Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-491/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupanog po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Sinju, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave u prisutnosti tužitelja od 1. travnja 2026., 23. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi :

"Utvrđuje se da izvansudska ovrha temeljem zahtjeva za naplatu koji je tuženik EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kao ovrhovoditelj predao na FINU 21.01.2025. protiv tužitelja TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, koja se temelji na ovršnoj ispravi – rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadić iz Zagreba broj Ovrv- 1206/2008 od 2. svibnja 2008. koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 17.04.2009., u predmetu ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82 protiv ovršenika TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine u iznosu od 36.089,29 kuna/ 4.789,87 eura nije dopuštena. "

II. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja se provodi pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine pokrenutog temeljem Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadić iz Zagreba broj Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2008. koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 17.04.2009., radi naplate zatezne kamate na iznos od 4.789,87 eura (36.089,29 kuna) od 23. veljače 2008. do isplate te se u tom dijelu obustavljaju sve ovršne radnje.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe. U tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-1369/25-4 od 3. srpnja 2025., upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

1.2. U tužbi navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj 21. siječnja 2025. protiv njega kao ovršenika podnio Zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: Fina) temeljem ovršne isprave – Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1206/2008 koje je postalo pravomoćno i ovršno 17. travnja 2009.

1.3. Tužitelj, nadalje, u tužbi navodi da se radi o potraživanju temeljem Ugovora o kreditu što ga je imao kod Raiffeisenbank Austria d.d. od 30. rujna 2003. koji je zbog neuredne otplate otkazan i u cijelosti dospio na naplatu te da je banka svoje potraživanje ustupila tuženiku. No, Raiffeisenbank Austria d.d. je imala osiguran kredit kod Croatia osiguranja d.d. koje je u cijelosti isplatilo dug tužitelja. Croatia osiguranje d.d. je protiv tužiteljeve supruge kao sudužnice po Ugovoru o kreditu ishodilo i založno pravo na njezinoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], a radi naplate duga tj. radi osiguranja tražbine. Predmetno je utvrđeno i presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5221/22-13 od 25. listopada 2024.

1.4. U tužbi se nadalje navodi da i tuženik i Croatia osiguranje prisilno naplaćuju isti dug koji je tužitelju nastao po Ugovoru o kreditu za Raiffeisenbank Austria d.d. pa se od tužitelja pokušava dvostruko naplatiti isti dug od dva različita ovrhovoditelja i to tuženik putem Fina-e i Croatia osiguranja d.d. iz nekretnine tužiteljeve supruge.

1.5. Tužitelj navodi i da je nastupila zastara po ovršnoj ispravi – Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv- 1206/2008 od 2. svibnja 2008., temeljem kojeg je podnesen Zahtjev za izravnu naplatu Fina-i jer je ta isprava pravomoćna i ovršna 17. travnja 2009., a zahtjev za izravnu naplatu je predan na Finu 21. siječnja 2025. time da je upitna i aktivna legitimacija tuženika i da se ne mogu voditi dva postupka za isti dug od dva različita ovrhovoditelja za što postoji i kaznena odgovornost. Stoga predlaže da sud presudom utvrdi da je ovrha radi naplate tražbine tuženika nedopuštena.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, osporava isti u cijelosti, te ističe kako je isti pravno i činjenično neosnovan. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da se predmetno potraživanje ne odnosi se na ugovor o kreditu koji je tužitelj sklopio 30.09.2003. sa Raiffeisenbank Austria d.d. (u daljnjem tekstu: Banka), već na dug po Ugovoru o tekućem računu broj: 2484008-3217809266 od 02.10.2004. (u daljnjem tekstu: Ugovor o računu), što je vidljivo i iz činjenice da je u Rješenju o ovrsi kao broj računa, na koji je potrebno izvršiti uplatu, naveden 2484008- 3217809266, istovjetan broju Ugovora o tekućem računu. Stoga su i svi navodi tužitelja o navodno isplaćenoj osigurnini i presuda iz postupka sa osiguravajućom kućom irelevantni za ovo potraživanje.

2.2. Tuženik nadalje navodi da su nastavno sklapanju Ugovora o tekućem računu, Banka i tužitelj sklopili i Ugovor o obročnoj otplati od 16.02.2005. (u daljnjem tekstu: Ugovor o obročnoj otplati) kojim je regulirano mirno rješenje spora između istih vezano za obročnu otplatu dugovanja tužitelja temeljem Ugovora o računu. Zbog kašnjenja u plaćanju tužitelja, Banka je otkazala Ugovor o obročnoj otplati svojim dopisom od 19.04.2005., čime je cjelokupni iznos dospio na naplatu.

2.3. S obzirom da je tuženik dostavom predmetnog rješenja Fini na provedbu prekinuo zastaru sukladno odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a, zastara potraživanja po predmetnoj osnovi počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni zastarni rok. Rok od 10 godina za naplatu potraživanja počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka odnosno u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate, odnosno od trenutka kada je Fina po istoj prestala postupati, a za koju nemogućnost naplate nije odgovoran tuženik. Navedeno potraživanje preuzeo je tuženik temeljem valjanog ugovora o cesiji.

2.4. Tuženik navodi i kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Zastara se mora iznova računati od dana pravomoćnosti predmetnog Rješenja o ovrsi, sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a, po kojem zastarijevanje počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sukladno odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Tuženik, i Banka kao prednik, vršili su radnje koje su izazvale prekid zastare u skladu sa odredbama članka 241. ZOO-a, prvenstveno pred poslodavcima tužitelja. U ovom slučaju primjenjuje se desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. ZOO-a, prema kojem sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Zaključno tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev, te naloži tužitelju da mu naknadi parnične troškove iz ovog postupka.

3. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu tuženika pokrenute na temelju na temelju ovršne isprave - Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića posl. br. Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2008.

4. Nije sporno, da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1369/25-4 od 3. srpnja 2025., upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to, kako proizlazi iz obrazloženja predmetnog zaključka, zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7., točke 9., točke 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:

112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka US RH, 73/17., 131/20.,114/22. i 6/24 dalje: OZ).

5. Sporno je da li je tražbina tuženika zastarjela, odnosno da li je vjerovnik (tuženik) pokretanjem i vođenjem ovršnih postupaka protiv tužitelja spriječio nastupanje zastare.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: pročitan je zaključak Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Ovr-1369/2025-4 od 3. srpnja 2025. (str. 3), ugovor o kreditu (str. 4-9), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 10-11), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika od 9.4.2008. (str. 19-21), ugovor o tekućem računu broj: 2484008- 3217809266 (str. 22), pristupnica za RBAFLEXI tekući račun (str. 23-24), ugovor o obročnoj otplati (str. 25), obavijest o nepridržavanju ugovora o obročnoj otplati po tekućem računu 2484008-3217809266 (str. 24), ugovor o cesiji (str. 27-31), zahtjev za isplatu novčanog iznosa radi namirenja tražbine sukladno čl. 252.g. OZ (izvansudska ovrha) (str. 38), obavijest – ovrha temeljem rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-1206/08 (str. 39-40), izvadak o stanju i prometu po tekućem računu broj: 2484008-3217809266 (str. 56), izjavu o otkazu kredita (str. 57), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv- 1206/08-aktiv od 10.11.2025. (str. 71), potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku od 10.11.2025. (str. 72), dopis Raiffeisen Bank d.d. od 19.11.2025. (str. 77) , potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku od 14.1.2026. (str. 92), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv- 1206/08 od 14.1.2026. (str. 93), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv- 1206/08-aktiv od 14.1.2026. (str. 94), dopis Fine od 21.1.2026. (str. 98), u spise Ovr- 1369/2025, Ovr-1890/2022, P-5221/2022 te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 91/92., 112/99.,117/03., 84/08.,123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je javni bilježnik Nikola Tadić povodom prijedloga prednika tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2008. koje je postalo pravomoćno i ovršno 17. travnja 2009., a kojim je naloženo tužitelju platiti iznos od 36.089,29 kuna sa zateznom kamatom od 23. veljače 2008. do isplate i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.160,49 kuna,

- da je tuženik ovršnu ispravu (Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića posl.br. Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2009.) prvi puta podnio na naplatu Fini 15. srpnja 2013. (str. 93),

- da po predmetnoj osnovi nije bilo naplate te je Fina predmetnu osnovu isknjižila iz redoslijeda naplate po službenoj dužnosti nakon stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18 – dalje: ZPONS) tj. 4. kolovoza 2018. (str. 98),

- da je tuženik, nakon toga, točnije 25. siječnja 2025., ponovno podnio Zahtjev za izravnu naplatu Fina-i na temelju te iste ovršne isprave,

- da je navedena Osnova evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje te se nalazi na drugom mjestu,

- da je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 1. travnja 2026. potvrdio da se potraživanje tužitelja iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića posl.br. Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2009. odnosi na dug po tekućem računu, a ne kako je u tužbi i tijekom postupka tvrdio - na dug po Ugovoru o kreditu,

- da tužitelj nije osporavao visinu dugovanja po tekućem računu,

- da je tuženik u spis priložio zahtjeve za naplatu koje je podnio tadašnjem poslodavcu tužitelja od 25. rujna 2023. i 2. listopada 2023., no nije tvrdio niti dokazivao iz kojeg su razloga predmetni postupci ovrhe na plaći tužitelja okončani,

- da prekid zastare ne nastupa podnošenjem ovršnog prijedloga kad je ovršni postupak obustavljen (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Gzz-50/01 od 5. srpnja 2001.), a kada razlozi za obustavu tog ovršnog postupka leže na strani ovrhovoditelja (Rev-943/17 od 10. svibnja 2017.), odnosno da kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastre i zastrani rok počinje ponovno teži nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.

9. Iako je tužitelj u tužbi osporio aktivnu legitimaciju tuženika u postupku izravne naplate, navodeći da se nastoji naplatiti dva puta isti dug – od dva različita ovrhovoditelja, na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. travnja 2026. je izrijekom naveo da ne osporava da se potraživanje iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića posl.br. Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2009. odnosi na dug po tekućem računu te da ne osporava ni visinu potraživanja. Iz stanja spisa jasno slijedi da je tužitelj bio u ugovornom odnosu s prednikom tuženika temeljem Ugovora o tekućem računu od 2. listopada 2004., te da je uslijed neurednog podmirenja obveza sklopljen 16. veljače 2005. Ugovor o obročnoj otplati dugovanja tužitelja po predmetnom računu. Kako tužitelj nije postupio po Ugovoru o obročnoj otplati – otkazan je ugovor i cjelokupni je iznos dospio na naplatu. Obzirom na navedeno, ali i izjavu tužitelja da se potraživanje tuženika iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića posl.br. Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2009. odnosi na dug po tekućem računu, tuženik je dokazao da se sporno potraživanje odnosi na dug po tekućem računu tako da je temeljno pitanje tijekom ovog postupka bilo da li je tuženik provođenjem postupaka radi prisilne naplate svoje tražbine spriječio nastupanje zastare tražbine iz ovršne isprave.

10.1. Odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10.2. Iz odredbe članka 241. ZOO-a slijedi da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 245. stavka 1. istog Zakona propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

10.3. Nadalje, odredba članka 242. ZOO-a propisuje da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

10.4. Sud stoga zaključuje, da u slučaju kada je tuženik tj. vjerovnik prvi puta podnio zahtjev za naplatu Fini – 15. srpnja 2013. prekinuta zastara sukladno odredbi članka 214. ZOO –a. Nakon toga zastara nije tekla do 4. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija ovršnu ispravu po službenoj dužnosti primjenom članaka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., dalje: ZPONS-a) isknjižila iz redoslijeda osnova za plaćanje. Zastara je ponovno počela teći 5. kolovoza 2018. od kojeg datuma pa do ponovnog podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu tj. 25. siječnja 2025. nije protekao zastarni rok od deset godina propisan odredbom člankom 233. ZOO-a.

10.5. Naime, u konkretnom slučaju prestanak izvršavanja osnove za plaćanje (Rješenja o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Nikole Tadića posl.br. Ovrv- 1206/2008 od 2. svibnja 2009.) od strane Fina-e, odnosno obustava izravne naplate nije posljedica pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja odnosno njegovog postupanja već je posljedica nastupa pretpostavki iz odredbe članka 12. stavka 1. ZPONS-a na koje tuženik nije mogao utjecati. Razlozi zbog kojih je došlo do prestanka postupanja po ovršnoj ispravi leže u službenom postupanju Fina-e i ne mogu se pripisati tuženiku.

10.6. Odredbom članka 12. stavka 1. ZPONS-a propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

10.7. U konkretnom slučaju Fina je prestala postupati po spornoj osnovi uslijed nastupa pretpostavki propisanih odredbom članka 12. stavka 1. ZPONS-a, koji razlozi ne leže u krivnji tuženika kao ovrhovoditelja, kao što bi to primjerice bilo u slučaju da je do takve obustave došlo zbog pasivnosti ovrhovoditelja ili odustanka od radnje koje je poduzeo kada se, sukladno odredbi članku 242. stavku 1. ZOO, smatra da do prekida nije došlo.

10.8. U ovom slučaju obustava ovršnog postupka proizašla je iz nemogućnosti provedbe ovrhe koja nije posljedica pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja, odnosno njegovog postupanja, već je posljedica nastupa pretpostavki iz odredbe članka 12. stavka 1. ZPONS-a na koje tuženik nije mogao utjecati. Stoga je po ocjeni ovog suda podnošenjem predmetne ovršene isprave na naplatu Fini 15. srpnja 2013. došlo do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. ZOO-a koji prekid je trajao do 4. kolovoza 2018. kada je Fina prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, te je, sukladno odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počela teći iznova (dakle 5. kolovoza 2018.), a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da od 5. kolovoza 2018. do ponovnog pokretanja ovršnog postupka – 25. siječnja 2025. nije protekao zastarni rok od deset godina u kojem roku zastarijevaju tražbine utvrđene ovršnom ispravom, to je zaključak ovog suda da glavnični iznos ovršne tražbine u iznosu od 36.089,29 kuna/ 4.789,87 eura nije zastario.

11.1. Međutim, sud nalazi da je nastupila zastara tražbine s osnove zatezne kamate na iznos ovršne tražbine od 36.089,29 kn (4.789,87 eura) od 23. veljače 2008. do isplate.

11.2. Odredbom članka 226. stavkom 1. ZOO propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Odredbom članka 233. stavka 1. i 2. ZOO propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

11.3. Zatezne kamate sukladno odredbi članka 226. stavka 1. ZOO, povremene su tražbine te zastarijevaju prema odredbi članka 233. stavka 1. ZOO u roku od tri godine i za slučaj da su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom. U konkretnom slučaju radi se o zateznoj kamati utvrđenoj ovršnom ispravom iz odredbe članka 23. točke 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH, 173/03, 194/03 - ispravak, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje u tekstu: OZ/96) koji je bio snazi u vrijeme donošenje iste. Tražbina iz navedene ovršne isprave tj. Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2008. iznosi 36.089,29 kn (4.789,87 eura) sa zateznom kamatom na taj iznos od 23. veljače 2008., a za zastaru kamate što je i zatezna kamata, kao što je već prethodno navedeno, primjenjuje se rok od tri godine prema odredbi članka 233. stavku 2. u vezi članka 226. stavka 1. ZOO.

11.4. Kako prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, te da je potraživanje koje se odnosi na zateznu kamatu dospjelo 23. veljače 2008. pa nadalje ubuduće, budući da je od dana prekida zastare 4. kolovoza 2018. pa do podnošenja prijedloga za izravnu naplatu 25. siječnja 2025. proteklo više od tri godine, to je za potraživanje zatezne kamate kao povremenog potraživanja nastupila zastara na temelju članka 226. stavka 1. ZOO. Izneseno pravno shvaćanje istovjetno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi Rev 87/2022-2 od 12. travnja 2022. te je podudarno pravnom shvaćanju Građanskog odjela istog Suda izraženom na sjednici održanoj 21. studenog 2019. (a tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž-3355/2025-2 od 3. veljače 2026.).

11.5. Iako je tuženik uz odgovor na tužbu priložio Zahtjeve za naplatu od 25. rujna 2023. i 2. listopada 2023. temeljem sporne osnove (Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2008.) koji su dostavljeni tadašnjem poslodavcu tužitelja radi ovrhe na njegovoj plaći, isti nije do kraja prethodnog postupka niti činjenično niti dokaznim prijedlozima ukazao na razloge zbog kojih je ovrha po tim Zahtjevima ostala bezuspješna. Prema odredbi članka 299. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. istog članka sud neće uzeti u obzir.

11.6. Tuženik se nije, ni u odgovoru na tužbu niti u daljnjem tijeku postupka, činjenično izjasnio o razlozima zbog kojih je ovrha po tim Zahtjevima bila bezuspješna, niti je u tom pogledu tijekom postupka iznio određene dokazne prijedloge. Sud nalazi da time tuženik nije dokazao da je podnošenjem predmetnih Zahtjeva nastupio prekid zastare. Kako je tuženik kao ovrhovoditelj mogao povući osnovu za plaćanje, dakle, kako se je osnova za plaćanje mogla prestati izvršavati i iz drugih razloga koji bi se mogli pripisati odluci ovrhovoditelja, a ne postupcima ovršenika, tuženik je bio dužan u postupku dokazati razloge zbog kojih je došlo do prestanka postupanja po predmetnim Zahtjevima, kako bi se moglo ocjenjivati je li zbog vođenja tih postupaka došlo do prekida zastare (tako i Rev-943/2017-2). Tuženik to međutim nije učinio, niti je činjenično naveo zbog kojih je razloga došlo po prestanka postupanja po navedenim Zahtjevima, već je samo predložio pribaviti očitovanja od Poslodavca tužitelja da je podnio Zahtjeve za naplatu, koje sud nije našao osnovanim pribavljati, obzirom da su isti Zahtjevi priloženi uz odgovor na tužbu. Osim toga, tuženik je bio dužan, u skladu s odredbom članka 285. stavka 1. ZPP-a, uz odgovor na tužbu priložiti isprave na koje se poziva ako je to moguće. Kako je tuženik bio stranka u ovršnim postupcima koje je pokrenuo kod Poslodavca tužitelja po Zahtjevima za naplatu od 25. rujna 2023. i 2. listopada 2023., sud nalazi da je isti mogao i priložiti isprave iz kojih bi sud mogao utvrditi iz kojih je razloga došlo do prestanka ovrhe, odnosno da li se radi o razlozima koji se imaju pripisati njemu kao ovrhovoditelju ili pak ovršeniku. Kako to tuženik nije učinio, nit je iznio razloge zbog kojih nije bio u mogućnosti priložiti predmetne isprave, isti nije dokazao iz kojih je razloga došlo do prestanka postupanja po navedenim Zahtjevima – odnosno iz kojih su razloga ovršni postupci na plaći tužitelja okončani. Samim time, nije dokazao ni da je podnošenjem Zahtjev za naplatu na plaći tužitelja prekinuo tijek zastare.

12. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se provodi pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu u pogledu glavnice tj. novčane tražbine na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2008. u iznosu od 36.089,29 kn (4.789,87 eura). U preostalom dijelu valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u pogledu tražbina s osnova kamata i proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužitelja u izravnoj naplati koja se provodi pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine pokrenutog temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1206/2008 od 2. svibnja 2008.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Tužba radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenom se odnosi na nenovčano potraživanje te se djelomični uspjeh u sporu kako tužitelja tako i tuženika iz iste osnove može valorizirati jedino da su stranke uspjele u sporu u jednakim dijelovima.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. TT, [adresa]

2. Odvjetnike Matko Bogdan, Domovinskog rata 33, Sinj