REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1563/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TD iz [adresa]. 6, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Herman, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić, Feldman & Herman j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženice FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Petrović, odvjetnik u Sesvetama, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3634/2020-50 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3634/2020-50 od 16. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., utvrđeno je da je tužiteljica, kao potomak pokojnog UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1957., a umrlog **.**.2020., njegova zakonska nasljednica prvog nasljednog reda te da joj pripada pravo na 1/4 (jednu četvrtinu) njegove ostavinske imovine. Toč. II. utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 1/4 dijela nekretnine upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 64, dvor i gospodarske zgrade površine 131 čhv (471 m2) i kč. br. [katastarska čestica] pašnjak kučište površine 126 čhv (453 m2), ukupne površine 257 čhv (924 m2) te 1/4 dijela nekretnine upisane u posjedovni list 4135 k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća br 21, [adresa], površine 37 m2 i dvorište površine 119 m2, ukupne površine 156 m2, te da je tuženica dužna trpjeti upis prava suvlasništva predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima na ime tužiteljice. Toč. III. utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 1/4 dijela osobnog automobila marke BMW 530xd broj šasije [broj šasije], 1/4 dijela osobnog automobila marke Seat broj šasije [broj šasije] te 1/4 dijela lake prikolice marke Pongratz tip LPA broj šasije [broj šasije] te da je tuženica dužna trpjeti upis prava vlasništva predmetnih pokretnina u evidencijama Ministarstava unutarnjih poslova na ime tužiteljice. Toč. IV. je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 204,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.03.2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana. Toč. V. je naloženo tuženici da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.416,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekuće od 16. srpnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tuženica iz svih propisanih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Smatra da je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je sud u potpunosti zanemario činjenicu da je rješenje o nasljeđivanju doneseno i postupak pravomoćno okončan još 2020. te da tužiteljica nije bila sudionik tog postupka, iako je od 1983. upisana kao kći ostavitelja u matici rođenih i to na temelju pravomoćne sudske presude o utvrđenju očinstva. Unatoč tome, nikad nije uspostavila kontakt s ostaviteljem, što ukazuje da nije imala nikakva stvarna očekivanja ni nakane da sudjeluje u ostavinskom postupku, a još manje da ostvari neko nasljedno ili vlasničko pravo. Nije podnijela prijedlog za ponavljanje ostavinskog postupka, a podnošenje izravne tužbe za utvrđenje nasljednog prava i suvlasništva predstavlja zaobilaženje propisanog postupka te je nedopušteno. Postupanje suda suprotno je i načelima pravičnosti i zaštite stečenih prava, uključujući i pravo na mirno uživanje imovine u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva sud bi narušio tu ravnotežu time što bi znatan dio imovine, stečen trudom i sredstvima tuženice i njezine obitelji, prenio na osobu koja u tu imovinu nikada nije ulagala, nije se o njoj brinula niti ju je koristila. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je sud zaključio da tužiteljici pripada 1/4 suvlasničkog dijela nekretnina i pokretnina, iako nije dokazala nijednu pravnu osnovu stjecanja vlasništva u smislu čl. 1. i čl. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pokretnine (vozila, prikolica i dr.) su stečene sredstvima tuženice i njezine djece, a upis vozila na ostavitelja je bio formalne prirode radi korištenja prava iz statusa hrvatskog branitelja. Sud pogrešno nije proveo dokaze koji su upućivali na ulaganja iz sredstava tuženice i njenog sina. Predlaže naslovu prihvaćanje žalbu te odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da je, kao kćerka pokojnog UD, njegova zakonska nasljednica prvog nasljednog reda te da joj pripada pravo na 1/4 njegove ostavinske imovine (opisanih nekretnina i pokretnina), kao i da je tuženica dužna trpjeti upis prava suvlasništva nekretnina u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima na ime tužiteljice te vozila i prikolice na ime tužiteljice i isplatiti joj iznos od 204,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.3.2020. do isplate po propisanoj stopi, sve u roku od 15 dana.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je presudom tužbeni zahtjev tužiteljice zaključivši kako je ona izvanbračna kćerka pok. UD, a nije sudjelovala u ostavinskom postupku u kojem su kao nasljednici sudjelovali tuženica i njena djeca iz braka s ostaviteljem, zbog čega jedino u parnici može ostvarivati svoja nasljedna prava iza pok. oca UD. Budući da nesporno nije sudjelovala u ostavinskoj raspravi, a na nju nije bila ni uredno osobno pozvana, ocjenjuje kako nije vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju pa ima pravo tražiti utvrđenje svog statusa nasljednice i nasljedničkog dijela na ostavini (1/4 dijela), upis takvog suvlasništva u odgovarajuće javne registre i isplatu suvlasničkog dijela naslijeđenog novca, sve prema odredbama čl. 232. st. 1. i 4., 236., 21. i 9. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., dalje ZN).

7. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a izreka presude ne proturječi sama sebi ni iznesenim razlozima. U presudi su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji si međusobno ne proturječe niti postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.1. Protivno žalbi, postupanje suda suprotno nije protivno načelima pravičnosti i zaštite stečenih prava, uključujući i pravo na mirno uživanje imovine u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, prema čl. 1. st. 1. spomenutog Protokola svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva i nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Međutim, st. 2. čl. 1. tog Protokola propisano je kako prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni. Primjena ZN-a u konkretnom slučaju upravo znači primjenu tog prava države, lišenje dijela prava vlasništva tuženice uz primjenu zakona i općih načela međunarodnog prava. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Protivno žalbi, prvostupanjski sud je, cijeneći nesporne činjenice, ali i ocjenom izvedenih dokaza, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, potpuno i pravilno utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu posl.br. P-1430/82 od **.**.1983. UD (ostavitelj u ostavinsko postupku) utvrđen ocem tužiteljice, odnosno tužiteljica njegovom kćerkom (čije očinstvo je na temelju te presude upisano i u izvod iz matice rođenih tužiteljice), čime je potomak ostavitelja, jedna od njegovih nasljednika prvog nasljednog reda (tako i aktivno legitimirana pokretati predmetnu parnicu);

- da tužiteljica prema podacima u ostavinskom spisu nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. oca UD, kao njegova nasljednica (koji postupak je vođen kod suda prvog stupnja pod posl.br. O-2217/20) jer nije pozvana na sudjelovanje, a nije ni znala za postupak, što nije ni sporno;

- da je prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. UD posl.br. O-2217/20 utvrđeno da je tuženica, kao supruga i nasljednica prvog nasljednog reda, stekla ostavinsku imovinu iza pok. UD jer su se njihovo dvoje djece, kćerka ID i sin ĐD, prihvatili svog nasljednog dijela i ustupili ga tuženici (svojoj majci);

- da između ostavitelja i njegove obitelji i tužiteljice nisu postojali nikakvi odnosi ni kontakti;

- da su predmetnim tužbenim zahtjevom obuhvaćene nekretnine i pokretnine koje su bile utvrđene kao ostavinska imovina pok. UD u ostavinskom postupku;

- da iz dopisa Hrvatske poštanske banke d.d. (dalje: HPB), Zagrebačke banke d.d., HZMO te društva za upravljanje Fondom HB proizlaze podaci o stanju računa pok. UD, stanju kod Fonda Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te iznosa neisplaćene mirovine pa je tako pok. UD bio vlasnik tekućeg računa broj 3220672948 u HPB-u, na kojem je stanje na dan zatvaranja iznosilo 238,22 kn, tekućeg i deviznog računa kod Zagrebačke banke d.d. (broj [broj bankovnog računa] na kojem je stanje na dan zatvaranja iznosilo 3.100,19 kn, broj [broj bankovnog računa] na kojem je stanje na dan zatvaranja iznosilo 0,02 EUR), a da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio tuženici iznos od 2.817,54 kn na ime neisplaćene mirovine iza pok. UD te tako sveukupni iznos novčanih sredstava koja su se na dan 13.3.2020. nalazila na bankovnim računima pok. UD te kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iznose 6.156,10 kn, zbog čega tužiteljici, kao jednoj od četiri zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda pripada suvlasnički dio od ¼ tih novčanih sredstava što odgovara iznosu od 1.539,03 kn (204,26 EUR).

9. Utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud jer je dijelom nesporno, a dijelom proizlazi iz izvedenih dokaza i njihove savjesne i brižljive ocjene, dane u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

9.1. Okolnosti da je UD 1983. godine utvrđen ocem tužiteljice pravomoćnom presudom i da između njih (i bračne obitelji UD) od tada nije uspostavljen nikakav odnos, na koje žalbom ukazuje tuženica, nemaju značaj činjenica koje bi mogle dovesti u pitanje utvrđeno odlučno stanje ni primjenu materijalnog prava, jer ne utječu na utvrđeno postojanje srodstva između UD i tužiteljice i zakonskog nasljednog prava tužiteljice koje iz njega proizlazi.

9.2. Također, tvrdnje o izvršenim ulaganjima u imovinu na koje ukazuje tuženica, o povlasticama uz koje je kupljena, u danim okolnostima, također nemaju takav značaj. Naime, prema odredbi čl. 232. st. 1. ZN-a smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, između ostalih okolnosti koje se utvrđuju tim rješenjem. St. 2. propisano je kako ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama tog Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. Kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nesporno utvrđeno da su sve stvari koje čine predmet ovog postupka predstavljale ostavinu ostavitelja pok. UD, njegovo vlasništvo, tuženica sada ne može tvrditi suprotno jer je prema odredbi čl. 232. st. 5. ZN-a vezana pravomoćnim rješenjem donesenim u ostavinskom postupku (u ostavinskoj raspravi) u kojem je sudjelovala kao stranka, a ne radi se o iznimkama propisanih istim stavkom (glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke; glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju; ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka).

10. Pravilno je prvostupanjski sud na odlučno činjenično stanje primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Prema odredbi čl. 232. st. 1. i 4. ZN-a smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. St. 4. istog članka propisano je da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

11.1. Odredbom čl. 236. ZN-a, naslovljenom Novi nasljednik ili zapisovnik, propisano ja kako osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili zapisovnik, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici.

11.2. Prema odredbi čl. 9. st. 1. ZN-a ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug. St. 2. određeno je kako osobe iz st. 1. tog članka nasljeđuju na jednake dijelove. Odredbom čl. 21. ZN-a propisano je kako djeca rođena izvan braka i njihovi potomci imaju ista nasljedna prava kao i bračna djeca i njihovi potomci.

12. Tužiteljica je, stoga, kao izvanbračno dijete ostavitelja, jedna od nasljednika pok. UD, uz preostale njegove nasljednike, tuženicu i kćerku te sina tuženice i sada pok. UD. Zato prema odredbama čl. 9. i 21. ZN-a ima pravo naslijediti ostavitelja, kao nasljednica prvog nasljednog reda te je aktivno legitimirana podnijeti tužbu iz čl. 236. ZN-a, budući da nesporno nije kao stranka sudjelovala u ostavinskoj raspravi u ostavinskom postupku iza pok. UD, vođenog kod suda prvog stupnja pod posl.br. O-2217/20 pa ju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju koje je doneseno, zbog čega, kao izvanbračna kćerka i zakonska nasljednica, ima mogućnost ostvarivati u parnici svoje nasljedno pravo na imovinu koja je ušla u ostavinu.

12.1. Djeca tuženice, kao stranke iz pravomoćno okončanog ostavinskog postupka, prihvatili su se nasljedstva i svoj nasljedni dio ustupili tuženici pa je ona, kao nasljednica utvrđena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prema odredbi čl. 232. st. 1. ZN-a, pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud.

13. Tužiteljica, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, prema odredbi čl. 232. st. 4. ZN-a nije vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a pripada joj nasljedno pravo na ostavini jer nije kao stranka sudjelovala u ostavinskoj raspravi niti je na nju bila pozvana. Zato svoja prava može ostvarivati samo u parnici prema čl. 236. ZN-a prema kojoj osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili zapisovnik, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici.

13.1. S pravom prvostupanjski sud zaključuje kako se odredba čl. 237. ZN-a koja propisuje djelovanje razloga za ponavljanje postupka ne primjenjuje na tužiteljicu jer ona nije bila stranka ostavinskog postupka. Ta se odredba, cijeneći njen sadržaj (prema st. 1. je određeno da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o zapisu, stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnoga postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava, a prema st. 2. u parnici iz st. 1. tog članka će sud o postojanju pretpostavki za ponavljanje postupka odlučiti kao o prethodnome pitanju) odnosi samo na stranke ostavinskog postupka, za razliku od čl. 236. ZN-a koja se odnosi na osobe koje u tom postupku nisu sudjelovale kao stranke.

14. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženice valjalo je odbiti i potvrditi presudu suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić