REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

P-2310/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, Maksimirska 81, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5.2. Ugovora o kreditu broj: 306-103/2008 sklopljenog dana 06.03.2008. godine između MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Hypo AlpeAdria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedancijelihpedeset posto) iznosa kredita.“

II. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos od 1.049,27 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 27. ožujka 2008. godine do isplate po stopi koja je:

-do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

-od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

-od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, naknaditi tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, parnični trošak u iznosu od 831,39 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. travnja 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 285,18 EUR.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 91,98 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. listopada 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su MS kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Hypo Alpe- AdriaBank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditor s druge strane dana 6. ožujka 2008. sklopili Ugovor o kreditu, broj: 306- 103/2008 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), da je u članku 5.2. Ugovora o kreditu ugovoreno naplaćivanje naknade i to kako slijedi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedancijelihpdeset posto) iznosa kredita.“, da je predmetna naknada od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 1141,25 EUR, i to zaključno sa danom 01. travnja 2008. godine, da se radi o tipskom i adhezijskom Ugovoru o kreditu, na čiji sadržaj korisnik kredita nije imao, a niti je mogao imati bilo kakvog utjecaja, pa tako niti na sadržaj predmetne ugovorne odredbe, da je navedena ugovorna odredba netransparentna, nepoštena, nezakonita i ništetna, da tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije informirao korisnika kredita koji bi eventualni stvarni troškovi bili obuhvaćeni predmetnom naknadom i razlozi koji bi eventualno opravdavali naplaćivanje takve naknade, da je navedena naknada ustegnuta od samog iznosa kredita, pa je korisnik kredita na kraju tuženiku morao plaćati i kamate na istu te da je time dodatno narušena već postojeća znatna neravnoteža u pravima i obvezama između ugovornih stranaka, na štetu korisnika kredita. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj traži utvrđenje ništetnosti navedene odredbe čl. 5. 2. Ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 1.141,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 01. travnja 2028, dok konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 1.049,27 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2028.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome osporio osnovu tužbenog zahtjeva, naveo je da je po predmetnom Ugovoru o kreditu naplaćena naknada za obradu kredita dana 26. ožujka 2008. ( prema potvrdi na listu 478 spisa) u iznosu od 1.049,27 eur, te kako smatra da je tuženik imao pravo naplatiti navedenu naknadu, da je predmetna odredba o naknadi nesporno napisana tako d daje mogućnost korisniku kredita da sagleda sve učinke sklapanja ugovora o kreditu pa tako i činjenicu da će prilikom isplate biti naplaćena naknada u visini od 1,50 % , a koji iznos predstavlja cijenu predmetnog kredita jer tuženik pruža usluge kreditiranja za koju je cijena određena ugovorenom kamatom i uslugu obrade kredita za koju je cijena određena naknadom za obradu kredita, tako da su troškovi obrade kredita jasno definirani, da ugovaranjem sporne naknade nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Prigovara tijeku zateznih kamata od dana plaćanja pa do isplate, jer tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio nesavjestan. ističe prigovor zastare.

3. Tužitelj je na ročištu 26. ožujka 2026. naveo da umjesto iznosa od 1.141,25 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 01. travnja 2008. godine do isplate, zahtijeva isplatu iznosa od 1.049,27, sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2008. godine pa do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o ustupu (list 7-11 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 13-367 spisa), obavijest o ustup (list 368 spisa), ugovor o kreditu (list 369-376 spisa), obavijest tuženiku (list 377 spisa), izvadak iz zapisnika s prve sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH, (list 389 spisa), presude raznih sudova (list 390-459 spisa), potvrdu o isplati (list 478 spisa), te je saslušan svjedok MS (list 479 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) te je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev osnovan.

6. Najprije valja reći da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu 26. ožujka 2026. tužitelj više nije zahtijevao isplatu iznosa od 1.141,25 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 01. travnja 2008. godine do isplate, već isplatu iznosa od 1.049,27 EUR-a, sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2008. godine pa do isplate. Tuženik, koji se prethodno upustio u raspravljanje, se nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja. Ovdje valja napomenuti kako tužiteljevo potraživanje zateznih kamata tekuće od 27. ožujka 2008. do isplate umjesto od 1. travnja 2008. godine pa do isplate ne predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva nego samo specifikaciju istog, budući tužitelj sve do dostavljanja potvrde o naplati naknade nije imao točna saznanja kada mu je predmetna naknada naplaćena.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5.2. Ugovora o kreditu i i prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu isplatu iznosa od 1.049,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. S obzirom na tuženikov prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora u iznosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, koji tuženik ističe pozivajući se na visinu naplaćene naknade u iznosu od 1.049,27 EUR, a ne u iznosu inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva od 1.141,25 EUR, sud je raspravnim rješenjem od 26. ožujka 2026. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.049,27 EUR, primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a na pripremnom ročištu 26. siječnja 2026. budući da se, u slučaju kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu i kada se zapravo radi o tzv. deklaratornom preambulu (prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva), vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, dakle, ovdje, prema iznosu 1.049,27 EUR, a što posredno proizlazi i iz odredbi čl. 35. i čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a.

8. Nije sporno da su pravni prednik tuženika MS sklopili Ugovor o kreditu.

9. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Čl. 2. Ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita stambeni kredit. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi ta nekretnina bila korištena u bilo kakve poslovne svrhe. Iz iskaza svjedoka MS proizlazi da je kredit podigla za kupnju stana za vlastite potrebe, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi suprotno. Prema tome, sud zaključuje da se ne radi o korištenju nekretnine za bilo kakve poslovne potrebe. Sud je prihvatio iskaz svjedoka MS jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s Ugovorom o kreditu koji je u spisu.

10. Uvidom u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je u čl. 5. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno naplaćivanje naknade i to kako slijedi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedancijelih5edesetposto) iznosa kredita.“

11. Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su MS i tužitelj sklopili taj Ugovor 8. lipnja 2023. Tim je Ugovorom ugovoreno da MS ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između MS i tuženika, i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

12. Tražbina iz Ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u Ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da su stranke učinile nespornom činjenicu da je tuženik naknadu za obradu kredita u iznosu od1.049,27 EUR naplatio od korisnika kredita dana 26. ožujka 2008.

13. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina koje je predmet Ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

14. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik MS. Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.

15. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

16. Svjedok MS je iskazala da nije imala ali da su joj u banci rekli da može podignuti kredit ali samo u švicarskim francima jer ni ona ni suprug nisu mogli biti nositelji kredita u eurima niti u kunama, da se radilo o ponuđenom kreditu uzmi ili ostavi, i nije imala mogućnosti pregovarati niti o jednoj odredbi tog ugovora jer joj tada banka ne bi odobrila kredit. Nije mogla pregovarati niti o odredbi koja se odnosi na naknadu odnosno troškove obrade kredita niti su joj djelatnici banke objasnili što se obračunava tom naknadom niti koliko će točno ona iznositi. Pročitala je tekst ugovora o kreditu ali pošto nije imala mogućnosti pregovaranja, nije ni pitala što znače jedine odredbe, a da predmetni stan koji je kupila kreditom koristi za vlastite potrebe, a što se tiče naknade od 1,50% navodi da je kredit išao direktno na račun vlasnika stana kojeg su ga kupili tako da ona te novce ni čula ni vidjela i nije posebno obratila pažnju na tu odredbu obzirom da je bilo uzmi ili ostavi.

17. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

18. Zbog toga sud utvrđuje da je odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita, ništetna sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Međutim, ništetnost te odredbe ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer Ugovor može opstati i bez te odredbe sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

19. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 5. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 1.049,27 EUR.

20. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za odobrenje kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020.).

21. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a tuženik je predmetni iznos stekao 26. ožujka 2008. godine, stoga tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od 27. ožujka 2008. godine. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna jer iz Ugovora o kreditu nije vidljivo od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji.. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

22. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

23. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu u trošak parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora od 1.049,27 EUR, valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: OT) u iznosu od 150,00 EUR, sastav podneska od 12 siječnja 2026. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 150,00 EUR, zastupanje na ročištu 9. veljače 2026. i 26. ožujka 2026. po Tbr. 9/1 OT u iznosu od po 150,00 EUR, svako, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR, što zajedno iznosi 675,00 EUR, trošak svjedoka MS u iznosu od 81,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 35,57 EUR koliko je i platio i na presudu u iznosu od 39,82 EUR, što sveukupno iznosi 831,39 EUR. Na taj iznos tužitelju teku i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. Slijedom toga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

24. Tužitelj je zatražio parnični trošak u iznosu od 1.116,57 eura, a kako mu je dosuđen trošak u iznosu od 831,39 eura, odlučeno je kao u točki IV izreke ove presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2026.

Sudac:

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

-tužitelju po pun uz pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 eur

-tuženiku po pun