podnesak 19. ožujka 2024. (OT Tbr. 8. t. 1.) 1.164,00 Eur Uvećanje 10% (OT Tbr. 40. t. 1.) 116,40 Eur

Osnovica za obračun PDV-a 5.112,60 Eur PDV (25%) (OT Tbr. 46.) 1.278,15 Eur Ukupno: 6.390,75 Eur + sudske pristojbe po odluci suda.

6. Odredbom članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje u tekstu: ZPP) je propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

6.1. Kako su se I. i II. tuženi u danom im roku od 15 dana od dana uručenja obavijesti o povlačenju tužbe izrijekom izjasnili da se ne protive povlačenju tužbe, to je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

7. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da, iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Drugim riječima, u smislu odredbe članka 158. stavka 2. ZPP-a tužitelj bi imao pravo na troškove postupka samo ukoliko dokaže da je tužbu povukao iz razloga što je tuženik udovoljio njegovu zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

7.1. Tužitelj je protiv I. i II. tuženika podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, sa zahtjevom za utvrđenje da prijenos prava vlasništva temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog između I. i II. tuženika gubi učinak prema tužiteljici, kako bi tužiteljica mogla namiriti tražbinu koju ima prema II. tuženoj temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj P-186/15-60 od 14. ožujka 2018., rješenja Općinskog suda u Zadru, broj Ovr-1226/18 od 13. rujna 2018. i rješenja Općinskog suda u Zadru, broj Ovr-131/19 od 22. veljače 2019. Međutim, tražbina tužiteljice koju ima prema II. tuženoj je namirena na način da je LZ (prema potvrdama o izvršenim transakcijama sa stranice 102-103 spisa koje je dostavila sama tužiteljica), namirio dug II. tužene prema tužiteljici.

7.2. Prema tome, u konkretnom predmetu do povlačenja tužbe nije došlo nakon udovoljenja zahtjevu tužiteljice od strane I. i II. tuženika, budući se u ovome postupku radi o tužbenom zahtjevu pobijanju pravnih radnji dužnika, niti je do povlačenja tužbe došlo zbog razloga koji se mogu pripisati I. i II. tuženiku.

7.3. Ustvari, do povlačenja tužbe, kako je izrijekom navela tužiteljica, je došlo uslijed nedostatka pravnog interesa za provođenje daljnjeg parničnog postupka, iako je moguće kako je tužbeni zahtjev u vrijeme njegova podnošenja bio osnovan.

7.4. U smislu citirane odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a sud nije ovlašten ocjenjivati eventualnu osnovanost tužbenog zahtjeva, niti jesu li parnicu uzrokovali I. i II. tuženi svojim radnjama, jer svatko tko povuče tužbu, neovisno od toga zbog čega je to učinio i je li njegov tužbeni zahtjev inače bio osnovan (osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu) dužan je protivnoj stranci naknaditi trošak. Samom činjenicom što je treća osoba podmirila potraživanje koje je tužiteljica imala prema II. tuženoj, tužiteljica u ovome predmetu nije izgubila pravni interes (pravo na nastavak parnice do provjere osnovanosti njezinog zahtjeva) da se o njezinom zahtjevu sudi u meritumu. Stoga je, unatoč postojanju pravnog interesa za nastavak postupka, povlačenjem tužbe preuzela na sebe rizik mogućnosti primjene odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a, odnosno, rizik snašanja prouzrokovanog parničnog troška. Stoga je valjalo tužiteljicu odbiti sa zahtjevom za naknadu troška ovoga postupka i odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

7.5. Kako je tužiteljica povukla tužbu nakon što je utvrdila da više nema pravnog interesa voditi ovaj parnični postupak, a ne zbog udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane I. i II. tuženika, ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati I. i II. tuženiku, to je tužiteljica temeljem članka 158. stavka 1. ZPP-a dužna I. i II. tuženiku naknaditi parnični trošak (VSRH, Rev 1294/10-2 od 2. travnja 2014.)

7.6. I. i II. tuženom je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa) i to za:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu 1.164,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 1. veljače 2024. u iznosu 291,00 euro (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- sastav podneska od 19. ožujka 2025. u iznosu 291,00 euro (Tbr. 8. točka 4. Tarife),

ukupno 1.746,00 eura što uvećano za 10% (Tbr.40. točka 1. Tarife) iznosi 1.920,60 eura, a koji iznos uvećan za pripadajući iznos PDV-a iznosi 2.400,75 eura.

7.7. I. i II. tuženom nije priznati trošak sastava podneska od 11. listopada 2024., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije im priznat niti trošak pristojbe za odgovor na tužbu, budući nisu imali taj trošak, pristojbu nisu platili.

8. Obzirom na iznijeto odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Osijeku 23. travnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Zajednički odvjetnički ured Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku

2. ČZ, [adresa]

3. KZ, [adresa]

4. Lovro Matišić, odvjetnik u Zagrebu