REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1510/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-223/2024-43 od 26. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika, djelomično se preinačava točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-223/2024-43 od 26. lipnja 2025., tako da sada glasi:

„I. Nalaže se tuženiku HOK - osiguranje d.d., Capraška ulica 6, 10000 ZAGREB, OIB: 00432869176, platiti tužitelju ČE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 714,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 379,55 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2017. po traženoj stopi do isplate.“

II. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje točka II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-223/2024-43 od 26. lipnja 2025.

III. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika i odbijanjem žalbe tužitelja, preinačavaju se točka III. i točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-223/2024-43 od 26. lipnja 2025. u odlukama o trošku, tako da sada odluka o trošku glasi:

„Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 54,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.“

IV. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 102,24 eura, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.093,63 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2017. do isplate po navedenoj stopi i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.868,53 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2025. do isplate, po propisanoj stopi. Točkom II. je odbijen tužitelj s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 379,58 eura, a točkom III. je određeno kako je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 588,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2025. do isplate, po propisanoj stopi.

2. Protiv te presude, točke II. i III., pravovremenu žalbu i prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o trošku podnio je tužitelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Zaključak prvostupanjskog suda o doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja od 20% nije utemeljen na utvrđenim činjenicama i ne predstavlja pravilnu primjenu materijalnog prava. Tužitelj je u svemu postupio prema odredbama čl. 129. st. 1. i 131. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022., dalje: ZSPC). Kolnik je prelazio na cesti bez prijelaza za pješake, pažljivo i najkraćim putem. Cijeneći utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, vozač teretnog vozila poduzeo je radnju vožnje unatrag protivno odredbi čl. 43. ZSPC-a, bez da se uvjerio da je može započeti bez opasnosti za druge sudionike, osobito jer je riječ o teretnom vozilu, a nije koristio ni bočne retrovizore. Imao je mogućnost uočavanja tužitelja i da kočenjem zaustavi vozilo prije naleta na tužitelja. Vozilo je opasna stvar pa vrijedi predmnjeva iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO) za koju odgovara prema čl. 1064. tog zakona. Propušteno je odlučiti o traženim troškovima tužitelja za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude na koji trošak tužitelj ima pravo, a pogrešno je primijenjena i odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je pogrešno izjednačen institut suodgovornosti za štetu i uspjeha u sporu. Osporava i pravo tuženika na trošak jer je osporio osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva. Predlaže preinačenje presude u smislu žalbenih navoda te traži naknadu troška žalbe.

3. Protiv točke I. presude pravovremenu žalbu i prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o trošku podnio je i tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama u vezi odgovornosti stranaka za nastanak štetnog događaja postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi isključiva odgovornost tužitelja koji je kolnik prelazio bez prethodnog uvjeravanja da to može učiniti na siguran način. Zato se tuženik ima osloboditi odgovornosti prema odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO-a. Osiguranik tuženika nije počinio bilo koju protupropisnu radnju pa je neprihvatljiv zaključak suda o njegovoj odgovornosti za nastanak štetnog događaja od 80%. Time je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo i počinjena spomenuta bitna povreda odredaba postupka jer je odluka o pretežitoj krivnji tuženika suprotna izvedenim dokazima, zapisniku o očevidu, snimci nadzorne kamere, nalazu i mišljenju vještaka i presudi Prekršajnog suda u Zagrebu kojom je tužitelj proglašen krivim za nezgodu. Posljedično je pogrešno odlučeno i o trošku postupka (pri čemu žalbom određeno osporava priznanje troška navedenih radnji u dosuđenom iznosu), protivno odredbi čl. 155. ZPP-a. Tuženiku pripada i trošak za izvođenje prometnog vještačenja kojim je dokazao odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja koji mu pripada neovisno o uspjehu u postupku pa predlaže donošenje dopunske odluke o tome. Predlaže preinačenje presude u smislu žalbenih navoda te traži naknadu troška žalbe.

4. Tužitelj je izjavio odgovor na žalbu tuženika. Osporava njegove tvrdnje i predlaže odbijanje žalbe tuženika. Traži naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.473,22 eura, pretrpljene u štetnom događaju, prometnoj nezgodi od 30. siječnja 2017. u kojoj je sudjelovao kao pješak, a za koju tvrdi da ju je prouzročio osiguranik tuženika EE, vozeći unatrag vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je naletio na tužitelja dok je prelazio kolnik na mjestu na kojem nije bilo prijelaza za pješake.

7. Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako je do prometne nezgode u kojoj je štetu pretrpio tužitelj došlo krivnjom osiguranika tuženika u omjeru od 80 % jer nije prilagodio brzinu kretanja vidljivosti, preglednosti i stanju vozila, tako da se može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom prilikom vožnje unatrag, iako je u desnom bočnom retrovizoru mogao vidjeti trenutak stupanja tužitelja na kolnik te radnjom intenzivnog kočenja zaustaviti svoje vozilo prije naleta na tužitelja. Smatra kako je i tužitelj suodgovoran 20% za nastanak štetnog događaja jer prije stupanja s nogostupa na kolnik nije pogledao u desnu stranu, a da je to učinio, vidio bi teretno vozilo osiguranika tuženika na udaljenosti od oko 6,8 m od mjesta naleta pa bi odustao od radnje prelaska kolnika i propustio teretno vozilo osiguranika tuženika da prođe kolnikom pa do štete ne bi došlo. Odluku o odgovornosti donosi prihvaćajući utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke.

7.1. Tužitelju zato, cijeneći medicinsku dokumentaciju i nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke te kvalifikatorne okolnosti, za pretrpljenu povredu prava osobnosti odmjerava iznos od 1.791,75 eura, a za pruženu tuđu pomoć i njegu 106,18 eura te mu, uzimajući u obzir spomenuti omjer odgovornosti stranaka i nesporno plaćeni iznos od 421,71 eura, dosuđuje ukupan iznos od 1.093,63 eura, sve prema odredbama članaka 1100. i 1095. ZOO-a u vezi s člankom 223. ZPP-a.

8. Takva odluka prvostupanjskog suda djelomično je pravilna i zakonita, a dijelom to nije, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuju žalitelji. Protivno žalbama stranaka, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuju iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Sam tužitelj žalbom određeno ne ukazuje na počinjenje spomenutih povreda pa njegove navode ovaj sud nije mogao ni ispitati. Također, protivno žalbi tuženika, o odlučnim činjenicama u pogledu nastanka štetnog događaja ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Okolnosti prekršajnog kažnjavanja tužitelja i podaci iz izvješća o izvršenom prekršaju i zapisniku o očevidu (u postupku nije utvrđeno je li prekršajno kažnjen i EE protiv kojeg je prema podacima iz izvješća o izvršenom prekršaju i zapisniku o očevidu također podneseno izvješće o izvršenom prekršaju 30. siječnja 2017.), cijeneći građanskopravnu odgovornost koja se razmatra u ovoj pravnoj stvari, ne znače da u štetnom događaju takve građanskopravne (su)odgovornosti osiguranika tuženika, time i tuženika, nije bilo, a kako je i utvrđena ovom odlukom. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Protivno žalbama, prvostupanjski sud je, cijeneći nesporne činjenice, ali i ocjenom izvedenih dokaza, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, potpuno i pravilno utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je do naleta vozila osiguranika tuženika na tužitelja došlo u prometnoj nezgodi 30. siječnja 2017., u kojoj je tužitelj sudjelovao kao pješak, a osiguranik tuženika EE, kao vozač kombi vozila registarske oznake [registarska oznaka], koji je vozio unatrag, dok je tužitelj prelazio kolnik na mjestu na kojem nije bilo prijelaza za pješake;

- da je prema CD snimku prometne nezgode tužitelj u trenutku prelaska kolnika pogledao ulijevo u smjeru kretanja vozila za taj pravac, ali nije pogledao udesno, dok se kombi vraćao unatrag (išao u „rikverc“) s uključenim pokazivačima smjera (sva četiri pokazivača na vozilu) i takvim kretanjem naletio na tužitelja u prvoj traci, bez kočenja ili usporavanja;

- da je tuženik tužitelju na ime naknade štete u isplatio iznos od 424,71 eura;

- da je prema nalazu vještaka prometne struke AE teretno vozilo osiguranika tuženika pri vožnji unatrag (od juga prema sjeveru), dolazeći tužitelju s desne strane, naletjelo na njega dok je prelazio kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, krećući se u odnosu na teretno vozilo osiguranika tuženika s desna na lijevo (od zapada prema istoku); da je prvi kontakt uspostavljen između stražnjih desnih vrata tovarnog prostora vozila i desnog ramena tužitelja, a potom je tužitelj odbačen lijevo, pri čemu je pao na leđa i zadobio ozljede glave; da se mjesto naleta nalazilo oko 5 m južnije od početka traga kočenja teretnog vozila osiguranika tuženika (po dužini kolnika) i oko 1,5 do 1,7 m od zapadnog ruba kolnika (po širini kolnika), a naletna brzina teretnog vozila iznosila je oko 22,4 km/h; da je u trenutku stupanja tužitelja na kolnik teretno vozilo osiguranika tuženika bilo udaljeno oko 6,8 m od mjesta naleta; da je vozač teretnog vozila, osiguranik tuženika, prilikom vožnje unatrag u desnom bočnom retrovizoru mogao vidjeti trenutak stupanja tužitelja na kolnik (da je pratio stanje na tom retrovizoru) i na raspoloživom putu od oko 6,8 m je radnjom intenzivnog kočenja zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, pri svim brzinama kretanja vozila manjim od 22 km/h, a da je tužitelj, da je prije stupanja s nogostupa na kolnik pogledao u desnu stranu, mogao vidjeti teretno vozilo osiguranika tuženika na udaljenosti od oko 6,8 m od mjesta naleta pa bi odustajanjem od radnje prelaska kolnika i propuštanjem teretnog vozila osiguranika tuženika da prođe kolnikom također bio izbjegnut štetni događaj; da je na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim znakom na 50 km/h;

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka UE tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave, ranu zatiljnog dijela glave i natučenje desnog ramena, s time da je liječenje trajalo do 22. ožujka 2017.; da je rana na glavi kirurški obrađena, a konci su mu odstranjeni na pregledu njegovog liječnika 9. veljače 2017.; da zadobivene ozljede u štetnom događaju nisu bile takve naravi da bi ostavile trajne posljedice pa kod tužitelja ne postoji smanjenje životne aktivnosti zbog zadobivenih ozljeda, trpio je strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni jakog intenziteta 1-2 dana, srednjeg oko 4-5 dana i manjeg oko mjesec dana, bol jakog intenziteta oko 2-3 dana, srednjeg oko 5-6 dana, a manjeg još oko 5 tjedana te mu je tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od 10 dana 2 sata na dan zbog mirovanja satnica (pri čemu NKV radnika iznosi oko 3,98 eura), a potom još 2 tjedna, tri puta tjedno po 2 sata, zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.

11. Utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da je dijelom nesporno, a u preostalom dijelu proizlazi iz pravilno ocijenjenih provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, a u skladu s njihovim sadržajem. Sama visina odmjerene naknade imovinske i neimovinske štete više nije sporna, ali je i nadalje sporna odgovornost stranaka za nastanak štetnog događaja.

12. Ocjena je ovog suda kako je prvostupanjski sud, cijeneći utvrđeno odlučno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši o odgovornosti stranaka za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20% na strani tužitelja i 80 % na strani tuženika. Naime, s obzirom na postupanja stranaka prilikom nastanka štetnog događaja, a koja imaju značaj kršenja odredbi ZSPC-a (tužitelj prije stupanja s nogostupa na kolnik nije pogledao u desnu stranu, a da je to učinio vidio bi teretno vozilo osiguranika tuženika na udaljenosti od oko 6,8 m od mjesta naleta pa bi mogao odustati od prelaska kolnika i propustiti teretno vozilo osiguranika tuženika pa do štetnog događaja ne bi došlo, čime je postupio protivno odredbi čl. 129. st. 1. ZSPC- a, ne uvjerivši se da radnju prelaska kolnika može učiniti na siguran način, a osiguranik tuženika je, kao vozač teretnog vozila, prilikom vožnje unatrag započeo takvu radnju ne uvjerivši se da je može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći računa o položaju vozila, smjeru i brzini kretanja, iako je u desnom bočnom retrovizoru mogao vidjeti trenutak stupanja tužitelja na kolnik te na putu od oko 6,8 m i radnjom intenzivnog kočenja zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na tužitelja, čime je postupio protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a, počeo je radnju vožnje unatrag, dovodeći u opasnost druge sudionike u prometu), ocjena je ovog suda kako su stranke (tužitelj i osiguranik tuženika) odgovorne za nastanak štetnog događaja i to tužitelj sa 40%, a tuženik sa 60%, time i za njegove štetne posljedice. Obojica su kršenjem prometnih propisa doveli do nastanka prometne nezgode, a postupanje po propisima omogućilo bi izbjegavanje prometne nezgode. Međutim, osiguranik tuženika je upravljao motornim vozilom (teretnim) koje je opasna stvar, kretao se njime unatrag (koja radnja je uvijek opasnija od kretanja unaprijed jer uobičajeno podrazumijeva manju preglednost kretanja, pogotovo kod teretnog vozila koje je veće, kao u konkretnom slučaju), što po ocjeni ovog suda ipak govori o njegovoj većoj odgovornosti za nastanak štetnog događaja, što je ovaj sud uzeo u obzir razmatrajući omjer odgovornosti stranaka za štetni događaj.

12.1. Zbog navedenog u toč. 11. valjalo je prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti toč. I. presude, dosuđenjem naknade štete cijeneći novi utvrđeni omjer uspjeha stranaka u postupku, odnosno posljedično odbiti žalbu tužitelja i potvrditi toč. II. presude.

13. Slijedom navedenog, kako sama visina odmjerene naknade štete više nije sporna, tužitelj, cijeneći utvrđeni omjer odgovornosti sudionika nezgode u nastaloj šteti, nakon oduzimanja plaćenog iznosa (nespornih 424,71 eura), ima pravo od tuženika tražiti isplatu daljnjeg iznosa od 714,08 eura, dok je u preostalom dijelu od 379,55 eura odbijen njegov daljnji zahtjev za isplatu naknade štete, kao u toč. I. ove presude, sve prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a. Posljedično (cijeneći navedeno i u toč. 12. i 12.1. ove presude) je odbijena žalba tužitelja i potvrđena toč. II. presude prvostupanjskog suda, prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, kao u toč. II. ove presude.

14. Prvostupanjski sud je, slijedom navedenog, pogrešno odlučio i o troškovima postupka. Naime, cijeneći uspjeh u postupku po osnovi (tužitelj 60% prema 40% uspjeha tuženika) i po visini (48% tužitelja prema 52% tuženika), ukupan uspjeh tužitelja iznosi 8% pa mu je troškove (osim iznosa medicinskog vještačenja koji mu je dosuđen u cijelosti) valjalo odmjeriti cijeneći taj uspjeh, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (1.459,95 eura) i mjerodavne odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023., dalje: Tarifa).

14.1. Tužitelj je u pravu kako mu je sud trebao priznati i zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9/3 Tarife 50 bodova. Tuženiku također, na što osnovano i on ukazuje, pogrešno nije dosuđen trošak prometnog vještačenja kojeg je platio, neovisno o ishodu postupka, prema odredbi čl. 156. st. 1. ZPP- a jer je na taj način dokazao suodgovornost tužitelja (koju je osporavao) pa je time izvođenje tog dokaza bilo potrebno, a tuženik ga je zatražio. Zato je tuženiku priznat taj trošak u traženom i plaćenom iznosu od 350,00 eura.

14.2. Tuženik je u pravu kada tvrdi kako je sud pogrešno tužitelju priznao potrebnima radnje izvršene po punomoćniku za sastav podnesaka od 2.8.2021., 12.4.2024. i 2.1.2025. jer se ne radi o potrebnim podnescima, budući da se njima sud požuruje u postupanju, odnosno potonjim se ponavljaju već izneseni navodi tijekom postupka. Nepotrebni su bili i troškovi sastava podnesaka tužitelja od 29.12.2021. jer je plaćanje predujma doista mogao provjeriti i sam sud. Protivno žalbi tuženika, preostali su podnesci tužitelja bili potrebni i pravilno su odmjereni po prvostupanjskom sudu.

15. Slijedom navedenog, tužitelju (uz dodatno priznati trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu odluke po Tbr. 9/3 od 50 bodova) za zastupanje po Tarifi pripada 1.725 bodova (3.450,00 eura), odnosno cijeneći uspjeh u postupku od 8% 276,00 eura, a uz preostale pravilno utvrđene i odmjerene troškove koji su mu nastali (trošak medicinskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 199,08 eura) i sudskih pristojbi razmjerno uspjehu u postupku u iznosu od 9,55 eura, priznati mu troškovi u zbroju predstavljaju iznos od 404,76 eura. Budući da je tuženiku valjalo priznati, neovisno o ishodu postupka, trošak plaćenog prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, u konačnici tužitelju na ime troška pripada iznos od 54,63 eura.

16. Odluka o trošku (točka I. i III. presude) je zato preinačena u skladu s odredbom čl. 373. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 2., 156. st. 1. i 380. toč. 3. ZPP-a, kao u toč. III. ove presude.

17. Tuženik je sa žalbom uspio sa 34% pa mu pripada trošak žalbenog dijela postupka u tom omjeru i to prema Tbr. 10/1 Tarife u vezi s Tbr. 7/1, 93,75 bodova, što cijeneći vrijednost predmeta žalbe (1.093,63 eura) i PDV od 25% iznosi 79,68 eura, a uz priznat trošak sudske pristojbe, razmjerno uspjehu u žalbenom postupku u iznosu od 22,56 eura, ukupno 102,24 eura. U preostalom dijelu odbijen je njegov neosnovani zahtjev za naknadu troška žalbe.

17.1. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio, a dani odgovor na žalbu tužitelja nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku, sve prema odredbama čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a.

U Puli, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić