REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-1664/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Orešić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja HJ, tuženika osobno i punomoćnice tuženika, a po objavi presude dana 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 21. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristine Hukelj iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-138/2022 od dana 21. veljače 2022.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Posl.broj: Ovrv- 2/2022, od 21.02.2022. godine, kojim se nalaže tuženiku FJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], platiti tužitelju Gradu Zagrebu (OIB: 61817894937), Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, iznos od 9.099,36 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.01.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.02.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.03.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.04.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.05.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.06.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.07.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.08.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.09.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.10.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.11.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.12.2019.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.01.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.02.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.03.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.04.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.05.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.06.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.07.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.08.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.09.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.10.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.11.2020.g., do isplate

- na iznos od 379,14 € s kamatom tekućom od 06.12.2020.g., do isplate

a koje kamate se obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima

- kao i u dijelu o troškovima postupka u iznosu od 63,97 €, sa kamatom tekućom od 21.02.2022. godine, pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29.st.2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku FJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], platiti tužitelju Gradu Zagrebu (OIB: 61817894937), Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, prouzročeni trošak parničnog postupka s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužitelju Grad Zagreb, OIB: 61817894937, da tuženiku FJ OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 850,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 4. siječnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Kristini Hukelj u Zagrebu. Povodom tog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-138/2022 od 21. veljače 2022., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku 8 dana iznos od 68.558,64 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 481,99 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 21.1.2024. tužitelj je novčane iznose koje potražuje iskazao u valuti EUR, s tim da je u odnosu na zahtjev iz tužbe isti preinačio za 0,06 EUR. Navedenu preinaku je valjalo dopustiti sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne Novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, u daljnjem tekstu ZPP) jer sud smatra da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a do preinake tužbe je došlo zbog uvođenja valute EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj te primjene Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.) temeljem kojeg se preračunavanje vrši uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro je stoga preinaka tužbe dopuštena i odlučeno je kao u izreci rješenja .

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja koji kao takav nije Grad Zagreb u ovom postupku jer je iz izvatka poslovnih knjiga koji je priložen pobijanom rješenju o ovrsi razvidno da su to poslovne knjige Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., Savska cesta 1, Zagreb, a koje društvo nije ovrhovoditelj u ovom postupku. Iz izvatka poslovnih knjiga je razvidno da konkretna isprava ne sadržava sve elemente propisane čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona, a koje mora sadržavati da bi se moglo raditi o vjerodostojnoj ispravi na temelju koje bi se moglo donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Apsolutno nije razvidan predmet novčane obveze kao takve jer ovršenik, javni bilježnik niti bilo koja treća osoba ne zna niti mora znati što Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. knjiži vrstom knjiženja „110“ sa opisom „red zaduž.“ ili što je „vrsta knjiženja 110“ ili koji je to dokument broj: „190002115“ ili „190004644“. Osporava se i dospjelost predmetnih zaduženja jer, primjerice, novčano potraživanje za „uslugu“ (ili ono za što ovrhovoditelj zadužuje ovršenika) ispostavljeno 8.8.2020 ne može biti dospjelo 5.8.2020. Ovaj red datuma iz izvatka iz poslovnih knjiga navodi se egzemplifikativno, ali osporavaju se i ostali datumi dospijeća (istom logikom i analogijom) i tijek zakonskih zateznih kamata. Obzirom da nije jasno što je izdavatelj poslovnih knjiga knjižio s navedenim datumima dospijeća, na kojoj pravnoj osnovi ovrhovoditelj (niti izdavatelj izvatka iz poslovnih knjiga) zasniva svoje potraživanje, ističe se, opreza radi i prigovor zastare. Ovršenik osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, pasivnu legitimaciju ovršenika, osnov i visinu potraživanja ovrhovoditelja i ponovno ističe da iz izvoda poslovnih knjiga koja je dostavljena uz prijedlog uz ovrhu nije jasna osnova potraživanja ovrhovoditelja, a osporavaju se ujedno i troškovi ovršnog postupka kako su određeni u pobijanom rješenju. Koliko je ovršeniku poznato, adresa [adresa] u [adresa] uopće ne postoji, a upravo je ta adresa navedena na izvatku iz poslovnih knjiga pa nije jasno što je na nepostojećoj adresi ovrhovoditelj ili izdavatelj izvadaka iz poslovnih knjiga mogao pružiti kao uslugu (ili nešto drugo?) ovršeniku. Predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage i provede sudski postupak.

2.1. Kasnije tijekom postupka još navodi da tužitelj nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao da je za utuženo razdoblje tuženik bio u posjedu niti to može učiniti. Osobito se ističe kako zapisnici na koje se u toč. 3 . podneska od 21.2.2024. poziva tužitelj ne odnose na utuženo razdoblje kako je iste potpisao samo službenik (zaposlenik) tužitelja i kako iz njih proizlazi da je prostor prazan.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1664/2022-2 od 24. kolovoza 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga od 9.07.2021. (list 19 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 50-53, 54-57 spisa), Odluku o sastavu Gradske skupštine od 20.4.1963. (list 58-60), Uredbu o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu iz 1997. (list 62-63), dopis tužitelja od 13.9.2023. (list 65-67 spisa), zapisnik od 22.3.2017. (list 68), zapisnik od 8.1.2018. (list 69), dopis tužitelja od 12.1.2018. (list 70 spisa), Izvadak iz sudskog registra (list 71-73 spisa), dopis GSKG od 30.3.2021. (list 74 spisa), Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (list 76-81), izvršio uvid u spis Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove , uvid u spise ovog suda posl. broj Ps-2581/18 i Povrv-4015/21, proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠJ i JJ (list 263-264 spisa) i saslušanjem tuženika kao stranke (list 265-266 spisa), izvršio uvid u rješenje od 10.10.2024. (list 271-279 spisa) i izvadak iz zemljišnih knjiga od 12.3.2026. (list 269-270 spisa).

4.1. Iako su rješenje od 10.10.2024. (list 271-279 spisa) i izvadak iz zemljišnih knjiga od 12.3.2026. (list 269-270 spisa) dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je te dokaze uzeo u obzir jer s obzirom na nadnevak tih isprava (isprave sačinjene nakon zaključenja prethodnog postupka) smatra da te dokaze tuženik bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st.2. ZPP).

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Među strankama nije sporna visina naknade za korištenje poslovnog prostora koju je tužitelj obračunao u razdoblju za koje ju potražuje (list 266). Sporna je aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija jer tuženik tvrdi da u utuženom razdoblju nije bio korisnik predmetnog poslovnog prostora niti je bio u posjedu istoga. Sporno je dospijeće potraživanja tužitelja te osnova potraživanja. Sporno je da li je potraživanje tužitelja u zastari.

7. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja na ime naknade za korištenje 1/2 dijela poslovnog prostora u [adresa] u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2020., a koji temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi da je tuženik u utuženom razdoblju bespravno koristio njegov poslovni prostor te da tužitelju za korištenje poslovnog prostora nije platio naknadu.

8. Prvenstveno valja reći da iako tužitelj naknadu koristi za uporabu tuđe nekretnine potražuje temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), u konkretnom slučaju se primjenjuju odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP). Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. , koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP prema kojima je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje. Odredbom čl. 164. st. 1. ZVDSP propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Dok je odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

9. Radi odluke o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak od 8.11.2019. i 21.2.2024. za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] iz kojeg proizlazi da je nekretnina u A1 uknjižena u ½ dijela kao općenarodna imovina te je kao organ upravljanja navedena stambena uprava NO-A općine Donji Grad, Zagreb, te u ½ dijela društveno vlasništvo koji upis vrijedi za sve udjele na B listu (vlastovnici).

10. Iz Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko - pravne poslove, Sektora za imovinsko-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, KLASA: UP/I-942-01/10-13/16, URBROJ: 251-04-51-1/001-24-67 od 10. listopada 2024. proizlazi da se poslovni prostor na I. katu i prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 151,75 m2, vraća u vlasništvo PJ te je obveznik naknade (vraćanja) Grad Zagreb.

11. Iz zemljišnoknjižnog izvatka od 12.3.2026. proizlazi da je kao vlasnik nekretnine označene kao etažno vlasništvo (E-21): 21. suvlasnički dio s neodređenim omjerom č.k.br. 2617 [adresa] ukupne površine 945 m2, s kojim suvlasničkim dijelom je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to: poslovni prostor na I. katu i prizemlju dvorišne zgrade površine 151,75 m 2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih vlasnika, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu LJ u cijelosti.

12. Prema odredbi čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine br. 125/2011, 64/2015, dalje ZZKPP) Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka. Prema odredbi čl. 13. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, dalje Zakon o naknadi) obveznik naknade u naravi je fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se na temelju ovoga Zakona daje prijašnjem vlasniku, ako tim Zakonom za određenu imovinu nije drukčije propisano. Prema tome Grad Zagreb je kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo RH ili treće fizičke osobe (tako i VSRH u odluci broj Rev 1134/2021-2 od 25. listopada 2022., Žs u Rijeci u Gž-1839/2018-2 od 22.2.2019.). Iz navedenog slijedi da je za utuženo razdoblje (od siječnja 2019. do prosinca 2020.) tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu naknade za bespravno korištenje predmetnog poslovnog prostora jer je nekretnina rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektora za imovinsko- pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, KLASA: UP/I-942-01/10-13/16, URBROJ: 251-04-51-1/001-24-67 od 10. listopada 2024. (dakle nakon utuženog razdoblja), a koje je pravomoćno s 18.12.2024. vraćena u vlasništvo PJ. Na navedeno nije od utjecaja ni to što je u izvatku iz poslovnih knjiga pored tužitelja naznačeno i Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. Stoga je prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut po tuženiku ocijenjen kao neosnovan.

12.1. Upravo iz navedenih razloga, posebice imajući u vidu da je nekretnina LJ vraćena u vlasništvo rješenjem od 10. listopada 2024. (dakle nakon utuženog razdoblja), a koje je pravomoćno s 18.12.2024., ovaj sud nije proveo po tuženiku daljnje predložene dokaze-da se tužitelj izričito očituje da li je nekretnina navedena u zemljišnoknjižnom izvatku od 12.3.2026. koji je tužitelj predao na zadnje održanoj glavnoj raspravi predmetna nekretnina, da se pozove tužitelja da dostavi zapisnik o primopredaji posjeda gosp. LJ te da se sasluša LJ kao svjedok jer su ti dokazni prijedlozi irelevantni u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navedeni dokazi bi bili relevantni da tužitelj kojim slučajem potražuje naknadu za razdoblje nakon kojeg je upravni postupak radi povrata oduzete imovine pravomoćno okončan (dakle nakon 18.12.2024.).

13. Radi utvrđivanja osnove tužbenog zahtjeva na isplatu koristi od posjedovanja tuđe nekretnine, odnosno radi utvrđenja poštenja tuženikova posjeda, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠJ i JJ, saslušanjem tuženika kao stranke te je izvršio uvid u spis ovog suda Ps-251/2018 i u dokumentaciju koja prileži spisu.

14. Iz Ugovora o Zakupu poslovnog prostora od 28. svibnja 1999. proizlazi da je tužitelj Grad Zagreb zaključio sa poduzećem Tescom d.o.o. [adresa], ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], a koji se poslovni prostor sastoji od 12 prostorija na I katu i prizemlju dvorišne zgrade u ukupnoj površini od 151,75 m 2, da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, da je ugovorena visina zakupnine od 5.918,57 kn mjesečno te da je ugovor za poduzeće Tescom d.o.o. potpisao tadašnji direktor ČJ.

15. Uvidom u spis ovog suda broj Ps-251/18 utvrđeno je da je postupak pokrenut povodom tužbe Grada Zagreba protiv ovdje tuženika FJ radi iseljenja iz poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 151,75 m2 (list 121-244 spisa), a postupak je u vrijeme vršenja uvida u spis bio u tijeku.

16. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra razvidno je da je nakon ČJ, direktor društva Tescom d.o.o. bio FJ sve do otvaranja stečajnog postupka 2. svibnja 2017. te da je poduzeće Tescom d.o.o. nakon provedenog stečajnog postupka brisano iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-17/39778 od 10. studenog 2017.

17. Iz Zapisnika od 22. ožujka 2017. KLASA 372-05/12-003/18 proizlazi da je isti sastavljen povodom očevida poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 151,75 m 2, da su od prisutnih bili JJ kao službena osoba, koji se potpisao na zapisnik te ŠJ kao predstavnik stanara uz naznačeni broj mobitela, koji nije potpisao zapisnik uz napomenu službene osobe da g. ŠJ ne želi sačekati sastavljanje zapisnika jer mu se žuri na posao. U Zapisniku stoji da je očevidom konstatirano da se u dvorištu adrese [adresa] nalazi poslovni prostor u dnu dvorišta ravno, da su vrata u prostor zaključana, da je predstavnik stanara ŠJ zatečen ispred prostora te upućuje službenu osobu da se obrati g. FJ na mobilni tel. naveden u tom zapisniku te izjavljuje da je korisnik predmetnog prostora FJ, koji prostor se sastoji od prizemlja i kata sa internim stubištem.

18. Iz Zapisnika od 8. siječnja 2018. KLASA 372-05/12-003/18 proizlazi da je isti sastavljen povodom očevida poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 151,75 m2, da je od prisutnih bio JJ kao službena osoba, koji se potpisao na zapisnik. Dalje stoji da je očevidom utvrđeno da se predmetni poslovni prostor nalazi u dnu dvorišta ravno, da su vrata u prostor zaključana i da u vrijeme očevida nitko nije zatečen u prostoru. Dalje stoji da je predstavnica suvlasnika ulične zgrade [adresa] gđa F izjavila da se predmetnim prostorom koristi FJ, sin direktora Tescom d.o.o. (broj mobitela naveden u tom zapisniku). Gđa F ne želi potpisati izjavu na zapisnik jer nije predstavnica suvlasnika za zgradu [adresa] i upućuje službenu osobu da se obrati g. ŠJ, predstavniku suvlasnika koji nije zatečen na adresi u vrijeme očevida.

19. Iz iskaza svjedoka JJ proizlazi da je kod tužitelja zaposlen u Gradskom uredu za upravljanje imovinom i stanovanjem na radnom mjestu referent izvidnik od 5.3.2011. pa i danas. Uobičajeno postupanje kada je potrebno utvrditi tko se nalazi u posjedu prostora od Grada je da ja dobije nalog i postupa po tom nalogu u kojem je navedeno je li primjerice potrebno obaviti očevid, utvrditi korisnika, fotografirati, utvrditi strukturu prostora te uzeti izjave. Ukoliko nikoga ne zatekne na licu mjesta procedura je da proba otvoriti vrata sa svih strana, a ako je zaključano, pokuca ukoliko ne radi zvono, a ako nakon nekoliko minuta nitko ne otvara pokuša potražiti neposrednog susjeda ili predstavnika suvlasnika kako bi dobio potrebne informacije. Glede zapisnika iz ožujka 2017. i siječnja 2018., a koje je sastavio navodi da nije nikoga zatekao u predmetnom poslovnom prostoru pa se je krenuo raspitivati. U jednom od zapisnika se raspitivao kod predstavnika suvlasnika, a u drugom kod predstavnice suvlasnika iz ulične zgrade koja mu je dala izjavu, ali ju nije htjela potpisati jer u njezinoj ingerenciji nije dvorišni objekt. Na pitanje da li je ikada zatekao FJ u tom prostoru, odgovara kako ne zna, ali u slučajevima navedenim u zapisniku nije zatekao. Na pitanje da li uvijek sačinjava zapisnik kada ide u terensku provjeru, odgovara kako je to točno. Na pitanje da li ima još djelatnika tuženika koji vrše terensku provjeru, odgovara kako da, trenutno ih je troje. Na pitanje da li on ili tužitelj ikada pisanim putem traže od predstavnika suvlasnika tko je u posjedu prostora, odgovara kako on to ne čini, a za druge mu to nije poznato. Na pitanje da li u istom dvorištu postoje i drugi prostori za koje je trebao raditi terenski izvid, odgovara kako ne zna, moguće je da postoje.

19.1. Sud prihvaća iskaz svjedoka u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, tim više jer je taj iskaz suglasan sadržaju zapisnika od 22. ožujka 2017. i 8. siječnja 2018. pa sadržaj iskaza navedenog svjedoka nije ničim doveden u sumnju.

20. Iz iskaza svjedoka ŠJ proizlazi da se predmetni poslovni prostor nalazi u dvorišnoj zgradi na adresi [adresa] , a obuhvaća prizemlje, prvi i drugi kat. Najprije je u posjedu tog poslovnog prostora bio gosp. KJ, a potom otac od tuženika TJ koji je bio direktor odnosno vlasnik zapravo dviju tvrtki i to Teskom i Tektronik, a na tom poslovnom prostoru su bile i reklame od tih dviju tvrtki. ČJ je zapravo posjed tog poslovnog prostora kupio od KJ i on je bio u posjedu istog, ne može se izjasniti o kojem vremenskom razdoblju posjeda se radi. Svjedok je u tom poslovnom prostoru viđao gotovo svaki dan i TJ i njegovog sina , ovdje tuženika, ne može se izjasniti da li je tuženik bio u posjedu tog poslovnog prostora , ali ga ja tamo viđao. TJ je otišao u mirovinu, a FJ je nastavio taj posao, ne zna točno što je radio. Prostor je zatvoren možda jedno 8 godina, možda i više , tamo se ništa ne događa, nema provjetravanja prostorija niti otvaranja prozora, sve je zatvoreno. Misli da je prostor i 2019. i 2020. bio prazan. Navodi da je predstavnik stanara te stambene zgrade otprilike zadnjih 35 godina. Nije mu poznato kod koga je ključ od poslovnog prostora. Na toj adresi živi od 1965. Na pitanje da li je tuženik bio u posjedu tog prostora 2019. odnosno 2020., odgovara da ako je prostor bio prazan u to vrijeme, onda niti tuženik nije bio u posjedu istog. Na pitanje da li mu je tuženik ikada rekao zašto je napustio taj poslovni prostor, odgovara kako nije, ali da je vidio da tuženik iznosi stvari iz istog, ne zna kada je to točno bilo, misli da je bi lo prije korone. Na pitanje o kakvim stvarima se točno radilo, a koje je tuženik iznosio iz tog prostora, odgovara da je iznosio kompjutere, ormare, stolove, stolice, odnosno općenito uredsku opremu jer su oni u tom prostoru imali servis računala. Na pitanje da li su ga ikada iz Grada Zagreba, odnosno iz GSKG kao predstavnika suvlasnika zvali da pristupi u njihove prostorije te da dade izjavu tko je u posjedu tog poslovnog prostora, odgovara kako nisu. Pojašnjava da su ga iz GSKG kontaktirali telefonski vezano za to tko je u posjedu, a na što se on ogradio navodeći da nema tih informacija. Na pitanje da li su ga ikada tražili da se u pisanom obliku očituje o navedenom, odgovara kako nisu. Na pitanje da li je ikada na mjestu gdje se nalazi poslovni prostor potpisivao na zapisnike ili izjave, odgovara kako nije. Na pitanje da li u toj zgradi tuženik ima neki drugi poslovni prostor, odgovara kako u toj zgradi nema, ali ima u zgradi na kbr. 41/2, to je prednja zgrada, a taj prostor iznajmljuje. Na pitanje da li viđa nekoga u tom poslovnom prostoru u zadnjih 10-11 godina, odgovara kako u prostoru ne viđa nikoga, ali ljudi hodaju po dvorištu i raspituju se za poslovne prostore. Nakon što su svjedoku pročitani navodi iz zapisnika od 22.3.2017., na pitanje da li su ti navodi točni, odgovara kako tu nema ništa sporno te kako misli da je FJ bio u posjedu tog prostora u ožujku 2017. Navodi da ne bi službenoj osobi izjavio nešto što nije istina.

20.1. Sud prihvaća iskaz svjedoka u pretežitom dijelu i u tom dijelu ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da se ne može se izjasniti da li je tuženik bio u posjedu tog poslovnog prostora jer je taj dio njegova iskaza u suprotnosti sa njegovim navodima, a nakon što su mu pročitani navodi iz zapisnika od 22.3.2017., kada na pitanje da li su ti navodi točni odgovara kako tu nema ništa sporno te kako misli da je FJ bio u posjedu tog prostora u ožujku 2017. te da ne bi službenoj osobi izjavio nešto što nije istina. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi vremensko razdoblje (broj godina) u kojem je prostor prazan, odnosno zatvoren, budući da najprije iskazuje da je prostor je zatvoren možda jedno 8 godina, možda i više, a potom na posebno pitanje da li viđa nekoga u tom poslovnom prostoru u zadnjih 10-11 godina, odgovara kako u prostoru ne viđa nikoga.

21. Iz iskaza tuženika proizlazi da se predmetni poslovni prostor nalazi u dvorišnoj zgradi na adresi [adresa] i obuhvaća prizemlje i prvi kat. Njegov otac je još 1994. ušao u posjed nekretnine, i to na način da je zapravo pravo na posjed te nekretnine otkupio od gosp. KJ s kojim je ranije imao zajednički obrt. Taj obrt se zvao Tesju pa je kasnije preimenovan u Tescom d.o.o. odnosno postao je tvrtka. KJ je osim i iz posjeda, izašao i iz zajedničkog obrta. U jednom trenutku u tu priču se upleo Grad Zagreb te je došao sa Ugovorom o zakupu tvrtki Tescom d.o.o. pa je sa Gradom ta tvrtka sklopila ugovor o zakupu, ne sjeća se točno kada je to bilo, ali je ta priča oko zakupa bila aktualna do otvaranja stečaja nad tvrtkom, a to je bilo 2017., s tim da je tvrtka još 2015. završila u blokadi. Oni su u proljeće 2017. iznijeli sve stvari iz tog poslovnog prostora te su ga napustili, a u proljeće 2017. proveden je i okončan jednostavni stečaj nad tom tvrtkom. Tuženik Gradu Zagrebu nije predao ključeve od predmetnog poslovnog prostora, ali ih je nazvao i razgovarao te obavijestio o tome da napuštaju posjed jer nije znao što da radi, a i stečajni upravitelj ga je to tražio. Bili su svjesni da gosp. LJ vodi postupak povrata nekretnine, a paralelno je njegov otac vodio postupke povrata glede te iste nekretnine. Kada ga se pita tko je bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora 2019. i 2020. odgovara da nitko nije bio u posjedu to vrijeme. Nije mu poznato niti gdje su ključevi. Osnivač tvrtke Tescom j d.o.o. e bio njegov otac, a kada je on otišao u mirovinu, ne sjeća se kada je to bilo, postao je direktor te tvrtke, a nakon toga zakonski zastupnik je bio stečajni upravitelj. Na pitanje da li mu je Grad Zagreb saopćio neki termin za sastavljanje zapisnika o preuzimanju poslovnog prostora , a nakon što ih je kontaktirao da napušta posjed, tuženik odgovara kako nije , ali su bili upoznati sa time da se napušta posjed poslovnog prostora. Na pitanje u da li mu je poznato da bi se ti ključevi od poslovnog prostora koristili u nekom drugom postupku, tuženik odgovara kako su se koristili u postupku povrata nekretnine i to za potrebe vještačenja, a pojašnjava da ne zna tko je dao ključeve kako bi se moglo ući u poslovni prostor, ali navodi da su ključeve imali i tužitelj, tuženik i njegov otac te odvjetnik od gosp. LJ. Na pitanje da li je sve stvari uzeo iz poslovnog prostora prilikom napuštanja posjeda istog, odgovara kako jest, kako je možda ostalo nešto smeća. Na pitanje da li je skinuo tablu od tvrtke nakon stečaja, odgovara kako jest i to prije. Na pitanje da li je njega ikada itko legitimirao u tom prostoru kao posjednik, odgovara kako nije. Na pitanje da li je tijekom 2019. i 2020. na bilo koji način koristio taj prostor, odgovara kako nije.

20.1. Sud prihvaća iskaz tuženika u pretežitom dijelu i u tom dijelu ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim. Sud ne prihvaća iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi vremensko razdoblje napuštanja posjeda poslovnog prostora, odnosno da su u proljeće 2017. iznijeli sve stvari iz tog poslovnog prostora te ga napustili jer taj navod, da se radi upravo o proljeću 2017., osim paušalnih tvrdnji tuženika, nije ničim dokazan, no sud prihvaća navod tuženika da su on i njegov otac iznijeli sve stvari iz tog poslovnog prostora te ga napustili, iako nije utvrđeno kada je to bilo. Da je poslovni prostor dulji niz godina prazan, proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠJ. Sud ne prihvaća iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je nazvao tužitelja te ga obavijestio o tome da napuštaju posjed jer taj navod, osim paušalnih tvrdnji tuženika, nije ničim dokazan.

21. Dakle, na osnovu provedenih dokaza utvrđeno je da je ovdje tužitelj sa tvrtkom Tescom d.o.o. [adresa] dana 28. svibnja 1999. zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], a koji se poslovni prostor sastoji od 12 prostorija na I katu i prizemlju dvorišne zgrade u ukupnoj površini od 151,75 m2, da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, da je ugovorena visina zakupnine od 5.918,57 kn mjesečno te da je ugovor za tvrtku Tescom d.o.o. potpisao tadašnji direktor ČJ. Utvrđeno je i da je nakon ČJ, direktor društva Tescom d.o.o. bio FJ sve do otvaranja stečajnog postupka 2. svibnja 2017. te da je poduzeće Tescom d.o.o., nakon provedenog stečajnog postupka brisano iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-17/39778 od 10. studenog 2017. Utvrđeno je da je ČJ otac FJ. Utvrđeno je da je tvrtka Tescom d.o.o. obavljala poslovnu djelatnost u navedenom poslovnom prostoru te je točno neutvrđenog dana ta tvrtka napustila posjed poslovnog prostora. Utvrđeno je i da niti tuženik niti njegov otac nisu predali ključeve od predmetnog poslovnog prostora tužitelju. Utvrđeno je i da je predmetna nekretnina LJ vraćena u vlasništvo rješenjem od 10. listopada 2024. u postupku povrata oduzete imovine.

22. Na temelju prethodno iznesenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje da niti iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka ne proizlazi, niti ima mjesta zaključku, da je upravo tuženik FJ u utuženom razdoblju (od siječnja 2019. do prosinca 2020.) bio posjednik predmetnog poslovnog prostora, odnosno da bi tuženik taj poslovni prostor u utuženom razdoblju na bilo koji način koristio. Okolnost da je u zapisniku od 22. ožujka 2017. sastavljenom po službenoj osobi tužitelja JJ povodom očevida predmetnog poslovnog prostora navedeno da je predstavnik stanara ŠJ zatečen ispred prostora te da upućuje službenu osobu da se obrati g. FJ na mobilni tel. naveden u tom zapisniku te izjavljuje da je korisnik predmetnog prostora FJ, sama po sebi, a niti uz ostale po ovom sudu izvedene dokaze, suprotno tvrdnjama tužitelja nije dokaz da bi tuženik upravo u utuženom razdoblju (od siječnja 2019. do prosinca 2020.) na bilo koji način koristio predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju. Pritom valja ukazati kako je navedeni zapisnik sastavljen 22. ožujka 2017., dakle skoro dvije godine prije prvog utuženog mjeseca za naknadu (siječanj 2019.) pa takav zapisnik (sastavljen gotovo dvije godine prije početka utuženog razdoblja , odnosno gotovo tri godine prije kraja utuženog razdoblja) ne može dokaz da je tuženik upravo u tuženom razdoblju (od siječnja 2019. do prosinca 2020.) bio posjednik predmetnog poslovnog prostora, odnosno da bi tuženik taj poslovni prostor upravo u utuženom razdoblju na bilo koji način koristio. Okolnost da je u zapisniku od 8. siječnja 2018. sastavljenom po službenoj osobi tužitelja JJ povodom očevida predmetnog poslovnog prostora navedeno da je predstavnica suvlasnika ulične zgrade [adresa] gđa F izjavila da se predmetnim prostorom koristi FJ, sin direktora Tescom d.o.o. (broj mobitela naveden u zapisniku) te da navedena ne želi potpisati izjavu na zapisnik jer nije predstavnica suvlasnika za zgradu [adresa] i da upućuje službenu osobu da se obrati g. ŠJ, predstavniku suvlasnika koji nije zatečen na adresi u vrijeme očevida , sama po sebi, a niti uz ostale po ovom sudu izvedene dokaze, suprotno tvrdnjama tužitelja nije dokaz da bi tuženik upravo u utuženom razdoblju (od siječnja 2019. do prosinca 2020.) na bilo koji način koristio predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju. Pritom valja ukazati kako je navedeni zapisnik sastavljen 8. siječnja 2018., dakle godinu dana prije prvog utuženog mjeseca za naknadu (siječanj 2019.) pa takav zapisnik (sastavljen godinu dana prije početka utuženog razdoblja , odnosno gotovo dvije godine prije kraja utuženog razdoblja) ne može dokaz da je tuženik upravo u tuženom razdoblju (od siječnja 2019. do prosinca 2020.) bio posjednik predmetnog poslovnog prostora, odnosno da bi tuženik taj poslovni prostor upravo u utuženom razdoblju na bilo koji način koristio. Tuženik je za potrebe ovog postupka trebao sačiniti nove zapisnike sastavljene po službenoj osobi, a u kojima bi se konstatiralo tko je korisnik predmetnog poslovnog prostora u 20149. i 2020. godini. Valja napomenuti kako niti iz iskaza saslušanih svjedoka, kao niti iz iskaza tuženika ne proizlazi da bi tuženik upravo u tuženom razdoblju (od siječnja 2019. do prosinca 2020.) bio posjednik predmetnog poslovnog prostora, odnosno da bi tuženik taj poslovni prostor upravo u utuženom razdoblju na bilo koji način koristio. Činjenica da prijeporni poslovni prostor nije zapisnički predan natrag u posjed tužitelju te da tužitelju nisu predani ključevi od istog nije sama po sebi dovoljna za zaključak da je tuženik upravo u utuženom razdoblju bio u posjedu predmetnog prostora ili da je isti na bilo koji način koristio. Okolnost da je u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv- 4015/2021 koji se između istih stranaka vodi s iste činjenične i pravne osnove, ali za drugo utuženo razdoblje donesena presuda poslovni broj Povrv-4015/2021 od 25. travnja 2025. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja nije od utjecaja na utvrđenja i odluku suda u ovom postupku jer se, kako je to već navedeno, postupak u tom predmetu vodio za drugo utuženo razdoblje (studeni 2017. do prosinac 2018.), a sud je u navedenoj odluci odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, utemeljio, između ostalog, i na spomenutim zapisnicima od 22. ožujka 2017. i 8. siječnja 2018., a koji s obzirom da značajan vremenski razmak između dana njihova sastavljanja i utuženog razdoblja u ovom postupku ne mogu biti dokaz da je tuženik upravo u utuženom razdoblju koristio predmetnu nekretninu. Slijedom navedenog, iako je tužitelj utvrđen kao predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, utvrđen je osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika, odnosno nije utvrđeno da bi tuženik na bilo koji način koristio predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju, odnosno bio u posjedu iste, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao u točki II. izreke ove presude.

23. Imajući u vidu da je u tijeku postupka, podneskom od 21. siječnja 2024. tužitelj preinačio tužbeni zahtjev u odnosu na sadržaj prijedloga za ovrhu, sada tužbe, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi suda te odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP. Tuženiku je priznat trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 4.06.2024., 12.03.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tužen iku je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 EUR (koliko je zatraženo). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

24.1. Nije mu priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer na to ročište nije pristupio. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2026

Sutkinja:

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu 137,44 EUR

2. tuženiku po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi-137,44 EUR